Poslovni broj: P-2820/2019-63
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ĐM, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice- protutužiteljice TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gordana Vuković i Krešimir Vuković iz Omiša, Č.Ž. Dražojevića 1a, radi isplate i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženice, na ročištu određenom radi objave presude, 18. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljici svu knjigovodstvenu i poslovnu dokumentaciju ugostiteljsko-turističkog objekta [obrt] čije je sjedište u mjestu Duće i to baš zaključne radnje sa svim ulaznim i izlaznim računima za svaku poslovnu godinu u razdoblju počev od 2005.g. pa sve zaključno do dana donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu.
II Nalaže se tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 16.022,96 EUR-a (120.725,00 kuna) i to sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 15.722,19 EUR-a (118.458,86 kuna) teku od 13.03.2019., a na iznos od 46,98 EUR-a (353,98 kuna) počev od 30.04.2019., na iznos od 45,70 EUR-a (344,40 kuna) počev od 15.06.2019., na iznos od 22,65 EUR-a (170,71 kuna), kao i na iznos od 123,57 EUR-a (931,05 kuna) počev od 16,04.2019., na iznos od 30,26 EUR-a (228,00 kuna) počev od 28.02,2019. i na iznos od 30,26 EUR-a (228,00 kuna) počev od 31.05.2019. pa sve do konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III Nalaže se tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 2.897,18 EUR-a (21.828,81 kunu) na ime naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije, te daljnji iznos od 26,54 EUR-a (200,00 kuna) na ime troškova carinskog postupka, a sve sa daljnjim zakonskim kamatama koje na navedene iznose teku od 13. kolovoza 2020., pa nadalje, sve do konačne isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV Nalaže se tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 703,43 EUR-a (5.300,00 kuna) na ime naknade plaćene kazne i troškova postupka, a koje je tužiteljica platila po osnovi presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu pod Pp G-84812020 od 21. srpnja 2021., a sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 05.10. 2021. pa nadalje, sve do konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koja prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
V Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Dužna je tužiteljica-protutužena isplatiti tuženici-protutužiteljici iznos od 23.767,37 EUR ( preračunato po fiksnom tečaju konverzije=179.075,22 HRK) uvećan za zakonsku zateznu kamatu propisanoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje na taj iznos teku od utuženja 13.5.2022.g. sve do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2.Dužna je tužiteljica-protutužena isplatiti tuženici-protutužiteljici iznos od 24.087,07 EUR ( preračunato po fiksnom tečaju konverzije=181.484,00 HRK) uvećan za zakonsku zateznu kamatu propisanoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje na taj iznos teku od presuđenja sve do isplate, a na ime ulaganja u građevinske radove uređenja, opremanja, gradnje i rekonstrukcije ugostiteljskog objekta „CASPER“ na k. č. br. [katastarska čestica] k.o.319597 k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
3.Dužna je tužiteljica-protutužena isplatiti tuženici-protutužiteljici parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu propisanoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od presuđenja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
i r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev koji glasi:
" Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljici sve ključeve od ulaznih vrata na prizemnom ugostiteljskom objektu položenom na plaži u Dućama zv. Golubinarka, a na nekretnini označenoj kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] K.O.O. Duće, te predati tužiteljici posjed navedenog objekta."
II Nalaže se tuženici-protutužiteljici, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici- protutuženici parnični trošak u iznosu od 9.024,59 € sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 9.024,59 €, a do zatraženog iznosa od 15.125,00 €.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi kako je vlasnica ugostiteljsko-turističkog obrta [obrt], a za potrebe obavljanja djelatnosti svog obrta da je dogradila postojeći prizemni objekt na plaži Duće zv. Golubinarka. Taj objekt da su dogradili i uredili suprug tužiteljice i suprug tuženice koji su braća, a sve uz dogovor da će tuženica obavljati poslove obrta, podmirivati obveze te ostvarivati dobit i o svemu obavještavati tužiteljicu. Nakon višegodišnjeg rada i poslovanja odnosi između stranaka su se poremetili, a posebno nakon smrti supruga tužiteljice. Tuženica da je prestala podmirivati obveze koje terete obrt pa je zbog toga tužiteljica počela dobivati opomene, trpjeti neugodnosti i slične probleme. Tužiteljica je opozvala tuženici punomoć koju joj je bila dala te ju je pozvala da vrati ključeve od opisanog prizemnog objekta, svu knjigovodstvenu dokumentaciju te da podmiri dužne obveze koji terete poslovanje obrta tužiteljice. Tuženica da je odbila zahtjev tužiteljice za predaju posjeda prizemnog objekta i knjigovodstvenu i poslovnu dokumentaciju te podmiru nastalih dugovanja. Zbog nepodmirenih poreza i doprinosa Porezna uprava da je tužiteljici poslala opomenu radi plaćanja duga u iznosu od 118.458,86 kuna. Tužiteljica da je uspjela platiti dio duga, a za preostalu razliku Ministarstvo financija-Porezna uprava da je donijela dva rješenja o ovrsi radi prisilne naplate od tužiteljice. Tuženica da nije podmirila i druge obveze zbog čega ukupno tužiteljica predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe promašenost aktivne i pasivne legitimacije u odnosu na predaju ključeva i predaju u posjed jer tužiteljica da nema valjani pravni temelj od tuženice zahtijevati predaju u posjed utužene nekretnine jer tuženica nije u posjedu opisanog poslovnog prostora i tužiteljica da nema nikakvo pravo na posjed na predmetnoj nekretnini jer nije vlasnik iste niti s vlasnikom ima zaključen ikakav pravni posao koji bi joj dao pravo na posjed budući su te nekretnine pomorsko dobro dakle res extra commercium. Tužiteljica da nije dostavila punomoć iz koje bi bilo razvidno da je tuženica bila njezina opunomoćenica za poslovanje UTO CASPER niti dostavlja dokaz da je namirila utužene iznose prema Poreznoj upravi kao i prema ostalim pravnim subjektima koji potražuju određene iznose na ime dugovanja. Podnosi i protutužbu u kojoj navodi kako je netočan navod tužiteljice kako je ona, tj. njen pok. suprug s tuženičinim suprugom dogradili postojeći prizemni objekt na plaži Duće zv. Golubinarka (Golubinka) koji se sastoji od kuhinje, caffe bara, wc-a i terase, boćališta, betonske staze i dr., tj. postojeći prizemni objekt dogradili i uredili da bude podesan za poslovanje. Naime, istina je da su sve te radove obavili i financirali samo tužena i njen suprug Tomislav. Predmetni ugostiteljski objekt u njegovu izvornom obliku 1995.g. (samo jedan prizemni objekt/kućica ) da privodi svrsi HVIDRA-Omiš i u istom dana 5.8.1995. otvara Bistro CASABLANCA kojega HVIDRA Omiš vodi do 1996.g., kada je HVIDRA Omiš primorena odustati od obavljanja ugostiteljske djelatnosti u navedenom bistrou, budući je HVIDRA Omiš neprofitna organizacija. U tom momentu se postiže tripartitni dogovor između HVIDRA-e Omiš supruga tužiteljice MM i njegova brata EM, da će EM i njegova supruga TM preuzeti poslovanje tog bistroa uz uvjet da EM i TM vrate sva dugovanja koja je HVIDRA Omiš producirala kroz tih godinu dana poslovanja u bistro CASABLANCA ( dug prema RADIO BRAČU, dug za električnu struju i vodu), a modalitet i opravdanje kako HVIDRA Omiš prepušta posjed i poslovanje tog bistro se našao kroz činjenicu da je pok. suprug tužiteljice MM bio hrvatski branitelj, pa je HVIDRA Omiš mogla svome članu i branitelju izravno ustupiti taj ugostiteljski objekt, no kako potonji nije imao želje obavljati ikakvu ugostiteljsku djelatnost to se onda ugostiteljsko turistički obrt (UTO) „CASPER“ (koji bi se bavio ugostiteljskom djelatnošću u tom istom prostoru ) otvorio na ime njegove supruge, ovdje tužiteljice PM, uz obvezu EM i TM da u korist PM podmiruju sva obvezna davanja proistekle iz obavljanja ugostiteljske djelatnosti tog obrta prema poreznoj upravi, HZZO-u, HZMO- u i sl., dok dohodak ide u korist tužene i njenoga supruga EM. U uređenje ugostiteljskog objekta CASPER tužena i njen suprug ulažu znatna financijska sredstva, tako da su financirali betoniranje „donje bašte“, postavili nove električne instalacije, vodovodne instalacije, gradnju i opremanje kuhinja, stupova od nadstrešnica, ograda, novih zatvora i drugih pratećih građevinskih radova, a koji radovi su detaljno utvrđeni u Vještačkom nalazu i mišljenju u pravnoj stvari BR.R1 20/05, [adresa],11.05.2005.god. izrađenom po stalnom sudskom vještaku Radomiru Kuzmaniću dipl.ing. građ., [adresa], u visini od 181.484,00 HRK. Od rujna mjeseca 1996. naovamo UTO „CASPER“ posluje uredno i ostvaruje dohodak, te tužena uredno i podmiruje sve obveze, čak štoviše u korist navedenog UTO-a biva dodijeljena koncesija pomorskog dobra na predmetnim nekretninama (koje su utužene) u razdoblju od 11.1.2000. – 31.12.2004., koju u cijelosti podmiruje tužena i njen suprug EM, no prilikom ponovljene predaje zahtjeva za dodjelu iste koncesije ( o trošku tužene i njenoga supruga), prethodni vlasnik utuženih nekretnina, Općina Zenica ( Federacija BiH) pokreće parnični postupak radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog ugostiteljskog objekta i svih nekretnina na kojem je UTO „CASPER“ obavljao ugostiteljsku djelatnost. Unatoč ovom postupku, a temeljem godišnjih koncesijskih odobrenja UTO „CASPER“ pod vodstvom tužene i njenoga supruga nastavlja uredno poslovati i ostvarivati dohodak. Obzirom na dogovor tužene s tužiteljicom, tj. tužene i njenoga supruga s tužiteljicom i njenim suprugom, da se oni neće miješati, niti voditi poslovanje UTO-a „CASPER“, tj. neće ostvarivati dohodak od istog, tužena daje otkaz na svom radnom mjestu u tvornici „GALEB“ i posvećuje isključivo radu, tj. vođenju UTO-a „CASPER“. Prve promjene u odnosima tužiteljice i tužene, a glede poslovanja UTO-a „CASPER“ nastaju prije turističke sezone 2009.g., kada tužiteljica i njen pk. suprug jednostrano nameću tuženoj i njenom suprugu obvezu plaćanja (godišnje) „zakupnine“ ili kako je stranke laički nazivaju najamnine, za predmetni ugostiteljski objekt u visini od 4.000,00 EUR- a, na koju tužena pristaje iz straha da ne ostane bez mogućnosti obavljanja djelatnosti u UTO „CASPER“, a time i bez izvora prihoda za sebe i svoju obitelj. Ovaj zakup koji su tužiteljica i njen suprug nametnuli tuženoj i njenom suprugu nije imao nikakva uporišta u zakonu, već je bio kvazinamet, naknada za strah, neosnovana naplata dozvole za poslovanje proistekla iz samo jedne činjenice; a to je da su tužiteljica i njen suprug imali moć da ugroze ili obustave poslovanje UTO-a „CASPER“, dok tužena i njen suprug nisu imali alternativnog izvora prihoda osim poslovanja tog UTO-a, nit manevarskog prostora da se izvuku iz tog UTO-a uz istodobnu isplatu njihova ulaganja u isti. Predmetnu „zakupninu“ tj. kvazinamet ili naknadu za strah ili neosnovanu naplatu dozvole za poslovanje ili protekciju ili šikanu tužiteljica i njen pok. suprug 2013.g. jednostrano povisuju na iznos od 6.000,00 EUR-a i to uz neskrivenu i neuvijenu prijetnju da ako oni (tužena i suprug ) neće to plaćati ima tko hoće, jer će oni UTO „CASPER“ „dati“ nekome drugome, zbog čega tužena i njen suprug pristaju i na tako povećani namet. Godine 2016. umire suprug tužiteljice nakon čega se odnosi među strankama dodatno pogoršavaju, a posebno 2017. i 2018.g. i to posebno nakon što su tužena i njen suprug zatražili od tužiteljice da javnobilježnički ovjere ispravu kojom ova potvrđuje da joj tužena i njen suprug isplaćuju predmetnu „zakupninu“ i da se taj iznos fiksira za određeno vrijeme. Upravo je turistička sezona 2018. bila zadnja sezona u kojoj je tuženoj bilo omogućeno da obavlja djelatnost UTO-a „CASPER“, te je tužiteljica za vrijeme te turističke sezone i posebno nakon nje, sa svojim sinovima, protupravnim i samovlasnim putem i to prijetnjama fizičkim nasiljem prema tuženoj i njenoj obitelji i zaposlenicima UTO-a „CASPER“ ( prijetnje i nasilno ponašanje su manifestirali samo sinovi tužiteljice, ali uz odobravanje same tužiteljice), oduzimanjem obrtnice i pečata UTO-a „CASPER“ onemogućili tuženoj da od 15.5. 2019.g. (jer je UTO CASPER sezonski obrt od 15.5. do 15.9.) nastavi s obavljanje ugostiteljske djelatnost u sklopu predmetnog obrta i time joj nanijela imovinsku štetu u vidu izmakle koristi koju je do sezone 2018. tuženica redovito ostvarivala vodeći poslovanje tog obrta. Tužiteljica se na protutužbeni zahtjev očitovala na način da tužena nije ovlaštena postaviti takav tužbeni zahtjev iz razloga što ona nije vlasnica, odnosno nositeljica obrta predmetnog obrta koji glasi na ime tužiteljice, pa ona nije dužna nikakav račun polagati tuženoj. Činjenica je da se sva knjigovodstvena - financijska i druga dokumentacija o poslovanju obrta nalazi kod tužene, pa je takav tužbeni zahtjev neosnovan. Ističe i prigovor zastare.
3. U postupku je sud izvršio uvid u Obrtnicu ( l.s. 4), porezno rješenje ( l.s. 5), izjavu o opozivu punomoći ( l.s. 6), prepisku stranaka ( l.s. 7-11, 76), opomenu i rješenje o ovrsi Porezne uprave, opomene i račune ( l.s. 12-25), izvadak iz zemljišne knjige ( l.s. 36,37, 71, 72),rješenja Carinske uprave ( l.s. 49-62), rješenje Državnog inspektorata ( l.s. 77, 78), prepisku tužiteljice i Općine Dugi Rat ( l.s. 79-81), zapisnik o izvršenoj pljenidbi i procjeni pokretne imovine i očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom uplate ( l.s. 82-100), spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp G- 848/20 ( l.s. 107-110), fotografije ( l.s. 124-127), punomoć kojom je tužiteljica opunomoćila tuženicu, od 19. svibnja 2003. ( l.s. 128), vještački nalaz Radomira Kuzmanića ( l.s. 129-149 i u prilogu spisa), ugovor o cesiji, dopise HEP-a, Vodovoda Omiš, [obrt], Policijske postaje Omiš ( l.s. 257, 258, 265,266, 283, 289), spis Općinskog suda u Omišu poslovni broj R1-20/05 i spis ovog suda poslovni broj P-1588/2009 ( u prilogu spisa), saslušao svjedoke VM, JM, GM, ĆM, KM, AM, FM, CM, ČM, RM, ZM, ĐM i stranke ( l.s. 191-209, 218-227, 245-248). Sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe od 23. listopada 2020. sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) jer je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Prema čl. 17. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91) sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Navedeni članak odgovara čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je izvršiti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema čl. 361. st.1. ZOO/91 zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedina slučajeve nije što drugo propisano. Ovaj članak odgovara čl. 215. st.1. ZOO/05. Prema čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Ovaj članak odgovara čl. 26. ZOO/05.Prema čl. 249. st. 1. ZOO- a volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Ovaj članak odgovara čl. 28. st. 1. ZOO/05.
6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica kao vlasnica UO Casper opunomoćila tuženicu za korištenje prostora tog ugostiteljskog objekta zbog čega nisu osnovani prigovori nedostatka aktivne i pasivne legitimacije. Među strankama je sporno je li tuženica bila u obvezi snositi troškove koji su teretili tužiteljicu kao vlasnicu obrta, je li tuženica bila u obvezi plaćati troškove zakupa tužiteljici, je li tužiteljica u obvezi snositi troškove dogradnje i uređenja prostora obrta i traži li osnovano tuženica naknadu iznosa zbog izmakle koristi nakon opoziva predmetne punomoći.
7. Iz izvedenih dokaza proizlazi da stranke nisu sačinile bilo kakav pisani ugovor o poslovnim odnosima, odnosno o ovlaštenju tuženice da koristi obrt koji je glasio na tužiteljicu već je o tome postojao usmeni dogovor kao i pisana punomoć, koja punomoć nije sadržavala detaljna prava i obveze stranaka. U spis je priložena jedino takva punomoć iz 2003. godine, a ne i ranije, otkad je dogovor postojao, odnosno od 1996. godine. Nije sporno da stranke nisu vlasnici objekta u kojem se ugostiteljska djelatnost obavljala kao ni da nisu vlasnici čestica zemlje na kojima se obrt nalazi. Iz iskaza tuženice proizlazi da su ona i njen suprug predmetni obrt počeli voditi 1996. godine i to po generalnoj punomoći koju joj je ( tuženici) dala tužiteljica te da je od tada do 2016. tuženica plaćala poreze i doprinose za predmetni obrt, ali ne uvijek redovito. Iz navoda tuženice proizlazi da je između stranaka dogovoreno da tuženica i njen suprug u korist tužiteljice ( na čije ime je glasio obrt) podmiruju sva obvezna davanja proistekla iz obavljanja ugostiteljske djelatnosti tog obrta dok dohodak ide u korist tuženice i njenog supruga. Kako je očito da je tuženica preuzimanjem vođenja obrta i ostvarivanjem zarade od istog, preuzela i obvezu plaćanja potrebnih davanja ( poreze i nastale troškove) za taj obrt, onda ovaj sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev i to temeljem čl. 17. i 247. ZOO-a. Visina potraživanja proizlazi iz isprava izdanih od nadležnih tijela ( poreznog rješenja, opomene Porezne uprave, rješenja o ovrsi, opomene trgovačkog društva A1 Hrvatska d.o.o., plana dospijeća komorskog doprinosa, obavijesti o stanju duga Hrvatskih voda, rješenja Carinske uprave, rješenja Državnog inspektorata, Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje FINA-e) koje isprave nesumnjivo glase na tužiteljicu kao vlasnicu obrta. Predaja u posjed dokumentacije određena je sukladno čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP) s obzirom na nespornu činjenicu da je tužiteljica vlasnica predmetnog obrta za čije poslovanje je obvezno voditi knjigovodstvenu i poslovnu dokumentaciju sukladno Zakonu o obrtu ( Narodne novine broj 143/13, 127/19 i 41/20). Kako je ta dokumentacija prema dogovoru stranaka u posjedu tuženice ( jer je tuženica predmetni obrt vodila po ovlaštenju, odnosno punomoći izdanoj od strane tužiteljice, koja punomoć je opozvana), ispunjeni su uvjeti za osnovanost točke I tužbenog zahtjeva.
8. Saslušani svjedoci nisu imali saznanja o međusobnom odnosu i dogovorima stranaka dok je dio svjedoka iskazivao o radovima koje je na objektu poduzimao tuženičin suprug ( svjedoci GM, ĆM, KM, AM, FM, CM, ZM) međutim s obzirom da tužiteljica nije nikada bila vlasnica predmetnog objekta ni česticâ zemlje na kojima se objekt nalazi, niti je tužiteljica ostvarivala prihod od rada samog obrta, onda ovaj sud ne nalazi osnovu zbog koje bi tužiteljica bila u obvezi nadoknaditi tuženici ( dio) ulaganja koje je tuženica za poslovanje tog objekta imala. O tome nema ni dokaza u smislu bilo kakve pisane isprave ( ugovora, punomoći, potvrde i slično) da bi stranke bilo što slično ugovorile. Ovo posebno nakon što je tuženica iskazala, a i u odgovoru na tužbu te prepisci s tužiteljicom navodila, kako tužiteljica nikada nije iskazivala bilo kakav interes za radom u predmetnom obrtu te da je između stranaka bilo dogovoreno da će sav dohodak od poslovanja obrta pripasti tuženici i njenom suprugu. Isto tako, u spisu ne postoje dokazi iz kojih bi proizišlo da su stranke dogovorile bilo kakvo plaćanje zakupa od strane tuženice tužiteljici ( bilo kakva isprava, račun, priznanica, potvrda ili bilo što slično), u bilo kojem iznosu, pa da bi onda to moglo predstavljati osnovu za razrješenje poslovnih odnosa između stranaka. O tome ništa ne govore ni svjedoci da bi tuženica plaćala ili bila u obvezi plaćati tužiteljici iznos na ime zakupnine. Navod svjedoka JM da je jedne prilike vidio da je tuženičin suprug dao "neku kuvertu" suprugu tužiteljice je svakako nedovoljan da bi se zaključilo da je takva obveza između stranaka bila dogovorena. Takav značaj nema ni navod svjedoka KM da je tuženičin suprug pozajmljivao novac tužiteljičinom suprugu u smislu pomoći, plaćanja struje i otkupa stana. Zbog navedenog je protutužbeni zahtjev odbijen, a izvođenje dokaza očevidom i vještačenjem ( geodetskim i građevinskim) se u tom slučaju ukazalo suvišnim pa taj dokaz nije izveden. Iz istog razloga nisu izvedeni dokazi pribave spisa predmeta utvrđivanja pomorskog dobra na česticama na kojima se nalazi predmetni obrt niti podatak o zaposlenju tuženice od 1996. do danas. Zbog neosnovanog protutužbenog zahtjeva bilo je bespredmetno odlučivati o prigovoru zastare kojeg je istaknula tužiteljica. Iz priloženih spisa ne proizlazi da bi stranke imale bilo kakav dogovor o sudjelovanju tužiteljice u poslovanju UO Casper i eventualnom ostvarivanju ( dijela) zarade od tog poslovanja pa ni ti spisi ne predstavljaju dokaz da je protutužbeni zahtjev osnovan. Naime, spis Općinskog suda u Omišu poslovni broj R1-20/05 predstavlja postupak osiguranja dokaza u kojem je provedeno vještačenje na okolnost izvedenih radova i vrijednosti istih dok je spis ovog suda poslovni broj P- 1588/2009 okončan rješenjem o odbacivanju tužbe koju je podnio Grad Zenica, BiH, protiv PM, radi iseljenja i predaje. Niti u jednom od tih predmeta nije bila stranka ovdje tuženica. Ni isprave dostavljene od PU Splitsko dalmatinske, Knjigovodstvenog servisa "Dan" i Vodovoda Omiš, ne dokazuju da su stranke imale bilo kakav poslovni dogovor iz kojeg bi proizišla obveza tužiteljice snositi dio troškova za ulaganja ( koja je poduzela tuženica) u predmetni objekt ni da bi tužiteljica imala bilo kakvo pravo na zaradu ili dio zarade koji ostvaruje predmetni obrt za vrijeme dok je isti ( po punomoći tužiteljice) vodila tuženica. Isto tako te isprave ne dokazuju da je tuženica bila u obvezi plaćati tužiteljici i njenom pokojnom suprugu naknadu u vidu zakupa ili bilo što slično. Kako je tužiteljica nesporno opozvala danu punomoć tuženici i to izjavom od 20. veljače 2019. nakon što je tuženica prestala podmirivati troškove poslovanja obrta ( kako je i sama navela u iskazu) onda tuženica nije mogla očekivati ostvarenje zarade poslovanjem navedenog obrta nakon tog perioda.
9. Tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a.
10. Tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva pa je sukladno članku 193. stavka 2. ZPP-a sud odlučio kao u točki I izreke rješenja.
11. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužiteljici, s obzirom da je uspjela s tužbenim zahtjevom ( koji je povukla u zanemarivom dijelu), pripada pravo na naknadu troška i to za sastav tužbe 250 bodova ( Tarifni broj. 7.), sastav podneska od 26. listopada 2020., 19. siječnja 2022., 16. ožujka 2022., 14. travnja 2022., 02. lipnja 2022., 23. ožujka 2023. vrijednost od po 250 bodova ( Tbr. 8.3.) te za zastupanja na ročištu od 13. srpnja 2022., 13. listopada 2022. ( uz uvećanje za drugi sat), 29. studenog 2022., 13. veljače 2023., 15. studenog 2023., 20. veljače 2024., 11. srpnja 2024. , 27. studenog 2024. i 28. travnja 2025. vrijednost od po 250 bodova ( Tbr. 9.1.), 23. veljače 2022., 08. travnja 2022., 19. svibnja 2022., 26. rujna 2024., 27. veljače 2025. vrijednost od 62,5 bodova ( Tbr. 9.5.), što uz PDV od 25%, ukupno iznosi 9.024,59 eura. Odbijen je zahtjev za naknadom troška za sastav ostalih podnesaka jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice ili se sadržaj istih mogao iznijeti na ročištima na kojima je stranka ( punomoćnik) pribivala. U suprotnom bi se za praktički istu radnju stranci odobravao dvostruki trošak. Za ročište od 23. veljače 2022., 08. travnja 2022., 19. svibnja 2022., 26. rujna 2024., 27. veljače 2025. određena je vrijednost prema Tbr. 9.5. jer su ista odgođena prije početka raspravljanja pa je zahtjev odbijen za iznos preko određenog. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje.
12. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 18. lipnja 2025.
S u d a c
Tomislav Bago
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA
1. Tužiteljici-protutuženici po punomoćniku.
2. Tuženici-protutužiteljici po punomoćnicima.
