REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-721/2019-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MŽ iz [adresa], (ranije Pakrac, Ulica Ivana Gorana Kovačića 9), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski. odvjetnice u Pakracu, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene usmene glavne rasprave dana 08. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., Split, Ulica domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da isplati tužitelju MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.076,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekuću od 16. studenog 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena i to na iznos od:

69,80 eura od 16.11.2011. do isplate

77,61 eura od 14.12.2011. do isplate

83,28 eura od 12.01.2012. do isplate

86,61 eura od 14.02.2012. do isplate

87,64 eura od 13.03.2012. do isplate

84,81 eura od 13.04.2012. do isplate

86,39 eura od 11.05.2012. do isplate

87,47 eura od 13.06.2012. do isplate

85,59 eura od 13.07.2012. do isplate

85,45 eura od 11.08.2012. do isplate

154,37 eura od 11.10.2012. do isplate

46,99 eura od 01.02.2012. do isplate

48,80 eura od 13.04.2013. do isplate

151,89 eura od 13.07.2012. do isplate

162,43 eura od 12.09.2013. do isplate

446,46 eura od 19.11.2013. do isplate

153,41 eura od 22.02.2014. do isplate

119,24 eura od 25.04.2014. do isplate

84,17 eura od 16.07.2014. do isplate

54,02 eura od 01.10.2014. do isplate

148,49 eura od 11.12.2014. do isplate

74,49 eura od 11.04.2015. do isplate

596,59 eura od 05.09.2015. do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.594,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekućom od 18. lipnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 2.594,56 eura do zatraženog iznosa od 2.782,06 eura, odnosno za iznos od 187,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekućom od 18. lipnja 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj navodi kako su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao pravni sljednik kreditora Societe Generale-Splitske banke d.d. sklopili dana 26. ožujka 2008. Ugovor o kreditu broj 14926/08. Ugovorom je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit za adaptaciju u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 47.100,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita. Istim Ugovorom određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit u 240 mjesečnih anuiteta, kao i plaćati redovnu kamatu u visini od 5,50 % koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana. Za trajanja otplate kredita tuženik je jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja, a sve to sukladno odredbi čl. 5 Ugovora, u kojoj je navedeno da je godišnja kamatna stopa promjenjiva, a koja odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom. Naime, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, među inim, tuženik, odnosno njegovi pravni prednici, u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna i koja je imala za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.broj Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015.

Ugovor je zaključen i s valutnom klauzulom u švicarskim francima koja odredba je također utvrđena nepoštenom i ništetnom. Naime, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u toč. I. odbijena je, između ostalog, i žalba ovdje tuženika te potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, među inim, tuženik u razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije korisnike kreditnih usluga, kao potrošače, u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. O ugovaranju valutne klauzule svoje tumačenje dao je Ustavni sud u svojoj odluci U-III-2521/2015 i dr. kao i u Rješenju U-I-3685/2015 i dr., a temeljem navedenih tumačenja donijeta je i odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. Člankom 502.c ZPP-a (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/0/, 57/11 i 25/13) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a.st. 1. istoga Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09) .

1.1. Tužitelj je s tuženikom zaključio i aneks uz ugovor o kreditu, tj. Dodatak br. 1 Ugovoru o kreditu, i to dana 09. veljače 2016., koji je zaključen u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, no međutim tužitelj potpisom tog ugovora te provedbom konverzije kredita nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF.

Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTS RH u predmetu "Franak ", jest ta da se u konkretnom slučaju ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa kroz cijelo vrijeme otplate kredita i to na kunsku protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF.

Naime, u vrijeme zaključenja Aneksa Ugovoru još nije bila donesena odluka VTS RH, broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF, a koja činjenica nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije, jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio u bitnome drugačiji.

S obzirom na navedeno tužitelj tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli, utemeljenoj na odredbama čl. 323 Zakona o obveznim odnosima te predlaže da sud donese presudu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik obrazlaže kako je tužitelj prihvatio ponudu izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) čime je pristao da se sve njegove uplate koje je po CHF ugovoru o kreditu vršio od početka otplate pa do 30.09.2015. koriste za namirenje uplata po EUR kreditu, stoga nema pravo potraživati iznose koje je iskoristio za zatvaranje obveza po novom EUR kreditu. Tuženik ističe i prigovor zastare navodeći kako tužitelj nije podnošenjem tužbe prekinuo zastaru. Podnošenje kolektivne tužbe ne prekida zastaru, a tužitelj nije niti bio stranka kolektivnog spora. Navodi kako je zastarni rok kogentna zakonska odredba koju sud ne može mijenjati svojom odlukom.

Tuženik nadalje ističe kako odredbe ugovora o valutnoj obvezi i promjenjivosti kamatne stope nisu ništetne, već da su iste dopuštene temeljem čl. 22. i 26. Zakona o obveznim odnosima, da su u skladu sa čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jasne, lako razumljive i uočljive, te da je tužitelj o istima bio u razumnoj mjeri obaviješten. Navodi da su se uvjeti na tržištu naknadno nepredvidivo izmijenili i bili rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati niti na njih utjecati.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u povodu kolektivne tužbe pod posl. brojem P-1401/2012 ne obvezuje sud u ovom postupku pokrenutom zbog navodnog stjecanja bez osnove. Na temelju odredbe čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, a ne radi stjecanja bez osnove. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u povodu kolektivne tužbe pod posl. brojem P-1401/2012 ne obvezuje sud u ovom postupku u kojem je izvršena konverzija ugovora o kreditu sukladno ZID ZPK/15.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.664,19 kn, na ime preplaćenih iznosa ugovorene kamate i na ime promjene tečaja.

3.1. Tužitelj je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, podneskom zaprimljenim 19. listopada 2020. na način da tužitelj od tuženika potražuje na ime preplaćenih kamata i promjene tečaja iznos od 23.176,02 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od uplate svakog pojedinačnog iznosa do isplate, a koji iznos je u odnosu na izračun vještaka od 34.814,32 kn, umanjen za preplatu priznatu u konverziji u iznosu od 11.638,30 kn. Podneskom od 26. ožujka 2025. tužitelj je navedeni iznos uredio u eurima na način da potražuje iznos od 3.076,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od uplate svakog pojedinačnog iznosa do isplate.

3.2. Tuženik se podneskom zaprimljenim kod ovog suda 08. prosinca 2020. protivio preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva.

3.3. Sud je prihvatio specificirani tužbeni zahtjev budući je člankom 190 st. 2. ZPP-a propisano kako tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok je čl. 191 st. 1. ZPP-a propisano kako je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. U ovom predmetu provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje s ciljem utvrđivanja visine potraživanja tužitelja prema tuženiku, koji dokaz nije mogao biti izveden prije zaključenja prethodnog postupka te tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka iz iste činjenične osnove potražuje drugi novčani iznos, odnosno izvršio je usklađenje svog tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka.

4. Među strankama nije sporno da su dana 26. ožujka 2008. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao pravni sljednik kreditora Societe Generale-Splitske banke d.d. sklopili Ugovor o kreditu broj 14926/08. Ugovorom je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit za adaptaciju u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 47.100,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita. Nije sporno ni da su stranke sklopile Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu br. 14926/08 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 09. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR.

5. Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva te prigovor zastare.

6. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 14926/08 od 26. ožujka 2008. (list 6-10), Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu br. 14926/08 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 09. veljače 2016. (list 11- 12), Izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 14926/08 (list 14-15), Izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 261535 (list 16-17), Otplatni plan (list 18), Pregled prometa po kreditu za razdoblje od 04.04.2008. do 25.02.2019. (list 19-23), Pregled prometa po kreditu za razdoblje od 12.02.2016. do 25.02.2019. (list 24-25), Promet po računu za valutu od 01.12.2018. do 26.02.2019. (list 26), Pregled uplata (list 27), Otplatni plan (list 28-29), Obavijest o promjeni kamatne stope od 04.07.2016. (list 30), Obavijest o promjeni kamatne stope od 03.07.2017. (list 31), Obavijest o promjeni kamatne stope od 20.12.2013. (list 32), Izvod po kreditu za razdoblje od 1.1.2011. do 31.12.2011. (list 33), Izvod po kreditu za razdoblje od 1.1.2012. do 31.12.2012. (list 34), Izvod po kreditu za razdoblje od 1.1.2013. do 31.12.2013. (list 35), Izvod po kreditu za razdoblje od 1.1.2014. do 31.12.2014. (list 36), Izvod po kreditu za razdoblje od 1.1.2015. do 31.12.2015. (list 37), Upit na varijabilnu k.s. (list 38), Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu (list 39), Potvrdu o izvršenoj transakciji putem Interneta (list 40), Članak "Ključna aktualna pitanja odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse", Pravo i porezi br. 3/19 (list 64-66), Članak "Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli" , Pravo i porezi br. 9/18 (list 67-69), Pregled kreditnog kalkulatora u konverziji kredita denominiranih u CHF u skladu s Zakonom o potrošačkom kreditiranju i Zakonom o kreditnim institucijama od 13. studenog 2015. (list 89-91).

7. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 182).

8. Izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Đurđici Smrček-Barjaktar koja je u spis dostavila pisani nalaz i mišljenje (list 100-108).

9. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a.

10. Specificirani tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 14926/08 od 26. ožujka 2008. proizlazi kako su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 14926/08. Sudionici Ugovora su i BŽ kao sudužnik, JŽ i OŽ kao protivnici osiguranja. Ugovorom je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit za adaptaciju u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 47.100,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita. Istim Ugovorom određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit u 240 mjesečnih anuiteta, kao i plaćati redovnu kamatu u visini od 5,50 % koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana. Ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Anti Brekalu iz Požege, dana 27. ožujka 2008., pod brojem OV-5630/08 te mu prileži zk izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Uvidom u Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu br. 14926/08 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 09. veljače 2016. utvrđeno je kako su isti sklopili prednik tuženika kao kreditor i predlagatelj osiguranja, tužitelj kao korisnik kredita, BŽ kao sudužnik te JŽ i OŽ kao založni dužnici. Predmetnim Dodatkom se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora o kreditu u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK (NN 102/15). Mijenjaju se članci 5.1., 6., 9.1.1,10. i 11. Ugovora o kreditu. Ovim Dodatkom izvršena je konverzija kredita iz valute CHF u EUR. Dodatak je solemniziran po javnom bilježniku Dubravki Grgurić-Rukavina iz Pakraca, pod brojem OV-487/2016, dana 10. veljače 2016.

13. Iz izračuna EKS-a i otplatnog plana za ugovor broj 14926/08 proizlazi kako je redovna rata kredita trebala iznositi 326,43 CHF, dok je jedino zadnja rata kredita trebala iznositi 326,08 CHF. Stanje kredita na dan 04.04.2008. je 47.100,00 CHF.

Nominalna kamatna stopa iznosi 5,50%, promjenjiva.

14. Iz izračuna EKS-a i otplatnog plana za ugovor broj 261535 proizlazi kako je redovna rata kredita trebala iznositi 228,03 EUR, dok je jedino zadnja rata kredita trebala iznositi 229,13 EUR. Stanje kredita na dan 12.02.2016. iznosi 22.746,08 EUR. Nominalna kamatna stopa iznosi 6,59%, varijabilna.

15. Iz Pregleda prometa po kreditu za razdoblje od 04.04.2008. do 25.02.2019. te Pregleda prometa po kreditu za razdoblje od 12.02.2016. do 25.02.2019. vidljiva je dinamika troškova, kretanja kamate i uplata rata kredita.

16. Tužitelj, saslušan kao stranka u postupku iskazao je kako je 2008. godine odlučio podići kredit koji mu je bio potreban za adaptaciju njegove obiteljske kuće u kojoj živi sa svojom obitelji. U toj kući ne vrši nikakvu poslovnu djelatnost, već služi isključivo za stanovanje. Odlučio se za Splitsku banku jer je čuo da su tamo najpovoljniji krediti. Digao je kredit u iznosu od 47.000,00 CHF i tamo mu je bilo rečeno da je to najstabilnija valuta. Bilo je govora o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali nije mislio da bi rata kredita sa početnog iznosa od 1.500,00 kn mogla narasti do 2.200,00-2.300,00 kn. U vrijeme kada je podizao kredit već je imao jedan za auto i još neki manji, a koji je bio u eurima pa kada je pitao službenicu banke zašto u francima odgovor je bio da je to najpovoljniji kredit. Ugovor o kreditu dobio je u banci, tako da nije imao mogućnosti pregovarati o pojedinim odredbama ugovora i nakon što ga je pročitao, može reći da ga je razumio pa ga je ovjerio kod javnog bilježnika. Ne sjeća se više da li je javni bilježnik čitao ugovor. Po zanimanju je diplomirani pravnik. Jasan mu je pojam i valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, međutim nije mogao ni pomisliti, kao što je već naveo, da će rate toliko rasti. Od banke je dobivao obavijesti o promjeni kamatne stope. Ni u kom slučaju ne bi dizao kredit da je znao da će rata kredita toliko rasti. Svoju kuću nikada nije davao u najam.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Đurđice Smrček-Barjaktar zaprimljenog 14. travnja 2020. proizlazi kako je po početnom planu otplate, anuitet po Ugovoru o kreditu broj 14926/08 mjesečno iznosio 326,43 CHF, što po prodajnom tečaju iz devizne liste tuženika za CHF na dan 4.4.2008. tj. na dan isplate kredita kada je tečaj iznosio 1 CHF = 4,637971 kuna, anuitet u kunama iznosio je 1.513,97 kuna.Ukupni anuiteti (glavnica + kamate) od početka otplate kredita tj. od 12.5.2008. do 30.9.2015. obračunati po početnoj kamatnoj stopi i tečaju za CHF na dan plasmana kredita, iznosile su 134.743,59 kuna, dok su ukupne uplate na ime otplate kredita u navedenom razdoblju iznosile 169.557,91 kuna iz čega proizlazi da postoji preplata na ime otplate kredita, i to zbog povećanja redovnih kamata kao i zbog promjene tečaja CHF, u iznosu od 34.814, 32 kuna.

17.1. U odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik na ročištu od 20. listopada 2020. prigovarao kako nije jasno na koji način je vještak uračunao preplatu iz konverzije te na koji način je izvršio uvid u uplate po predmetnom kreditu budući da na stranici 2 nalaza navodi kako nije imao uvid u promet po kreditu. Tuženik i podneskom od 08. prosinca 2020. ističe kako u odnosu na primljeni nalaz i mišljenje isti osporava u cijelosti budući iz nalaza i mišljenja nije jasno vidljivo niti se može utvrditi je li vještak izvršio prijeboj preplate iz konverzije ili nije, te ukoliko je isti izvršio, postavlja se pitanje na koji način je navedeno izvršeno. Isto tako nije jasno na koji je način vještak izračunao iznose iz Tablice na str. 4 ., 5., 6. i 7. nalaza i mišljenja kada na str. 2. nalaza navodi kako nije izvršio uvid u promete po kreditu. Zaključno ističe kako vještak nije uzeo u obzir činjenicu da je u predmetnom slučaju izvršena konverzija te da je tužitelju priznata preplata u iznosu od 11.638,30 kn, koja je tužitelju i vraćena što je vidljivo iz Sporazuma o korištenju preplate iz konverzije od 9. veljače 2016.g.

18. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8 ZPP-a.

19. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

20. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao stranke budući je isti iskazivao životno, logično i uvjerljivo o onim činjenicama kojih se sjeća i o svojem viđenju stvari.

21. Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, budući je dan stručno i argumentirano, vještak je pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, te je isti u skladu sa pravilima struke. Sud stoga nije uvažio istaknute prigovore tuženika.

22. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine je odbio revizije I-VII-tuženika kao neosnovane.

23. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i prednik tuženika, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U odnosu na prednika tuženika je utvrđeno između ostalog da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Taj dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

24. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

25. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

26. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope i valutne klauzule sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope i rasta valute ništetne.

27. Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP). Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

28. Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja

toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

29. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

30. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

31. Navedene odredbe predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi prednik tuženika izbjegao je utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti.

32. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate i valute, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i valute kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

33. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Kamatna stopa određena Dodatkom od 09. veljače 2016. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka.

34. Stoga sud smatra kako je tuženik temeljem članaka 29. st. 2. i čl. 323. st. 1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, dužan tužitelju vratiti preostali preplaćeni iznos od sveukupno 3.076,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose.

35. Sud ovdje ukazuje i na presudu Europskog suda u predmetu broj: C452/18 (Iberacija Banco SA od 09.07.2020.) a u kojoj se ističe kako članak 6. Stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba/ tumačiti tako da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelja usluga i tog potrošača kojim se potonji odriče učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača što je na nacionalnom sudu da provjeri – dakle činjenica da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu – konverzija ne znači da su se istim potrošači odrekli sudske zaštite ili prava kojih imaju po prvotno sklopljenom ugovoru o kreditu u CHF

36. Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13. lipnja 2014. Tužba u ovom predmetu je podnesena 10. lipnja 2019. pa nije protekao rok zastare od pet godina. Donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH broj:Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. prekinuta je zastara u odnosu na valutnu klauzulu uz švicarski franak, pa obzirom da je tužitelj tužbu podnio 10. lipnja 2019. u tom trenutku nije protekao opći zastarni rok od 5 godina propisan člankom 225. ZOO- a.

37. U smislu odredbe članka 502c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredaba u Ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

38. Presudom suda EU C118/17 (slučaj M) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

39. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Aneksom-Dodatkom Ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, sklapanjem Aneksa nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata i iznosa po osnovi valutne klauzule.

40. Ovakav stav zauzela je i novija praksa županijskih sudova u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2011/2019-2 od 04. siječnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1338/2020-4 od 27. siječnja 2021., Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021., te Županijskog suda u Splitu broj: Gž-400/2021-2 od 24. ožujka 2021.

41. Tijekom postupka sud je utvrdio da je prednik tuženika, Ugovorom o kreditu broj 14926/08, koji je zaključio sa tužiteljem dana 26. ožujka 2008., povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje: ZZP). Nadalje je utvrđeno da je u tom Ugovoru prednik tuženika ugovorio sa tužiteljem redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke (tuženika) i internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora stranke nisu pregovarale i Ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na štetu potrošača (tužitelja), a što je također protivno ranije navedenim odredbama ZZP-a. Prednik tuženika nije na valjan i razumljiv način objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope, odnosno tužitelj nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju pa tako ugovorena kamata nije bila određena, razumljiva pa time ni poštena. Isto se odnosi i na valutu u kojoj je kredit odobren – švicarski franak-CHF, odnosno njegov tečaj tijekom trajanja otplate kredita. Tužitelj, kao građanin sa prosječnim razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. S druge strane, prednik tuženika kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO-a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a). Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju, i to na ime preplate zbog promjenljive kamatne stope i na ime preplate zbog primjene valutne klauzule u CHF iznos od 3.076,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od njihova dospijeća pa do isplate, sve kao je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

42. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a.

43. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i 155. ZPP- a jer je tužitelj u ovoj parnici uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom.

44. Pun. tužitelja su kao nužni i opravdani priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 7. Toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa), sastava podneska od 03. prosinca 2019., u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 04. prosinca 2019. u iznosu od 50,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 30. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, troška sastava podneska od 17. listopada 2020. u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 20. listopada 2020. u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, troška sastava podneska od 25. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 27. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 08. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife sve uvećano za pripadajući PDV na navedene iznose, sukladno Tbr. 46 Tarife, troška predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 eura, i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 75,25 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23, dalje ZSP), odnosno u sveukupnom iznosu od 2.594,06 EUR, kako je to navedeno u toč. II. izreke presude.

44.1. Sud tužitelju nije priznao trošak zastupanja na ročištu od 04. prosinca 2019. u zatraženom punom iznosu, budući je ročište odgođeno na zahtjev stranaka zbog davanja očitovanja na zaprimljene podneske, stoga na isti valja primijeniti Tbr. 9. toč. 5. Tarife te je tužitelju priznato 25% zatraženog iznosa, sve kako je navedeno u toč. III. izreke presude.

45. Omjer uspjeha tužitelja u parnici ocijenjen je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a vodeći računa i o tome da je u cijelosti uspio s dokazivanjem u pogledu osnove zahtjeva, sve sukladno čl. 154 st. 2 ZPP.

46. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama, te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

47. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Čazmi, 18. lipnja 2025.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I Presuda nepravomoćna

II. DNA -punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

U Čazmi, 18. lipnja 2025.