REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Povrv-1631/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja DUJMOVAČA d.o.o., Solinska 45, Split, OIB: 71377021534, protiv tuženika CAMPANA TRANS d.o.o.., Lesičine 4, Zagreb, OIB: 30521468877, kojeg zastupa punomoćnik Joško Perica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, zaključio je glavnu raspravu 6. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog zastupnika po zakonu RS i tuženikovog punomoćnika Joška Perice, te donio i objavio presudu 18. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U cijelosti se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Matijevića, Zagreb, Vukovićeva 11, poslovni broj Ovrv-5458/2018 od 27. prosinca 2018. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 14.766,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 2.060,84 EUR od 25. lipnja 2017. do isplate, na iznos od 3.226,93 EUR od 27. srpnja 2017. do isplate, na iznos od 3.323,84 EUR od 26. kolovoza 2017. do isplate, na iznos od 2.972,71 EUR od 30. rujna 2017. do isplate i na iznos od 3.182,66 EUR od 19. listopada 2017. do isplate, te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 916,22 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. prosinca 2018. do isplate, te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 6.569,17 EUR sa zateznim kamatama od 18. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
III. Odbijaju se tuženikov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 6.569,17 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točki II. izreke presude, kao i tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 3.638,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18. lipnja 2025. do isplate, kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik Tomislav Matijević, Zagreb, Vukovićeva 11, je izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-5458/2018 od 27. prosinca 2018.
2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojemu je naveo kako predmetno dugovanje ne postoji i podmireno je u cijelosti, te da su sva dugovanja prema tužitelju plaćena novcem, kompenzacijama i ustupom potraživanja.
3. Povodom tuženikovog prigovora, citirano rješenje o ovrsi je rješenjem ovoga suda, poslovni broj Povrv-1631/2019 od 2. srpnja 2019. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.
4. U nastavku postupka tužitelj je osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora, u cijelosti je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev u bitnome navodeći kao je tuženik preuzeo robu po predmetnim računima koji su djelomično i plaćeni.
5. U nastavku postupka tuženik je u bitnome ostao kod tvrdnji iz odgovora na tužbu te je, u podnesku od 3. travnja 2025., istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije u bitnome navodeći kako iz Obavijesti tužitelja o ustupu potraživanja od 14. ožujka 2025. koja je dostavljena tuženiku proizlazi da je tužitelj Ugovorom o preuzimanju potraživanja od 14. ožujka 2025. ustupio društvu Patakun d.o.o., Split, Solinska 45, OIB: 13145835583, navodno potraživanje prema tuženiku o kojem se vodi ovaj spor (tj. potraživanje u iznosu od 111.261,76 HRK / 14.766,97 EUR po Otvorenim stavkama Konto 1200).
U odnosu na navedene navode tužitelj je na ročištu održanom 6. svibnja 2025. naveo kako je tužitelj u dobroj vjeri napravio ugovor o cesiji koji nije stavljen u funkciju jer ga tužitelj nije proveo u svojim poslovnim knjigama jer je upozoren da bi za prijenos morao dobiti suglasnost tuženika, te da u procesu za taj ugovor on ili novi vjerovnik mora sudu dostaviti informaciju, stoga tu obavijest smatra nevažećom. Nadalje je naveo da je upozoren da ustupitelj ili primatelj moraju obavijestiti sud o ugovoru, ali kako taj ugovor nije stupio na snagu, tada tužitelj nije niti obavijestio sud o ustupu budući da ugovor nije pravno konzumiran.
6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: otvorenih stavki Konto 12000 (str. 8. spisa), računa – otpremnice i teretnog lista (str. 21. – 23. spis), preslika izjave o kompenzaciji (prijeboju) od 24. siječnja 2019. (str. 24. i 91. spisa) te izvornika te isprave, računa s pripadajućim otpremnicama (str. 27. – 36. spisa), dopisa Porezne uprave od 7. listopada 2019. s prilozima (str. 38. – 81. spisa), preslike Izjave o višestrukoj kompenzaciji od 12. listopada 2017. (str. 90. spisa), obavijesti o ustupu potraživanja od 14. ožujka 2025. (str. 417. spisa).
Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu RS i tuženikovog zastupnika po zakonu HS, te svjedoka ES.
Provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ekonomske struke dipl. oec. Darku Prpiću iz DARFIN d.o.o.
Nije izveden dokaz provođenjem grafološkog vještačenja jer je u podnesku od 12. veljače 2025. tužitelj odustao od tog dokaza.
7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.766,97 EUR po računima ispostavljenim po osnovi cijene za robu koju je tužitelj kao prodavatelj isporučio tuženiku kao kupcu.
9. Osnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, uvidom u obavijest o ustupu potraživanja od 14. ožujka 2025. (str. 417. spisa) utvrđeno je da sukladno članku 82. ZOO-a, tužitelj obavještava tuženika da su ustupili njihova potraživanja Ugovorom o preuzimanju potraživanja od 14. ožujka 2025. po Otvorenim stavkama Konto 1200 društva CAMPANA TRANS d.o.o., OIB: 30521468877, od 14. ožujka 2025. u iznosu od 111.261,76 kn (14.766,98 EUR), društvu "Patakun" d.o.o., Solinska 45, 21000 Split. Nakon što je tuženik dostavio u spis navedenu obavijest o ustupu, tužitelj je na ročištu održanom 6. svibnja 2025. naveo kako je tužitelj u dobroj vjeri napravio ugovor o cesiji koji nije stavljen u funkciju jer ga tužitelj nije proveo u svojim poslovnim knjigama jer je upozoren da bi za prijenos morao dobiti suglasnost tuženika, te da u procesu za taj ugovor on ili novi vjerovnik mora sudu dostaviti informaciju, stoga tu obavijest smatra nevažećom. Nadalje je naveo da je upozoren da ustupitelj ili primatelj moraju obavijestiti sud o ugovoru, ali kako taj ugovor nije stupio na snagu, tada tužitelj nije niti obavijestio sud o ustupu budući da ugovor nije pravno konzumiran.
10. U konkretnom slučaju iz navedene obavijesti o ustupu, koju je tužitelj dostavio tuženiku, proizlazi kako je Ugovorom o preuzimanju potraživanja od 14. ožujka 2025. tužitelj ustupio spornu tražbinu u iznosu od 14.766,97 EUR trećoj osobi
– društvu Patakun d.o.o. iz Splita, Solinska 45, o čemu je navedenom obaviješću tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika, u skladu s odredbama članka 82. ZOO-a.
11. Odredbom članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Smatra se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom (članak 81. stavak 3. ZOO).
12. Ustupom (cesijom) tražbine dolazi do promjene vjerovnika u obveznopravnom odnosu. Kod cesije se tražbina prenosi na novog vjerovnika (primatelja, cesionara; dalje: cesionar), a raniji vjerovnik (ustupitelj, cedent, dalje: cedent) ispada iz obveznopravnog odnosa. Cedentu prestaje svojstvo vjerovnika, pa to svojstvo stječe cesionar. Kada je ugovorom o ustupu (cesiji) tražbina ustupljena trećoj osobi neovisno o tome o kojoj vrsti ugovora o ustupu (cesiji) se radi, cedent više ne može svoju ustupljenu tražbinu naplatiti od dužnika (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-5470/2021-3 od 14. veljače 2022., Pž-3400/2022 od 21. rujna 2022. i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt113/13-2 od 2. prosinca 2014.). Na buduće kamate koje postoje uz glavnu tražbinu primjenjuje se opće pravilo iz članka 81. stavka 1. ZOO-a prema kojem zajedno s glavnom tražbinom na primatelja (cesionara) prelaze i takve kamate. Ako postoje kamate koje su dospjele, a još nisu isplaćene, postoji oboriva zakonska presumpcija da su i takve kamate prenesene na cesionara zajedno s glavnom tražbinom.
13. Budući da iz navedene obavijesti o ustupu proizlazi kako je Ugovorom o preuzimanju potraživanja od 14. ožujka 2025. tužitelj ustupio spornu tražbinu u iznosu od 14.766,97 EUR trećoj osobi – društvu Patakun d.o.o. iz Splita, Solinska 45, o čemu je navedenom obaviješću tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika, u skladu s odredbama članka 82. ZOO-a, sud je, uzevši u obzir citirane odredbe ZOO-a utvrdio kako je sporna tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 14.766,97 EUR prenesena na treću osobu Patakun d.o.o. kao novog vjerovnika. Budući da se u skladu s odredbom članka 81. stavka 3. ZOO-a smatra da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom, sud je utvrdio da su zajedno s glavnom tražbinom u iznosu od 14.766,97 EUR na navedenu treću osobu prenesene i dospjele, a neisplaćene kamate na tu glavnicu, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao suprotno.
14. S obzirom na to da u skladu s odredbama članka 80., 81. i 82. ZOO-a do prijenosa (ustupa) tražbine dolazi sklapanjem ugovora o ustupu, koji je u konkretnom slučaju, kao što to proizlazi iz navedene obavijesti o ustupu, sklopljen 14. ožujka 2025. između tužitelja i navedene treće osobe te da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika jer se promjenom vjerovnika tražbina sadržajno ne mijenja, sud je utvrdio da tužiteljeve tvrdnje kako ugovor o cesiji nije stavljen u funkciju jer ga tužitelj nije proveo u svojim poslovnim knjigama budući da je upozoren da bi za prijenos morao dobiti suglasnost tuženika, da u procesu za taj ugovor on ili novi vjerovnik mora sudu dostaviti informaciju zbog čega navedenu obavijest smatra nevažećom, te da je tužitelj upozoren da ustupitelj ili primatelj moraju obavijestiti sud o ugovoru, ali kako taj ugovor nije stupio na snagu, tada tužitelj nije niti obavijestio sud o ustupu budući da ugovor nije pravno konzumiran, ne utječu na navedeni ustup tražbine do kojeg je došlo u trenutku sklapanja ugovora, dakle, 14. ožujka 2025., za čiju valjanost nije potrebno da ga tužitelj provede u poslovnim knjigama, niti je potrebna obavijest sudu, niti je potreban pristanak dužnika.
15. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio kako je tužitelj kao cedent ustupio spornu (utuženu) tražbinu prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 14.766,97 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama trećoj osobi Patakun d.o.o. kao cesionaru, zbog čega tužitelj više nema aktivnu legitimaciju zahtijevati isplatu iznosa od 14.766,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od tuženika. Dakle, nakon prijenosa utužene tražbine na drugu osobu tužitelj više nije aktivno građanskopravno legitimiran tražiti od suda da naloži tuženiku ispunjenje tražbine tužitelju u iznosu od 14.766,97 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Naime, ista tražbina ne može pripadati i tužitelju (cedentu) i trećoj osobi kojoj je tražbina ustupljena (cesionaru), osim kao solidarnim vjerovnicima, a cedent i cesionar to nisu (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-3400/2022 od 21. rujna 2022.).
16. S obzirom na to da je do navedenog ustupa došlo u tijeku ovog parničnog postupka, mjerodavne su odredbe članka 195. ZPP-a. Odredbom članka 195. stavka 1. ZPP-a propisano je da ako koja stranka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke (članak 195. stavak 2. ZPP).
17. Osim toga, o učinku pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske pravnim shvaćanjem zauzetim na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) održanoj 14. rujna 2020., koje glasi:
„Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršenju parnice između istih stranaka iz članka 195. stavak 1. ZPP-a ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“
18. Stoga, budući da tužitelj nakon što je otuđio tražbinu o kojoj se vodi ova parnica više nema aktivnu materijalno pravnu legitimaciju, tužitelj, usprkos odredbi članka 195. stavka 1. ZPP-a, ne može uspjeti u toj parnici, osim ako iz pravnog posla na temelju kojeg je pravo o kojem teče parnica otuđeno ne proizlazi nešto drugo, primjerice, postojanje ovlaštenja da tužitelj može nastaviti ovaj parnični postupak u svoje ime ali za račun treće osobe na koju je prešla tražbina (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-93/22 od 13. ožujka 2024. i Rev-315/21 od 31. ožujka 2021., te Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2985/2024-2 od 19. veljače 2025.). Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da je Ugovorom o preuzimanju potraživanja od 14. ožujka 2025. ili nekom drugom ispravom treća osoba Patakun d.o.o. ovlastila tužitelja da nastavi ovaj parnični postupak u svoje ime ali za račun navedene treće osobe na koju je prešla tražbina. Osim toga, tužitelj nije niti postavio tužbeni zahtjev kojim bi zahtijevao da sud naloži isplatu spornog iznosa navedenoj trećoj osobi, dok sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 2. stavka 1. ZPP). Stoga u konkretnoj procesnoj situaciji kad je cesijom sporne tražbine tužitelj prestao biti vjerovnik, tužitelj ne može uspjeti s tužbenim zahtjevom kojim zahtijeva da tuženik tu tražbinu ispuni tužitelju jer tužitelj više nije vjerovnik tuženika, već je to navedena treća osoba.
19. Slijedom navedenog sud je utvrdio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije zbog čega je, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, u cijelosti ukinuo citirani platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
20. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije sud nije posebno cijenio ostale isprave u spisu niti ostale izvedene dokaze niti ostale tvrdnje stranaka jer nisu odlučni za odluku suda o navedenom prigovoru, niti bi ocjena tih dokaza i utvrđivanje ostalih činjenica i osnovanosti tvrdnji stranaka, pa tako i onih kojih se odnose na postojanje sporne tražbine, utjecala na drugačiju odluku suda o tužbenom zahtjevu koji je odbijen kao neosnovan zbog nedostataka aktivne legitimacije. Iz tog razloga niti izvođenje ostalih predloženih dokaza (saslušanje svjedoka ŽS i ZS) nije bilo potrebno za odluku suda o navedenom prigovoru te posljedično o tužbenom zahtjevu.
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
22. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan proizlazi da je tuženik u cijelosti uspio u sporu zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.
Prema vrijednosti predmeta spora od 14.766,97 EUR, tuženiku su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja obrazloženih podnesaka od 12. prosinca 2019., 9. rujna 2020. i 9. travnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT)), obrazloženog podneska od 20. studenoga 2020. kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 4. veljače 2020., 9. srpnja 2020., 20. listopada 2021., 8. svibnja 2024., 8. srpnja 2024. i 6. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), te zastupanja na ročištu 9. studenoga 2021. u iznosu od 100,00 EUR koje je odgođeno jer nisu pristupili svjedok KS niti tuženikov zastupnik po zakonu (Tbr. 9. točka 5. OT), što ukupno iznosi 5.100,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.275,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 6.375,00 EUR.
Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u plaćenom iznosu od 194,17 EUR.
Stoga tuženik ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 6.569,17 EUR.
Na te troškove tuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora i iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tuženik.
23. Tuženik nema pravo na naknadu troškova sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi s PDV-om u iznosu od 625,00 jer je uvidom u spis utvrđeno da je taj podnesak podnio sam tuženik, a ne odvjetnik kao tuženikov punomoćnik zbog čega se ne radi o stvarnom izdatku koji je za tuženika nastao u ovom postupku (članak 151. stavak 1. ZPP). Iz istog razlog tuženik nema pravo niti na naknadu troška sastavljanja podneska od 26. srpnja 2019. s PDV-om u iznosu od 625,00 EUR. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 19. prosinca 2019. s PDV-om u iznosu od 625,00 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a budući da se radi o sadržajno identičnom podnesku kao što je podnesak od 12. prosinca 2019. za čije sastavljanje je tuženiku priznata nagrada u punom iznosu. Tuženik nema pravo niti na naknadu troška sastavljanja podneska od 24. siječnja 2020. s PDV-om u iznosu od 625,00 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, niti taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Iz istog razloga tuženik nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 6. srpnja 2020. s PDV-om u iznosu od 625,00 EUR jer je taj podnesak dostavljen samo tri (3) dana prije ročišta održanog 9. srpnja 2020., a navode iz tog podnesaka tuženik je mogao iznijeti i na tom ročištu za koje je tuženiku priznata nagrada u punom iznosu.
Tuženik nema pravo na naknadu troška dodatne sudske pristojbe za rješenje u iznosu od 13,27 EUR jer je taj trošak tuženik sam skrivio budući da nije platio sudsku pristojbu za prigovor već u trenutku podnošenja prigovora pa taj trošak ne može pasti na tužiteljev teret.
Zbog toga tuženik nema pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 3.638,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
24. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.
Zagreb, 18. lipnja 2025.
Sudac
mr.sc. Ivana Koštarić Fegeš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
