REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-112/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić kao predsjednice vijeća, te sudaca Sandre Juranović i Gordane Denona-Kusijanović kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RZ, zbog kaznenih djela iz članka 117. stavka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), rješavajući žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici i okrivljenika RZ izjavljene protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj 6 K- 178/2022 od 11. listopada 2022., nakon održane drugostupanjske sjednice dana 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te preinačava prvostupanjska presuda u pogledu odluke o kazni na način da se okrivljeniku RZ za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te se uzimajući kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 okrivljenik RZ na temelju članka 139. stavka 3. i članka 51. stavka 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca te mu se na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 8 (osam) mjeseci dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo time da vrijeme provjeravanja iz neuvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

II. Odbija se žalba okrivljenika RZ te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj 6 K-178/2022 od 11. listopada 2022. proglašen je krivim okrivljenik RZ da je počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. istoga članka KZ/11

2. Na temelju čl. 117. st. 2 KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 okr. RZ utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a na temelju čl. 139. st. 3 KZ/11 je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci te je okr. RZ osuđen na temelju članka 51. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine.

3. Na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 okr. RZ je izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen optuženik RZ neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 2.810,00 kuna, iznos u eurima 372,95 eura i paušalne naknade u iznosu od 400,00 kuna, iznos u eurima 53,09 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

5. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik RZ putem svog branitelja odvjetnika Radomira Borotića iz Virovitice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenim sankcijama i odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da se presuda ukine u cijelosti i okrivljenika oslobodi od kaznene odgovornosti odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovljeno suđenje s uputom o potpunom i pravilnom utvrđenju činjeničnog stanja.

6. Žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici zbog odluke o kazni s prijedlogom da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora.

7. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici u kojem navodi da je žalba okrivljenika neosnovana.

8. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je obrazloženje pobijane presude nejasno i nerazumljivo, u suprotnosti samo sebi i izreci odluke jer je prvostupanjski sud u razlozima presude o činjenicama koje su odlučne za ocjenu kaznene odgovornosti okrivljenika za kaznena djela za koja ga je proglasio krivim te odluku o pojedinačnim i jedinstvenoj kazni te troškovima kaznenog postupka iznio jasne, detaljne i neproturječne razloge kojim su jasno i razumljivo obrazložene sve sastavnice izreke presude.

9. Neosnovano žalitelj ističe i žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da prvostupanjski sud nije dovoljno analitički razmatrao događaje za koje se okrivljenika tereti i da određene činjenice koje se navode u presudi i sadržane su u izreci, nisu utvrđene.

10. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi kako sud postupa protivno volji oštećene jer da nije uvažio pisanu i ovjerenu izjavu oštećene u kojoj navodi kako nije zainteresirana za kazneni progon okrivljenika, kako se ne smatra oštećenom te se odriče prava koje je u postupku imala kao žrtva kaznenog djela. Kazneni progon za predmetna kaznena djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 ne poduzima se po prijedlogu oštećenika pa volja oštećene, koja je ovdje izražena kroz pisanu i ovjerenu izjavu, nije procesna pretpostavka za vođenje postupka protiv okrivljenika.

11. Žalbom se osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da je oštećena u odnosu na okrivljenika imala svojstvo bliske osobe odnosno bila u vanbračnoj zajednici s njegovim ocem, što čini bitno obilježje oba kaznena djela za koja je proglašen krivim, a za žalitelja je pogrešan i zaključak suda prvog stupnja da je upravo okrivljenik oštećenoj zadao opisane tjelesne ozljede te u istoj prigodi uputio joj i opisane prijetnje.

12. Sud je, odlučujući o postojanju činjenica koje su odlučne za ocjenu da li je okrivljenik svojim postupanjem ostvario obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim, ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u korelaciji sa drugim provedenim dokazima. O svojim saznanjima da je oštećena živjela u zajednici sa okrivljenikovim ocem suglasno su iskazivali kako majka oštećene KZ, tako i njezina sestra HZ i njezin suprug BZ no isto tako i svjedok NZ, ovaj potonji detaljno obrazlažući okolnosti u kojima je do takvog saznanja došao, čime je o toj okolnosti potkrijepljen iskaz oštećene. K tome je za navesti da, iako sud prvog stupnja ne prihvaća obranu okrivljenika kojom poriče učin kaznenih djela, isti vrlo detaljno i okolnosno te životno prihvatljivo, u svojoj obrani iskazuje o razlozima netrpeljivosti prema oštećenoj, a to je upravo činjenica njezina zajedničkog života s ocem nakon bolesti i smrti majke. Stoga je, kod međusobno suglasnih iskaza naprijed imenovanih svjedoka o navedenoj okolnosti na što upućuje i dio okrivljenikove obrane, neosnovana tvrdnja žalitelja da je o toj odlučnoj činjenici prvostupanjski sud donio pogrešne i neutemeljene zaključke. Kod tako brižne i savjesne ocjene iskaza ispitanih svjedoka pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako je neprihvatljiv iskaz okrivljenikova oca LZ koji je u potpunosti negirao bilo kakav odnos sa oštećenom pa time i vanbračnu zajednicu, a koji je, imajući u vidu sadržaj ostalih iskaza imenovanih svjedoka, očito pristran i neuvjerljiv.

13. Iskaz oštećene o načinu zadobivanja ozljeda i upućenim prijetnjama od strane okrivljenika također je potkrijepljen iskazima naprijed imenovanih svjedoka, kako to pravilno analizira sud prvog stupnja, a k tome je sudsko medicinskim vještačenjem utvrđen dinamizam ozljeđivanja o kojem je oštećena iskazivala, a na temelju liječničke dokumentacije sačinjene po izvršenom pregledu neposredno nakon događaja. O njezinoj uznemirenosti i zatraženoj liječničkoj pomoći neposredno nakon događaja svjedočili su sestra oštećenice i njezin suprug, a nastavno i majka. Stoga je neosnovna tvrdnja žalitelja kako su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda o tome da je upravo okrivljenik na opisani način zadao tjelesne ozljede oštećenoj, jer to proizlazi iz sveobuhvatne ocjene provedenih dokaza, odnosno suglasnih iskaza osoba bliskih oštećenici koji su u bitnim okolnostima potkrijepljeni i navodima svjedoka koji nisu u odnosu srodstva sa oštećenicom kao i rezultatima vještačenja.

14.Iz naprijed navedenih razloga je iskaz oštećenice pravilno ocijenjen kao vjerodostojan jer o samom događaju i onome što mu je prethodilo ona iskazuje detaljno i suglasno tijekom postupka, a njezini su navodi potkrijepljeni provedenim dokazima slijedom čega na vjerodostojnost njezina iskaza nije od utjecaja činjenica predane pisane izjave o tome da se ne smatra žrtvom i nema interesa za kazneni progon okrivljenika.

15. Razmatrajući žalbu državnog odvjetnika kao i žalbene navode okrivljenika zbog odluke o kazni, ovaj sud smatra kako osnovano državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj okolnosti koje je utvrdio olakotnim, a posebice pogrešno utvrdio postojanje osobito olakotnih okolnosti na strani okrivljenika te da nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj i težinu utvrđenih otegotnih okolnosti.

16. Okrivljenik je od ranije osuđivana osoba za kaznena djela sa elementima nasilja i to kako fizičkog, napadom na službenu osobu, tako i verbalnog, upućivanjem prijetnji. Ranija višestruka osuđivanost, između ostalih i bezuvjetnom zatvorskom kaznom, je i za istovrsna kaznena djela. Okrivljenik ponovno čini kaznena djela s elementima fizičkog i verbalnog nasilja i to u vremenu provjeravanja od ranije osude za isto kazneno djelo. Kod tako pravilno utvrđenih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 48. stavka 2. KZ/11 da bi se okrivljeniku izrekla kazna blaža od zakonom propisane jer njegov odnos prema oštećenici pa time i kritičnost prema počinjenom kaznenom djelu nisu takvi da se može zaključiti kako će se i blažom kaznom od propisane ostvariti svrha kažnjavanja. K tome, nakon što je okrivljenik već ranije osuđen kaznom bezuvjetnog zatvora za više kaznenih djela s elementima nasilja, a potom u roku provjeravanja zbog osude za isto kazneno djelo opet čini kaznena djela, pravilno smatra državni odvjetnik da sud prvog stupnja kod izbora kaznene sankcije nije u dostatnoj mjeri cijenio brojnost i težinu otegotnih okolnosti te da je izrečena kaznena sankcija preblaga. Stoga je odluku prvostupanjskog suda u pogledu odluke o kazni prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo preinačiti.

17.Okrivljeniku GZ je tako za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine temeljem članka 117. stavka 2. KZ/11 preinačenjem pobijane presude utvrđena kazna od jedne godine zatvora. Potom je, uzimajući kao utvrđenu kaznu za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 u trajanju od šest mjeseci, okrivljeniku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca primjenom odredbe o stjecaju iz članka 51. stavka 2. KZ/11. Utvrđene pojedinačne kazne kao i jedinstvena kazna zatvora primjerene su težini i naravi počinjenih kaznenih djela, po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenoj olakotnoj okolnosti postupanja okrivljenika u situaciji revolta zbog zasnivanja očeve nove vanbračne zajednice kratko vrijeme nakon majčine bolesti i smrti, kao i utvrđenim otegotnim okolnostima. Potom je temeljem članka 57. KZ/11 okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda, na način kako je to navedeno u izreci ove presude, jer se prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda sa velikom vjerojatnošću može očekivati da okrivljenik neće činiti kaznena djela i ukoliko se izvrši samo dio izrečene jedinstvene kazne zatvora.

18.Izrečenom kaznenom sankcijom ostvarit će se, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela te utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Neosnovana je time žalba okrivljenika GZ zbog prestroge odluke o kazni.

19. U odnosu na navod žalitelja kako mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno pravo na obranu i ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske te člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda radi čega predlaže ukidanje pobijane presude, valja navesti da time sadržajno upire na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i stavak 3. ZKP/08 na koje sud ne pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ih ne obrazlaže niti konkretizira.

20. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08 sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je pod točkom II. izreke ove presude u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu kao neosnovana odbijena žalba okrivljenika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Rijeka, 18. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić