REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-652/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DU, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dragan Smolić-Ročak, odvjetnik iz Rijeke, Matije Gupca 13, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, VI policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, VI policijske postaje Zagreb, NK-UP/I-216-04/23-01/87, Urbroj:511-19-32-23-2 od 23. siječnja 2023., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske, utvrđeno je da nezakonito boravi u [adresa], te da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 7 dana, te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europski gospodarski prostor u trajanju od 3 godine, sve pod uvjetima i na način detaljno naveden u točkama 1. do 5. izreke osporavanog rješenja.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako u postupku tužitelj nije saslušan, također ističe da vremensko razdoblje kroz koje se tužitelj zatekao na boravku na području Republike Hrvatske, ostvareno je mimo volje i utjecaja tužitelja, jer isti nije bio u prilici kod nadležnih tijela regulirati nastavni status boravka, a imajući u vidu da je ostanak tužitelja na području Republike Hrvatske proizašao kao posljedica donesene pravomoćne presude prema kojoj je kroz to vrijeme bio lišen slobode, tada se isto ima sagledati na osnovama odlučnog utjecaja više sile, čime se otklanja pretpostavka protupravnosti tužiteljevog vremenskog boravljenja na ovom području. Osim toga, navodnu opasnost za javni poredak osporavano rješenje ne sagledava sa dostatno utvrđenim razlogom, jer imajući u vidu da je tužitelj rehabilitiran kroz izdržanu kaznu zatvora, pri čemu je prema njemu primijenjena djelomična uvjetna osuda, tada se uvjetima njegovog protjerivanja rok kušnje ukazuje izlišnim. Nadalje, smatra da je osporavanim rješenjem povrijeđeno pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, a imajući u vidu da tužitelj ima članove svoje uže obitelji na području Europskog gospodarskog prostora na kojem mu je zabranjen pristup kroz naredno vremensko razdoblje, neophodno je uvažavati pravo da primarno ostvaruje susrete sa obitelji kao što je načelno pravo zajamčeno odredbom članka 8. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također da iskazana mjera priječi tužitelja da konkretizira sadržaj obiteljskog života sa svojom izvanbračnom partnericom, s obzirom da ista obitava i ostvaruje ekonomske pretpostavke za život na području Europskog gospodarskog prostora. Ističe također da je tužitelj po zvanju doktor medicine sa brojno objavljenim radovima te je redoviti član Udruženja Europskih hematologa i onkologa, te je pri okončanju pregovora s jednom od klinika na području Europskog gospodarskog prostora, slijedom čega smatra da je nastavno narušeno načelo Konvencije u dijelu u kojem se jamči pravo poštovanja privatnog života u smislu ostvarenja mogućnost zapošljavanja i namicanja prihoda.

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja. U odnosu na navod tužitelja da ne boravi nezakonito u Republici Hrvatskoj, navodi kako isto ne odgovara istini, budući je tuženik u provedenom postupku koji je prethodio donošenju rješenja 23. siječnja 2023. utvrdio upravo prema izjavi tužitelja da je u Republiku Hrvatsku ušao zakonito 22. kolovoza 2021. iz Bosne i Hercegovine preko graničnog prijelaza te se kao takav smatra kao stranac na kratkotrajnom boravku i od tada neprekidno boravi na teritoriju Republike Hrvatske. Kako je tužitelj u Republici Hrvatskoj boravio duže od roka propisanog člankom 55. Zakona o strancima, to tužitelj u Republici Hrvatskoj nezakonito boravi, slijedom čega je tuženik bio dužan po službenoj dužnosti provesti postupak i donijeti mjeru za osiguranje povratka (protjerivanje i dragovoljni povratak). Navodi kako je tuženik uzeo u obzir navode tužitelja, te nije donio mjeru prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske koja bi se provela bez odlaganja, već se vodio svim činjenicama utvrđenim u postupku zbog čega je odredio mjeru dragovoljnog napuštanja prostora EGP-a, odnosno Republike Hrvatske u roku od 7 dana, jer je navedeni rok ocjenjen kao dostatan za dragovoljno napuštanje EGP-a. Tuženik nadalje smatra da interes Republike Hrvatske, da tužitelj, koji je nedvojbeno stranac u nezakonitom boravku u kojoj je pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela (iskorištavanje djece za pornografiju), opisano u članku 163. stavku 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona, i 3 kaznena djela "zadovoljenje pohote pred djetetom mlađim od 15 godina", opisano u članku 160. stavku 1. Kaznenog zakona, sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona u Republici Hrvatskoj (presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj 28. Kzd-7/22-89 od 4. listopada 2022. - pravomoćno 28. listopada 2022., postupi po rješenju i napusti EGP odnosno Republiku Hrvatsku, a da ne boravi u [adresa] neodređeno razdoblje u nezakonitom boravku.

5. Stoga predlaže da sud odbije tuženi zahtjev kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu i javnu raspravu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 55. stavkom 2. točkom 4. Zakon o strancima (Narodne novine, broj 133/20, 114/ i 151/22) propisano je da državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku ako je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana ili ako je nezakonito boravio.

9. Člankom 183. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako:

1. nije na kratkotrajnom boravku

2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak

3. nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita

4. nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 4., članka 62. stavka 2., članka 129. stavka 2. i članka 156. stavka 1. ovoga Zakona 5. se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora

10. Člankom 182. Zakona o strancima propisano je da prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzet će se u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere (stavak 1.), Nadalje, stavkom 2 istog članka propisano je da u smislu stavka 1. ovoga članka, ranjivim osobama smatraju se maloljetnici, osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, članovi jednoroditeljskih obitelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog oblika psihičkog, fizičkog ili spolnog nasilja kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa te osobe s duševnim smetnjama, stavkom 3. propisano je da državljanin treće zemlje u postupku povratka ima pravo na zdravstvenu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje zdravstvena zaštita stranaca kao i pravo na školovanje sukladno propisima kojim se uređuje školovanje odnosno obrazovanje te je stavkom 4 propisano da rješenja u vezi s povratkom iz članka 196. stavka 1. ovoga Zakona donose se na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti.

11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao zakonito 28. kolovoza 2021. preko međunarodnog cestovnog graničnog prijelaza Nova Sela – Bijača u osobnom vozilu bosansko-hercegovačkih nacionalnih oznaka od kada boravi na teritoriju Republike Hrvatske.

12. Nadalje je utvrđeno da je 23. kolovoza 2021. temeljem podnijete prijave zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od 15 godina, počinjeno dana 23. kolovoza 2021., tužitelj je uhićen i priveden na daljnje kriminalističko istraživanje te je po završnom kriminalističkom istraživanju podnesena kaznena prijava zbog osnovane sumnje da je imenovani počinio kazneno djelo opisano u članku 160. stavku 1. i članku 163. stavku 2. Kaznenog zakona, nakon čega je u zakonskom roku predan pritvorskom nadzorniku. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-7/22 od 4. listopada 2022., pravomoćno 28. listopada 2022., tužitelju je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 11 mjeseci, a temeljem članka 57. Kaznenog zakona primjenjuje se djelomična osuda na način da od jedinstvene kazne zatvora imenovani ima izvršiti 1 godinu i 5 mjeseci kao neuvjetovani dio, a preostali dio izrečene kazne zatvora od 1 godine i 6 mjeseci neće se izvršiti ako isti u roku od 5 godina ne počini novo kazneno djelo. U kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. kolovoza 2021. pa nadalje. Tužitelj je 23. siječnja 2023. pušten iz zatvora u Zagrebu, te preuzet od strane policijskih službenika VI. policijske postaje Zagreb, i prepraćen u službene prostorije radi donošenje mjera za osiguranje povratka. Naime, imajući u vidu sve navedeno, budući da je tužitelj u smislu citirane odredbe članka 183. u vezi sa člankom 5. Zakona o strancima, u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, te je za istog utvrđeno da predstavlja opasnost za javni poredak u smislu članka 189. stavka 1. podstavka 5., to je pravilno osporavanim rješenjem isti protjeran iz Republike Hrvatske pod uvjetima i na način naveden u izreci osporavanog rješenja u vezi sa čime je tuženik dao detaljno obrazloženje.

13. Naime, obrazloženje rješenja sadržava sve bitne činjenice i okolnosti koje je tuženik cijenio, te materijalne propise koje je primijenio, na način kojeg sud u cijelosti prihvaća.

14. U odnosu na prigovor tužitelja da na područje Europskog gospodarskog prostora ima polubrata i polusestru te izvanbračnu partnericu koja obitava i ostvaruje ekonomske pretpostavke za život na području Europskog gospodarskog prostora, ističe se kako navedeno tužitelj samo tvrdi, a ničim ne dokazuje pri čemu dokaz saslušanja tužitelja navedene okolnosti, nije dokaz kojim bi se takva činjenica dokazivala, slijedom čega sud nije proveo predloženi dokazni prijedlog, ocijenivši isti nesvrsishodnim.

15. Imajući u vidu navedeno, budući da je tuženik donio rješenje kojim nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, ostali prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari te je valjalo stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 148. istog Zakona.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Dragan Smolić-Ročak– e- komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, VI policijska postaja Zagreb, Trg Narodne zaštite 1

3. U spis