1

Poslovni broj: Gž-450/2023-5

Poslovni broj: Gž-450/2023-5

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. W. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku N. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po Odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o. Z., radi utvrđenja  ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7364/14-18 od 25. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2023.,

r i j e š i o  j e

              Prihvaćanjem žalbe tužiteljice ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7364/14-18 od 25. srpnja 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

              1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredba čl. 2 Ugovora o kreditu broj 078-50-4576515 sklopljenog 10. prosinca 2007. te solemniziranog po javnom bilježniku K. V. iz Z. pod brojem Ov-17381/07, 12.12. 2007. te zahtjev za isplatu 12.115,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je tužiteljici naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka od 9.875,00 kn.

              2. Protiv te presude žalbu podnosi tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              3. Odgovorom na žalbu tužena osporava žalbene navode, ističe da je u konkretnom slučaju izvršena konverzija kredita, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i predlaže odbiti žalbu.

              4. Žalba je osnovana.

              5. Prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke sklopile ugovor o kreditu 10. prosinca  2007., kojim je glavnica utvrđena u švicarskim francima i to ukupno 267.500,00 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te je ugovorena redovna kamata u iznosu od 5,45 % godišnje koja je promjenjiva, u skladu s odlukom  o kamatnim stopama kreditora.

              6. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud ocjenjuje da predmetnim ugovorom nisu utvrđene lihvarske kamate pa stoga da nije došlo do povrede načela jednake vrijednosti činidbe. Promjena tečaja CHF u odnosu na tečaj kune koja je nastupila nakon sklapanja ugovora o kreditu da ne dovodi do povrede tog načela upravo iz razloga jer da je ugovorom o kreditu predviđena i ugovorna valutna klauzula koja je propisana i predviđena odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.,dalje ZOO). Tužiteljica da je bila upoznata s tom odredbom ugovora o kreditu, da je dobrovoljno na to pristala i odlučila prihvatiti upravo tako ponuđen kredit. Sporni ugovor da je rezultat volje stranaka te odbija tužbeni zahtjev.

              7. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

8. Cijeneći sadržaj spisa, provedene dokaze te uzimajući u obzir sadržaj žalbe, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud, a obzirom na činjenični opis iznesen u tužbi, ovu pravnu stvar trebao riješiti uz drugačiji pravni pristup, konkretno uz primjenu odredbe čl. 502.c, u vezi sa čl. 502.a i b ZPP-a.

9. Naime, tužbeni se zahtjev, kako za utvrđenje ništetnosti, tako i za isplatom, temelji na učincima presude donesene u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača. Za istaknuti je da ta presuda ima obvezujući učinak na ovaj spor u smislu čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” br. 41/14., 110/15., dalje ZZP/14.) te čl. 502. c, u vezi sa čl. 502. a. i b. ZPP-a.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud u odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio reviziju je utvrđeno da je ovdje tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita kod zaključenja ugovora o kreditima i da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom ovdje tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na njezinu odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljena na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa da je time i ovdje tuženik postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) važećeg u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje da je postupala protivno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje ZZP/07).

11. Budući da se tužiteljica izričito pozvala na sadržaj te presude koja se odnosi i na ovdje tuženika, odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. ZZP/14 te čl. 502. c u vezi sa čl. 502. a. i b. ZPP-a ta presuda ima obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke iz predmetnog ugovora.

12. Prema odredbi čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Posljedica takove nepoštene odredbe je ništetnost iste.

14. Prvostupanjski je sud propustio ocijeniti predmetni odnos u okviru opisanih utvrđenja iz citiranih odluka.

15. Nadalje, iako tuženik tijekom postupka ističe da je predmetni ugovor konvertiran temeljem čl. 9. ZZP-a, a što iskazuje i tužiteljica u svom iskazu, no prvostupanjski se sud uopće ne osvrće na ovu okolnost, čime je, dosuše i zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustio utvrditi je li tako konvertiranim ugovorom anulirana posljedica nepoštenih ugovornih odredbu na koje ukazuju gore citirane presude.

16. Naime, iako je tužiteljica dobrovoljno prihvatila konverziju, na što upućuje okolnost podnesenog zahtjeva tužiteljice za izmjenu kredita iz CHF u EUR (list 157 spisa), ostaje nedorečeno je li tužiteljici ponuđeno i je li prihvaćeno pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih iznosa koji bi se temeljili na nepoštenim odredbama Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke, koja je predmetom spora, budući da spisu niti ne prileži novi sklopljeni ugovor, ili anex ugovora, a nit izračun koji bi ukazivao na opisane okolnosti.

17. Valja navesti da sklapanje novog ugovora, ili aneksa postojećem ugovoru sukladno ZID/ZPK-a nije zapreka da se utvrđuju ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, s obzirom na vrijeme zaključenja ugovora.

18. I Vrhovni je sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. jasno izrazio pravno shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da tužiteljica kao korisnica kredita nema pravo zahtijevati isplatu na temelju ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu. Do dana sklopljenog sporazuma o konverziji važio je osnovni ugovor i proizvodio pravne učinke, a između ostalih koji pravni učinci se odnose na, prema citiranim presudama, ispunjavanje obveza tužiteljice kao korisnice kredita temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

19. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka uzeti u obzir da tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na učincima citiranih presuda, da je tužiteljica očito sklopila ili novi ili aneks postojećeg ugovora radi konverzije kredita iz CHF u EUR.

20. Kod ocjene poštenosti ugovornih odredbi o kamati za istaći je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke kao trgovce faktično bili u ovisnom položaju i nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca, izvan kredita koje su odobravale banke pod uvjetima koje su one diktirale.

21. Po stavu ovog suda, kao i stavu iznesenom u citiranim presudama,  tužiteljica na temelju odredbe čl. 2. spornog Ugovora, kao niti bilo koja druga osoba koja je laik, nije mogla usporediti uvjete promjene kamatne stope tuženika s uvjetima promjena kod nekih drugih banaka, niti pratiti uvjete takvih promjena, pa time niti ocjenjivati opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku kada ju je tuženik o tome obavještavao, uslijed čega takvom povišenju nije mogla osnovano prigovarati, a sve da je i prigovarala, da se s obzirom na tipiziranost predmetnog Ugovora, odnosno s obzirom na opće uvjete koje je propisao sam tuženik kao banka, o istima po prirodi same stvari nije se moglo pojedinačno pregovarati, a time niti osnovano prigovarati.

22. Stoga je stajalište ovog suda da je sporna odredba članka 2. Ugovora prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužiteljice kao druge ugovorne strane, jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a kroz spomenutu ugovornu odredbu, koja se odnosi na obvezu plaćanja kamate koja je neodrediva, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj tužiteljice na cijenu, koju u konkretnom slučaju predstavlja i kamata, čime je postupljeno protivno odredbama čl. 247., čl. 269., čl. 270. st. 1. i čl. 272. st. 1. ZOO-a te bi tuženik, ukoliko nije u postupku koverzije u cijelosti isplatom otklonio posljedice ništetnosti te ugovorne odredbe, bio u obvezi vratiti preplaćenu razliku.

23. U kontekstu navedenog obveza je suda, naravno u okviru predloženih dokaza, utvrditi učinke citiranih presuda na konkretan ugovor, vještaku zadati zadaću u skladu sa stavom koji je iznesen u ovoj odluci, budući da je predmetni ugovor konvertiran pa je potrebno utvrditi je li i koji je iznos banka uzela u obzir kao iznos preplate, dakle jesu li u potpunosti anulirani učinci eventualne ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je u utuženom periodu prelazila visinu ugovorene redovne kamate od 5,45%, koja je bila određena u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

24. Donošenjem nove presude prvostupanjski će se sud očitovati i na sve prigovore stranaka iznijete tijekom postupka, na koje se, zbog pogrešnog pravnog pristupa nije očitovao.

25. Budući da je ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na glavni zahtjev, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. ZPP-a), a o troškovima sastava žalbe, odgovora na žalbu te sastava revizije, odlučiti će prvostupanjski sud donošenjem nove odluke.

26. Slijedom navedenog temeljem čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 30. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća

          Ksenija Dimec, v.r.