Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Psp-4/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja KZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku u Virovitici, protiv tuženog VZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krešimiru Slamiću, odvjetniku u Virovitici, zbog smetanja posjeda, nakon zaključenja javne glavne rasprave 21. svibnja 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika, 18. lipnja 2025. objavio je i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženi VZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] samovlasno smetao tužitelja KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu sjevernog dijela čkbr. [katastarska čestica]-26 oranica Bušetina sa 546554 m2 iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u posjedovni list 1314 k. o. [katastarska općina] kao čkbr. [katastarska čestica] oranica Bušetina sa 546554 m2 u Skici mjerničkog vještaka Roberta Kiša od 19. lipnja 2024. godine , koja je sastavni dio ovog rješenja, označene točkama A-B-C-D-E-F-G- H-I-A, koji dio je sa zapadne strane omeđen nogometnim igralištem, sa sjeverne i istočne strane kanalom, a s južne strane dijelom poljskim putom na zapadnom dijelu parcele, a dijelom kanalom na istočnom dijelu parcele na način da je 27. veljače 2024. godine preraubirao zemlju, 4. ožujka 2024. godine posijao ječam, a nepoznatog dana u travnju 2024. posijao kukuruz, te se nalaže tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje koje je bilo u času smetanja na način da u roku od 15 dana taj dio čestice vrati tužitelju posjed, uz zabranu takvog i sličnog smetanja.

II Utvrđuje se da je tuženi VZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] samovlasno smetao tužitelja KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu dijela čkbr. [katastarska čestica] oranica Bušetina sa 546554 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i posjedovni list:1314 k. o. [katastarska općina] u Skici mjerničkog vještaka Roberta Kiša od 19. lipnja 2024. godine koja je sastavni dio ovog rješenja, označene točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-A u površini od 8,46 ha, koji dio je sa zapadne strane omeđen nogometnim igralištem, sa sjeverne i istočne strane kanalom, a s južne strane dijelom poljskim putom na zapadnom dijelu parcele na način da je nepoznatog dana izvršio podrivanje cijele te površine, te 22. travnja 2025. izvršio sjetvu, te se zabranjuje tuženiku takvo i slično smetanje ubuduće.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 3.153,23 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od donošenja rješenja do isplate.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 6. ožujka 2024. podnio tužbu protiv tuženika zbog smetanja posjeda. U tužbi i tijekom postupka tužitelj navodi da je samostalni posljednji mirni posjednik dijela čkbr. [katastarska čestica] oranica u Bušetini sa 546554 m2, upisanoj u posjedovni list 1314 k. o. [katastarska općina], koja odgovara čkbr. [katastarska čestica]-26 Bušetina, 546554 m2, Livada 546554 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u vlasništvu Republike Hrvatske.

1.2. Tužitelj navodi da uživa zapadni dio čestice koji je sa zapadne strane omeđen nogometnim igralištem, sa sjeverne i istočne strane kanalom, a s južne strane dijelom poljskim putem na zapadnom dijelu parcele, da dijelom kanalom na istočnom dijelu parcele, te da njegov nesmetani, mirni i samostalni posjed traje od 2020. godine, a koju česticu je u jesen 2023. godine tužitelj poorao radi proljetne sjetve suncokreta i kukuruza. Tužitelj navodi da je dolaskom na navedenu nekretninu 4. ožujka 2024. utvrdio da je tuženik na dijelu koji je on ujesen poorao, posijao ječam, a dana 5. ožujka 2024. tužitelj je utvrdio da je tuženik nastavio sijati ječam, te tako smetati posjed unatoč upozorenju tužitelja. Predlaže da sud donese rješenje kojim bi utvrdio smetanje posjeda, uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, te zabranu takvog i sličnog smetanja pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Tijekom postupka tužitelj je u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, te utvrđenjima iz postupka, precizirao tužbeni zahtjev na način da opseg smetanja opisuje u skladu s utvrđenjem vještaka, a čin smetanja - na način da je tuženik 27. veljače 2024. preraubirao zemlju, 4. ožujka 2024. posijao ječam, a nepoznatog dana u travnju 2024. posijao kukuruz.

1.4. Tužitelj je 27. veljače 2025. podnio novu tužbu protiv istog tuženika radi smetanja posjeda istog dijela prijeporne čestice. U toj je tužbi naveo da se između stranaka već vodi postupak radi smetanja posjeda, no da je tužitelj 4. veljače 2025. utvrdio da je tuženik u vremenu od 31. siječnja 2025. do 3. veljače 2025. ponovno počinio smetanje posljednjeg mirnog posjeda tužitelja na način da je gruberom izvršio podrivanje cijele sporne površine, a to je učinio nakon što je Rješenje poslovni broj Psp-20/2024-5 od 14. studenog 2024. kojim je utvrđeno smetanje posljednjeg mirnog posjeda tužitelja od strane tuženika ukinuto i vraćeno na ponovni postupak. Na taj je način tuženik smetao tužitelja te time, po navodima tužitelja, provodi i nasilje i zloupotrebljava svoja prava. Kako se između stranka već vodi postupak radi smetanja posjeda, tužitelj je predložio spajanje ovih dvaju postupaka. Na raspravi održanoj 23. travnja 2025. tužitelj je proširio taj tužbeni zahtjev navodeći da je tuženik 22. travnja 2025. izvršio sjetvu na prijepornoj nekretnini.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik osporava da bi tužitelj bio samostalni mirni posjednik predmetnog dijela čestice, već je taj dio nekretnine u samostalnom i mirnom posjedu tuženika od 2022. godine. Tuženik navodi da ukupno posjeduje 30 hektara predmetne čestice, za što je obvezan plaćati naknadu, dok iz nagodbe na koju se poziva tužitelj, uopće nije precizirano na koji dio predmetne čestice se odnosi, obzirom da je ista površine 546554 m2.

2.2. Nadalje, tuženik navodi da je još u jesen 2023. preorao cijeli predmetni dio nekretnine, a u siječnju posijao ječam i žito, poslije je sadio kukuruz u 4. mjesecu, te smatra da tužba nije pravovremeno podnesena, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

2.3. U odnosu na navode iz tužbe od 27. veljače 2025. tuženik je naveo da je tužba nejasna, nepravovremena i da istu treba odbaciti jer tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari obzirom da parnica između stranka već teče. Ističe da se iz navoda tužbe ne može zaključiti da je tužitelj u posljednjih 30 dana od navodnog smetanja bio posljednji mirni posjednik, u čemu bi se sastojao njegov posjed i koje je to posjedovne čine tužitelj izvršavao i kada, zbog čega se ne može provjeriti ni utvrditi da li je tužba podnesena u roku od 30 dana od saznanja za navodno smetanje posjeda. Tuženik smatra da je prvotnom tužbom obzirom da se dijelom tužbenog zahtjeva traži zabrana takvog i sličnog smetanja za ubuduće, obuhvaćeno i navodno postupanje tuženika u novoj tužbi, zbog čega ne može tražiti pravnu zaštitu u novoj tužbi. Tuženik ostaje kod svih navoda iz postupka koji je u tijeku tvrdeći da je upravo on posljednji mirni posjednik prijepornog dijela zemljišta i svih navoda koje se tiču nepravodobnosti tužbe, a koje su odlučne i za odluku u ovoj pravnoj stvari.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Psp- 7/2025-2 od 3. ožujka 2025., koje je istog dana ispravljeno Rješenjem poslovni broj Psp-7/2025-3, ovosudni predmet poslovni broj Psp-7/2025 tužitelja KZ protiv tuženika VZ spojen je na predmet Psp-4/2025, te odlučeno da će se provesti jedinstveni postupak i donijeti zajednička odluka.

4. Među strankama nije sporno da je predmetna kčbr. [katastarska čestica]-26 livada sa 546554 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja odgovara kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u posjedovnom listu 1314, vlasništvo Republike Hrvatske.

5.1. Među strankama je sporno tko je bio u posljednjem mirnom posjedu sjevernog dijela čestice u površini od 8,46 ha, a koji je sa zapadne strane omeđen nogometnim igralištem, sa sjeverne i istočne strane kanalom, a s južne strane dijelom poljskim putem na zapadnom dijelu parcele, a dijelom kanalom na istočnom dijelu parcele. Sporno je i da li tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

5.2. Sporno je i kada je smetanje počinjeno, te s tim u svezi da li je zatražena zaštita posjeda sudskim putem pravovremena.

6.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (str. 5-7), dopis Općine Državnom odvjetništvu (str. 8), nagodbu od 21. prosinca 2023. (str. 9-12), nagodbu od 3. siječnja 2024. (str. 22-25), ispis naloga za nacionalno plaćanje (str. 26-27), zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (str. 28- 31), rješenje APPRR od 12. travnja 2018. (str. 33), dopis Agencije tužitelju (str. 40), anex nagodbe (str. 41), zapisnik o izvršenom očevidu na terenu (str. 42-43, 50, 64-65) dopis Općine Državnom odvjetništvu (str. 51), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (str. 52-54), pročitani su zapisnici sa iskazima svjedoka ŠZ (str. 57-58), HZ (str. 58-59), UZ (str. 59), FZ (str. 59-60), JZ (str. 60-61), MZ (str. 61), te tužitelja KZ (str. 62, 90) i tuženika VZ (str. 62-63, 90-91), izvršen je uvid u skica izmjere vještačenja (str. 68), ispis fotografija (str. 74-77, 80-88), skica izmjere (str. 94), izvješće o događaju PP Virovitica od 26. veljače 2025. (str. 184), iznova su saslušani svjedoci FZ (str. 211), SZ (str. 212), HZ (str- 212-213), UZ (str. 214) JZ (str. 214-214), MZ (str. 215-216) tužitelj (str. 217-218) i tuženik (str. 218-219) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

6.2. U ovom postupku sud je 11. srpnja 2024. donio rješenje poslovni broj Psp- 4/2024-26 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura. Predmetno rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-720/2024-2 od 11. rujna 2024..

6.3. Sukladno Rješenju višeg suda, nakon promjene raspravnog suca, doneseno je Rješenje poslovni broj Psp-20/2024-4 od 14. studenog 2024. kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženiku podmiriti parnični trošak. Predmetno rješenje također je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1041/24-2 od 28. siječnja 2025. U skladu s uputom iz predmetnog rješenja (točka 17. Obrazloženja), sud je zatražio od stranka da se očituju da li su suglasne da se pročitaju zapisnici s iskazima svjedoka i stranaka, no kako te suglasnosti nije bilo, u skladu sa pravnim shvaćanjem višeg suda, ponovno su saslušani svi svjedoci i stranke.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8.1. Sukladno odredbi članka 441. ZPP-a, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Ovakvo ograničeno raspravljanje u skladu je s neposrednim ciljem posjedovne parnice – tj. pružiti zaštitu faktičnim posjedovnim odnosima hitnom i efikasnom uspostavom poremećenog faktičnog stanja prema posljednjem stanju posjeda bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika te bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

8.2. Prema tomu, zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnog smetanja njegovog posjeda ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i je li bio samovlasno smetan. No, obzirom na sporne odlučne činjenice u ovom postupku, bilo je potrebno utvrditi i kada je tužitelj saznao za smetanje.

9.1. Za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno je legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari čiji je posjed samovlasno smetan. U konkretnom slučaju obje su stranke tvrdile da su u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela kčbr. [katastarska čestica]-26 livada sa 546554 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja odgovara kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u posjedovnom listu 1314. Tužitelj je tvrdio da se u posjedu spornog dijela zemljišta nalazi od 2020. godine navodeći da to proizlazi iz dopisa Općine Špišić Bukovica od 18. prosinca 2023. i nagodbe koju je sklopio s Općinskim državnim odvjetništvom od 21. prosinca 2023. ovjerene pred javnim bilježnikom 6. veljače 2024.. Tuženik je s druge strane tvrdio da se u posljednjem mirnom posjedu tog dijela zemljišta nalazi upravo on i to od 2022. godine, što proizlazi iz nagodbe što ju je sklopio sa Općinskim državnim odvjetništvom 15. siječnja 2024. (navodeći da je sklopio nagodbu prije tužitelja) i činjenice da je upisao prijavu korištenja i obradivosti spornog dijela nekretnine u sustav ARKOD, tako da je u istom sustavu evidentirano da upravo gospodarstvo tuženika obrađuje i koristi spornu česticu.

9.2. U kasnijim iskazima tijekom postupka, tuženik međutim, nije naveo da se u posjedu prijepornog dijela zemljišta nalazio od 2022. godine, već je na ročištu održanom 21. svibnja 2025., naveo da je u posjed prijepornog dijela nekretnine ušao 20. studenog 2023.. Činjenica da se u posjedu prijepornog dijela nekretnine tuženik ne nalazi od 2022. godine proizlazila je i iz njegova ranijeg iskaza od 11. lipnja 2024. kada je naveo da je taj dio zemljišta prošle godine (dakle 2023. godine) obrađivao SZ, a da mu je tužitelj pružao usluge izvođenja radova. Prema tomu, u svojim stranačkim iskazima tuženik nije tvrdio da se upravo on od 2022. godine nalazi u posjedu prijepornog dijela zemljišta. Kako je tuženik sam iskazao da je u posjed prijepornog dijela nekretnine ušao 20. studenog 2023., to ukazuje da se ni Nagodba koju je tuženik sklopio sa Općinskim državnim odvjetništvom, a kojom je utvrđeno da se bez valjanog pravnog osnova od 2022. godine koristio spornom česticom, nije odnosila na prijeporni dio nekretnine.

9.3. Nesporno je da su obje stranke imale sklopljenu nagodbu s Općinskim državnim odvjetništvom, kojom su priznale da se neovlašteno koriste spornom česticom, tužitelj u površini od 8,5 ha (od 1. siječnja 2020. godine), a tuženik u površini od 30 ha (od 2022. godine), bez naznačenog realnog dijela nekretnine kojom se koriste. Iskaz tuženika da je u posjed prijepornog dijela nekretnine ušao 20. studenog 2023., te iskaz komunalnog redara FZ da se tuženik koristio drugim dijelom sporne čestice, upućuju na to da se Nagodba koju je sklopio s Općinskim državnim odvjetništvom, u kojoj se utvrđuje da se bez pravne osnove koristi spornom česticom od 2022. godine, ne odnosi na prijeporni dio nekretnine. Stoga, predmetna nagodba u kojoj nije ni naznačen realni dio nekretnine kojim se koristi ne može biti dokaz posljednjeg mirnog posjeda, baš kao što to ne može biti ni prijava u sustav Arkod. Prijava korištenja i obradivosti u sustavu Arkod tj. sustavu za identifikaciju poljoprivrednih parcela i evidenciju uporabe poljoprivrednog zemljišta u digitalnom grafičkom obliku ne podrazumijeva vlasništvo ili posjed nad nekom zemljišnom parcelom. Arkod je sustav registracije korištenja poljoprivrednog zemljišta u kojem je evidentirano obrađeno zemljište. Upis u Arkod provodi se na temelju izjave poljoprivrednika o korištenju poljoprivrednog zemljišta uz dokaze o vlasništvu ili posjedu zemljišta, s time da takav dokaz može biti i pravomoćna sudska presuda/odluka/nagodba i drugo. Uzevši u obzir spisu priloženi zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta od 18. siječnja 2024., dakle nakon što je tuženik sklopio nagodbu s Općinskim državnim odvjetništvom i da je, sukladno navodima iz odgovora na tužbu, na temelju te nagodbe tuženik izvršio prijavu u Arkod sustav, predmetna prijava ne može biti dokaz posljednjeg mirnog posjeda prijepornog dijela čestice.

9.4. Kako posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, a ne pravo, za utvrđenje posljednjeg mirnog posjeda prijepora, sud se, stoga vodio i iskazima saslušanih svjedoka o tomu koja je od stranaka doista izvršavala faktičku vlast na spornom dijelu zemljišta. Tako iz iskaza svjedoka RZ, HZ, UZ i FZ slijedi da se spornim dijelom čestice posljednje tri godine (računavši od 2023.) koristio tužitelj. Njihovi iskazi su u predmetnom dijelu uvjerljivi i obiluju određenim detaljima, tako primjerice svjedok UZ navodi da je taj dio parcele obrađivao RZ i da je cijelo selo to nazivalo "Đusina tabla", a poslije RZ je počeo raditi tužitelj. Isto tako, iz iskaza svjedoka RZ slijedi da je ovaj sporni dio parcele obrađivao trinaest godina te da je on dogovorio s tužiteljem da nastavi s obrađivanjem tog dijela nakon što je izašao iz posjeda, s time da ga je osobno vidio da je kombajnirao i orao prijeporni dio čestice 2023. godine. I iskaz svjedoka HZ, također je u predmetnom dijelu suglasan s ostalim iskazima, jer je i njemu poznato da je tužitelj bio u posjedu spornog dijela čestice, obzirom da je pomagao tužitelju u izvođenju radova na zemlji u listopadu 2023. godine. I iz iskaza svjedoka FZ slijedi da je sporni dio čestice zadnje tri godine (računavši od 2023.) koristio upravo tužitelj i da su to svi znali, što je u skladu i s dopisom Općine Špišić Bukovice od 18. prosinca 2023. (str. 8).

9.5. Stoga, sud nalazi utvrđenim da se u posjedu spornog dijela čestice od 2020. godine nalazio tužitelj. To slijedi iz iskaza gore navedenih svjedoka, koje je sud u predmetnom dijelu ocijenio kao životne i uvjerljive jer su isti okolnosni, obiluju detaljima i ne proturječe jedni drugima. Iskaz tuženika da je sporni dio čestice 2023. godine obrađivao RZ, dok mu je tužitelj pružao usluge izvođenja nekih radova, nije potvrdio nitko od saslušanih svjedoka, pa čak ni MZ, koji je u svom iskazu naveo da su sporni dio čestice obrađivali RZ i sin od tužitelja dok je u svom iskazu od 21. svibnja 2025. naveo da njegov brat tj. tuženik nije obrađivao ovu zemlju prije studenog 2023. godine. I sam tuženik je u svom iskazu od 21. svibnja 2025., naveo da je u posjedu prijepornog dijela nekretnine ušao 20. studenog 2023. (dakle ne od 2022. godine kako je tvrdio u odgovoru na tužbi) te da su prije njega u posjedu bili GZ, tužiteljev sin i SZ, koji su zajedno radili.

9.6. Prema tomu, sud zaključuje da je u mirnom posjedu spornog dijela zemljišta bio upravo tužitelj i to od 2020. godine.

10.1. Što se tiče samog čina smetanja, većina je svjedoka iskazivala o studenom 2023. godine. Naime, svjedok HZ i UZ, ali i JZ i MZ u svom su iskazu reproducirali događaj od 20. studenog 2023. prilikom jesenskog oranja – zimske brazde spornog dijela zemljišta. Iz iskaza ovih svjedoka slijedi da je jesensko oranje vršio radnik tužitelja – K, no osim njega, na južnom dijelu čestice oranje su vršili, po nalogu tuženika MZ i JZ. Iskazi ovih svjedoka razlikuju se u površini koju je poorao radnik tužitelja – K, odnosno, MZ i JZ, no iz njihovih iskaza kao i iz iskaza stranaka slijedi da sporni dio zemljišta tog 20. studenog 2023. nije bio pooran u cijelosti jer je južni dio zemljišta bio dosta mokar pa se nije moglo orati.

10.2. Za odluku o ovoj pravnoj stvari odlučno je bilo pitanje značenja dolaska tužitelja na sporni dio čestice 20. studenog 2023. po saznanju da se na tom prijepornom dijelu osim njegovog nalaze i traktori koji su vršili oranje po nalogu tuženika, odnosno da li je samim dolaskom na lice mjesta putem samopomoći zaštitio svoj posjed, obzirom da su se predmetni traktori udaljili. Iz iskaza tužitelja slijedi da ga je u jesen njegov radnik K, koji je vršio oranje sjevernog dijela parcele, nazvao jer su na južnom dijelu oranje vršila još dva traktora, pa je mislio da je nekoga poslao da mu pomogne. Naveo je da je odmah (nakon desetak minuta) došao na lice mjesta i da su, nakon što su ga vidjeli, traktori ubrzo prešli na drugu parcelu, zbog čega je mislio da su zabrazdili i da neće doći do takvog problema. Iz iskaza svjedoka JZ slijedi da je u trenutku dok su on i MZ radili svaki sa svojim traktorom, došao kombi koji se zaustavio pokraj igrališta, no da nitko iz njega nije izlazio; kombi je uspio vidjeti jer je u tom trenutku odštopavao plug. Svjedok MZ isto tako je iskazao da je na parcelu došao tužitelj sa svojim vozilom i da se zadržao desetak minuta, no da nisu ništa komunicirali s njim, s time da je nazvao nakon nekih 10 minuta brata (tuženika), koji mu je rekao da se maknu i da ne idu u sukob jer će on sve riješiti s njim; ostao je i kod ranijeg iskaza da ubrzo nakon JZ i on otišao da se ne bi svađali.

10.3. Sud nalazi, stoga, da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj predmetnog dana, kada su oranje vršili drugi traktori po nalogu tuženika, došao na sporni dio čestice, jer to slijedi ne samo iz iskaza tužitelja već i svjedoka JZ, koji doduše nije vidio tužitelja već njegov kombi, ali i MZ. Tužitelj nije, kako neosnovano navodi tuženik, propustio reagirati na to što su 20. studenog 2023. tuženikovi radnici orali prijeporni dio zemljišta, već upravo suprotno, on je po odmah nakon što je to saznao, došao na lice mjesta, te su se ubrzo zatim sporni traktori udaljili.

10.4. Sukladno odredbi članka 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) posjednik smije svoj posjed zaštititi i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

10.5. Iz iskaza tužitelja slijedi da je njegov motiv dolaska na sporni dio čestice predmetnog dana, bila upravo obavijest od njegovog radnika, da se na južnom dijelu parcele nalaze još dva traktora. Po njegovu dolasku, traktori koji su orali sporni dio čestice su se udaljili, što slijedi ne samo iz iskaza tužitelja već i svjedoka JZ i MZ. Naime, iz iskaza svjedoka JZ slijedi da je opazio tužiteljev kombi jer je u tom trenutku on odštopavao plug, a zbog štopanja pluga je i otišao na drugi dio parcele. MZ je ostao pak kod svog ranijeg iskaza, da je ubrzo nakon JZ i on otišao, da se ne bi svađao s tužiteljem. Iz navedenih iskaza, sud nalazi utvrđenim, da su se po dolasku tužitelja, traktori koji su orali prijeporni dio parcele, udaljili i prešli na drugu parcelu.

10.6. Pri tomu sud nalazi da iskaz MZ, nije vjerodostojan u dijelu u kojem navodi da se po dolasku tužitelja nije odmah maknuo već je nastavio orati. Neživotno je i nelogično da predmetni svjedok, koji je ubrzo nakon dolaska tužitelja tražio uputu za daljnje postupanje od tuženika, ne bi postupio po dobivenoj uputi da se makne. Osim toga, taj dio iskaza proturječi ranijim navodima ovog svjedoka da je nakon dolaska tužitelja i nakon što je JZ otišao, i on ubrzo otišao da se ne bi svađao s tužiteljem, iako je izrijekom pri davanju iskaza 21. svibnja 2025., naveo da ostaje kod tih navoda. I sama činjenica da je po dolasku tužitelja navedeni svjedok tražio uputu od tuženika, ukazuje da su i on i tuženik imali saznanja da je tužitelj taj koji obrađuje prijeporni dio zemljišta, a osim toga, neistiniti su i navodi ovog svjedoka da ne zna u kojem su odnosu K i tužitelj i da K nije radio za nikog, obzirom da iz njegovog ranijeg iskaza izrijekom proizlazi da K poznaje jer je s njime radio kod tužitelja i da zna da radi za tužitelja.

10.7. Dakle, i sam dolazak tužitelja bio je dostatan da se traktori koji su orali južni dio prijeporne čestice povuku, iz čega slijedi da je tužitelj poduzeo radnju za zaštitu svog posjeda predmetnog dana, i da nije ni trebao upotrijebiti silu veće jakosti, jer su se po samom njegovom dolasku traktori povukli. Obzirom da su se traktori koji su po nalogu tuženika orali južni dio čestice, po dolasku tužitelja, dobrovoljno udaljili s iste, što slijedi i iz iskaza tužitelja, ali i svjedoka JZ (otišao preko mosta na drugu parcelu) i MZ (otišao uskoro nakon JZ da se ne svađaju), tužitelj je opravdano nalazio da neće biti problema, odnosno da se njegov posjed umirio.

10.8. Tužitelj je tvrdio da to nije ni nalazio kao smetanje, obzirom da su se po njegovu dolasku traktori povukli, pa je nalazio da su samo zabrazdili i da neće biti problema. Da tom prigodom traktori koji su orali po nalogu tuženika nisu poorali veći dio površine slijedi i iz iskaza svjedoka JZ koji je naveo da je povukao 4 brazde što je iznosilo oko 2 metra, ali da nije na tom dijelu mogao dalje orati jer mu se zaštopao plug jer je bilo mokro, i da je bilo dosta trave i kukuruzine. DZ u svom je iskazu pak naveo da se nakon jedno sat vremena rada JZ zaštopao plug, te da se on preselio na drugu parcelu, a da je ubrzo nakon JZ i on otišao da se ne bi svađali jer je došao tužitelj. S time da je tvrdio da su poorali 1/3 cijele parcele ujutro, a da su predvečer dovršili do kraja. Tuženik je pak tijekom postupka tvrdio da su poorali skoro cijeli južni dio, a da je ostalo samo 30 kvadrata nepoorano jer je bilo mokro tj. bara. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetnog dana tj. 20. studenog 2023. bio na prijepornom dijelu zemljišta u više navrata i to prvi puta u jutarnjim satima nakon što ga je njegov radnik K nazvao da se na zemljištu nalaze još dva traktora, drugi puta nakon što je komunalni redar – FZ otišao i treći puta jer je donio gablec radniku. Traktore koji su po nalogu tuženika orali vidio je samo pri prvom dolasku, te su se ubrzo nakon što je došao povukli i otišli na drugu parcelu, s time da su povukli 7 brazdi što je ukupno 3 metra širine, a njegov radnik tada je uspio poorati 70-80% površine, dok se ostalo nije moglo orati jer je bilo mokro.

10.8.1. Cijeneći sve ove iskaze, odnosno dovodeći ih u međusobnu vezu, može se zaključiti da je tužitelj predmetnog dana, nakon što ga je njegov radnik obavijestio da se na zemljištu nalaze još dva traktora, došao na lice mjesta. Da se nakon samo sat vremena rada, JZ zaštopao plug, zbog čega je prešao na drugu parcelu, a da je ubrzo nakon njega i nakon što je tužitelj došao otišao i MZ. Iz navedenog slijedi da su traktori koji su po nalogu tuženika predmetnog dana orali, na prijepornom dijelu zemljišta bili oko sat vremena, što pak potvrđuje navode tužitelja da su mu možda ukupno poorali 7 bradi (jer se JZ nakon povučene 4 brazde zaštopao plug, a MZ je otišao obrzo nakon njega), uslijed čega nisu osnovani navodi tuženika da su njegovi radnici poorali 1/3 cijele parcele. Nema nikakvih dokaza, da se MZ tog dana vratio orati predvečer, jer to nitko drugi od saslušanih svjedoka nije potvrdio, osim tuženika, kojeg tog dana nitko nije vidio na licu mjesta. Osim toga, iz fotografija koje je sačinio komunalni redar – FZ, ali i iz iskaza samog MZ slijedi, da je taj dio prijepornog zemljišta bio dosta mokar, te sud nalazi da se u razmaku od samo nekoliko sati nije mogao toliko posušiti, da bi se moglo nastaviti orati, osobito ako se uzme u obzir da se radi o vodozaštitnom pojasu (sukladno zapisniku o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta, str. 28-29) te navodima svjedoka HZ da se radi o aluvijalnom tlu, kod kojeg voda nema gdje otjecati već se zadržava na površini. Osim toga, u svom ranijem iskazu MZ, nije tvrdio da se taj isti dan vratio predvečer orati, već da su cijelu površinu (dakle i ono što je poorao K) ponovno preorali nakon pet ili šest dana jer se zatravilo.

10.8.2. Uzevši u obzir kratko vrijeme u kojem su traktori po nalogu tuženika orali, otprilike sat vremena, činjenicu da su se oba traktora ubrzo po dolasku tužitelja udaljila (JZ jer mu se plug zaštopao, a MZ jer se nije htio svađati) te prednje navode o tomu zašto za sud nisu dokazani navodi da se istog dana, samo predvečer MZ vratio orati – neosnovani su navodi tuženika da su predmetnog dana poorali skoro cijeli južni dio – tj. cijelu dužinu parcele, u širini do polovice, uslijed čega je i tužitelj osnovano nalazio da je samim dolaskom na lice mjesta, obzirom da su se traktori povukli, zaštitio posjed. Sud stoga nalazi da je tužitelj u skladu s odredbom članka 27. stavka 1. ZV- a, u rokovima propisanim odredbom članka 21. stavka 3. ZV- a, efikasno zaštitio svoj posjed 20. studenog 2023. koristeći se samopomoći.

11.1. No, unatoč tomu, iz daljnjih utvrđenja ovog postupka, slijedi da je tuženik i nakon što je tužitelj 20. studenog 2023. zaštitio svoj posjed, nastavio sa određenim radnjama na spornom zemljištu te time izvršio novo smetanje. Da je tomu tako slijedi i iz nesporne činjenice da je u trenutku kada je izvršen uviđaj na spornom dijelu čestice na toj površini bio posađen kukuruz, čije su mladice na dan uviđaja bile otprilike tridesetak centimetara veličine. Da je prije kukuruza na istoj površini bio posijan ječam slijedi iz iskaza tuženika te svjedoka HZ, UZ i MZ, ali i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 22. ožujka 2024., kada je utvrđeno da je površina zasijana kulturom ječam, te da je predviđena žetva zasijane kulture – srpanj 2024. godine. Iskazi ovih svjedoka razlikuju se u tomu da li su u jesen 2023. godine izvršeni daljnji radovi na pripremi zemlje (oranje, raubiranje i sijanje) i to nakon 20. studenog 2023., kada je tužitelj putem samopomoći, po utvrđenjima suda, zaštitio svoj posjed.

11.2. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, bilo je odlučno da li je i kada tužitelj saznao da je tuženik zasijao ječam na spornom dijelu zemljišta, nakon što su se po njegovom dolasku 20. studenog 2023., traktori tuženika dobrovoljno povukli i prestali orati.

11.3. Iz iskaza tužitelja slijedi da on od 20. studenog 2023. do 27. veljače 2024. nije na spornom zemljištu primijetio nikakve radove. U par navrata je došao provjeriti da li se voda povukla i da li se može orati, no tada ništa nije bilo rađeno, tako da je od 20. studenog 2023. do siječnja 2024. možda dva puta bio s kombijem. Tek kada je vidio da su prošli s podrivačem zvao je tuženika. To je bilo prije nego je vidio da tuženik sijao ječam, a ječam je sijao 4. ožujka 2024.

11.4. Iz ovakvog iskaza tužitelja slijedi da do 27. veljače 2024. (str. 89 spisa) nije imao saznanja da je tuženik nastavio koristiti sporni dio zemljišta, niti je po njegovim navodima znao da je tuženik izvodio bilo kakve radove na prijepornom dijelu zemljišta.

11.5. Nedvojbeno je da se u trenutku uviđaja 17. svibnja 2024. na spornom dijelu zemljišta nalazio posijan kukuruz. Iz iskaza svjedoka HZ i UZ slijedi da je prije kukuruza bio posijan ječam, a to slijedi i iz iskaza MZ i samog tuženika. Međutim, nitko od saslušanih svjedoka nije vidio niti primijetio nikakve radove na pripremi i obradi zemlje (oranje, raubiranje, tanjuranje i sl.) u periodu od dva tjedna (koliko tuženik tvrdi da su nastavili raditi) nakon 20. studenog 2023. Te radove potvrdio je jedino brat tuženika, svjedok MZ, koji je naveo da su nakon 20. studenog 2023., kroz dan, dva ili tri krenuli u pripremu zemlje i sjetvu i to tako da su bacali nešto gnojiva i sijali ječam i žito. No, iskaz ovog svjedoka u pogledu daljnjih radova koje je on navodno s tuženikom i njihovim ocem radio nakon 20. studenog 2023., znatno se razlikovao tijekom postupka. Prilikom saslušanja u ranijoj fazi postupka tvrdio je da su cjelokupnu površinu ponovno preorali, dakle i onaj dio što je orao radnik tužitelja - K, jer se zatravilo i to pet do šest dana nakon prvog susreta s radnikom tužitelja – K tj. pet ili šest dana nakon 20. studenog 2023. . Prilikom ponovnog saslušanja, tj. na ročištu od 21. svibnja 2025., ovaj svjedok nije spominjao da su ponovno preorali cjelokupnu površinu, već da su u daljnjem periodu pripremali zemlju za sjetvu tako što su bacali nešto gnojiva, ječam i žito. Kako nitko od saslušanih svjedoka nije vidio to ponovno oranje, a uzevši u obzir da je zemljište bilo mokro, što su potvrdili u svojim iskazima tužitelj, ali i tuženik, te da ni sam tuženik nije tvrdio da su pet ili šest dana nakon susreta s K ponovno sve preorali, sud nalazi da je ovaj svjedok prilikom ponovnog saslušanja prilagođavao svoj iskaz navodima tuženika. Naime, tuženik prilikom davanja iskaza 17. svibnja 2024. nije naveo da su ponovno sve preorali već da su raubom prolazili sve naredna 2 tjedna i posijali žito i ječam.

11.6. Za ocjenu pravovremenosti zatražene zaštite posjeda sudskim putem bitno je, međutim, da li je tužitelj znao da je tuženik na spornom dijelu zemljišta, nakon što je on 20. studenog 2023. uspio zaštiti svoj posjed, zasijao ječam. Tužitelj je, a što je već navedeno, osporio da je primijetio bilo kakve radove do 27. veljače 2024. Nitko od saslušanih svjedoka nije vidio radove (oranje, raubiranje ili tanjuranje) u periodu od 14 dana nakon 20. studenog 2023., kada se tužiteljev posjed umirio, što pak upućuju na zaključak da tuženik poslije spornog oranja od 20. studenog 2023., a prije sjetve ječma, nije vršio takve radove. Osim toga, iz više okolnosti slijedi i da je tuženik sjetvu ječma vršio u dva različita navrata. To ponajprije slijedi i iz razlika u njegovim iskazima - jer je u prvom iskazu naveo da je nakon 20. studenog 2023. u daljnjih 15 dana sve prešao raubom i zasijao ječam i žito, dok je prilikom ponovnog saslušanja, tj. 11. lipnja 2024. iskazivao da je ječam zasijan u siječnju 2024. godine. Da je ječam zasijan u dva navrata slijedi iz iskaza HZ koji je primijetio na manje vidljivom gornjem dijelu zemljišta od 1 ha mladice ječma u siječnju 2024., dok je u veljači te iste godine vidio prikolicu sa jumbo vrećama, a obzirom da tužitelj ne radi na takav način, zaključio je da je radove obavljao tuženik i da je odlučio posijati ječam i na preostalom većem dijelu. Da je tuženik sijao ječam u veljači 2024. godine slijedi i iz iskaza UZ, jer je isti naveo da se tuženik tada provozao sa rasipačem i da je sijao ječam.

11.7. Za pitanje trenutka saznanja za novo smetanje, tj. sjetvu ječma, ključno je da ni iz iskaza ovih svjedoka, a niti iz iskaza tužitelja ne slijedi da je on za daljnje smetanje saznao od bilo kojeg svjedoka, već isključivo vlastitim opažanjem u veljači 2024. godine, kada je dolaskom na sporno zemljište utvrdio da je tuženik obradio dio zemljišta koji nije bio pooran za vrijeme zimske brazde. Saznanje za daljnje smetanje prije 27. veljače 2024. ne slijedi ni iz iskaza MZ, koji je naveo da se tužitelj znao provozati i pogledati što se radi, no da je to bilo nakon oranja, nakon što su odradili sve radove i da su ga znali sresti u kafiću. Ukoliko je, dakle, tužitelj obilazio sporno zemljište nakon što su razbacali ječam, koji, a što je općepoznato, nije mogao odmah niknuti, onda ni tužitelj nije mogao znati da je tuženik nastavio s korištenjem tog dijela zemljišta, odnosno s činom smetanja njegova posjeda. Tužitelj je to mogao saznati samo da je tuženik odmah u jesen preorao onaj dio zemljišta koji njegov radnik nije uspio poorati 20. studenog 2023., no sud nije našao dokazanim da je tomu tako (kako proizlazi iz točke 11.5. obrazloženja ovog rješenja).

11.8. Iz svega navedenog slijedi, da tužitelj, nakon što je 20. studenog 2023. uspješno zaštitio svoj posjed putem samopomoći, do 27. veljače 2024., nije saznao za novi čin smetanja od strane tuženika tj. za sjetvu ječma. Sud nalazi da tijekom postupka nije dokazano da je tuženik, odmah nakon 20. studenog 2023., u daljnjem razdoblju od 14 dana, nastavio sa obradom spornog zemljišta, na način da je isti ponovno preorao cjelokupnu spornu površinu (kako je ti prvotno tvrdio svjedok MZ), odnosno da je zemljište obradio raubom (kako su to naknadno tvrdili tuženik i imenovani svjedok). Osim toga, nije dokazano ni da je tužitelj saznao da je tuženik nastavio s bilo kakvim radnjama na tom dijelu zemljišta odnosno sa razbacivanjem ječma, niti da je tablu koju je postavio tuženik i kameru vidio prije 4. ožujka 2024..

11.9. Sud stoga nalazi, da je tužitelj, za daljnje smetanje posjeda, saznao 27. veljače 2024. godine, kada je pokušao telefonski kontaktirati tuženika. Naime, uzevši u obzir da je dio spornog zemljišta ostao nepooran nakon 20. studenog 2023., da poslije tog dana, odnosno u daljnjem periodu od četrnaest dana, nitko od saslušanih svjedoka nije vidio da je tuženik poduzimao zahvate na spornom zemljištu u smislu ponovnog oranja ili drugog načina pripreme tla, da se radilo o dijelom poplavljenom zemljištu, da je uslijedilo zimsko razdoblje, sud nalazi da je tužitelj saznao za smetanje u trenutku kada je vidio da je obrađen onaj dio zemljišta što nije bio pooran u jesen, zbog čega je telefonski kontaktirao tuženika, odnosno 27. veljače 2024.

11.10. Obzirom da je tužba podnesena 6. ožujka 2024., sud nalazi da je tužitelj dokazao da je sudsku zaštitu zatražio u zakonom predviđenom roku, da je upravo on bio posljednji mirni posjednik spornog dijela zemljišta i da je tuženik izvršio smetanje tog posjeda, uslijed čega je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim i odlučio kao u točki I izreke.

12.1. Tužitelj je 27. veljače 2025. podnio novu tužbu protiv istog tuženika radi smetanja posjeda istog dijela prijeporne čestice. Iz činjeničnih navoda te tužbe slijedi da je 4. veljače 2025. utvrdio da je tuženik u vremenu od 31. siječnja 2025. do 3. veljače 2025. ponovno počinio smetanje posljednjeg mirnog posjeda tužitelja na način da je gruberom izvršio podrivanje cijele sporne površine, a to je učinio nakon što je Rješenje poslovni broj Psp-20/2024-5 od 14. studenog 2024. kojim je utvrđeno smetanje posljednjeg mirnog posjeda tužitelja od strane tuženika ukinuto i vraćeno na ponovni postupak. Na taj je način tuženik smetao tužitelja te time, provodi i nasilje i zloupotrebljava svoja prava. Na raspravi održanoj 23. travnja 2025. tužitelj je proširio taj tužbeni zahtjev navodeći da je tuženik 22. travnja 2025. izvršio sjetvu na prijepornoj nekretnini.

12.2. Tuženik je 2. travnja 2025. iznio odgovor na tužbu, u istom navodi da je tužba nejasna, nepravovremena i da istu treba odbaciti jer tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari obzirom da parnica između stranka već teče. Ističe da se iz navoda tužbe ne može zaključiti da je tužitelj u posljednjih 30 dana od navodnog smetanja bio posljednji mirni posjednik, u čemu bi se sastojao njegov posjed i koje je to posjedovne čine tužitelj izvršavao i kada, zbog čega se ne može provjeriti ni utvrditi da li je tužba podnesena u roku od 30 dana od saznanja za navodno smetanje posjeda. Tuženik smatra da je prvotnom tužbom obzirom da se dijelom tužbenog zahtjeva traži zabrana takvog i sličnog smetanja za ubuduće, obuhvaćeno i navodno postupanje tuženika u novoj tužbi, zbog čega ne može tražiti pravnu zaštitu u novoj tužbi. Tuženik ostaje kod svih navoda iz postupka koji je u tijeku tvrdeći da je upravo on posljednji mirni posjednik prijepornog dijela zemljišta i svih navoda koje se tiču nepravodobnosti tužbe, a koje su odlučne i za odluku u ovoj pravnoj stvari.

12.3. Očitujući se na ove navode tužitelj je naveo da se radi o novom činu smetanja, što slijedi iz odgovora na tužbu tuženika koji je izrijekom naveo da je poštivao privremenu mjeru dok ista nije bila ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, što znači da se privremeno pokorio odluci i da je odmah nakon njezina ukidanja izvršio novo smetanje jer ga ona više ne obvezuje. To, po navodima tužitelja, ukazuje da se radi o novom činu smetanja posjeda koje traži novu posjedovnu zaštitu na istim osnovama na kojima je podnijeta i prva tužba. Tužitelj je po saznanju za to smetanje posjeda odnosno unutar zakonskog roka od 30 dana podnio novu tužbu, jer bi u protivnom proizašlo da je prihvatio to smetanje kao osnovano i izgubio bi pravo na pravnu zaštitu i po prvoj tužbi.

12.4. Da je tuženik izvršio radove na prijepornom dijelu zemljišta u siječnju 2025. godine proizlazi i iz iskaza svjedoka HZ, koji je naveo da je tuženik u siječnju 2025. godine ponovno ušao u zemljište i pripremao zemlju gruberom, dok je u travnju 2025. posijao kukuruz. To slijedi i iz iskaza UZ koji je naveo da je tuženik krajem siječnja ili početkom veljače 2025. izgrubirao cijelu površinu i u travnju iste godine posijao kukuruz; te MZ koji je također iskazao da su on i tuženik u travnju ili svibnju posijali kukuruz, a da su prije toga pripremili tlo, odnosno podrivali zemlju. I sam je tuženik, na ročištu održanom 23. travnja 2025. naveo da je izvršio sjetvu jer su sve zabrane koje se tiču obrade ukinute i jer je on u posjedu, dok je u odgovoru na tužbu naveo da je poštivao privremenu mjeru dok je ona postojala.

12.5. Iz navedenog stoga slijedi da je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik za vrijeme trajanja ovog postupka radi smetanja prijepornog dijela čestice krajem siječnja ili početkom veljače 2025. godine, pripremao tlo na prijepornom dijelu čestice te da je u travnju 2025. godine na tom istom dijelu izvršio sjetvu.

12.6. Uzevši u obzir utvrđenja ovog suda o posljednjem mirnom posjedu prijepornog dijela čestice – sadržana u točkama 10.1. do 10.8.2. obrazloženja ovog rješenja, te da je nedvojbeno utvrđeno da je i nakon podnošenja tužbe, tj. za vrijeme trajanja ovog postupka, tuženik pripremao tlo i izvršio sjetvu na prijepornom dijelu čestice, sud nalazi da je tuženik ovim radnjama zapravo počinio daljnje smetanje posjeda, novim činima (radnjama) smetanja, uslijed čega se i rok za podnošenje tužbe računa od saznanja za novo smetanje, pa su neosnovani navodi tuženika o nepravodobnosti tužbe, uzevši u obzir da je daljnje smetanje posjeda izvršeno krajem siječnja ili početkom veljače 2025., a da je tužitelj saznao za isto 4. veljače 2025.

12.7. Neosnovani su navodi tuženika da tužitelj nema pravni interes za podnošenje nove tužbe. Tuženik je, nakon što je ukinuta privremena mjera donesena u postupku Psp-20/2024, koju je poštivao po njegovima navodima "dok je ona postojala" nedvojbeno poduzeo radnje na prijepornom dijelu nekretnine iako je postupak radi smetanja posjeda bio u tijeku. To znači da je svjesno i aktivno poduzeo radnje i ponovno intervenirao u posjed tužitelja, jer u trenutku tih radnji, kada je postupak povodom prethodnog smetanja posjeda već u tijeku, tužitelj bio posljednji mirni posjednik prijepornog dijela nekretnine. Stoga, pravilno tužitelj nalazi da bi izostankom traženja pravne zaštite, prihvatio smetanje – u vidu oduzimanja posjeda kao osnovano, čime bi se posjed tuženika umirio, pa bi bila upitna pravna zaštita i u prethodno pokrenutom postupku.

12.8. Uslijed navedenog odlučeno je kao u točki II izreke ove odluke.

13.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a.

13.2. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, tuženik mu je dužan nadoknaditi trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka. Ovaj se postupak prvotno vodio pod poslovnim brojem Psp-4/2024, te tužitelju pripada pravo na trošak zastupanja u postupku po Tbr.7. t.2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023., dalje u tekstu; Tarifa) u vidu jednokratne nagrade od 250 bodova, što iznosi 500,00 eura, za četiri radnje i to: sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 17. svibnja 2024., 11. lipnja 2024. i 19. lipnja 2024.

13.3. Za daljnje radnje u postupku radi smetanja posjeda tužitelju pripada nagrada od 50 bodova za svaku radnju, sukladno Tbr.7.2. stavak 2. Tarife, tj. za zastupanje na ročištu od 2. srpnja 2024. i sastav podnesaka od 12. travnja, 4. lipnja i 24. lipnja 2024., što ukupno iznosi 200 bodova, odnosno 400 eura.

13.4. Za sastav žalbe protiv rješenja o smetanju posjeda tužitelju pripada, sukladno Tbr.10. t. 2. Tarife 100 bodova, odnosno 200 eura, dok mu za postupak povodom ukidne odluke (pod poslovnim brojem Psp-20/2024), koji se smatra novim prvostupanjskim postupkom, pripada 250 bodova odnosno 500 eura.

13.5. Nadalje, kako su u ovom postupku donesene dvije ukidne odluke, za postupak povodom druge ukidne odluke (po poslovnim brojem Psp-4/2025 na koji je spojen postupak pod poslovnim brojem Psp-7/2025) tužitelju također pripada jednokratna nagrada od 250 bodova, što iznosi 500,00 eura, za četiri radnje i to: za sastav tužbe od 27. veljače 2025. i zastupanje na ročištima od 23. travnja 2025. i 20. svibnja 2025.

13.6. Dakle, tužitelju pripada ukupni trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 2.100,00 eura, što uz PDV od 25%, čini 2.625,00 eura. Tužitelju pripada i trošak izlaska suda i vještaka prilikom uviđaja u ukupnom iznosu od 368,96 eura, te trošak sudskih pristojbi u zatraženom iznosu od 159,27 eura.

13.7. Nalazeći zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka osnovanim do iznosa od 3.153,23 eura, odlučeno je kao u točki III izreke ovog rješenja.

U Virovitici 18. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovač Katalinić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja zbog smetanja posjeda dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ovog rješenja, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Kosta Lacmanović, Trg bana Josipa Jelačića 21, Virovitica

2. Odvjetnik Krešimir Slamić, A.K. Miošića 1, Virovitica