REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-977/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja PRIGORAC-GRAĐENJE d.o.o. u stečaju, OIB 53456405017, Jelkovečka cesta 4, Sesvete, zastupanog po punomoćniku Đorđu Perkoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 8. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Duje Žagara i punomoćnika tuženika, 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelost se odbija kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva građenjem i dosjelošću na:

- realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u površini od

m2, u naravi poslovna zgrada, a likovno i mjerno označeno na skici lica mjesta izgrađenoj od strane sudskog vještaka mjerničke struke od __________________, a što predstavlja _____/_____ idealnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u površini od

m2, u naravi poslovni prostor s prostorijama za djelatnike, a likovno i mjerno označeno na skici lica mjesta izgrađenoj od strane sudskog vještaka mjerničke struke

od __________________,

- realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u površini od

m2, u naravi mehanička radionica, a likovno i mjerno označeno na skici lica mjesta izgrađenoj od strane sudskog vještaka mjerničke struke od __________________,

- realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u površini od

m2, u naravi nastamba za djelatnike, a likovno i mjerno označeno na skici lica mjesta izgrađenoj od strane sudskog vještaka mjerničke struke od __________________,

- realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u površini od

m2, u naravi gospodarsko dvorište, a likovno i mjerno označeno na skici lica mjesta izgrađenoj od strane sudskog vještaka mjerničke struke od __________________.

II. Ovlašćuje se tužitelj zatražiti cijepanje nekretnina i to na:

- realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u površini od

m2,

- realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u površini od

m2,

- realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u površini od

m2,

- realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u površini od

m2,

sve slikovno i mjerno označeno na skici lica mjesta izrađenoj od strane sudskog vještaka mjerničke struke

od

te se

ovlašćuje tužitelj na temelju ove presude, nakon pravomoćnosti i ovršnosti iste, formirati na tim površinama novu katastarsku česticu te ishoditi upis prava vlasništva na novonastalnoj čestici u svoje ime i u svoju korist.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.952,50 eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 15. ožujka 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva. Tvrdi, u bitnome, da je posjednik nekretnina sagrađenih na zk.č.br. 2461/1, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine da su mu služile za obavljanje njegove djelatnosti i koje da se nalaze na popisu njegovih osnovnih sredstava. Ove nekretnine da se nalaze u tužiteljevom kvalificiranom posjedu već 40 godina, a tužitelj da je za gradnju i renovaciju predmetnih nekretnina uložio znatna sredstva. Naime, tužitelj da je društvo nastalo pretvorbom Komunalnog poduzeća Prigorac iz Sesveta, i to na način da je uz društvo Prigorac građenje d.o.o. (prednik tužitelja, sada u stečaju) osnovano i javno poduzeće Zagrebačke ceste. Oba subjekta da su nastavila obavljati svoju djelatnost na predmetnoj nekretnini. Komunalno poduzeće Prigorac da je rješenjem od 9. lipnja 1977. predmetnu nekretninu u cijelosti dobilo na korištenje radi izgradnje poslovnih i gospodarskih objekata, kada da je isti i stupio u posjed predmetne nekretnine stupio, a nakon stupanja u posjed da je izgradio na predmetnoj nekretnini poslovne prostore kao i druge objekte potrebne za obavljanje svoje poslovne djelatnosti. Nadalje, tvrdi da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Prigorac građenje, rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. svibnja 1996., objekti sagrađeni na navedenog čestici, i to poslovni prostor s prostorijama za djelatnika (114,50 m2) i mehanička radionica (82,68 m2) te nastamba za djelatnike (70,84 m2) procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala ovog poduzeća. Stoga tvrdi da tužitelj, odnosno njegovi prednici, predmetne nekretnine posjeduju kao zakoniti, istiniti i pošteni (dakle kvalificirani) posjednici od 1977., dakle duže od 40 godina, slijedom čega da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Ukazuje pio tome na pravno shvaćanje o primjeni mjerodavnih propisa s obzirom na rok dosjedanja nekretnina koje su 8. listopada 1997. bile u društvenom vlasništvu, jer smatra da je tužitelj, s obzirom da je rok dosjedanja započeo 1977., potrebno vrijeme od 20 godina navršio 1997., prije ukidanja zakonske odredbe o mogućnosti stjecanja vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu. Smatra da je, s obzirom na mjerodavne propisa, za stjecanje vlasništva u konkretnom slučaju potrebno vrijeme od 20 godina, bez obzira radi li se o zakonitom posjedu, a poštenje da se predmnijeva.

2./ Nadalje, tužitelj se u tužbi poziva i na stjecanje prava vlasništva pretvorbom prava korištenja, odnosno, neovisno o navedenom, smatra da je vlasništvo na dijelovima predmetne nekretnine stekao građenjem, jer da je bio savjesni graditelj, koji da je u cijelosti financirao izgradnju objekata koje drži u posjedu, koje da je potom i legalizirao te za predmetne objekte podmirio i komunalni doprinos. Tvrdi da se činjenicu tužiteljevog faktičnog suvlasništva predmetnih nekretnina priznaje u drugi faktični (su)posjednik Zagrebačke ceste d.o.o., s kojim da je tužitelj usuglasio omjere podmirivanja tekućih režijskih troškova. Osim toga, konkludentno da tužiteljevo faktično suvlasništvo priznaje i tuženik, koji da je, povodom tužiteljevih prijedloga uređenja vlasničkih odnosa, još od 1996. upoznat s tužiteljevim posjedom dijelova nekretnine koja je predmet spora. S obzirom da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik odnosne zemljišno-knjižne čestice, predlaže utvrditi da je dosjelošću, odnosno građenjem tužitelj stekao pravo vlasništva na realnim dijelovima nekretnine zk.č.br. 2461/1 k. o. [katastarska općina], koji dijelovi će biti točno određeni na temelju geodetsko-građevinskog vještačenja provođenje kojeg predlaže, a koji u naravi predstavljaju poslovnu zgradu, poslovni prostor s prostorijama za djelatnike, mehaničku radionicu, nastambu za djelatnike i gospodarsko dvorište, uz određivanje suvlasničkog omjera ovih realnih dijelova u odnosu na cijelu nekretninu; zatim ovlastiti tužitelja kao suvlasnika zatražiti cijepanje predmetnih realnih dijelova radi formiranja novih zemljišno-knjižnih čestica te upisa prava tužiteljevog vlasništva na novoformiranim česticama.

3./ U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužiteljevog tužbenog zahtjeva. Prije svega, prigovorio je, kao preniskoj, od strane tužitelja u tužbi označenoj vrijednosti predmeta spora (1.330,00 eur). Smatra da, iako tužitelj nije odredio površine glede kojih predlaže utvrđenje prava vlasništva, da proizlazi, prema površini objekata procijenjenih u njegov temelji kapital da se radi od površini od 268,02 m2. Imajući u vidi da se radi o građevinskom zemljištu u Sesvetama, predlaže vrijednost predmeta spora odrediti u iznosu od 70.000,00 eur. Nadalje, osporava da bi se u odnosu na tužitelja ostvarile pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću ili građenjem.

4./ Prije svega, osporava da bi tužitelj bio slijednik Komunalnog poduzeća Prigorac, kojem je, na temelju rješenja na koje se sam tužitelj poziva, zemljište dano na privremeno korištenje. Ističe da Komunalno poduzeće Prigorac nije provelo pretvorbu, već statusnu promjenu u društvo Prigorac d.o.o., kojem da je tuženik osnivač, a koje da je pripojeno društvu Čistoća d.o.o., koje je potom pripojeno društvu Zagrebački holding d.o.o. Dakle, tvrdi da je tuženik, a ne tužitelj, slijednik Komunalnog poduzeća Prigorac. Nadalje, ukazuje da je tužitelj slijednik društvenog poduzeća Prigorac građenje, pretvorbom kojeg je nastalo društvo Prigorac građenje d.d., koje je potom promijenilo oblik u d.o.o. Stoga da se neosnovano tužitelj poziva na sljedništvo Komunalnog poduzeća Prigorac glede prava na posjed i vremena posjedovanja potrebnih za stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Nadalje, osporava da bi tužitelj uopće na temelju dosjelosti mogao steći pravo vlasništva jer da njegov posjed nije niti pošten. Naime, da tužitelj nije mogao posjedovati predmetnu nekretninu kao da je njezin vlasnik, s obzirom da je prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Prigovorac građenje i procjene vrijednosti društvenog kapitala rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju utvrđeno da se zemljište ispod građevina na predmetnoj čestici ne procjenjuje u u društveni kapital, jer da zemljište društveno poduzeće Prigorac građenje koristi temeljem Ugovora o zakupu. Zatim, osporava da bi tužitelj bio u pojedu predmetnih nekretnina od 1977., odnosno u vremenu potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sve i kada bi njegov posjed imao potrebnu kakvoću. U odnosu na stjecanje prava vlasništva građenjem prije svega osporava da bi tužitelj, odnosno njegov prednik, gradio objekte glede kojih tužitelj ističe tužbeni zahtjev. Osim toga, sve i da je objekte gradio, tvrdi da kao nesavjesni graditelj, koji je bio svjestan da gradi na tuđem zemljištu, građenjem nije mogao steći pravo vlasništva.

5./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad tužiteljem (list 8-11 spisa), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 12-13 spisa), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. svibnja 1996. (list 14-16 spisa), rješenje o izvedenom stanju od 27. srpnja 2015. (list 17-20 spisa), rješenje Socijalističke Republike Hrvatska – Skupština Općine Sesvete od 9. lipnja 1977. (list 21 spisa), tužiteljevi dopis (list 23-24 spisa), rješenje o komunalnoj naknadi (list 26 spisa), zapisnik od 29. svibnja 2006. (list 27-29 spisa), zapisnik s tužiteljeve skupštine vjerovnika od 16. veljače 2023. (list 30-36 spisa), rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-32/2023-2 od 3. ožujka 2023. (list 37-39 spisa), elaborat procjene nekretnina u postupku pretvorbe poduzeća Prigorac građenje (list 40-70 spisa), procjembeni elaborat radi utvrđenja tržišne vrijednosti iz svibnja 2022. (list 71- 107 spisa), tuženikov dopis radi predaje zemljišta izlučnom vjerovniku s tužiteljevim odgovorima (list 108-114 spisa), anex ugovora između TD Čistoća d.o.o. i tužitelja (list 115-116 spisa), dopis Centra za restrukturiranje i prodaju (list 131-132 spisa), potvrda Agencije za restrukturiranje i razvoj (list 133-134 spisa), povijesni izvadci iz sudskog registra za društva Prigorac d.o.o. i tužitelja (list 135—150 spisa), rješenje o izvedenom stanju od 8. svibnja 2018. (list 151-156 spisa), građevinska dozvola (list 157-159 spisa), izvadci s internetskih stranica (list 164-171 spisa).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na realnim dijelovima nekretnine kč. br. br. [katastarska čestica] k.o., koji u naravi predstavljaju zemljište na kojem su sagrađene poslovna zgrada, poslovni prostor s prostorijama za djelatnike, mehanička radionica, nastamba za djelatnike i gospodarsko dvorište. Pri tome, tužitelj, radi konačnog određivanja tužbenog zahtjeva, predlaže provođenje geodetsko- građevinskog vještačenja kojim ima biti utvrđena površina predmetnih realnih dijelova nekretnine, suvlasnički omjer u odnosu na cijelu zemljišnu česticu, uz ovlaštenje tužitelja da, nakon što njegovo suvlasništvo na opisani način bude utvrđeno, suvlasništvo razvrgne formiranjem novonastalih katastarskih čestica glede kojih se ima upisati kao vlasnik.

8./ S obzirom da je, prema prevladavajućoj sudskoj praksi, parcelacija neizgrađenog, ali i izgrađenog građevinskog zemljišta (tada uz daljnje pretpostavke) moguća i na temelju sudske odluke, a tužitelj je, radi određivanja tužbenog zahtjeva glede površine i oblika novoformiranih zemljišno-knjižnih čestica, predložio provođenje geodetsko-građevinskog vještačenja, to neosnovano ističe tuženik da bi tužiteljev zahtjev samo stoga bio neuredno postavljen, jer tužitelj već u tužbi nije postavio određen tužbeni zahtjev.

9./ Povodom prigovora tuženika suviše nisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora, u iznosu od 1.330,00 eur, sud je, primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 70.000,00 eur, u skladu s prijedlogom tuženika. Pri tome je uzeto u obzir da se radi o tužiteljevom zahtjevu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine u Sesvetama, i to građevinskog zemljišta, u površini od najmanje 268,02 m2 (koliko proizlazi da je površina objekata sagrađenih na predmetnom zemljištu a koji su procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Prigorac građenje), slijednom čega se vrijednost predmeta spora u iznosu od 70.000,00 eur, dakle u omjeru od otprilike 260,00 eur/m2 ukazuje primjerenom.

10./ Među strankama je sporna osnovanost tužiteljevog tužbenog zahtjeva jer tuženik osporava da bi tužitelj na temelju zakona, dosjelošću, odnosno građenjem, stekao pravo vlasništva nekretnina koje su predmet spora odnosno tuženik osporava da bi se u odnosu na tužitelja ispunile zakonske pretpostavke stjecanja vlasništva na navedenim zakonskim temeljima, a kako to tužitelj tvrdi. Naime, tuženik osporava da bi tužitelj bio posjednik predmetne nekretnine vremenu potrebnom za stjecanje vlasništva dosjelošću, a kada bi i bio, osporava da bi vlasništvo dosjelošću mogao steći jer da njegov posjed nije niti pošten. Nadalje, tuženik osporava da bi tužitelj izgradio objekte glede kojih predlaže utvrđenje prava vlasništva koja da je stekao građanjem, a sve i da ih jest sagradio, da građenjem vlasništvo nije mogao steći jer da nije bio savjesni graditelj.

11./ U odnosu na tužiteljevu tvrdnju o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, na temelju posjeda predmetnih nekretnina od 1977., neovisno o mjerodavnom materijalnom propisu koji bi u primjeni bio s obzirom na vrijeme dosjedanja, valja imati u vidu da je dosjelost način stjecanja vlasništva za korist posjednika koji kroz vrijeme propisano zakonom stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik, a čiji posjed ima određene kvalitete. Radi se o institutu stjecanja vlasništva na temelju zakona, temeljem kojeg se otklanja dugotrajni nesklad faktičnog i pravnog stanja i to na način da se pravno stanje usklađuje s faktičnim. Neovisno o propisima koji su uređivali dosjelost u razdoblju na koje ukazuje tužitelj (od 1977. pa nadalje), dosjelost kao način stjecanja vlasništva na temelju zakona se osniva na samostalnom posjedu stvari, dakle posjedovanju stvari kao da je posjednik njezin vlasnik (razlog iz odredbe čl. 11. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV), koji samostalni posjed može biti različite kakvoće (zakonit, istiniti i pošten), o kojoj će kakvoći ovisiti i vrijeme potrebno za dosjelost. Međutim, na osnovi posjeda koji nije makar pošten, ma koliko dugo trajao, dosjelošću se ne može steći vlasništvo. Posjed je pošten ako posjednik, kada ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (razlog iz odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a). Stoga, ako je posjednik, u trenutku stjecanja posjeda stvari glede koje predlaže utvrđenje vlasništva na temelju dosjelosti, znao, ili je, s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na samostalni posjed (vlasnički), dakle da mu ne pripada pravo posjedovati stvar kao da je njezin vlasnik, tada isti, neovisno o trajanju posjeda, dosjelošću ne može steći vlasništvo.

12./ U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da bi dosjelošću stekao vlasništvo na dijelovima zk.č.br. 2461/1 k. o. [katastarska općina]. Prema priloženom izvatku iz zemljišne knjige, predmetna čestica upisana je u površini od 59.419 m2, s nabrojanim izgrađenim objektima, a kao vlasnik je upisan tuženik (list 12-13 spisa). Iako povijesni izvadak iz zemljišne knjige nije dostavljen, proizlazi, iz navoda stranaka, da je ne predmetnoj nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo, a tuženik da je kao vlasnik upisan i to kao pravni slijednik općine Sesvete, nositelja prava korištenja na predmetnoj nekretnini u društvenom vlasništvu (tužiteljev dopis tuženiku od 21. studenog 1996). Tuženik je nadalje, u stečajnom postupku nad tužiteljem, glede predmetne nekretnine postavio izlučni zahtjev kao njezin vlasnik, uz navođenje da tužitelj koristi predmetno zemljište u površini od 4318 m2, a u kojem je dijelu zemljište ogradio (list 108 spisa).

13./ Na temelju rješenja Socijalističke Republike Hrvatska – Skupština Općine Sesvete od 9. lipnja 1977. (list 21 spisa), utvrđeno je da Komunalnom poduzeću Prigorac, dio predmetnog zemljišta (zk.č.br. 2461/1 k. o. [katastarska općina]), u površini od 790 m2, kao tada neizgrađenog građevinskog zemljišta glede kojeg je nositelj prava korištenja i posjeda Općina Sesvete, dan na privremeno korištenje do opoziva, radi izgradnje privremenog montažnog objekta za poslovne prostorije. Naknada za ovo privremeno korištenje da će biti određena posebnim rješenjem. Zemljište je dodijeljeno na privremeno korištenje do realizacije industrijske zone na tom području, s time da je Komunalno poduzeće Prigorac dužno, nakon obavijesti o realizaciji industrijske zone, o svom trošku, osloboditi zemljište i ukloniti privremene objekte. Nadležni Sekretarijat zadužen je ovim rješenjem Komunalnom poduzeću Prigorac izdati građevinsku dozvolu za gradnju privremenog montažnog objekta. Na temelju građevinske dozvole (list 157-159 spisa), utvrđeno je da je Komunalnom poduzeću Prigorac, u skladu s prethodno citiranim rješenjem, odobrena izgradnja privremenog prizemnog objekta za poslovne prostorije površine 29,95 m2.

14./ Imajući u vidu da je iz predmetnog rješenja razvidno da je Komunalnom poduzeću Prigorac zemljište bilo dano na privremeno korištenje, do opoziva, radi izgradnje privremenog montažnog objekta, koji se, na zahtjev, obvezuje ukloniti, neosnovano tužitelj navodi u tužbi da bi, na temelju ovog rješenja, Komunalno poduzeće Prigorac nekretninu u društvenom vlasništvu dobilo na korištenje pretvorbom kojeg prava korištenja bi njegov nositelj postao vlasnikom (čl. 360. odnosno 361. ZV-a).

15./ Nadalje, kako se radi o privremenom korištenju, radi izgradnje privremenog montažnog objekta s obvezom uklanjanja na zahtjev, to se svakako ne radi o ovlaštenju na temelju kojeg bi njegov nositelj (Komunalno poduzeće Prigorac) mogao steći posjed svari kao da je vlasnik, odnosno da bi mogao imati poštenje kao kakvoću posjeda potrebnu za stjecanja prava vlasništva dosjelošću jer je nedvojbeno, s obzirom na sadržaj stečenog privremenog prava korištenja do opoziva, znao da mu vlasnički posjed ne pripada.

16./ No, sve kada bi na temelju ovlaštenja koje je citiranim rješenjem dano Komunalnom poduzeću Prigorac, odnosno na temelju posjeda nekretnine stečenog na temelju ovlaštenja iz citiranog rješenja, koji je posjed trajao od 1977. kako to tužitelj tvrdi, tužitelj mogao dosjelošću steći pravo vlasništva, osnovano tuženik osporava da bi tužitelj bio slijednik Komunalnog poduzeća Prigorac.

17./ Naime, neosnovano tužitelj tvrdi da bi bio pravni slijednik Komunalnog poduzeća Prigorac, na način da je pretvorbom ovog društvenog poduzeća nastalo društvo Prigorac građenje d.o.o. i javno poduzeće Zagrebačke ceste. Naime, iz dopisa Centra za restrukturiranje i prodaju (list 131-132 spisa), razvidno je da Komunalno poduzeće Prigorac nije provelo postupak pretvorbe u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, već da je postupak pretvorbe po navedenom zakonu provelo društveno poduzeće Prigorac građenje. Tužitelj naime nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju da je pravni slijednik Komunalnog poduzeća Prigorac jer da je u pretvorbi ovog poduzeća osnovano društvo Prigorac građenje d.o.o. i javno poduzeće Zagrebačke ceste, a što je, s obzirom da se na prava po osnovi pravnog sljedništva poziva, bio dužan učiniti (razlog iz odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a). S druge strane, tuženik upravo tvrdi da je on pravni slijednik Komunalnog poduzeća Prigorac, jer da je ovo poduzeće provelo statusnu promjenu u društvo Prigorac d.o.o., osnivač kojeg je tuženik, a koje je potom pripojenu društvu Čistoća d.o.o., a konačno društvu Zagrebački holding d.o.o. Tužitelj, osim što nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi u sumnju doveo osnovanost tuženikovih navoda da je Komunalno poduzeće Prigorac provelo samo statusnu promjenu i to na način da je njegov slijednik Prigorac d.o.o., sam dostavlja isprave iz kojih proizlazi zaključak o osnovanosti izloženih tuženikovih navoda. Naime, iz tužiteljevih dopisa od 21. studenog 1996., razvidno je da se uređenje odnosa na predmetnoj čestici predlaže u odnosu na tuženika te javnog poduzeća Prigorac, uz navođenje da bi javno poduzeće moglo postati samovlasnik poslovnog objekta kojeg je trenutnu suvlasnik s tužiteljem (u to vrijeme Prigorac građenje d.d.). Nedvojbeno je stoga da tužitelj nije nastao pretvorbom javnog poduzeća Prigorac (Komunalnog poduzeća Prigorac), kada i sam tuženiku predlaže uređenje međusobnih odnosa i s navedenim javnim poduzećem.

18./ Dakle, osnovano prigovara tuženik da tužitelj nije slijednik Komunalnog poduzeća Prigorac, kojem je predmetno zemljište dano na privremeno korištenje i koje je, na temelju tako mu danog ovlaštenja, ishodilo građevinsku dozvolu za privremenu gradnju. Stoga, nisu osnovane tvrdnje tužitelja da bi svoje pravo mogao izvoditi iz prava Komunalnog poduzeća Prigovora, bilo na posjed predmetnih nekretnina, bilo na gradnju na ovim nekretninama jer neosnovano tužitelj tvrdi da bi bio slijednik ovog društvenog poduzeća, odnosno da je nastao pretvorbom ovog društvenog poduzeća.

19./ Nedvojbeno je nadalje da je tužitelj pravni slijednik društvenog poduzeća Prigorac građenje, koje je pretvorbom pretvoreno u d.d., a kasnije preoblikovano u d.o.o. S obzirom da je iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. svibnja 1996. (list 14-16 spisa), razvidno da zemljište na predmetnoj lokaciji, koje je dakle predmet spora, nije procijenjeno u društveni kapital ovog poduzeća u postupku pretvorbe, jer ga je društveno poduzeće Prigorac građenje koristilo na temelju Ugovora o zakupu, to osnovano tuženik ističe da niti kao pravni slijednik ovog društvenog poduzeća tužitelj nije vlasništvo mogao steći kako u tužbi tvrdi, jer njegov posjed nije niti pošten. Naime, s obzirom da je društveno poduzeće Prigorac građenje nekretninu na kojoj je sagradilo objekte procijenjene u društveni kapital u postupku pretvorbe (poslovni prostor s prostorijama za djelatnike, mehaničku radionicu i nastambu za djelatnike, ukupne površine 268,02 m2) (kako to tužitelje tvrdi), koristilo na temelju Ugovora o zakupu, to je nedvojbeno da posjed tužiteljevog prednika nije imao kvalitetu potrebnu za stjecanje vlasništva jer nije bio pošten samostalni posjednik. Naime, posjednik koji je posjed stekao na temelju ugovora o zakupu očito je znao da mu ne pripada pravo posjedovati stvar kao da je njezin vlasnik (samostalni posjed).

20./ Slijedom navedenog, osnovano ističe tuženik, da tužitelj, jer njegov posjed nije i pošten, protekom vremena, neovisno o trajanju takvog posjeda, vlasništvo nije mogao steći dosjelošću.

21./ Stoga su, jer neovisno o činjenici tuženikovog posjeda i neovisno o trajanju takvog posjeda, s obzirom da je tuženik dokazao, na temelju isprava priloženih u spisu kako je prethodno izloženo, da posjed, sve i kada bi postojao, nema kakvoću poštenja, tužitelj dosjelošću nije mogao steći vlasništvo kako tvrdi, kao nepotrebni odbijeni dokazni prijedlozi stranaka usmjereni na utvrđenje sporne činjenice tužiteljevog posjeda i trajanja tog posjeda, i to tužiteljevi dokazni prijedlozi za provođenje očevida radi utvrđenja da se tužitelj nalazi u posjedu, odnosno radi saslušanja tužiteljeve stečajne upraviteljice na okolnost tužiteljevog posjeda, te tuženikovi dokazni prijedlozi radi saslušanja svjedoka djelatnika društava koji rade na predmetnoj nekretnini na okolnost da tuženik nije u posjedu (TC i JC).

22./ Osim što je strankama ukazano na njihovu dužnost dostave isprava na koje se pozivaju i da će sud službenim putem isprave pribavljati tek ako stranke dokažu da su se osobama s javnim ovlaštenjima prethodno bez uspjeha obratile radi pribave isprave (razlog iz odredbe čl. 232. st. 3. ZPP-a), nakon čega stranke niti su dostavile dokaz o pokušaju pribave predloženih isprava, niti su dostavile isprave, valja imati u vidu da tužitelj ne spori tvrdnju koja iz priloženih isprava proizlazi, da je društveno poduzeće Prigorac građenje predmetno zemljište koristilo na temelju Ugovora o zakupu (prethodno citirano rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju), već tvrdi tek da ovim ugovorom o zakupu ne raspolaže. Pribava predmetne isprave po ocjeni ovog suda nije bila potrebna za utvrđenje odlučnih činjenica, jer je odlučna činjenica da je prednik tužitelja zemljište koje je predmet spora koristio na temelju Ugovora o zakupu, a koju činjenicu tužitelj niti ne osporava.

23./ Neosnovano je, imajući u vidu na opisani način utvrđene odlučne činjenice, tužiteljevo pozivanje na rješenje o izvedenom stanju od 27. srpnja 2015. (list 17-20 spisa), iz kojeg proizlazi da bi po njegovom zahtjevu bila ozakonjena nezakonito izgrađena zgrada na predmetnom zemljištu jer, a kako iz samog rješenja proizlazi, isto nema učinka na vlasništvo i druga stvarna prava na ozakonjenu zgradu.

24./ S obzirom da tužiteljev posjed nema kakvoću potrebnu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću protekom vremena jer nije pošten, a kako je prethodno izloženo, s obzirom da tužitelj nije dokazao da bi bio slijednik Komunalnog poduzeća Prigorac, već je slijednik društvenog poduzeća Prigorac građenje koje je zemljište koristilo na temelju Ugovora o zakupu, nisu od utjecaja na donošenja odluke tužiteljevi navodi da bi kao posjednik svoje odnose uredio o ostalim posjednicima nekretnine, a glede podjele u podmirivanju komunalnih troškova. Naime, dogovor između posjednika o načinu podmirivanja režijskih troškova za nekretninu koju koriste nije od utjecaja na stjecanja vlasničkih prava odnosne nekretnine, niti je za stjecanje vlasničkih prava dovoljno samo korištenje nekretnine od strane tužitelja u određenom razdoblju.

25./ Osnovano prigovara tuženik da tužitelj, sve i da je sagradio građevine glede kojih tužbom predlaže utvrđenje prava vlasništva (poslovnu zgradu, poslovni prostor s prostorijama za djelatnike, mehaničku radionicu, nastambu za djelatnike i gospodarsko dvorište), građenjem na tuđem zemljištu nije mogao steći vlasništvo jer je bio nesavjestan, dakle znao je, odnosno mogao je znati da gradi na tuđem zemljištu.

26./ Naime, u skladu s važećim odredbama ZV-a (čl. 152., 153. i 154.), samo pošteni graditelj na tuđem zemljištu građenjem može steći vlasništvo zemljišta. No, imajući u vidu da proizlazi, iz elaborata procjene nekretnina u postupku pretvorbe poduzeća Prigorac građenje (list 40-70 spisa), da su nekretnine navedene u ovom elaboratu, koje tek dijelom odgovaraju građevinama na koje se odnosi tužbeni zahtjev, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prednika tužitelja, javnog poduzeća Prigovora građenje sagrađene prije stupanja na snagu ZV-a, valja ukazati i da je odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96.) također samo pošteni graditelj gradnjom na tuđem zemljištu mogao steći vlasništvo zemljišta (čl. 24., 25. i 26.).

27./ Sve i kada bi tužitelj svoja prava izvodio iz prava Komunalnog poduzeća Prigorac, kako to neosnovano tvrdi, u skladu s prethodno izloženim, ne bi se mogao smatrati poštenim graditeljem. S obzirom da je ovom komunalnom poduzeću Općina Sesvete dala predmetno zemljište na privremeno korištenje do opoziva, radi izgradnje privremenog montažnog objekta, koji je, po opozivu dužan ukloniti, to građenjem na temelju takvog ovlaštenja graditelj svakako nije mogao steći vlasništvo zemljišta jer je znao da gradi na tuđem zemljištu. Ako bi tužitelj svoje pravo na stjecanje vlasništva građenjem izvodio iz prava društvenog poduzeća Prigorac građenje, također izostaje kvaliteta poštenja graditelja. Ovo je društveno poduzeće predmetno zemljište koristilo na temelju Ugovora o zakupu pa svakako građenjem vlasništvo nije moglo steći jer je znalo da gradi na tuđem zemljištu. Stoga, niti temeljem građenja njegovih prednika na koje se poziva, niti kao graditelj koji svoje pravo na posjed zemljišta izvodi iz prava bilo Komunalnog poduzeća Prigorac ili društvenog poduzeća Prigorac građenje, tužitelj vlasništvo građenjem nije mogao steći jer je znao, odnosno barem mogao znati da gradi na tuđem zemljištu.

28./ Stoga je, jer nije od utjecaja na donošenje odluke, sud odbio tužiteljev dokazni prijedlog radi provođenja građevinskog vještačenja odnosno saslušanja tužiteljeve stečajne upraviteljice, radi utvrđenja među strankama sporne činjenice, da li je tužitelj, odnosno njegov prednik, izgradio građevine na koje se tužbeni zahtjev odnosi.

29./ Slijedom navedenog, s obzirom da je tužiteljev zahtjev utvrđen neosnovanim jer tužitelj nije dokazao da bi stekao vlasništvo realnih dijelova nekretnine navedenih u tužbi, nije bilo mjesta provođenju geodetsko-građevinskog vještačenja radi određivanja tužbenog zahtjeva, dakle radi određivanja dijelova zemljišno-knjižne čestice glede kojih je tužitelj stekao (su)vlasništvo i diobe radi formiranja novih zemljišno-knjižnih čestica.

30./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

31./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (70.000,00 eur) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), u granicama zahtjeva istaknutog u troškovniku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife) te zastupanja na ročištu 13. ožujka 2024. i 8. svibnja 2025. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 1.054,00 eur. Ovako priznate troškove (3.162,00 eur) valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 42 Tarife), što ukupno iznosi 3.952,50 eur.

32./ Kako tuženik nije obveznik sudskih pristojbi u ovom dijelu postupka, jer se pristojba za odgovor na tužbu podmiruje po pravomoćnom okončanju postupka, razmjerno uspjehu u sporu, to neosnovano, a osim toga i neodređeno (razlog iz odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a), potražuje naknadu troškova sudskih pristojbi po odluci suda.

33./ Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku