REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 154 R1 Ob-2457/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Rei Rajić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja HRVATSKI ZAVOD ZA SOCIJALNI RAD, Područni ured Črnomerec, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, protiv I. protustranke JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. protustranke ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje maloljetnog djeteta JLŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trenutno na smještaju u udomiteljskoj obitelji Slavice Gilić, koje zastupa posebna skrbnica ŽLŠ, diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, i udomiteljice Slavice Gilić, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, 18. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Majka JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], i otac BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], lišavaju se prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete BLŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

Obrazloženje

1. Predlagatelj je 25. listopada 2023. podnio prijedlog u kojem je naveo da je obitelj u višegodišnjem tretmanu Zavoda. Oba roditelja su bivši ovisnici, počinitelji kaznenih djela kojima su izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite. Radi počinjenja nasilja u obitelji u odnosu na suprugu, a u prisutnosti maloljetnog djeteta otac BL je u svibnju 2021. godine upućen na izdržavanje kazne zatvora gdje je, i zbog počinjenja drugih kaznenih djela boravio do siječnja 2023. godine. Majka JL je kraće vrijeme živjela sama s djevojčicom, ali je provođenjem mjere obiteljsko-pravne zaštite i zaprimanjem anonimne dojave utvrđeno da je svojim postupanjem zanemarivala dobrobit djeteta pa je dijete žurnom mjerom izdvojeno iz obitelji, a rješenjem ovog suda od 24. studenog 2021. roditeljima je oduzeto pravo na stanovanje s djetetom i svakodnevna skrb o djevojčici povjerena je Dječjem domu Zagreb. Nakon pronalaska odgovarajuće udomiteljske obitelji svakodnevna skrb o djetetu povjerena je udomiteljskoj obitelji Slavice Gilić iz Zagreba. Mjera oduzimanja prava na stanovanje produljena je na daljnjih godinu dana rješenjem suda od 28. prosinca 2022. u kojoj je odlučeno da će maloljetna ZL ostvarivati osobne odnose s majkom jednom tjedno u trajanju od sat vremena pod nadzorom stručne osobe, a s ocem po izlasku iz zatvora jednom tjedno u trajanju od sat vremena pod nadzorom stručne osobe. Predlagatelj smatra kako roditelji nisu stvorili uvjete za povratak djeteta u obitelj, uglavnom su nedostupni Zavodu i adekvatna suradnja nije ostvarena, a susreti s djetetom su sporadični te među njima nije razvijena emocionalna povezanost pa predlaže da se roditelji zbog grubog zanemarivanja svojih roditeljskih dužnosti i nedostatnih roditeljskih kapaciteta liše prava na roditeljsku skrb.

2. II. protustranku je tijekom postupka zastupala posebna skrbnica KL koja je u odgovoru na prijedlog (list 85 spisa) navela kako se opreza radi protivi prijedlogu jer nije poznato zašto je otac osoba nepoznatog boravišta, a da lišenje prava na roditeljsku skrb predstavlja najstrožu mjeru obiteljsko-pravne zaštite. Tijekom postupka je dobiven podatak da se II. protustranka nalazi u zatvoru pa mu je omogućeno sudjelovanje u postupku putem video-linka i on je na ročištu održanom 19. studenom 2024. naveo kako nije bio dostupan sudu jer se nalazio na liječenju u komuni, a zatim u zatvoru. Predložio je da mu se prvo dostavi prijedlog da bi se na njega mogao očitovati. Nakon što je II. protustranci dostavljen prijedlog na ročištu održanom 18. prosinca 2024. (list 157 spisa) dao je odgovor na prijedlog navodeći kako nije suglasan s prijedlogom da se dijete povjeri na svakodnevnu skrb udomiteljici već predlaže da bude povjereno njegovoj majci koja živi u [adresa]. U odnosu na majku djeteta rekao je da se nalazi u Petrovoj bolnici u Zagrebu.

3. Posebna skrbnica djeteta je na ročištu održanom 18. prosinca 2024. (list 157 spisa) navela kako smatra da je prijedlog predlagatelja osnovan s obzirom na njihovu nedostupnost i neuključenost kao i njihovu nemotiviranost.

4. Lišenje prava na roditeljsku skrb je, sukladno članku 149. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ), jedna od mjera koje sud može izreći radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta.

5. Ta se mjera određuje u posebnom izvanparničnom postupku i opća pretpostavka za određivanje te mjere je utvrđenje suda da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava (članku 170. ObZ-a). O prijedlogu sud odlučuje rješenjem.

6. Odredbom članka 171. ObZ-a je propisano da sud u izvanparničnom postupku može lišiti prava na roditeljsku skrb roditelja ako je, između ostalog, napustio dijete, ako na temelju izvješća Zavoda proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Zavod ili sud te ako na temelju izvješća i procjene Zavoda proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.

7. Čitanjem rješenja ovog suda poslovni broj R1 Ob-2434/2022-12 od 28. prosinca 2022. (list 14 spisa) utvrđeno je da je roditeljima po drugi puta određena mjera oduzimanja prava na stanovanja s maloljetnim djetetom BLŠ dok je svakodnevna skrb o djetetu povjerena udomiteljskoj obitelji Slavice Gilić uz ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima u trajanju od sat vremena pod nadzorom stručne osobe pri čemu je određeno da će se osobni odnosi oca i djeteta početi ostvarivati po izlasku oca iz zatvora. Mjera je određena na razdoblje od godine dana računajući od 24. studenog 2022.

8. Čitanjem izvješća predlagatelja od 23. listopada 2023. (list 8 spisa) utvrđeno je da je maloljetna JLŠ rođena **.**.2020. Radi utvrđenih poteškoća u ukupnom funkcioniranju obitelji, a posebno radi činjenice da su oba roditelja bivši ovisnici i počinitelji kaznenih djela roditeljima su izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite. Radi počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji u odnosu na suprugu u prisutnosti maloljetnog djeteta otac BL je u svibnju 2021. godine upućen na izdržavanje kazne zatvora gdje je, i zbog počinjenja drugih kaznenih djela, boravio do siječnja 2023. Majka je nakon toga nastavila sama živjeti s djevojčicom, ali je prilikom provođenja mjere obiteljsko-pravne zaštite i zaprimljene anonimne dojave utvrđeno da je svojim postupanjem zanemarivala dobrobit djeteta zbog čega je dijete žurnom mjerom izdvojeno iz obitelji. Iako je rješenjem suda ocu omogućeno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom po izlasku iz zatvora otac to nije realizirao sve do siječnja 2023. Zavod je imenovano i osobu pod čijim će se nadzorom ostvarivati osobni odnosi majke i djeteta, a nakon što je otac djeteta izašao iz zatvora doneseno je novo rješenje na temelju kojeg je ista voditeljica mjere pratila odvijanje osobnih odnosa oba roditelja s djetetom i prema izvješćima voditeljice mjere u razdoblju od prosinca 2022. pa do listopada 2023. majka je ostvarila sveukupno tri susreta, a otac je susrete počeo održavati tek u siječnju 2023. i ostvario je sedam susreta u istom razdoblju pri čemu je jedan susret ostvaren video-pozivom. Po izlasku oca iz zatvora s njim je proveden razgovor u kojem ga se poticalo na osnaživanje u pogledu ustrajnosti u liječenju, pronalasku posla i redovnim osobnim odnosima s kćerkom. Otac je verbalizirao spremnost na promjenu te mu je od liječnika propisana supstitucijska terapija. Otac je otišao i u terapijsku zajednicu gdje je smješten 23. svibnja 2023., ali je zajednicu samovoljno napustio 4. lipnja 2023. nakon čega je boravio na bolničkom liječenju u PB Sveti Ivan kamo je došao samovoljno. Tijekom boravka u bolnici omogućen mu je susret s djetetom putem video-poziva, no nakon toga mu taj vid komunikacije više nije omogućen jer je za vrijeme razgovora djelovao kao da je pod utjecajem alkohola ili sredstava ovisnosti te je bio grub i udomiteljici se obraćao povišenim tonovima optužujući je za otpor djeteta prema njemu. Nakon toga je s ocem uspostavljena samo pisana komunikacija. Otac se nije mogao odazvati pozivima Zavoda jer je ponovno otišao u PB Sveti Ivan, a nakon toga u Dom za ovisnike u kojem je boravio od 21. rujna 2023. Iz otpusnog pisma psihijatrijske bolnice utvrđeno je da je otac u psihijatrijskom tretmanu poremećaja ličnosti graničnog tipa, višegodišnji ovisnik, više puta liječen u različitim ustanovama. Predlagatelj je i s majkom proveo više savjetodavnih razgovora u kojima je poticana na ustrajnost u apstinenciji od sredstava ovisnosti, suradnju s predlagateljem i redovno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. Majka se tijekom svibnja 2022. nalazila na liječenju od ovisnosti dok je u lipnju 2022. upućena na izdržavanje kazne zatvora radi počinjenja kaznenog djela prijetnje i iz zatvora je izašla krajem rujna 2022. Nakon izlaska iz zatvora majka se nije javljala Zavodu sve do studenog 2022. kada je obavijestila Zavod da se od 7. do 11. studenog 2022. nalazila u PB Vrapče radi trovanja alkoholom. Majka je nakon toga zasnovala novu zajednicu s novim partnerom te obavijestila Zavod da je trudna te da se ima namjeru razvesti od ŽL. Majka je u ožujku 2023. dostavila sudu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je u međuvremenu apstinirala, da je pojačano anksiozna i otežano funkcionira. Kroz cijelo to vrijeme izostaje redovito ostvarivanje osobnih odnosa majke i djeteta. Majka nije znala reći Zavodu na kojoj adresi živi niti je suradnja s Zavodom bila adekvatna. Majka je 19. srpnja 2023. rodila djevojčicu u čijim nalazima urina je nalaz bio pozitivan na anfetamin, benzodiazepin i kokain pa je dijete žurno izdvojeno iz obitelji, a odlukom ovog suda od 4. listopada 2023. roditeljima novorođene djevojčice oduzeto je pravo na stanovanje s djetetom.

9. Iz izvješća udomiteljice Zavod je dobio podatak da je maloljetna ZL dobro adaptirana na obiteljsko okruženje, djevojčica je stekla puno povjerenje u udomiteljicu. Saznaje se da se osobni odnosi roditelja s djetetom ne odvijaju redovito dok dijete jednom tjedno kontaktira s bakom po ocu. Djevojčica je upisana u vrtić. Udomiteljica je procijenila kako osobni odnosi oca i djeteta i kada se održavaju nisu kvalitetni. Naime, djevojčica nije željela razgovarati s ocem što je kod njega pobuđivalo negativne reakcije, bio je neljubazan i izražavao je nezadovoljstvo da djevojčica nije dovoljno spretna i razvojno napredna uspoređujući ju s drugom djecom. Odnosi s majkom su također bili rijetki, a majka je u kontaktu s djevojčicom strpljiva te ju je pokušavala animirati za igru.

10. Zavod smatra kako roditelji nemaju dostatne roditeljske kompetencije za samostalno i odgovorno preuzimanje skrbi o djetetu. Radi se o osobama nestabilnih životnih stilova, nedovoljnih roditeljskih kapaciteta za skrb o djevojčici koja je od svoje prve godine izdvojena iz obitelji zbog tih razloga. Iako je iskazala želju za preuzimanje skrbi o djetetu majka nema dostatne kapacitete nositi se s životnim izazovima, izvršavati aktivnosti primjerene stabilnom obiteljskom okruženju niti je uspjela duži vremenski period apstinirati od sredstava ovisnosti, nema trajno i stalno mjesto boravka, nije u radnom odnosu, ne pokazuje namjeru zapošljavanja. Majka nije iskoristila vrijeme predviđeno za stvaranje odnosa privrženosti kroz osobne odnose određene sudskom presudom pa djevojčica nije stekla bliskost s njom. Također, u novoj emocionalnoj vezi majke rođeno je novo dijete koje je žurno izdvojeno iz obitelji zbog ugroze života i zdravlja djeteta. Otac maloljetne SL nije ustrajao u apstinenciji odnosno u boravku u terapijskoj zajednici. Tijekom ostvarenih osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom iskazao je nerazumijevanje za emocionalne potrebe djeteta i za njezinu razvojnu dob te s djetetom nije ostvario odnos privrženosti.

11. Čitanjem mišljenja psihologa (list 26 spisa) utvrđeno je da roditelji nisu stvorili uvjete za povratak djeteta u obitelj. Kod oca nije došlo do očekivanih pozitivnih pomaka u pogledu njegovog zdravstvenog stanja, liječenja od ovisnosti niti po pitanju stvaranja stabilnih životnih uvjeta. Otac nije pokazao potreban senzibilitet i poznavanje njezinih emocionalnih potreba pa nije uspio s njom ostvariti emocionalnu povezanost. Otac je u odnosu na udomiteljicu iskazivao neprihvatljivo ponašanje i njegovi roditeljski kapaciteti su procijenjeni izrazito manjkavima. Majčini roditeljski kapaciteti također su procijenjeni nedostatnim za preuzimanje brige o djetetu. Majka je u potpunosti zanemarila skrb o djetetu jer je dijete posjetila svega dva puta u deset mjeseci i u tom razdoblju nije pokazivala nikakav interes za dijete. Stoga nije uspostavljena emocionalna veza između majke i djeteta. Kod majke također nisu vidljivi pozitivni pomaci u pogledu njezinog zdravstvenog stanja koji bi ju učinili adekvatnom za preuzimanje brige o djetetu.

12. Tijekom trajanja ovog postupka Zavod je 24. srpnja 2024. dogovorio terenski izvid na adresi ŠL gdje su živjeli roditelji djeteta i koja je u razgovoru Zavodu rekla da su roditelji djeteta kratko vrijeme stanovali kod nje i njezinog partnera, ali da tu ne žive već neko vrijeme niti će im to biti omogućeno. Dolaskom na adresu gdje je rečeno da su roditelji živjeli nalazi se trošna prizemnica bez označenog zvona ili imena stanara. Stoga nije bilo moguće utvrditi da majka zaista živi na toj adresi.

13. Saslušanjem I. protustranke, majke djeteta (list 123 spisa), utvrđeno je da je njezin zadnji kontakt s djetetom bio je u prosincu 2023. godine nakon čega su kontakti zabranjeni. Tada se nalazila u Udruzi Betlehem koja prima trudnice i majke s malom djecom jer je bila trudna. Otac djeteta s kojim sam trudna je BL koji ne sudjeluje u brizi oko njezine trudnoće jer je ponovno u zatvoru u Remetincu. Misli da je u zatvoru zbog nekog razbojništva ili krađe. S obzirom na to da su u Udruzi smještene majke s djecom ona misli da bi s njom u Udruzi mogla biti i ZL. Ukoliko se majke pridržavaju pravila Udruge, u toj Udruzi na smještaju mogu s djecom ostati sve dok ne pronađu smještaj i posao. Nije zaposlena i obavljala je kućanske poslove u Udruzi. Zadnji puta je bila zaposlena 2022. Radila je četiri ili pet mjeseci. Tada je prestala raditi jer se preselila, tata joj se ubio, a SL joj je oduzeta. Njezin plan je bio da ostane u Udruzi do nakon poroda, da se nakon poroda u toj Udruzi oporavi i da tada gleda da pronađe posao i neki stan, a očekuje i da joj Udruga pomogne s plaćanjem stanarine. Kada je imala pravo posjećivati SL kod udomiteljice posjetila ju je oko desetak puta. Zna da nije opravdanje što nije dolazila, ali tada je bila dosta loše, nije imala gdje biti i bila je puno i po vani. Tadašnja trudnoća joj je bila visokorizična te je navela kako boluje od duševne emocionalne nestabilnosti, depresije i anksioznosti. Istaknula je da nikada nije bila ovisnica o ničemu. Ona se direktno navukla na tablete koje se daju ovisnicima da bi se skinuli s opijata. Sada je na supstitucijskoj terapiji. Nakon rođenja SL rodila je još jedno dijete NL. Kad je bila trudna s njom uzela je kokain i speed zbog čega je odmah dobila preeklampsiju i abrupciju posteljice te joj je dijete odmah po porodu oduzeto. Beba je u mokraći imala prisutnost opijata, a oduzeta joj je zbog apstinencijske krize od tableta Buprinofina. Ona je rođena **.**.2023. Na pitanje što je od tada učinila da stvori uvjete za povratak svoje djece u obitelj navela je kako ona osobno nije učinila ništa. Uz pomoć Zavoda uspjela je pronaći adekvatan smještaj u Udruzi gdje se nadam da će se pomoći njoj i njezinoj djeci. Njezin odnos s ŽL nije baš najbolji jer je ponovno po ne zna koji puta završio u zatvoru. Zamjera mu što uopće ne vodi računa o njoj ni o činjenici da je trudna i da bi trebao pronaći neki posao da se može brinuti o njima. Oni su jedno vrijeme imali mjeru nadzora i gospođa je dolazila kod njih jednom tjedno. Par dana prije isteka te godine kada je mjera trebala završiti ŽL ju je istukao kao vola i završio u zatvoru. Ona je s ŽL bila zadnji put možda tjedan dana prije nego što je završio u zatvoru. On je prije nego što je završio u zatvoru bio cijelo vrijeme u Zagrebu negdje na Žitnjaku ili Peščenici. Ne zna koja mu je bila adresa. Ona nije bila kod njega tamo gdje je bio smješten. Prije nego što je završio u zatvoru nije bio nigdje zaposlen. Ona nema nikakve imovine u svom vlasništvu. U Udrugu je tek bila smještena, a prije toga je bila tri tjedna u Vinogradskoj bolnici dok joj se nije pronašao smještaj. Sama se javila na odjel psihijatrije. Tamo je molila doktoricu koja liječi nju, njezinu mamu i muža da ju primi jer nije imala gdje. Prije toga se na sve moguće načine snalazila da negdje prespavam. Na pitanje od čega je živjela, odgovorila je od ničega. Prosila je na ulici da bi mogla skupiti novac da može popiti kavu i pojesti jedan obrok dnevno. Zadnji se puta raspitala za djevojčicu prilikom zadnjeg posjeta s njom nakon čega joj je rečeno da su kontakti zabranjeni i da više nema nikakva prava. Navela je i kako se redovno kontroliram kod psihijatra.

14. Saslušanjem II. protustranke, oca djeteta (list 158 spisa) utvrđeno je da je s kćerkom ZL proveo razdoblje do 6. mjeseca njezinog života kada je završio u zatvoru. U zatvoru je završio na razdoblje od 1 godine i 9 mjeseci. Iz zatvora je izašao 5. siječnja 2023. U razdoblju kada njega nije bilo, o djetetu se brinula udomiteljica, gospođa Gilić. Njegova majka se svaki tjedan čula s njom, a supruga JL je dolazila viđati dijete kad god je bila u prilici. Po izlasku iz zatvora on je viđao dijete jednom tjedno. Misli da je pročitao u dokumentaciji da je dijete posjetio sedam puta. Nakon toga je bio tri mjeseca na odvikavanju od droge u bolnici Sveti Ivan, Jankomir i tamo se skinuo sa svega. Nakon toga je bio mjesec dana u zajednici "Susret" u Ivanovcu. Nakon toga je obavijestio gospođu Gilić mailom da će otići u Njemačku što je i učinio, ali je na žalost tamo završio u zatvoru na razdoblje od šest mjeseci. Ne sjeća se kada točno se vratio iz Njemačke. Ne sjeća se da li je po povratku iz Njemačke bio u bilo kakvom kontaktu s djetetom. U vrijeme davanja iskaza nalazio se u zatvoru od 27. kolovoza 2024. radi optužbe da je počinio četiri pljačke. Kada nije u zatvoru živi na svojoj adresi prebivališta gdje je J došao i uvjerio se da taj prostor predstavlja normalne uvjete za stanovanje. Naveo je kako priznaje da on i njegova supruga nisu dobri roditelji, ali ne razumije zašto se dijete ne bi moglo povjeriti njegovoj majci koja je najnormalnija žena i koja već 20 godina živi u [adresa]. Na pitanje zašto smatra da njegova supruga nije dobra majka odgovara kako je sve to rekao pod navodnicima jer su i ona i on tako ocijenjeni od strane Centra. Ponovio je da i dalje ne razumije zašto dijete ne može ići kod njegove majke. Ona je u Njemačkoj napravila sobu za dijete, pronašla je vrtić u koje bi dijete išlo, socijalna služba je bila kod nje i uvjerila se da je sve u redu tako da on prije svega smatra da bi dijete trebalo biti povjereno njegovoj majci. U odnosu na ovisnost izjavio je kako se skinuo sa svega i trenutno je čist. Kada nije u zatvoru on je zaposlen. Radi kao keramičar, na crno preko oglasa. Ne sjeća se kada je zadnji puta vidio dijete. Za kraj je naveo da neovisno o tome kakvi su bili on i njegova supruga moli da se dijete povjeri baki, njegovoj majci jer možda on i njegova žena jednom dođu pameti, to se nikad ne zna tako da stvarno ne bi želio da dijete bude izdvojeno iz njihove cjelokupne obitelji.

15. Saslušanjem udomiteljice Slavice Gilić i socijalne radnice iz Udruge Betlehem ZLŠ kao svjedokinje (list 122 i 124 spisa), utvrđeno je da je maloljetna ZL u njezinoj obitelji 2,5 godine. Ona nije ni u kakvom kontaktu s njezinim roditeljima. Kada je ZL tek došla kod njih roditelji su prvih godinu dana na temelju odluke suda imali pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, ali to pravo nisu u potpunosti iskoristili. Oni su povremeno znali doći na susret, ali to je bilo iznimno rijetko i prošli bi mjeseci između susreta. ZL je bila u dobi od dvije godine kada je došla kod nje. Prilikom tih par susreta s roditeljima ZL se bojala oca i skrivala se od njega. Kada bi majka došla djevojčica je u početku ne bi prepoznala, a zatim bi se igrale. Kada je djevojčica došla kod njih tome je prethodio njezin smještaj u domu. Došla je u vrlo lošem stanju. Uopće nije uspostavljala kontakt očima, nije govorila, bila je auto-agresivna. Kroz razdoblje od kada je kod njih stvari su se popravile i na razvojnom i na motoričkom i na emocionalnom planu. Zbog proteka vremena se nije mogla sjetiti kada je bio zadnji susret oca i djevojčice. Možda je to bilo negdje 2023. prije ljeta. Roditelji ju nikada nisu telefonski kontaktirali i raspitivali se za dijete. Zadnji susreti roditelja i djeteta bili su 2023., ali se nije mogla sjetiti točno kada.

16. Na ročištu održanom 25. studenog 2024. (list 147 spisa) predlagatelj je naveo da se majka obratila Zavodu za pomoć jer nema gdje biti iz čega proizlazi da je ponovno beskućnica.

17. Na temelju svih izvedenih dokaza sud utvrđuje kako je prijedlog predlagatelja osnovan. U odnosu na majku djeteta ističe se kako je nepoznato gdje se nalazi niti je u bilo kakvom kontaktu s udomiteljicom ili djetetom. Majka ni na koji način ne pokazuje bilo kakvu želju ili spremnost za preuzimanje skrbi o djetetu. Otac djeteta također nema uvjeta za preuzimanje skrbi o djetetu i sam navodi kako on i majka djeteta nisu u mogućnosti skrbiti i brinuti o djetetu. Otac djeteta smatra da bi dijete trebalo povjeriti njegovoj majci. Na ovo valja odgovoriti kako se ovaj postupak vodi radi odluke o njihovoj roditeljskoj skrbi. Tek po pravomoćnosti ovog rješenja dolazi odluka o tome kome će dijete biti povjereno. U ovom postupku nije moguće dijete povjeravati niti jednoj osobi, ni udomiteljici ni baki, već samo odlučiti o roditeljskoj skrbi roditelja u odnosu na dijete.

18. Stoga sud smatra da ni nakon višegodišnjeg tretmana Zavoda, mjerama koje su određene kako od strane Zavoda tako i od strane suda (mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom) roditelji nisu poduzeli odgovarajuće mjere kojima bi omogućili adekvatnu skrb za dijete.

19. Ističe se da je postupak radi lišenja prava na roditeljsku složen i posebno osjetljiv s gledišta prava na poštivanje obiteljskog života protustranaka kao roditelja zajamčenog odredbom članka 8. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: EKLJP) i članka 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustav), ali i s gledišta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta u skladu s odredbom članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 12/92, dalje: Konvencija) imajući na umu i načelnu zabranu odvajanja djeteta od roditelja u skladu s odredbom članka 9. Konvencije koje je dopušteno samo iznimno, i to uz uvažavanje najboljih od interesa djeteta. Lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo protustranaka na njihov obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za djecu kada je njegovo postupanje štetno za djecu i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa s obzirom da je najbolji interes djeteta temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. Određivanje takve mjere je, međutim, prihvatljivo jedino ukoliko je nužno pa je u tom smislu u ovom postupku potrebno naći pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa protustranaka kao roditelja, s jedne strane, te interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge. Pritom valja imati na umu da se ova krajnja mjera ograničavanja roditelja na ostvarivanje prava na roditeljsku skrb određuje u slučajevima u kojima aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela prema roditelju nisu dale rezultat koji bi zadovoljio zahtjeve najboljeg interesa djeteta budući da određivanje ove mjere znači da roditelji doista ne izvršavaju sadržaj roditeljske skrbi na način na koji su to dužni činiti. U tom smislu lišenje prava na roditeljsku skrb nije sankcija roditelju nego mjera kojom se štiti najbolji interes i dobrobit djeteta.

20. Nadalje, Obiteljski zakon se temelji, između ostalog, i na načelu razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život (članak 7.) prema kojem su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji. U svezi s mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta ovo je načelo detaljnije razrađeno u odredbi članka 128. ObZ-a koja tijelu koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta nameće obvezu voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta.

21. Roditelji su u tretmanu Zavoda duži niz godina, uloženi su napori i od strane Zavoda i od strane suda u ostvarenju promjena na strani roditelja, no navedene mjere nisu polučile odgovarajuće rezultate. Majka, unatoč pomoći koju je i sama u jednom trenutku zatražila od Udruge Betlehem nije uspjela stvoriti uvjeti za povratak djeteta u obitelj kao ni otac djeteta. Slijedom svega navedenog sud smatra kako je potrebno odrediti mjeru lišenja roditeljske skrbi roditeljima jer je upravo to odgovarajuća mjera kojom će se zaštiti najbolji interes i dobrobit djeteta za koje je nužno da mu se osigura stabilno i sigurno okruženje za rast i razvoj što u obitelji roditelja nije moguće.

U Zagrebu, 18. lipnja 2025.

Sutkinja:

Rea Rajić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 3 dana od dostave pisanog otpravka rješenja, a koja se podnosi ovom sudu, u 5 istovjetnih primjeraka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Predlagatelju

2. I. protustranci

3. II. protustranici putem uprave Zatvora

4. Djetetu po posebnom skrbniku

5. Udomiteljici