REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2710/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja STARA TRŽNICA d.o.o., Zadar, Obala kneza Branimira 27, OIB: 38797651807, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zubčić, odvjetnik u odvjetničkom društvu GLUIĆ NINČEVIĆ odvjetničko društvo društvo s ograničenom odgovornošću, Zadar, Ulica Špire Brusine 16, protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.537,15 EUR sa zateznom kamatom na:

- iznos od 295,14 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 292,31 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 289,59 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 289,50 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 289,50 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 141,19 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 148,31 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 15,53 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 271,44 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 12,86 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 50,58 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 220,86 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 10,34 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 271,43 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 7,73 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 271,43 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 279,89 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 272,36 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 4,98 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 277,45 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 274,90 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 0,59 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 275,57 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

- iznos od 273,67 EUR-a od 19. listopada 2023. do isplate,

po stopi koja se određuje, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 212,36 EUR s pripadajućom zateznom kamatom

- na iznos od 132,72 EUR-a od 3. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 19,91 EUR-a od 5. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 19,91 EUR-a od 11. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 19,91 EUR-a od 27. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 19,91 EUR-a od 31. listopada 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.937,90 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 513,27 EUR .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da mu je tuženik temeljem rješenja Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/18-07/0451988, URBROJ: 374-3401-2-18-1 od 12. studenog 2018. naložio plaćanje naknade za uređenje voda koja godišnje iznosi ukupno 12.270,74 kn. Tužitelj je protiv tog rješenja uložio žalbu te je isto poništeno rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 4. studenog 2022. KLASA: UP/II-325-08/19-02/294 i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Temeljem poništenog rješenja Hrvatskih voda od tužitelja su prisilno i neosnovano naplaćeni pojedinačni novčani iznosi kako su nabrojeni u tužbi, a koji ukupno iznose 4.749,51 EUR (35.785,16 HRK). Tužitelj, pozivajući se na odredbe čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, traži od suda da tuženiku naloži vraćanje utuženih iznosa jer ih je od njega naplatio temeljem osnove koja je kasnije otpala u vidu naprijed navedenog naknadno poništenog rješenja Hrvatskih voda. Tužitelj, ističući pritom da tuženik nije osporio samu visinu tužbenog zahtjeva, opreza radi specificira način obračuna svoje tražbine navodeći da je u ukupni utuženi iznos od 4.749,51 EUR uračunao iznos od 212,36 EUR-a koji se odnosi na predujam koji se uplaćuje FINA-i kao naknadu za provedbu osnove za plaćanje, sve u skladu s odredbom čl. 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Iznosi predujma koji su uključeni u naprijed navedenih 212,36 EUR su u tužbenom zahtjevu označeni na način kako slijedi: „- dana 03.12.2021. iznos od 132,72 EUR-a, - dana 05. siječnja 2022. iznos od 19,91 EUR-a, - dana 11.05.2022. iznos od 19,91 EUR-a - dana 27.07.2022. iznos od 19,91 EUR-a - dana 27.07.2022. iznos od 19,91 EUR-a.‟ Preostali iznos od 4.537,15 EUR-a se odnosi na glavnicu i pripadajuću kamatu koju je tuženik naplatio putem FINA-e temeljem poništenog prvostupanjskog rješenja. Temeljem svega navedenoga, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da nije sporno da je on donio Rješenje KLASA: UP/I-325-08/18-07/0451988, URBROJ: 374- 3401-2-18-1 od 12. studenog 2018. o utvrđivanju naknade za uređenje voda u upravnom postupku, koje je tužitelju uredno dostavljeno i koje predstavlja pravomoćnu odluku nadležnog tijela javne vlasti. U tom rješenju pod točkom 7. je navedeno da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. Tuženik navodi da je iskoristio ovlasti iz mjerodavnog pozitivnog propisa te je za rješenje od 12. studenog 2018., nakon proteka roka za dobrovoljno ispunjenje, osnovano pokrenuo postupak naplate dostavom Zahtjeva za izravnu naplatu upućenog FINA-i. Činjenicu da su tužiteljevi navodi neistiniti potvrđuje upravo rješenje drugostupanjskog upravnog tijela od 4. studenoga 2022. kojim se predmet vraća na ponovni postupak. To rješenje doneseno je nakon dostavljenih zahtjeva FINA-i radi izravne naplate temeljem ovršne odluke upravnog tijela HRVATSKE VODE KLASA: UP/I-325-08/18-07/0451988, URBROJ: 374-3401-2-18-1 od 12. studenog 2018. Tuženik osobito ukazuje na sadržaj drugostupanjskog rješenja koji glasi: „S obzirom na prirodu upravne stvari, odnosno budući je za donošenje novog rješenja nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela valjalo je, na temelju čl. 117. st. 2. ZUP-a, riješiti kao u toč. 2 izreke‟. Tuženik smatra da tužitelj ničim relevantnim nije dokazao da je tuženik stekao nešto bez osnova jer je predmet vraćen na ponovni postupak te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitane su sljedeće isprave: Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje UP/I-325-08//18-07/0451988 zaprimljene 3. prosinca 2021. Financijske agencije (dalje: FINA) od 23. kolovoza 2023. (list 6. spisa), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje UP/I-325-08//18-07/0451988 zaprimljene 3. prosinca 2021. Financijske agencije (dalje FINA) od 23. kolovoza 2023. (list 7. spisa), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje UP/I-325-08//18-07/0451988 zaprimljene 5. siječnja 2022. Financijske agencije (dalje FINA) od 23. kolovoza 2023. (list 8. spisa), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje UP/I-325-08//18-07/0451988 zaprimljene 4. svibnja 2022. Financijske agencije (dalje FINA) od 23. kolovoza 2023. (list 9. spisa), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje UP/I-325-08//18-07/0451988 zaprimljene 26. srpnja 2022. Financijske agencije (dalje FINA) od 23. kolovoza 2023. (list 10. spisa), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje UP/I-325-08//18-07/0451988 zaprimljene 29. listopada 2022. Financijske agencije (dalje FINA) od 23. kolovoza 2023. (list 11. spisa), rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: UP/II-325-08/19-02/294, URBROJ: 517-09-2-2-22-3 od 4. studenog 2022. (list 12. – 16. spisa), rješenje Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/18-07/0451988, URBROJ: 374-3401-2-18-1 od 12. studenog 2018. (list 18. spisa), zahtjev za izravnu naplatu KLASA: UP/I-325-08/18-07/0451988, URBROJ: 374-3401-1-21-25 od 1. prosinca 2021. (list 30. i 31. spisa), zahtjev za izravnu naplatu KLASA: UP/I-325-08/18- 07/0451988, URBROJ: 374-3401-1-21-28 od 30. prosinca 2021. (list 32. i 33. spisa), zahtjev za izravnu naplatu KLASA: UP/I-325-08/18-07/0451988, URBROJ: 374-3401- 1-21-28 od 30. prosinca 2021. (list 32. i 33. spisa), zahtjev za izravnu naplatu KLASA: UP/I-325-08/18-07/0451988, URBROJ: 374-3401-1-22-32 od 3. svibnja 2022. (list 34. i 35. spisa), zahtjev za izravnu naplatu KLASA: UP/I-325-08/18-07/0451988, URBROJ: 374-3401-1-22-35 od 25. srpnja 2022. (list 36. i 37. spisa)

4. Sud nije proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem na okolnost visine tražbine jer taj dokaz nije smatrao svrsishodnim u ovom postupku, odnosno smatra da je bez njega mogao donijeti zakonitu odluku.

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), zaključeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Tužitelj traži da se tuženiku temeljem odredaba o stjecanju bez osnove naloži isplata iznosa od 4.749,51 EUR sa zateznom kamatom. Dio tog iznosa od 212,36 EUR odnosi na predujam naknade za provedbu osnove za plaćanje koji je naplatila FINA, a ostatak iznosa od 4.537,15 EUR-a naplaćen je u korist tuženika temeljem rješenja Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/18-07/0451988, URBROJ: 374-3401-2-18-1 od 12. studenog 2018., poništenog rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: UP/II-325-08/19-02/294, URBROJ: 517-09-2-2-22-3 od 4. studenog 2022.

7. Među strankama nije sporno kome su i temeljem čega plaćeni utuženi iznosi. Nadalje, tuženik je visinu tražbine osporio samo paušalno, navodeći da „u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja‟, ali nije konkretno osporio iznose koje je tužitelj utužio ni način na koji je tužitelj obračunao te iznose.

8. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva u smislu toga je li poništavanjem rješenja Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/18-07/0451988, URBROJ: 374-3401-2-18-1 od 12. studenog 2018. rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: UP/II-325-08/19-02/294, URBROJ: 517-09- 2-2-22-3 od 4. studenog 2022. prvostupanjsko rješenje postalo „osnova koja je kasnije otpala‟ u smislu odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023, dalje: ZOO), na način da bi se temeljem odredbe stavka 1. tog članka 1111. ZOO-a tuženik smatrao stjecateljem bez osnove koji je dužan vratiti tužitelju stečene iznose.

9. Odredbom čl. 1111. stavka 1. ZOO-a propisano je da je stjecatelj, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, dužan vratiti taj dio imovine, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO-a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odredba članka 1115. ZOO-a propisuje da se, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

10. Odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/2009, 110/2021, dalje: ZUP) propisano je da se o upravnoj stvari odlučuje rješenjem. Odredbom čl. 105. st. 1. ZUP-a propisano je da protiv prvostupanjskog rješenja stranka ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu, ako zakonom žalba nije isključena. Odredbom čl. 117. st. 1. t. 1. i 2. ZUP-a propisano je to da će drugostupanjsko tijelo povodom žalbe ukinuti prvostupanjsko rješenje kada utvrdi da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene i kada utvrdi da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari. Iz odredbe čl. 117. st. 2. ZUP-a proizlazi da će, kada je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostaviti predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

11. S obzirom na to da iz rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: UP/II-325-08/19-02/294, URBROJ: 517-09-2-2-22-3 od 4. studenog 2022. proizlazi da je njime poništeno rješenje Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/18- 07/0451988, URBROJ: 374-3401-2-18-1 od 12. studenog 2018. i da se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak upravo temeljem odredbi čl. 117. st. 1. točaka 1. i 2. i čl. 117. st. 2. ZUP-a, sud je utvrdio da je osnova na temelju koje je tuženiku isplaćen dio utuženog iznosa (4.537,15 EUR) ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika naknadno otpala u smislu odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a.

12. Vezano za to kako je sud utvrdio koji točno iznosi su tuženiku naplaćeni temeljem naprijed navedenog poništenog rješenja, valja ukazati na sljedeće.

13. Na svakoj od FINA-inih Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje UP/I-325- 08//18-07/0451988 priloženih uz tužbu, u drugoj po redu kategoriji naplate koja naziva „Broj računa i naziv ovrhovoditelja/primatelja sredstava [broj bankovnog računa] - naknada za uređenje vodaˮ navedeni su pojedinačni iznosi koji su naplaćeni u to ime. Sud je usporedio tužbeni zahtjev i navedene specifikacije i utvrdio da su u tužbi, među ostalim, navedeni upravo iznosi iz tih dijelova specifikacija. Stoga je sud u tom smislu, bez pomoći vještaka, i uzimajući u obzir da je FINA treća nepristrana osoba u čije dokumente sud nema razloga sumnjati, mogao usporedbom dokumentacije u spisu utvrditi koji iznosi su stvarno naplaćeni od ovdje tužitelja temeljem poništenog upravnog rješenja i koje iznose, u tom smislu, on ima pravo potraživati od tuženika temeljem stjecanja bez osnove.

14. Stoga je sud zaključio da tuženiku valja naložiti da tužitelju isplati ukupan iznos od 4.537,15 EUR koji je od njega naplatio ovrhom na njegovim novčanim sredstvima temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a, u dijelu koji se odnosi iznose naknade za uređenje voda.

15. Nadalje, u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a stjecatelj je kod stjecanja bez osnove dužan platiti i zateznu kamatu na stečene iznose, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16. U Konkretnom slučaju tuženika bi se kao stjecatelja moglo smatrati nepoštenim od trenutka dostave rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: UP/II-325-08/19-02/294, URBROJ: 517-09-2-2-22-3 od 4. studenog 2022. kojim je poništeno rješenje Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/18-07/0451988, URBROJ: 374-3401-2-18-1 od 12. studenog 2018. Budući da u spisu nije dostupan podatak o tome kada je drugostupanjsko rješenje dostavljeno tuženiku, valja uzeti da je tuženik dužan platiti zateznu kamatu od dana kada mu je dostavljena tužba u ovom parničnom predmetu odnosno 19. listopada 2023. (podatak dostupan u eSpisu) kao dana za koji se sa sigurnošću može uzeti da je tuženik znao za postojanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: UP/II-325-08/19-02/294, URBROJ: 517-09- 2-2-22-3 od 4. studenog 2022.

17. Uzimajući u obzir sve navedeno, tužitelju je u točki I. izreke presude sud temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a i odredbe čl. 1115. ZOO-a dosudio ukupni iznos od 4.537,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos od 19. listopada 2023. kao dana dostave tužbe tuženiku na odgovor u ovom predmetu.

18. Vezano za visinu zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos glavnice, sud je istu utvrdio pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem odredbe Zakona o obveznim odnosima koja je bila na snazi za svako pojedino razdoblje u kojem je ta kamata nastajala. Tako je sud utvrdio zateznu kamatu za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 14. prosinca 2023. temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.), za razdoblje od 15. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023.) te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023). Sud je uzeo u obzir da je kod stjecanja bez osnove riječ o kategoriji ostalih odnosa iz odredbe čl. 29. ZOO-a te je primijenio odgovarajuće uvećanje referente stope za 3 postotna poena.

19. U vezi s preostalim dijelom utuženog iznosa od ukupno 212,36 EUR-a (pojedinačno: 132,72 EUE, 19,91 EUR, 19,91 EUR, 19,91 EUR i 19,91 EUR) koji se odnosi na iznose predujma koji naplaćuje FINA kao naknadu za provedbu osnove za plaćanje u skladu s odredbom čl. 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima valja uzeti u obzir sljedeće.

20. Kao prvo, ti iznosi nisu naplaćeni temeljem ukinutog prvostupanjskog rješenja donesenog u upravnom postupku. Kao drugo, ti iznosi nisu plaćeni tuženiku već izravno FINA-i.

21. Vezano za prvu tvrdnju, valja ukazati na to da je odredbom čl. 22. st. 3. t. 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020., 133/2020., dalje: ZPONS) propisano da ovrhovoditelj nije dužan Financijskoj agenciji predujmiti iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje u slučaju kada se ovrha provodi radi naplate tražbina Republike Hrvatske te tražbina s osnove poreza, doprinosa i drugih javnih davanja. Odredbom čl. 22. st. 4. ZPONS-a propisano je da je, u slučaju iz stavka 3. tog članka, naknadu za provedbu ovrhe Agenciji dužan platiti ovršenik, a Agencija će iznos naknade upisati u Očevidnik prije tražbine iz osnove za plaćanje za koju se naplaćuje i za taj iznos provesti ovrhu sukladno odredbama ZPONS-a.

22. Naknada za uređenje voda je javno davanje koje je prihod Hrvatskih voda u skladu s odredbama čl. 5. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (Narodne novine, broj: 153/2009., 90/2011., 56/2013., 154/2014., 119/2015., 120/2016., 127/2017., 66/2019., 36/2024., dalje: ZFVG).

23. Slijedom navedenog FINA je iznose obuhvaćene ukupnim iznosom od 212,36 EUR naplatila od ovršenika radi provedbe dostavljenih osnova za plaćanje temeljem zakonske odredbe koja joj daje takvu ovlast.

24. Vezano za drugu tvrdnju, odnosno to da ti iznosi uopće nisu prešli u tuženikovu imovinu, navedeno je razvidno iz prve po redu kategorije naplate FINA-inih Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje UP/I-325-08//18-07/0451988 priloženih uz tužbu, koja nosi naziv „Naziv ovrhovoditelja/primatelja sredstava: Financijska agencijaˮ i kod koje je kao vrsta duga naznačena - naknada.

25. Slijedom navedenog, tražbine iz tužbenog zahtjeva obuhvaćene iznosom od 212,36 EUR koje se odnose na naknade za provedbu osnove za plaćanje ne mogu se temeljem stjecanja bez osnove potraživati od tuženika jer taj dio tužiteljeve imovine nije ni prešao u tuženikovu imovinu već je plaćen FINA-i.

26. Isto tako, tražbine obuhvaćene navedenim iznosom od 212,36 EUR ne mogu se zahtijevati od tuženika ni temeljem odredbi o naknadi štete iz ZOO-a. Naime, za postojanje obveze naknade štete potrebno je da su ispunjene sve pretpostavke: štetnik, oštećenik, štetna radnja, šteta, uzročnost i protupravnost.

27. Poništeno prvostupanjsko rješenje u svojem obrazloženju sadrži odredbu da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje temeljem čl. 70. st. 3. ZFVG-a, a za koju uputu i ovaj sud nalazi da je pravilna i zakonita. S obzirom na to da je iznose vodne naknade bilo moguće zakonito naplatiti i prije pravomoćnosti rješenja u skladu s odredbom čl. 70. st. 3. ZFVG-a, ne može se uzeti da je tuženik postupao protupravno kada je dostavio FINA-i prvostupanjsko rješenje radi izravne naplate i prije njegove pravomoćnosti, niti se može smatrati da je on time u pravnom smislu prouzročio štetu tužitelju.

28. Slijedom svega naprijed navedenoga, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti u dijelu koji se odnosi na iznos od 212,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na te je sud temeljem odredbe čl. 70. st. 3. ZFVG-a i odredbe čl. 22. st. 4. ZPONS-a odlučio kao u točki II. izreke.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1. i 2. ZPP-a, čl. 154 st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.

30. Sud je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka našao osnovanim u sljedećem dijelu: sastav tužbe od 12. rujna 2023. u iznosu od od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 14. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife, sastav podneska od 22. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 17. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. Tarife, trošak sastava podneska od 8. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 14. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. Tarife i trošak zastupanja na ročištu 11. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. Tarife. Dakle, ukupan iznos parničnih troškova tužitelja je 1.400,00 EUR, uvećan za PDV od 25% u skladu s Tbr. 42. Tarife u iznosu od 350 EUR, što ukupno iznosu 1.750,00 EUR.

31. Sud je tužitelju priznao osnovanim i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 93,95 EUR u skladu s čl. 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018.) i Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj 53/2019., 92/2021.) i pristojbe na presudu u iznosu od 93,95 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023) i Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023).

32. Dakle, sud je utvrdio da je tužitelj vezano za utuženu glavnicu uspio u sporu 95,54%, a tuženik 4,46%. Sud smatra da tužitelj, u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP- a, nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva i da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Stoga je sud tužitelju dosudio troškove parničnog postupka koje je tužitelj zakonito zatražio, kako je obrazloženo u točki 30. i 31. obrazloženja presude, u ukupnom iznosu od 1.937,90 EUR i odlučio kao u točki III. izreke.

33. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 6. prosinca 2023. u iznosu od 250,00 EUR (200,00 EUR uvećano za PDV) jer taj podnesak nije smatrao potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Nadalje, sud tužitelju nije priznao ni trošak sastava podneska od 8. veljače 2024. u iznosu od 250,00 EUR (200,00 EUR uvećano za PDV) zatražen u točki 9. popisa tužiteljevog troška na listu 80. spisa jer je taj trošak dvostruko zatražen i već priznat u smislu točke 7. tog zahtjeva. Sud nije priznao ni trošak pristojbe na tužbu koji predstavlja razliku između zatraženih 107,22 EUR i dosuđenih 93,95 EUR (13,27 EUR) jer u skladu sa zakonskim odredbama ta razlika tužitelju ne pripada. Sud u tom smislu tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka nije našao osnovanim za iznos od 513,27 EUR te ga je u tom dijelu odbio i riješio kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

SUTKINJA

Ivana Manestar

pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem sustava eKomunikacije ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku