Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Poslovni broj: P-2592/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasenki Glavan, u pravnoj stvari tužiteljice GZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Zadar, protiv tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. Zadar, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. svibnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., [adresa], OIB: 52508873833 isplatiti tužiteljici GZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 16.478,76 eura/124.159,22 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

-27,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2009. do isplate,

-44,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2009. do isplate,

-64,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2009. do isplate,

-29,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2009. do isplate,

-23,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2009. do isplate,

-20,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2009. do isplate,

- 26,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2009. do isplate,

-13,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.08.2009. do isplate,

-19,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.09.2009. do isplate,

-8,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.10.2009.do isplate,

-18,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.11.2009.do isplate,

-12,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.12.2009.do isplate,

-35,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.01.2010.do isplate,

-50,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.02.2010.do isplate,

-47,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2010.do isplate,

-60,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.04.2010.do isplate,

-78,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.05.2010.do isplate,

-94,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.06.2010.do isplate,

-125,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.07.2010.do isplate,

-95,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.08.2010.do isplate,

-173,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.09.2010.do isplate,

-132,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.10.2010.do isplate,

-140,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.11.2010.do isplate,

-174,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.12.2010.do isplate,

-218,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.01.2011.do isplate,

-166,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.02.2011.do isplate,

-182,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2011.do isplate,

-160,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.04.2011.do isplate,

-209,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.05.2011.do isplate,

-243,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.06.2011.do isplate,

-259,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.07.2011.do isplate,

-429,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2011 do isplate,

-267,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2011.do isplate,

-243,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2011. do isplate,

-249,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.11.2011.do isplate,

-247,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.12.2011.do isplate,

-268,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.01.2012.do isplate,

-283,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.02.2012. do isplate,

-287,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.03.2012. do isplate,

-277,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.04.2012.do isplate,

-282,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.05.2012.do isplate,

-288,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.06.2012.do isplate,

-279,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2012.do isplate,

-278,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.08.2012.do isplate,

-262,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.09.2012.do isplate,

-268,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.10.2012.do isplate,

-280,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.11.2012.do isplate,

-276,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.12.2012.do isplate,

-282,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.01.2013.do isplate,

-266,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.02.2013.do isplate,

-259,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.03.2013.do isplate,

-277,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.04.2013.do isplate,

-260,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.05.2013.do isplate,

-250,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.06.2013.do isplate,

-7.153,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.06.2013.do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 97646/05 s nadnevkom 28. prosinca 2005. godine ništetan u dijelu u kojemu se način promjene ugovorne stope kamata vezuje uz neobjektivizirane parametre.

III Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., [adresa], OIB: 52508873833 isplatiti tužiteljici GZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.728,02 eura/58.226,73 kune, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

-98,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2008.do isplate,

-81,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2008.do isplate,

-97,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.04.2008.do isplate,

-86,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.05.2008.do isplate,

-94,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.06.2008.do isplate,

-84,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.07.2008. do isplate,

-92,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2008.do isplate,

-91,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.09.2008.do isplate,

-85,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2008.do isplate,

-95,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.11.2008.do isplate,

-85,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.12.2008.do isplate,

-98,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.01.2009.do isplate,

-135,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.02.2009.do isplate,

-106,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.03.2009.do isplate,

-131,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2009.do isplate,

-119,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2009.do isplate,

-127,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.06.2009.do isplate,

-118,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.07.2009.do isplate,

-124,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.08.2009.do isplate,

-124,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.09.2009.do isplate,

-112,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2009.do isplate,

-121,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.11.2009.do isplate,

-111,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.12.2009.do isplate,

-145,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.01.2010.do isplate,

-146,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.02.2010.do isplate,

-115,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2010.do isplate,

-144,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.04.2010.do isplate,

-135,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.05.2010.do isplate,

- 146,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.06.2010.do isplate,

-139,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.07.2010.do isplate,

-143,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.08.2010.do isplate,

-153,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.09.2010.do isplate,

-135,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.10.2010. do isplate,

- 145,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2010.do isplate,

- 138,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2010. do isplate,

-150,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.01.2011.do isplate,

-124,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.02.2011.do isplate,

-98,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.03.2011.do isplate,

-120,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.04.2011.do isplate,

-115,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.05.2011.do isplate,

-126,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.06.2011.do isplate,

-117,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.07.2011.do isplate,

-168,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.08.2011.do isplate,

-145,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.09.2011.do isplate,

- 131,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.10.2011.do isplate,

-138,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.11.2011.do isplate,

-127,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.12.2011.do isplate,

-136,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2012.do isplate,

-135,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.02.2012.do isplate,

-117,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.03.2012.do isplate,

-130,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.04.2012.do isplate,

-120,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.05.2012.do isplate,

-126,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.06.2012.do isplate,

-115,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.07.2012.do isplate,

-120,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.08.2012.do isplate,

-116,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2012.do isplate,

-107,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.10.2012.do isplate,

-113,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu:12.11.2012.do isplate,

-103,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.12.2012.do isplate,

-108,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.01.2013.do isplate,

-104,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.02.2013.do isplate,

-83,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu:11.03.2013.do isplate,

-100,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.04.2013.do isplate,

- 90,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.05.2013.do isplate,

-92,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.06.2013.do isplate,

-23,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu:27.06.2013.do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.

IV Usvaja se glavni tužbeni zahtjev pod točkom 1. IV koji glasi:

1. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 97646/05 s nadnevkom 28. prosinca 2005. godine ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje jednokratna naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom u visini od 0,50% od iznosa kredita.

2. Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., [adresa], 21 000 Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: GZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 394,22 eura/2.970,23 kune zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počevši od dana koji slijedi danu: 5. siječnja 2006. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.

V Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani zahtjev tužitelja 1 koji glasi:

Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., [adresa], OIB: 52508873833 da tužitelju: GZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.791,78 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

- 0,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2006 do isplate,

- 0,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2006 do isplate,

- 0,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2006 do isplate,

- 17,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.02.2007 do isplate,

- 53,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.03.2007 do isplate,

- 58,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2007 do isplate,

- 55,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2007 do isplate,

- 56,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.06.2007 do isplate,

- 54,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2007 do isplate,

- 56,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2007 do isplate,

- 55,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2007 do isplate,

- 53,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2007 do isplate,

- 55,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.11.2007 do isplate,

- 52,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2007 do isplate,

- 54,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2008 do isplate,

- 55,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2008 do isplate,

- 52,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2008 do isplate,

- 54,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2008 do isplate,

- 51,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.05.2008 do isplate,

- 53,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2008 do isplate,

- 50,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2008 do isplate,

- 51,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2008 do isplate,

- 51,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2008 do isplate,

- 51,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2008 do isplate,

- 53,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2008 do isplate,

- 51,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2008 do isplate,

- 56,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2009 do isplate,

- 92,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2009 do isplate,

- 85,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2009 do isplate,

- 89,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2009 do isplate,

- 85,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2009 do isplate,

- 87,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2009 do isplate,

- 84,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2009 do isplate,

- 85,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2009 do isplate,

- 85,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2009 do isplate,

- 80,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2009 do isplate,

- 83,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2009 do isplate,

- 80,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2009 do isplate,

- 107,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2010 do isplate,

- 107,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2010 do isplate,

- 96,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2010 do isplate,

- 106,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.04.2010 do isplate,

- 103,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2010 do isplate,

- 108,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2010 do isplate,

- 107,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.07.2010 do isplate,

- 105,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2010 do isplate,

- 113,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2010 do isplate,

- 104,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.10.2010 do isplate,

- 107,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2010 do isplate,

- 105,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2010 do isplate,

- 110,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2011 do isplate,

- 87,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2011 do isplate,

- 79,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2011 do isplate,

- 84,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.04.2011 do isplate,

- 84,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2011 do isplate,

- 88,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2011 do isplate,

- 86,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.07.2011 do isplate,

- 100,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2011 do isplate,

- 87,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2011 do isplate,

- 81,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2011 do isplate,

- 83,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2011 do isplate,

- 78,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2011 do isplate,

- 81,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2012 do isplate,

- 81,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2012 do isplate,

- 75,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.03.2012 do isplate,

- 78,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2012 do isplate,

- 74,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2012 do isplate,

- 76,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.06.2012 do isplate,

- 71,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2012 do isplate,

- 72,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2012 do isplate,

- 70,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2012 do isplate,

- 66,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2012 do isplate,

- 68,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.11.2012 do isplate,

- 64,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2012 do isplate,

- 65,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2013 do isplate,

- 63,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2013 do isplate,

- 55,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2013 do isplate,

- 60,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2013 do isplate,

- 56,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2013 do isplate,

- 56,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2013 do isplate,

- 29,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.06.2013 do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.

r j e š i o j e

I. Odbacuje se prijedlog tuženika tuženika radi prijeboja uzajamnih potraživanja.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu i isti da sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga je valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, tuženik je teretio tužiteljicu s pozivom na valutnu klauzulu. Ugovorom se tužiteljica obvezala tuženiku plaćati kamate. Stopa kamata da nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja Ugovora tužiteljica nije znala koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamate, te nije odrediva, jer Ugovor ne sadrže podatke s pomoću kojih se stopa Kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Pošto su Kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa Kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužiteljicu za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Tuženik je tužiteljici po Ugovoru zaračunao i naplatio jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom u visini od 0,50% od ukupnog iznosa kredita. Tuženik nije imao pravo tužiteljici zaračunati i naplatiti naknadu iz razloga što je Ugovor ništetan u dijelu u kojemu je uglavljeno pravo tuženika da tužiteljici zaračuna i naplati naknadu. Ugovor je u tom dijelu ništetan jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala Ugovor. Ugovor je u cijelosti pripremio i predložio tuženik, prilikom sklapanja Ugovora se o naknadi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica mogla utjecati na sadržaj Ugovora, pa je tužiteljica terećenjem za naknadu stavljena u znatno neravnopravniji položaj u odnosu na tuženika. Pri tome je sud eventualno sporne odredbe Ugovora dužan tumačiti u korist tužiteljice. Tuženik je tužiteljici pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Stoga je tuženik, koji je sastavio ugovor, dužan vratiti tužiteljici stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja. Tužiteljica je tužbu konačno uredila podneskom od 22. rujna 2023., a nakon zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru zastare, u cijelosti se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe prigovor zastare te da tužiteljica nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, budući je predmetni kredit isplaćen odnosno i iz razloga što je tužiteljica pristala na njega kao i na sve njegove ugovorne odredbi a što je razvidno i iz njezinih izvršenih uplata na ime plaćanja ugovorenih rata kredita predniku tuženika i tuženiku. Ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima da je pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2005.g., tužiteljica je s prednikom tuženika pregovarala i to o svim spornim ugovornim odredbama, a prednik tuženika a niti kasnije tuženik nisu zatajili tužiteljici niti jednu informaciju koju su imali, ili za koju su znali, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužiteljice o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što su je potpuno informirali i o svim rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. Prednik tuženika je tužiteljicu izrijekom upozorio na moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, upravo zbog mogućnosti promjene tečaja švicarskog franka, ali je tužiteljica unatoč tome ustrajala u sklapanju ugovora s valutnom klauzulom upravo u švicarskim francima jer je smatrala da joj je on najpovoljniji i najbolji od svih koji su se tada nudili na kreditom tržištu, te da će moći uredno vršiti uplate svojih ugovorenih anuiteta prema predmetnom ugovoru. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2005.g., prednik tuženika je u ponudi kredita, kakav je i odobren tužiteljici, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužiteljica željela sklopiti samo i isključivo ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, preuzimajući sve rizike ugovorene valutne klauzule. Tužiteljica je potpisom ugovora o kreditu potvrdila da je nesporno upoznata sa svim uvjetima pod kojima je ugovor sklopljen, pa je stoga ista samostalno i dobrovoljno kao valutu obveze izabrala valutu švicarski franak, a prednik tuženika ju je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da se tužiteljica, i bez obzira što ju je prednik tuženika informirao o rizicima ugovaranja sporne valutne klauzule, prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sama bila dužna informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njezina prava i obaveze iz Ugovora. Potrošačima pa tako i tužiteljici prilikom savjetovanja u bankama predočavani su i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita (glavnica, kamate, naknada…) u kunama. U svim poslovnicama Banke prednika tuženika ali i tuženika svakodnevno je kako onda u vrijeme podizanja kredita pa tako i danas moguće provjeriti i tečaj određene strane valute, a navedene informacije tužitelj je mogao dobiti i na besplatnom info telefonu Banke ili na Internet stranici Banke www.otpbank.hr. Iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo je da sadrži posebnu odredbu valutna klauzula u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HVB - SPLITSKE BANKE d.d. za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnica kredita primila sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa ugovorenih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužiteljica je potvrdila svojim potpisom da ju je prednik tuženika informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja. Prije dobivanja obavijesti o promjeni visine kamatne stope iz dopisa prednika tuženika od 07.01.2011.g., ugovorne stranke su i o tome pregovarale te se suglasile o novoj ugovorenoj visini kamatne stope od 5,99%, a koja da će se primjenjivati od dana 07.11.2011.g., a dokaz da se tome tužiteljica nikad nije protivila te da se s tim bila suglasila se ogleda upravo u činjenici da nikada nije prigovorila niti je osporavala novo ugovorenu kamatnu stopu po kojoj je nakon toga i uplaćivala svoje kreditne obveze predniku tuženika. I u razgovoru sa službenicima banke tužiteljici je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, pa, stoga, tuženik na utvrđivanje tih okolnosti predlaže saslušanje službenika Banke koji je ugovarao ovaj kredit s tužiteljem. Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužiteljici kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi potpuno jasno. Neživotno je i nelogično da tužiteljica nije znala za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami a bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužiteljici. Odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, nemoralna niti nezakonita jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužiteljici kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama kako njegovim eventualnim povećanjima ali i smanjenjima. Tuženik odnosno njegov pravni prednik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl.175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Iako tuženik dosljedno smatra kako niti jedna odredba predmetnog Ugovora o kreditu nije ništetna, pa da samim time nema mjesta niti ništetnosti ugovora u cjelini, a niti djelomično pa se opreza radi u odnosu na glavni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa kojeg će tužiteljica moguće precizirati nakon provođenja vještačenja, polazeći od odredbe članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisana obveza obostrane restitucije kao posljedica ništetnosti ugovora, za slučaj da sud nađe kako je tužbeni zahtjev radi isplate osnovan, tuženik ističe prigovor radi prebijanja te tražbine s tražbinom tuženika u iznosu od 591.077,12 kn kn, s osnove plasiranog kredita na temelju Ugovora o kreditu, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana 10.01.2006.g. pa do konačne isplate.

3.U ovoj pravnoj stvari je već bila donesena presuda pod poslovnim brojem P- 1112/2021 dana 19. prosinca 2023., a protiv te presude je izjavljena žalba, te je donesena drugostupanjska odluka Županijskog suda u Šibeniku 19. studenog 2024., Gž- 127/24, kojom se uvažava žalba tuženice u pobijanom dijelu od toče I. do točke VII, te se ukida prethodno cit. prvostupanjska presuda i predmet se vraća ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju drugostupanjske odluke navodi se da osnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud glede njezina prigovora o statusu tužiteljice kao potrošača propustio utvrditi okolnost da li je kredit iskorišten za poslove svrhe, a ne samo privatne, a koja činjenica da je odlučna za ocjenu statusa tužiteljice kao potrošača. Stoga da će ocjena statusa potrošača ovisiti od toga da li je veza između namjenskog ugovora o kreditu pretežitija glede zadovoljavanja privatne svrhe stanovanja ili iznajmljivanja polazeći pri tome od veličine objekta, te usporedbom broja posebnih dijelova namijenih stanovanju s onima namjenjivanju iznajmljivanju i slično. Tijekom ponovnog suđenja ovaj sud dat će ovisno od utvrđenja da li glede ugovora o kreditu preteže privatna svrha ili poslovna djelatnost utvrdit pravilno i potpuno visini pretplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te odlučiti i o prigovoru zastare i prigovoru prijeboja.

4.U postupku je sud izvršio uvid u Ugovor o kreditu ( l.s. 11-26), informativni izračun vještaka Petra Bajla ( l.s. 27-37), otplatni plan, promet po računima i obavijest o promjeni kamatne stope ( l.s. 38-69, 106-129), sudsku praksu ( l.s. 130-189, 197-218), proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje ( l.s. 232-234 i dalje), saslušao tužiteljicu ( l.s. 228-231). Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem službenika tuženika. Sud nije pribavljao podatak HNB-a o kretanju valute CHF s obzirom da promjene tečaja u utuženom razdoblju nisu sporne, a osim toga, u nalazu i mišljenju vještaka je prikazan pregled iznosa prodajnog tečaja CHF/HRK na dan puštanja kredita i na ugovorene datume dospijeća anuiteta, kojem dijelu nalaza i mišljenja stranke nisu prigovarale, dopis Porezne uprave Područnog ureda Zadar od 14.3.2025.

5.Prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan jer iz čl. 18. toč. 2. Ugovora o kreditu od 28. prosinca 2005. proizlazi da su stranke ugovorile nadležnost suda "najbližem mjestu zaključenja Ugovora". Kako je ugovor nesumnjivo sklopljen u Zadru jasno je da je, sukladno odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) nadležan upravo ovaj sud, pa prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika, nije osnovan.

6.Prema čl. 295. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove. Prema čl. 59. ZZP/03, koji je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio na snazi, Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Prema čl. 26. st. 3. ZOO-a ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

7.Prema čl. 81. st. 1. ZZP/03 Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava. Prema čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

8.Među strankama nije sporno da su zaključile ugovor o kreditu, dok je sporno je li ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništena odnosno je li tuženik mijenjao kamatnu stopu sukladno ZOO-u i ZZP/03 ili ne. Među strankama je sporno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, kao i to je li valutna klauzula ništetna. Sporno je i to je li nastupila zastara potraživanja i je li tužiteljica aktivno legitimirana u ovom postupku.

9.Iz ugovora o kreditu sklopljenog 28. prosinca 2005. proizlazi da su stranke ugovorile da je redovna kamata promjenjiva, a na dan zaključenja ugovora da iznosi 4,20 % godišnje te da je kamata promjenjiva u skladu s vrijedećom odlukom Kreditora.

10.Trgovački sud u Zagrebu je 7. travnja 2013. donio presudu P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i ovdje tuženika. Tom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je od strane sudova obrazloženo i da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17, kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda. Budući da je ta presuda donesena u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, ista temeljem članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, u daljnjem tekstu: ZZP/07) i odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) veže sud za utvrđenja iz navedenih odluka u postupcima radi isplate.

11.Uvidom u sporni Ugovor o kreditu, sud je utvrdio da Ugovor sadrži odredbu o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak (CHF). Upravo takva odredba je bila predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Kako je već navedeno, u tom postupku je utvrđeno da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Budući da je sud temeljem članka 138.a ZZP/07 i članka 502.c ZPP-a vezan utvrđenjima iz navedene parnice, zaključak suda je da je sporna odredba o valutnoj klauzuli ništetna.

12.Člancima 323. i 324. ZOO-a propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je stekla na osnovu ništetnih odredbi ugovora, a da ništetnost pojedinih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez njih. Pri tome se polazi od načela favor negotii, to jest u prilog održanju ugovora na pravnoj snazi, ako se ikako može. Takvo stajalište je zauzeo i Visoki trgovački sud u svojoj presudi Pž-6632/17. Stoga je tuženik dužan vratiti tužitelju razliku anuiteta koja je nastala primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

13.U odnosu na prigovor tuženika da je odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora, sukladno stavu Suda Europske Unije u presudi C-81/19, isključena od ispitivanja nepoštenosti, ističe se da se navedena presuda ne odnosi na odredbe o valutnoj klauzuli već samo na one odredbe ugovora koje se primjenjuju prema nacionalnom pravu ako stranke ne ugovore drugačije. Dakle, ta presuda se ne primjenjuje na odredbe ugovora koje nisu zakonom propisane kao nužne, već ih stranke ugovaraju slobodnom voljom, pa je njeno ispitivanje dopušteno sukladno presudama Vrhovnog suda i Visokog trgovačkog suda.

14.Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ugovor o kreditu sklopila zbog izgradnje, odnosno dovršenja obiteljske kuće i da se jedan dio te nekretnine, zadnjih godina, otkad je suprug u mirovini, iznajmljuje. U spisu ne postoje dokazi da je kredit korišten za bilo što drugo od navedenog niti da tužiteljica ne bi bila potrošač u smislu odredbe čl. 3. ZZP/03. Da je tužiteljica potrošač proizlazi iz činjenice da nije sklopila ugovor o kreditu u svrhu koja bi bila namijenjena njenom zanimanju ili poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već je očito podigla predmetni kredit u privatne svrhe. U nastavku postupka je saslušana tužiteljica na ročištu od 10. ožujka 2025., koja je iskazala da u cijelosti ostaje kod svog ranije datog iskaza u ovom predmetu. Ona i suprug da su planirali da će se možda jednog baviti ugostiteljstvom, pa da su tako prizemlje kuće ostavili eventualno za takvu namjenu i to da se nikada nije realiziralo. Prizemlje da se koristilo za stanovanje, a da se radi o kući na kat. Prizemlje i kat. 2019 godine da su počeli rentati dva apartmana u toj kući, a sve to da je uslijedilo nakon zatvaranja kredita u cijelosti, a kredit da je zatvoren 2013. cijelo vrijeme dok kredit nije zatvoren, pa do 2019., godine, ova nekretnina da se koristila samo za stanovanje a ne za iznajmljivanje i da su iznajmljivali samo u ljetnim mjestima od 15. lipnja do 15. rujna. Tužiteljica je ponovno saslušana o ovoj pravnoj stvari na ročištu 10. ožujka 2025. te je navela da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je ranije dala u ovom predmetu, te je iskazala da je kredit podignut radi rješavanja stambenog pitanja. Predmetna nekretnina da predstavlja kuću na kat, te da su 2019. godine počeli rentati dva apartmana u toj kući, a da je sve to uslijedilo nakon zatvaranja kredita u cijelosti, a kredit da je zatvoren 2013. godine. Cijelo vrijeme dok kredit nije zatvoren, kao i kasnije do 2019. godine da se ova nekretnina koristila samo za stanovanje, a ne niti u ugostiteljske svrhe niti za iznajmljivanje apartmana.

15.Iz podatka Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, od 14. ožujka 2025., proizlazi da je tužiteljica ostvarivala prihod od djelatnosti iznajmljivanja od 2017., godine, pa do 2024., a za razdoblje od 2006., do 2016., da nema podataka o primanjima o djelatnosti iznajmljivanja, da istima Porezna uprava ne raspolaže, a odobrenje za pružanje usluga građana u domaćinstvu za četiri apartmana tipa apartman 2/2 za ukupno 16 osoba III kategorija označena sa tri zvjezdice.

16.Jednostranim pristupom tuženik je unaprijed sročenim odredbama tužiteljici nametnuo ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, što je u suprotnosti sa odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača budući uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Do istog zaključka se dolazi uzimajući u obzir i zaključke Visokog trgovačkog suda sadržanog u presudi poslovni broj Pž- 7129/20134., prema kojem, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Prema presudi i rješenju Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev- 2221/18 od 03. rujna 2019. kako su ugovorne kamate po svojoj pravnoj naravi naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti banci za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu, onda se nameće zaključak da takva ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.

17.Nije sporno da stranke o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva, nisu pojedinačno pregovarale, niti tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da je korisnik kredita na tu odredbu mogao utjecati. Osim toga, tuženik se poziva na vlastite Opće uvjete poslovanja , Pravilnika o odobravanju kredita građanima te "druge akte Kreditora" koji su sadržani u samom ugovoru i po prirodi stvari o tim uvjetima se i ne može pojedinačno pregovarati. Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Tuženik nije priložio kao dokaz uvid u svoje akte, dakle ni Opće uvjete poslovanja , Pravilnik o odobravanju kredita građanima te "druge akte Kreditora", Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa ( u vrijeme zaključenja ugovor o kreditu) pa nije bilo moguće ( eventualnim uvidom u te akte) utvrditi suprotno, odnosno da je eventualno u tim aktima precizno navedena referentna stopa koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu i precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope.

18.U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost ( a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovori su sastavljeni od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom. Sud dolazi do zaključka da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva. Ovo, uz već navedeno kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedeno u čl. 5. Ugovora:„1. Nominalna kamatna stopa iznosi 4,20% ( slovima:četiricijeladvadesetposto), promjenjiva. 2. Kamatna stopa iz prethodnog stavka predstavlja osnovnu kamatnu stopu koja se obračunava za ovu vrstu kredita, umnjenu za 5% ( slovima:petposto) i vrijedi do 31.12.2006. godine ( slovima: tridesetprviprosincadvijetisućešestegodine. Nakon tog rok, na ostatak duga primjenit će se kamatna stopa koja će na dan 01.01.2007. godine biti propisana sukladno tada vrijedećoj odluci Kreditora."

19.Stranke nisu kao dokaz priložile bilo koju obavijest kojom je tuženik obavještavao tužiteljicu o promjeni kamatne stope i eventualno razlozima zbog kojih se takva promjena događa, a u predmetnom ugovoru nije navedeno da je promjena kamatne stope vezana za odluku tuženika prema kriterijima iz Općih uvjeta poslovanja, Pravilnika o odobravanju kredita građanima te Metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa nego samo: „sukladno tada vrijedećoj odluci Kreditora“, što možda podrazumijeva i pod uvjetima iz Općih uvjeta poslovanja, Pravilnika o odobravanju kredita građanima te Metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa, ali tako u predmetnom ugovoru nije nigdje navedeno. Tuženik je u nedostatku odgovarajućih propisa o tome u ugovoru koristio odredbu kojom je na općenit i normativan način promjenu kamatne stope vezao isključivo za svoju vlastitu odluku, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja.

20.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

21.Navedena odredba predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Zbog toga nije opravdan prigovor tuženika kako tužiteljica nije prigovorila povećanju stope redovne kamate ( odnosno da nije uputila pisani prigovor na obavijesti o primjeni kamatnih stopa) niti je zatražila okončanje ugovornog odnosa. Naime, tužiteljica nije ni mogla znati zbog čega se uopće mijenja kamatna stopa ( jer je razlog bio nerazumljiv i neprecizan ako se promatra samo onaj razlog koji je naveden u Ugovoru) da bi uopće mogla istaknuti prigovor pa ni zatražiti okončanje ugovornog odnosa ( s obzirom da zbog same nerazumljivosti razloga zbog čega se mijenja kamatna stopa ne mora tužitelj automatski zatražiti okončanje ugovora). Tužiteljici je trebalo ponuditi- objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužiteljici, kao klijentu-potrošaču, da pristane na takve odredbe ( koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane ( tužitelja) na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena ( kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrana određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent ( tužiteljica) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužiteljica nije mogla utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarano ( kako je ranije obrazloženo), što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne. Iz iskaza tužiteljice kako joj nitko od službenika banke nije objašnjavao što uopće znači promjenjiva kamatna stopa ni valutna klauzula. Nije bilo govora o načinima promjene kamatne stope ni zbog čega bi se kamatna stopa mijenjala. Sve navedeno dovodi do zaključka da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a isti stav izražen je i u presudi i rješenju Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž1215/17, od 26. lipnja 2019.

22.Sud je nalaz i mišljenje vještakinje Sanje Mišura prihvatio držeći da je sastavljen objektivno i stručno od strane ovlaštenog sudskog vještaka s obzirom na nalog koji je vještaku zadan. Vještakinja je navela da je a) Iznos više stečenog po tuženiku od tužiteljice po ugovoru o kreditu u odnosu na ono što bi stekao da nije primijenjena valutna klauzula je 124.159,22 HRK, odnosno preračunato po fiksnom tečaju konverzije 16.478,76 EUR. Uzevši u obzir periode u kojem je tečaj za tužiteljicu bio povoljniji te uračunavajući negativnu razliku, tuženik je temeljem valutne klauzule više stekao 115.042,92 HRK, odnosno preračunato po fiksnom tečaju konverzije 15.268,82 EUR. b) Više stečeno po tuženiku od tužitelja po ugovoru o kreditu u odnosu na ono što bi stekao - da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do konačne otplate kredita) iznosi od 58.226,73 HRK, odnosno preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7.728,02 EUR. U predmetnom kreditu, za vrijeme otplate, nisu postojali periodi u kojem je kamatna stopa bila povoljnija za tužiteljicu u odnosu na kamatne stope koje bi bile obračunavana prema stopi iz čl.26. st.3 ZOO.

- da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu do konačne otplate kredita) iznosi 43.638,15 HRK, odnosno preračunato po fiksnom tečaju konverzije 5.791,78 EUR. Obračun kamate u realiziranoj otplati, prema rasporedu dospijeća anuiteta, u neznatnom iznosu razlikuje se u odnosu na inicijalni otplatni plan te je ukupna razlika koju je tuženik više stekao 43.636,32 HRK, odnosno preračunato po fiksnom tečaju konverzije 5.791,53 EUR. Kamatna stopa u nijednom razdoblju nije bila niža u odnosu na inicijalno ugovorenu kamatnu stopu. c) Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom, obračunata je i naplaćena 05. siječnja 2006. u visini 617,50 CHF, odnosno 2.970,23 HRK što preračunato po fiksnom tečaju konverzije iznosi 394,22 EUR. d) Izračuni uz primjenu prigovora prebijanja odnosno uračunavanja negativne razlike, za period koji je tečaj i/ili kamatna stopa bila povoljnija za korisnicu kredita obračunati su i iskazani kod svakog traženog izračuna gore (a i b).

23.Tuženik je naveo kako se osporava izračun označen u financijskom vještačenju u tablici br.4 kao potpuno pogrešan i neosnovan te se postavlja pitanje u koju svrhu je uopće izrađen ovaj dio vještva. Ističe da je riječ o potpuno pogrešnoj metodi kojom se visina potraživanja izračunava na ogromnu štetu tuženice te se u istovrsnim predmetima redovito koristi usporedba početnog i primijenjenog otplatnog plana, a ne izračun temeljem obračuna kamatne stope prema odredbama ZOO-a, slijedom čega se izračun prikazan u tablici br. 4 iskazuje neosnovanim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka i uzrokovanje nepotrebnih troškova. Vještak da uopće nije dao podatak o tome koje uplate nisu vršene od strane samog tužitelja, a sve sukladno istaknutom prigovoru tuženice radi nedostatka aktivne legitimacije. Nakon očitovanja financijskog vještaka na prigovore tuženika, tuženik ( kao ni tužitelj) nije predlagao provesti nikakvo dodatno vještačenje po bilo kojem vještaku, nije predložio dati vještakinji Mišura bilo kakav dodatan nalog, niti je predložio eventualno saslušanje vještaka ili izradu vještačenja po drugačijem ili novom nalogu, pa ni sud nije mogao izvoditi te dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz nesporne činjenice da su stranke sklopile predmetni ugovor o kreditu i da je tužiteljica potrošač sukladno čl. 3. ZZP/03. Pravni interes tužiteljice postoji zbog utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, sukladno navedenim odredbama ZZP/03, ZZP/14 i ZOO. Nije došlo do preinake tužbe podnošenjem podneska od 22. rujna 2023. s obzirom da je tužiteljica već u tužbi predložila provedbu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te da je u ovakvoj vrsti postupka uobičajeno uređenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, odnosno tužiteljica je nakon vještačenja ovlaštena iznova naznačiti vrijednost predmeta spora.

24.Jednostranim pristupom tuženik je unaprijed sročenim odredbama tužitelju nametnuo ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, što je u suprotnosti s odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača budući uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Do istog zaključka se dolazi uzimajući u obzir i zaključke Visokog trgovačkog suda sadržanog u presudi poslovni broj Pž- 7129/20134., prema kojem, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Prema presudi i rješenju Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev- 2221/18 od 03. rujna 2019. kako su ugovorne kamate po svojoj pravnoj naravi naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti banci za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu, onda se nameće zaključak da takva ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.

25.U odnosu na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 0,50 % od iznosa odobrenog kredita kako se i u tom slučaju radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, pa odredbe ugovora kojima s uglavljuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od odobrenog kredita predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP koje su prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP ništetne. Plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa odobrenog kredita (čl. 5. st.3. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva) očito prouzročuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da su označene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo već su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj, a tuženik nije dokazao da bi se o odredbi točke 5. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03, tužbeni zahtjev je i u tom dijelu osnovan pa je odlučeno kao u točki IV i V izreke.

26.Što se tiče prijedloga tuženika radi prijeboja uzajamnih potraživanja ovaj sud je taj prigovor odbacio budući isti nije postavljen do zaključenja prethodnog postupka, a sve sukladno odredbi čl.288. a. st. 6. Zakona o parničnom postupku Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– u daljnjem tekstu ZPP). Također za navesti je da u svakom slučaju bi prigovor prijeboja bio i neosnovan jer po mišljenju ovog suda tuženik nema potraživanja prema tužitelju koje bi stavio u prijeboj sa potraživanjem tužitelja.

27.Ovaj sud je u nastavku postupka utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru budući da je tužitelj kredit podigao kao fizička osoba izvan svoje poslovne djelatnosti, te je isto tako u nastavku postupka utvrđeno da se tužiteljica djelatnošću iznajmljivanja počela baviti tek u 2017. godini, te da u vrijeme kada je imala obveze po predmetnom ugovoru o kreditu nije ostvarivala nikakav prihod o djelatnosti iznajmljivanja, a što je razvidno iz priložene potvrde Porezne uprave Zadar.

28.Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020. – „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

29.Što se tiče dosuđenih kamatama odlučeno je temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

30.Na kraju tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja istakao i prigovor zastare.

31.Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

32. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule. Kako je predmetna tužba podnesena 9. lipnja 2021. to je ista podnesena prije nastupa zastare jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.

33.Što se tiče potraživanja s osnova preplaćene kamate zastara je počela u konkretnom slučaju teći 9. lipnja 2021. godine trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13 u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj odredbi kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 13. lipnja 2023. to je ista podnesena nakon proteka gore navedenog roka pa je u konkretnom slučaju za potraživanje s naslova preplaćene kamate nastupila zastara potraživanja, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan u tom dijelu.

34.Slijedom iznesenog, a obzirom na prethodno navedene razloge odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

35.Obzirom na postignuti uspjeh stranaka u sporu, svaka stranka snosi svoj trošak sukladno čl. 154, st.4. Zakona o parničnom postupku (NN Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22).

U Zadru, 18. lipnja 2025.

S u t k i nj a

Jasenka Glavan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1.Tužiteljici po punomoćnicima

2.Tuženiku po punomoćnicima