REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

Pr-93/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužiteljice EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branimiru Fingler, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika CROWN COOL d.o.o. za trgovinu i usluge, Kralja Petra Svačića 130 Beli Manastir, OIB: 87191731542, zastupanog po punomoćniku Goranu Jarić, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14.5.2025. u nazočnosti tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika stranaka, 18.6.2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2023. godine, kojom je tuženik Crown Cool d.o.o., Kralja Petra Svačića 130, Beli Manastir, OIB: 87191731542 otkazao ugovor o radu tužiteljici EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II/. Utvrđuje se da je nedopuštena odluka (očitovanje) od 4. listopada 2023. godine, kojom je tuženik Crown Cool d.o.o., Kralja Petra Svačića 130, Beli Manastir, OIB: 87191731542 odbio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III/. Raskida se Ugovor o radu od 1. travnja 2017. godine sklopljen između tužiteljice EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Crown Cool d.o.o., Kralja Petra Svačića 130, Beli Manastir, OIB: 87191731542, s danom 18.6.2025. godine.

IV/. Nalaže se tuženiku Crown Cool d.o.o., Kralja Petra Svačića 130, Beli Manastir, OIB: 87191731542, da tužiteljici EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete iznos od 4.760,82 EUR ( slovima: četiri tisuće sedamsto šezdeset eura i osamdeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 18.6.2025. pa do isplate po stopi po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/. Nalaže se tuženiku Crown Cool d.o.o., Kralja Petra Svačića 130, Beli Manastir, OIB: 87191731542 da tužiteljici EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR ( slovima: osamsto sedamdeset pet eura ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 18.6.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je dana 13. rujna 2023. primila Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, na kojoj je naznačen datum 30. kolovoz 2023. godine, kojom je tuženik tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto čistačice, zaključen 1. travnja 2017. godine. Ovu odluku tužiteljica je primila 13. rujna 2023. te je protiv iste 19. rujna 2023. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, tražeći da se Odluka stavi izvan snage, a tužiteljica vrati na posao. Tuženik je očitovanjem od 4.listopada 2023. godine odbio Zahtjev za zaštitu prava kao neosnovan. Tužiteljica smatra da je Odluka o otkazu Ugovora o radu u cijelosti nezakonita i nedopuštena te se poziva na odredbu članka 117. stavak 1. Zakonao radu, navodeći da je u trenutku donošenja predmetne Odluke o otkazu bila privremeno nenazočna na radu zbog bolesti. Također ističe da tuženik nije ispunio obvezu iz čl. 119. st. 2. Zakona o radu jer joj nije omogućio pravo na iznošenje obrane. U svakom slučaju, navodi da privremena nenazočnost na radu iz bilo kojeg razloga nije teška povreda obveze iz radnog odnosa te nije razlog za izvanredni otkaz. Stoga tužiteljica predlaže da sud donese odluku kojom će utvrditi otkaz nedopuštenim kao i očitovanje tuženika od 4.10.2023. i naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto čistačice, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.

2. U odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika čini nespornim da je tuženik izvanredno otkazao tužiteljici Ugovor o radu te da je tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu prava kojem tuženik nije udovoljio. Protivi se ostalim činjeničnim navodima tužbe i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Smatra da su ostvarene pretpostavke za izvaredni otkaz Ugovora o radu jer navedeno postupanje tužiteljice ima značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu. Ističe da je radnik dužan nakon završenog bolovanja javiti se poslodavcu, a ne poslodavac radniku. Smatra da se tužiteljica namjerno oglušila na pozive svog poslodavca, izbjegavajući bilo kakav kontakt i zaprimanje pošiljki koje joj poslodavac upućuje. Stoga predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Odluku tuženika od 30. kolovoza 2023. ( list 5-6 spisa) , u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.4.2017. ( list 7-9 spisa), uvidom u Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 19.9.2023. ( list 10 spisa), uvidom u očitovanje na Zahtjev od 4.10.2023. ( list 11-12 spisa), uvidom u Sporazum o prestanku Ugovora o radu ( list 13-14 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 6.3.2024. ( list 37-38 spisa), uvidom u dopis Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, službe za nadzor radnih odnosa od 10.9.2023. ( list 39 spisa), uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice - karton pacijenta ( list 47-57 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 16.12.2024. ( list 62-66 spisa), uvidom u medicinsku dokumentaciju-nalaze i mišljenja ( list 67-75 spisa), uvidom u obračunske liste plaća tužiteljice ( list 78-83 spisa), saslušanjem svjedoka JU i FU ( list 63-65 spisa) te saslušanjem tužiteljice EU i zakonskog zastupnika tuženika ŠU ( list 89-92 spisa).

4. Uvidom u Odluku tuženika od 30. kolovoza 2023. ( list 5-6 spisa) sud je utvrdio da se radnici EU otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2017. godine zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti, nastavak radnog odnosa više nije moguć ( izvanredni otkaz Ugovora o radu ). Radni odnos EU prestaje odmah i ona nema pravo na otkazni rok te ne ostvaruje pravo na otpremninu.

5. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.4.2017. ( list 7-9 spisa) utvrđeno je da je Ugovor sklopljen između stranaka na neodređeno vrijeme od 1.4.2017. godine te je propisano da će EU obavljati poslove čistačice.

6. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 19.9.2023. ( list 10 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica putem svog punomoćnika podnijela predmetni zahtjev u kojem osporava odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 30. kolovoza 2023. godine, navodeći da ne postoji niti jedan razlog za otkaz Ugovora o radu propisan Zakonom o radu, a posebno ne postoji razlog za izvanredan otkaz Ugovora o radu. Predlaže da poslodavac predmetnu Odluku o otkazu stavi van snage i omogući EU povratak na njezino radno mjesto nakon prestanka bolesti te nastavak rada na način kako je predviđen Zakonom i Ugovorom o radu.

7. Uvidom u očitovanje na Zahtjev od 4.10.2023. ( list 11-12 spisa) sud je utvrdio da tuženik obavještava punomoćnika tužiteljice da se Zahtjev za zaštitu prava od 19. rujna 2023. godine odbija kao neosnovan. U očitovanju se tuženik poziva na odredbu članka 37. stavak 1. Zakona o radu. Smatra da je tužiteljica neopravdano izostala s posla od 18. do 28. kolovoza 2023. godine - sedam radnih dana te je stoga i donio utemeljenu i zakonski valjanu Odluku o otkazu Ugovora o radu.

8. Uvidom u Sporazum o prestanku Ugovora o radu ( list 13-14 spisa) sud je utvrdio da isti Sporazum nije potpisan niti po poslodavcu, a niti po radniku, odnosno tužiteljici EU pa stoga ne proizvodi pravne učinke.

9. Uvidom u dopis Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa od 10.9.2023. ( list 39 spisa) utvrđeno je da je isti inspektorat izvijestio tužiteljicu da su tijekom inspekcijskog nadzora koji je obavljen na okolnosti navedene u predstavci tužiteljice, potvrđeni navodi iz njezine predstavke i utvrđeni nedostaci kod tuženika u primjeni propisa o radnim odnosima te da je zbog utvrđenih nedostataka protiv tuženika podnijet optužni prijedlog nadležnom Općinskom sudu u Osijeku. Tužiteljica je upućena da zaštitu svojih povrijeđenih radnih prava može ostvarivati na nadležnom općinskom sudu.

10. Saslušanjem svjedoka MU na ročištu od 16.12.2024. godine ( list 63- 64 spisa) sud je utvrdio da je isti bio direktor tuženika u razdoblju od srpnja 2023. do studenoga 2024 godine. Svjedok je firmu preuzeo od prijašnjeg direktora SU koji je zet gospođe EU. Nakon preuzimanja firme on i ŠU su utvrdili da EU radi na puno radno vrijeme, osam sati dnevno, te da više nema toliko posla za nju pa je svjedok 8.kolovoza sa gospođom EU sjeo i ponudio joj da radi na četiri sata dnevno, na pola radnog vremena. EU je na tu ponudu odgovorila da će razmisliti te da će se dogovoriti. Sutradan 9.8. tužiteljica je otvorila bolovanje i dostavila potvrdu o očekivanom trajanju bolovanja od 10 dana. Nakon toga 10 dana u firmi nisu znali što je sa gospođom EU jer se nije javila. Dana 29.8. kolega ŠU pokušao je dobiti tužiteljicu telefonskim putem na njezin službeni telefon. ŠU bio je kod svjedoka u uredu i tada je u nekoliko navrata nazvao tužiteljicu putem telefona sa pauzama od 10 do 15 minuta. Oni su se trudili da tužiteljicu dobiju na telefon i da vide što je s njom i zašto se ne javlja na telefon. EU tada nisu mogli kontaktirati telefonskim putem te su 30.8.2023. donijeli Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Pokušali su Odluku o otkazu Ugovora o radu dostaviti tužiteljici putem pošte, međutim takva dostava je ostala bezuspješna pa su angažirali kurirsku službu i u konačnici nakon oko 10-tak dana tužiteljica je primila odluku o otkazu. Tužiteljici je isti dan kada je i donesena Odluka o otkazu 30.8.2023. i poslana navedena odluka. 31.8.2023. su zaprimili doznake o bolovanju tužiteljice retroaktivno za razdoblje od 9.8. do 31.8. Doznake je dostavila tužiteljičina kćer. Tužiteljica se nije pojavila na poslu niti 1.9.2023. godine, a niti bilo kad poslije. Ističe da se tužiteljica nije javila, a niti je poručila da će nakon očekivanog trajanja bolovanja ostati duže na bolovanju. Izjavljuje da dok je on bio direktor tuženika, tuženik nikada nije tužiteljici ponudio sporazumni raskid Ugovora o radu. Kćer tužiteljice ČU potpisala je sporazumni raskid Ugovora sa tuženikom te je ona prilikom otkaza rekla da se tužiteljica neće vraćati u firmu pa su u firmi zamolili odvjetnika da pripremi Sporazum o prestanku ugovora o radu i u odnosu na EU ukoliko bi ona naišla i bila sporazumna potpisati. Međutim, takav sporazum nije bio potpisan, a niti je o tome uopće razgovarano sa tužiteljicom od strane tuženika. Koliko se sjeća, svjedok navodi da je kćer tužiteljice ČU napuštala firmu negdje sredinom kolovoza 2023. te su samo neformalno u prolazu razgovarali.

11. Saslušanjem svjedoka FU ( list 65 spisa ), supruga tužiteljice, utvrđeno je da je tuženik pokušao sa tužiteljicom zaključiti sporazumni otkaz Ugovora o radu u kolovozu 2023. Iz Crown Coola su sa tužiteljicom još prije otkaza pokušali postići sporazum o raskidu Ugovora o radu i to sa smanjenim radnim vremenom. Tužiteljica je stoga dobila slom živaca te je otvorila bolovanje. Svjedok izjavljuje da je on odnio tuženiku potvrdu o bolovanju tužiteljice. Koliko se sjeća, tužiteljici je Sporazum nudio MU, a to je svjedok saznao od svoje supruge, kao i od MU kada mu je nosio potvrdu koju je predao E u kadrovskoj službi te je tamo zatekao i MU koji mu je rekao da je ponudio tužiteljici Ugovor o radu sa smanjenim radnim vremenom. Svjedok na to nije ništa odgovorio, okrenuo se i otišao. Ističe da je njegova supruga za vrijeme bolovanja bila kod kuće te se ona još od kolovoza 2023. godine nalazi na bolovanju neprekidno. Supruga nije bila na invalidskoj komisiji. Nije bila niti na procjeni preostale radne sposobnosti kod Zavoda za mirovinsko osiguranje. Svjedok ističe da je tužiteljica za vrijeme bolovanja mogla primati poštanske pošiljke i odgovarati na telefonske pozive. Prije odlaska na bolovanje bila je zaposlena na puno radno vrijeme od osam sati dnevno i svakodnevno je odlazila u firmu raditi osam sati. Na izričit upit punomoćnika tuženika svjedok izjavljuje da je tužiteljica otišla na bolovanje jer je dobila slom živaca nakon razgovora sa MU.

12. Saslušanjem zakonskog zastupnika ŠU ( list 91-92 spisa) sud je došao do saznanja da je isti od 17.7.2023. bio na mjestu generalnog direktora člana Uprave tuženika Crown Cool. Poznato mu je da je tužiteljica otvorila bolovanje 9.8.2023. godine te otprilike 7 dana nakon isteka predviđenih 10 dana trajanja bolovanja on je tužiteljicu nazvao nekoliko puta na njezin službeni telefon tijekom jednog dana, ali mu se tužiteljica niti jednom nije javila na poziv, a niti je uzvratila poziv. Tužiteljicu je nazivao telefonom da bi provjerio kako je, da li je i nadalje na bolovanju te da li se i kada vraća na radno mjesto, a dodaje da je dobio informaciju od njezine kćeri ČU da se ona neće vratiti na radno mjesto. U firmi su morali saznati kako će organizirati posao ukoliko se tužiteljica ne vrati na posao, a s obzirom da su i njezin zet, bivši direktor SU i kćer ČU potpisali sporazumni raskid ugovora o radu prethodno i to negdje početkom kolovoza 2023. godine. Krajem sedmog mjeseca imali su sastanak i to gosp. JU, SU i ČU te su na tom sastanku SU i ČU zatražili da se napravi sporazumni raskid i za EU jer se ona ne planira vratiti na posao. Na tom sastanku su bili pregovori o radnom vremenu za tužiteljicu pa je prvobitno dogovoreno da se EU ponudi da ostane raditi dva sata dnevno, a nekoliko dana nakon tog sastanka došli su do zaključka da bi mogli ponuditi tužiteljici da radi četiri sata dnevno. Gospodin JU je u njegovoj nazočnosti ponudio tužiteljici da radi četiri sata dnevno. ŠU izjavljuje da on niti 2018., a niti 2020. nije bio direktor firme već je radio na radnom mjestu voditelja servisne službe 2018. a 2020. je bio na poziciji tehničkog direktora. Nije bio tužiteljici šef, šef je bio SU, a eventualno su oni kao djelatnici tvrtke prenosili informacije tužiteljici, a koje im je davao SU. Svjedok se ne sjeća podatka da bi on dao tužiteljici raspored rada. Svjedok je bio zaposlenik tvrtke tuženika od 2007. godine i radio je cijelo vrijeme dok je tužiteljica bila u radnom odnosu. Postao je član uprave firme krajem sedmog mjeseca 2023., a prije toga je mislio da tužiteljica radi 4 sata dnevno jer ju nikad nitko poslije 17:00 sati nije viđao u firmi, a viđali su je u trgovini ili u selu. Tužiteljici je prvo ponuđen Ugovor sa izmjenom radnog vremena jer nikada nije bilo posla za puno radno vrijeme pa je tužiteljici ponuđeno da mete skladište, nakon toga je završila na bolovanju. Nadalje, tužiteljici je ponuđen Sporazum o prestanku ugovora o radu prije nego što je ona otvorila bolovanje. Dodaje da on nakon što je tužiteljici istekao predviđeni rok bolovanja od 10 dana nije imao nikakve kontakte sa tužiteljicom, a doznake je donijela njezina druga kćer J. Raskid Ugovora sa tužiteljicom napravljen je 29.8.2023. odnosno prije nego što je njezina kćer donijela doznake. Gospodin JU je u njegovoj nazočnosti u razdoblju od 9.8. do 29.8.2023. dobio informaciju od njezine kćeri ČU i od zeta BU da se tužiteljica ne planira vratiti na posao. Svjedok je osobno sa kolegicom E koja vodi ljudske resurse za vrijeme dok je tužiteljica bila na bolovanju do otkaza reorganizirao posao na način da su se postojeće djelatnice organizirale i čistile prostorije. Takva reorganizacija je bila nakon što je tužiteljica otvorila bolovanje jer je bilo prljavo, moralo se čistiti. Takva reorganizacija je bila u nadi da će se tužiteljica vratiti na radno mjesto pa stoga nisu odmah tražili čistačicu. Koliko se sjeća u 9. mjesecu 2023. godine su angažirali vanjski servis za čišćenje sa ugovorom za dva djelatnika, dva puta po dva sata tjedno. Nisu nikog primili na radno mjesto tužiteljice. U doznakama koje je donijela kćer tužiteljice pisalo je da su to doznake za protekli mjesec. Doznake se dostavljaju krajem mjeseca, ali je tužiteljica nakon isteka predviđenog bolovanja od 10 dana trebala javiti da ostaje na bolovanju jer to piše u Pravilniku o radu tuženika. Svjedok izjavljuje da on nije pravnik, ali smatra da je u slučaju da je u slučaju povrede odredbi o radu i povrede pravilnika o radu poslodavac u mogućnosti dati otkaz radniku dok je na bolovanju. Osnovni razlog otkaza tužiteljici je povreda Ugovora i Pravilnika o radu.

13. Saslušanjem tužiteljice ( list 89-90 spisa), sud je utvrdio da je tužiteljica 8.8.2023. bila pozvana u ured bivšeg direktora JU, a bio je nazočan i ŠU te joj je tada bivši direktor JU ponudio sporazumni raskid Ugovora o radu ili izmjenu ugovora na način da nastavi raditi dva sata dnevno. Ona je tražila da joj stavi na papir što može očistiti kao čistačica za dva sata rada te da će se onda dogovoriti. Tužiteljica tada nije ništa potpisala, otišla je kući i njoj je pozlilo tako da je sutradan otišla kod svog obiteljskog liječnika. Liječnik joj je izdao potvrdu sa predviđenim trajanjem bolovanja od 10 dana. Njezin je suprug tu potvrdu odmah isti dan 9.8.2023. osobno odnio u ured IU koja je radila u uredu bivšeg direktora JU. Dodaje da je već od ranije imala glavobolje te se obraćala neurologu i doktoru opće prakse, a imala je i uputnicu za magnet glave, bila je i naručena. Nakon isteka deset dana predviđenog trajanja bolovanja tužiteljica je ostala na bolovanju te ju je dr. opće prakse uputio kod neurologa, a koliko se sjeća, tamo je otišla 28.8.2023. 30.8.2023. je dobila doznake te je njezina kćer J odnijela te doznake u ured IU. Tužiteljica ističe da se u tom razdoblju nije javljala svom poslodavcu, bila je na bolovanju i poslodavac je to znao, a nije nikada čula da bi se morala osobno javljati. Ističe da je još uvijek na bolovanju i to neprekidno od 9.8.2023. Bolovanje joj odobrava njezin liječnik obiteljske prakse. Nitko ju nije slao na komisiju pa nije niti išla. 13.9.2023. primila je putem dostave GLS službe Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Ističe da je ona kod tuženika radila na radnom mjestu čistačice do dana otkaza oko sedam godina s tim da joj je ugovor nekoliko puta produžen. Ona je sada u dobi od 62,5 godina. Obveza uzdržavanja nema, maloljetne djece nema, a suprug prima mirovinu te ju on uzdržava. Nadalje izjavljuje da je 8.8.2023. od bivšeg direktora JU uzela pisani primjerak ponuđenog sporazumnog raskida Ugovora o radu, ali ga nije potpisala. Ističe da je njezino radno vrijeme bilo negdje do 2018. godine od 07:00 do 15:00 sati te je i obavljala poslove čistačice u tom vremenu, a nakon toga joj je rečeno da dolazi od 13:00 sati pa nadalje do 21:00 sat sve dok nije došlo do Covida 19 te je za vrijeme Covida radila od 14:00 do 22:00 sata sve do dana otkaza. Radno vrijeme joj je promijenio ŠU koji je rekao da dolazi od 13:00 sati i to navodeći da dolaze gosti sa mora te da im ona ne bi smetala. ŠU 2018. godine nije bio direktor firme, a nije tužiteljici niti bio nadređeni. Ako je nešto trebalo njoj je to ŠU rekao. 2018. godine direktor je bio SU. SU joj je prilikom zasnivanja radnog odnosa rekao da će joj radno vrijeme biti od 07:00 do 15:00 sati i tako je bilo sve do 2018. kada joj je ŠU rekao da dolazi u 13:00 sati te da radi do 21:00, a ona je to prenijela direktoru SU koji je na to odgovorio da je to uredu. SU je bio zet tužiteljice, već u vrijeme zasnivanja njezinog radnog odnosa. Ističe da joj doktor opće prakse nije utvrdio dijagnozu prilikom otvaranja bolovanja 9.8.2023. nego ju je poslao dalje kod specijaliste u Osijek jer je imala strašne glavobolje od kojih nije mogla vidjeti, a niti normalno hodati. Nakon isteka 10 dana predviđenog bolovanja tužiteljica od svog obiteljskog liječnika nije tražila novu potvrdu. Prije odlaska na bolovanje imala je službeni mobitel koji je zadržala i u početku bolovanja, ali su joj mobitel isključili. Nakon otkaza tužiteljica službeni mobitel više nije nikad koristila. Navodi da je prije 13.9.2023. poštom dobila samo Sporazum o prestanku Ugovora o radu koji je našla u poštanskom sandučiću, a drugo ništa nije dobivala poštom. Nije imala niti obavijest od pošte da podigne neku pošiljku za vrijeme bolovanja. Ističe da je njezino zdravstveno stanje od dana otvaranja bolovanja do primitka Odluke o otkazu Ugovora o radu bilo takvo da se ona na momente nije mogla niti javljati na telefon.

14. Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti povjerovao cijeneći njezin iskaz istinitim i uvjerljivim te utemeljenim na materijalnoj dokumentaciji koja se nalazi u sudskom spisu. Iskaze saslušanih svjedoka sud prihvaća u onim dijelovima u kojima su isti sukladni sa iskazom tužiteljice ili njezin iskaz nadopunjuju, kao i u dijelovima u kojima svjedoci iskazuju o činjenicama koje su im osobno poznate, a tužiteljica nema saznanja o tim činjenicama.

15. Podneskom od 11.2.2025. punomoćnik tužiteljice uredio je tužbeni zahtjev na način da je zatražio sudski raskid ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 1. travnja 2017. godine, navodeći da je tužiteljica starije životne dobi i lošeg zdravlja, da je radila na radnom mjestu spremačice te da je tuženik donio nezakonitu i nedopuštenu odluku o otkazu ugovora o radu za vrijeme njezine bolesti pa stoga tužiteljici više nije prihvatljivo nastaviti radni odnos. Tužiteljica zahtijeva naknadu štete u visini šest prosječnih bruto plaća, a što iznosi 4.760,82 eura. U ostalim dijelovima tužiteljica ostaje kod prvobitnog tužbenog zahtjeva.

16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je stekao uvjerenje da je uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice od 11.2.2025. godine u cijelosti osnovan.

17. Prema odredbi članka 37. st. 1. Zakona o radu ( N.N. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje ZR ) radnik je dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju.

Među strankama je nesporno da je tužiteljica poslodavcu dostavila liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u propisanom zakonskom roku te da je kao očekivano trajanje bolovanja u istoj potvrdi navedeno 10 dana.

Stoga sud smatra da je tužiteljica u potpunosti postupila sukladno odredbi članka 37. stavak 1. ZR-a. Ista nije mogla utjecati na sadržaj liječničke potvrde koju izdaje ovlašteni liječnik, a niti na upisano očekivano trajanje bolovanja od 10 dana. Niti liječnik kao stručna osoba ne može precizno prognozirati tijek i trajanje bolesti pacijenta te tu ne postoji nikakva radnopravna odgovornost tužiteljice. Zakonom nije propisano da bi tužiteljica bila dužna nakon isteka očekivanog trajanja bolovanja od 10 dana ponovno tražiti potvrdu od svog izabranog liječnika i ponovno takvu potvrdu dostavljati poslodavcu. Prema tome, sud smatra da je tužiteljica svog poslodavca uredno obavijestila o otvorenom bolovanju, a dostavljanjem doznake krajem mjeseca u kojem je bolovanje bilo otvoreno u potpunosti je postupila sukladno zakonskim propisima. Neosnovano tuženik tvrdi da je tužiteljica 20 dana izostala s posla bez ikakve potvrde i opravdanja, kao i da je neopravdano izostala sa posla 7 radnih dana. Tužiteljica je prema svom poslodavcu postupala savjesno. Čak i da nije poslodavcu dostavila liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, to ne bi bila zapreka da se drugim dokaznim sredstvima dokazuje opravdanost izostanka radnika s posla zbog bolesti ( pravni stav ŽS u Splitu – Gž R-452/2024-3 od 30.9.2024.)

18. Prema odredbi članka 116. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka ( izvanredni otkaz ) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Sud smatra da poslodavac nije imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen sa tužiteljicom jer tužiteljica nije počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, odnosno nije počinila nikakvu povredu obveze iz radnog odnosa samim tim što je zbog bolesti otvorila bolovanje kod svog liječnika i o tome pravovremeno obavijestila poslodavca.

19. Prema odredbi članka 117. st. 1. ZR-a privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

Iz ove odredbe također proizlazi da poslodavac nije imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu s obzirom da se tužiteljica nalazila na bolovanju te je zbog istog bila privremeno nenazočna na radu zbog bolesti. Tužiteljica nije mogla predvidjeti koliko dugo će biti na bolovanju, a poslodavac ne može nametnuti obvezu radniku koji se nalazi na bolovanju da mu se javlja, bilo osobno, bilo putem telefona ili treće osobe. Naprotiv, obveza je poslodavca da reorganizira poslovanje u slučaju kada se radnik nalazi na bolovanju, a što je poslodavac i učinio, a kako to proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ŠU. Činjenica da se tužiteljica određenog dana za vrijeme bolovanja nije javljala na navodne telefonske pozive svog poslodavca nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Izostanak s posla ne može se smatrati neopravdanim kad se i naknadnom medicinskom dokumentacijom utvrdi da je u vrijeme izostanka s posla radnik ( ovdje tužiteljica ) bio nesposoban za rad zbog bolesti ( pravni stav VS RH Revr-715/04 od 19.1.2005. ).

20. Prema odredbi članka 119. st. 2. ZR-a poslodavac je dužan omogućiti radniku prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Tuženik nije ispoštovao niti ovu odredbu ZR-a jer tužiteljici nije omogućio da iznese svoju obranu, a nisu postojale okolnosti zbog kojih ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

21. Sud nije proveo dokaz saslušanjem obiteljskog liječnika tužiteljice dr. KU, a po prijedlogu tuženika na okolnosti razloga bolovanja tužiteljice jer tuženik nije dostavio točnu adresu predloženog svjedoka koji se nalazi u mirovini, a osim toga nije od utjecaja na ishod ovog postupka sumnja tuženika da tužiteljica nije bila opravdano na bolovanju, a niti razlozi bolovanja tužiteljice, već je tužiteljici otkazan ugovor o radu iz razloga što poslodavca nije obavijestila o razlogu izostanka s posla.

22. Slijedom svega gore navedenog, sud je stekao uvjerenje da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2023. kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu tužiteljici te da je nedopuštena i Odluka tuženika od 4. listopada 2023. kojom je odbio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice. Naime, provedenim dokazima je utvrđeno da tužiteljica nije počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a za koju je neosnovano tereti tuženik i zbog koje joj je izrekao najtežu sankciju – izvanredni otkaz ugovora o radu. Nadalje, ukazuje se osnovanim i zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu sukladno članku 125. st. 1. ZR-a, jer sud utvrđuje da otkaz poslodavca nije dopušten, a tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, jer je osoba starije životne dobi i lošeg zdravlja, radila je na radnom mjestu spremačice te je tuženik donio nezakonitu i nedopuštenu odluku o otkazu ugovora o radu za vrijeme njezine bolesti i bolovanja. Kako se odnos između poslodavca i radnika zasniva na dobrovoljnosti, to znači da se radnika ne može prisiliti da se vrati na rad kod poslodavca koji mu je nedopušteno otkazao ugovor o radu. Stoga tužiteljica ima pravo i na naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje ju terete. Među strankama je nesporno da je prosječna bruto mjesečna plaća tužiteljice za posljednja tri mjeseca prije otkaza iznosila 793,47 eura. Prilikom svog saslušanja tužiteljica je izjavila da je u dobi od 62 godine te da je kod tuženika bila u radnom odnosu od 1.4.2017. godine. Maloljetne djece nema, a uzdržava ju suprug koji se nalazi u mirovini. U dobi od 62 godine malo je vjerojatno da će se tužiteljica više moći zaposliti na neodređeno radno vrijeme, a s obzirom da se od otkaza neprekidno nalazi na bolovanju, vjerojatno se više uopće neće moći zaposliti. Stoga sud smatra da tužiteljica ima pravo na primjerenu naknadu štete u iznosu od 6 njezinih prosječnih bruto plaća, a što iznosi 4.760,82 eura. Stoga je odlučeno kao u točki I/, II/, III/ i IV/ izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 ) te je sud imajući u vidu T.br. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužiteljice priznao jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova koja obuhvaća 4 radnje i to sastav tužbe, sastav podnesaka od 20.11.2023. te zastupanje na ročištima od 6.3.2024. i 16.12.2024., kao i daljnje troškove u visini od po 50 bodova i to za sastav podneska od 11.2.2025. i zastupanje na ročištu od 14.5.2025., odnosno ukupno 350 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura, punomoćniku tužitelja se priznaje parnični trošak u iznosu od 700,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 175,00 eura ili ukupno 875,00 EUR. Trošak sastava podneska od 23.9.2024. nije priznat jer istim podneskom punomoćnik tužiteljice samo požuruje zakazivanje novog ročišta u ovom predmetu te takav trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Nadalje, punomoćniku tužiteljice nije priznat niti zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer takav materijalni trošak još nije niti nastao i neizvjesno je da li će uopće nastati. Stoga je odlučeno kao u točki V/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 18.6.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika