REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7156/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužiteljice SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 20. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice VŠ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, radi utvrđenja ništetnosti, 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 4., 5., 6. i 10. Ugovora o kreditu broj 9011194991 od 26. travnja 2006. sklopljenog između tužiteljice SŠ i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. i to čl. 4. u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, čl. 5. u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita plaća banci interkalarnu kamatu u visini redovne kamate iz čl. 4. (u dijelu u kojem je utvrđena ništetnom i odredba čl. 4.), odredbe čl. 4., 5. i 6. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan plaćanja kamate te čl. 10. u dijelu u kojem je ugovoreno da je korisnik kredita u slučaju prijevremene otplate dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima tuženika važećim na dan prijevremene otplate.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, naknaditi tužiteljici SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.437,92 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2025. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredna banka Zagreb d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.500,00EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 7. svibnja 2021. navodi kako je s tuženikom 26. travnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 9011194991, na iznos od 31.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 7,88 % godišnje te koja se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom tuženika. Navodi kako je u cijelosti otplatila kredit dana 26. lipnja 2012. Upućuje na sadržaj odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa, a koja odluka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i sudskoj praksi najviših sudova Republike Hrvatske te Ustavnog suda Republike Hrvatske, ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke je nepoštena i ništetna. Sukladno odredbama ZOO-a nije dopuštena samostalna promjena bitnih sastojaka ugovora, a u predmetnom slučaju je jednostrano određena upravo visina kamate, odnosno sama cijena kredita, što je bitan sastojak ugovora. Ugovor o kreditu koji su sklopili tužiteljica i tuženik ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, a u kojem Ugovoru je ugovorena kamatna stopa na način da je utvrđena njezina promjenjivost i to tako da na visinu kamatne stope i način njezinog obračuna utječe isključivo tuženik svojom jednostranom odlukom. Obzirom da tuženik nije na transparentan način objasnio razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, na način da bi tužiteljici na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, tuženik je nesavjesnim postupanjem povrijedio primjenjive zakonske odredbe o zaštiti potrošača, kao i odredbe ZOO-a. Tuženik je takvim postupanjem propustio kamatnu stopu vezati uz neku tržišnu referentnu vrijednost na temelju koje bi tužiteljici kao potrošaču bilo omogućeno provjeriti opravdanost njezine promjene. Iz navedenog proizlazi da je rizik promjenjivosti kamatne stope u cijelosti bio prebačen na stranu tužiteljice, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a isto je također dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik je postupio i suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu pa su odredbe o promjenjivosti kamatne stope nepoštene i ništetne. Navodi kako iz presuda donesenih u kolektivnom sporu proizlazi kako je ugovaranje zaštitne klauzule u švicarskim francima ništetno, odnosno ugovorna odredba kojom se ugovara vezanje iznosa kredita u švicarskim francima nije valjana, odnosno smatra se kao da nikada nije niti ugovorena. Slijedom navedenog, a budući da je tuženik tužiteljici isplatio iznos kredita po Ugovoru o kreditu u hrvatskim kunama, potrebno je smatrati kako je predmetni Ugovor o kreditu od samog potpisivanja bio ugovor u kojem je ugovorena valuta hrvatska kuna. Smatra da je tuženik temeljem čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužiteljici sve iznose koje je preplatila temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 14. rujna 2022. tužiteljica predlaže utvrditi ništetnima odredbi čl. 4., 5., 6., 7. i 10. Ugovora o kreditu, naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.908,84 kn (784,23 EUR) s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 20.300,96 kn (2.694,40 EUR) s osnova ništetnosti odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti. Ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužiteljice. Ističe kako je Ugovor o kreditu broj 9011194991 sklopljen 26. travnja 2006., a zastarni rok od pet godina počeo je teći od dana sklapanja ugovora o kreditu. Ističe i kako tražbine povremenih davanja, odnosno tražbine anuiteta zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja. Zakon ne predviđa da do prekida zastare može doći podnošenjem tužbe od strane treće osobe koja nije vjerovnik, a što je u ovom predmetu tužiteljica, dok je dužnik tuženik. Upućuje i na odredbu čl. 215. st. 1. ZOO-a. Ističe kako je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014., odnosno pravomoćnim okončanjem predmeta po kolektivnoj tužbi glede ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ponovo počeo teći rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate. Prema tome rok zastare je istekao dana 14. lipnja 2019. i predmetno potraživanje tužiteljice s osnove jednostrano promjenjive kamatne stope nedvojbeno je zastarjelo. Ističe kako tužiteljica neosnovano smatra da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Ističe i da je kredit zatvoren dana 27. lipnja 2012., dakle, Ugovor o kreditu u potpunosti je konzumiran i isplaćen čime je predmetni ugovorni odnos prestao. Nadalje navodi kako je ugovoreno da se promjenjiva kamatna stopa mijenja sukladno Općim uvjetima poslovanja, pa se moraju uzeti u obzir svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita te na način promjene kamatne stope. Takvi elementi su javno dostupni i nisu proizvoljni kriteriji bilo koje od banaka, pa tako niti tuženika, već ovise o uvjetima tržišta, troškovima izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, ovise o regulatornim troškovima Hrvatske narodne banke, zatim o kreditnom riziku zemlje (CDS) te marži koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Primjenom kamatne stopa koja je jednaka fiksnoj kamatnoj stopi, a kako to predlaže smatra tužiteljica, odstupa se kako od ugovornog odnosa, tako i od realnih tržišnih okvira u vrijeme ugovaranja kredita. Ugovaranje kredita s promjenjivom kamatnom stopom je bila volja ugovornih strana. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno, pa promjenjiva kamatna stopa nije i ne može biti ništetna. Ističe kako je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje ističe, a s obzirom da je u konkretnom slučaju sporna odredba ugovora o kreditu tužiteljici bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, ocjena poštenosti odredaba o valutnoj klauzuli nije dopuštena. U trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužiteljici dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je donio presudu i rješenje posl. br. P-3852/2021-19 od 25. listopada 2022. Presudom je utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu sklopljenom između stranaka u dijelu u kojem je utvrđena visina tražbine tužiteljice prema tuženiku (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 20.300,96 kn/2.694,40 EUR sa zateznim kamatama (točka II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 5.908,84 kn/784,24 EUR (točka III. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.272,05 kn/ 832,44 EUR sa zateznim kamatama (točka IV. izreke) te je obijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 13.750,00 kn (točka V. izreke). Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 8. rujna 2022. (točka I. izreke) te je odbačen kao nedopušten zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti odredbi čl. 4., 5., 6. i 10. Ugovora o kreditu broj 9011194991 od 26. travnja 2006. (točka II. izreke).

4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-4465/2022- 3 od 24. rujna 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, dok je ukinuta presuda u dijelu odluke o troškovima (točka IV. i V. izreke presude), kao i točka II. izreke prvostupanjskog rješenja te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, odnosno ponovni postupak. U drugostupanjskoj odluci u bitnom se navodi kako prvostupanjska odluka ne sadrži razloge o (ne)postojanju pravnog interesa za utvrđenje spornih odredaba čl. 4., 5., 6. i 10. Ugovora o kreditu, ništetnima.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u otplatnu tablicu (list 16-17), knjigovodstvenu karticu (list 18-33), plan otplate (list 34-35), Ugovor o kreditu broj 9011194991 (list 36-41), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću (list 142-152).

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 4., 5., 6., i 10. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je utvrđena visina tražbine tužiteljice prema tuženiku.

8. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu br. 9011194991 dana 26. travnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu). Sporno je jesu li ugovorne odredbe o kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu i to odredbe čl. 4., 5. i 6. u dijelu u kojem je utvrđena visina tražbine tužiteljice prema tuženiku bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene, obzirom je posljedica nepoštenosti odredbi njihova ništetnost. Sporno je i je li ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita sadržana u čl. 10. Ugovora o kredita u dijelu u kojem je utvrđena visina tražbine tužiteljice prema tuženiku.

9. Iz odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 7,88%. Iz odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu proizlazi da korisnik kredita u razdoblju od početka korištenja kredita do prijenosa kredita u otplatu, na neiskorišteni iznos kredita plaća banci interkalarnu kamatu u visini redovne kamate iz čl. 4. Ugovora. Iz odredbi čl. 4., 5. i 6. Ugovora o kreditu proizlazi kako je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan. Iz odredbe čl. 10. proizlazi da je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

10. Presudom VSRH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03 - dalje: ZZP) u razdoblju od 01. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

14. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

15. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji u članku 4. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke. Navedena odredba Ugovora o kreditu, identična je odredbama razmatranim presudom VSRH poslovni broj Revt-249/14 i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13. Također, Ugovor o kreditu u čl. 4., 5. i 6. sadrži sporne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu na dan plaćanja pojedinih anuiteta, u kojem dijelu su te sporne odredbe identične odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

16. Dakle, ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti kretanje promjene kamatne stope, kao i promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao.

17. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica dijela nepoštenih odredbi čl. 4., 5. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s odlukom banke i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu na dan plaćanja pojedinih anuiteta (pa tako i u odnosu na kamatu sadržanu u anuitetu) je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

18. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

19. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

20. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio ništetnima odredbe čl. 4., 5. i 6. Ugovora o kreditu u dijelu kako je to određeno u točki I. izreke presude, jer je upravo u tom dijelu navedenih odredbi utvrđena visina tražbine tužiteljice prema tuženiku.

21. U vezi sa zahtjevom tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti odredbe sadržane u čl. 10. Ugovora valja reći da prema odredbi čl. 1024. ZOO-a korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit (stavak 1.); kredit može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku (stavak 2.); u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio (stavak 3.); u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti (stavak 4.).

22. Osim pravila o prijevremenoj otplati kredita iz čl. 1024. st. 2. ZOO-a, postoji i opća odredba o prijevremenom ispunjenju novčanih obveza propisana u čl. 25. ZOO- a. Prema toj odredbi, dužnik novčane obveze može je ispuniti prije roka, a u tom slučaju ima pravo od iznosa duga odbiti iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze ima samo ako je na to ovlašten ugovorom.

23. Odredbe čl. 1024. st. 3. i 4. ZOO-a predviđaju, dakle, dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračuna kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

24. Dakle, tuženik bi eventualno imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi).

25. Pored toga što tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, opravdano je za zaključiti da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita predstavljaju nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

26. Kako je takva odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi i nepoštena, radi se o ništetnoj odredbi (tako i VSRH u Rev 112/2018. i dr.).

27. Također, sukladno odredbama čl. 81. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a kako je to već i navedeno, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S tim u vezi, na temelju sadržaja samog Ugovora o kreditu sud je utvrdio da se o odredbi čl. 10. nije pojedinačno pregovaralo, a ista je, uostalom, bila unaprijed formulirana od strane tuženika (trgovca) te stoga tužiteljica (potrošač) nije imala utjecaja na njezin sadržaj.

28. Sud smatra da tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima Ugovora, ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, a tuženik suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

29. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdio ništetnom odredbu čl. 10. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita u visini određenoj sukladno aktima tuženika.

30. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 38/23 - dalje: Tarifa), a sukladno troškovniku tužiteljice predanom na ročištu održanom 20. svibnja 2025. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 30. studenog 2021. i 8. rujna 2022. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 10. svibnja 2021. i 13. studenog 2021. u visini 25 bodova za svaki podnesak (Tbr 8/4 Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 2. prosinca 2021., 15. rujna 2022. i 20. svibnja 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava žalbe u visini 125 bodova (Tbr. 10/1 Tarife), odnosno 775 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (1.550,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (387,50 EUR) iznosi 1.937,50 EUR. Navedenom iznosu valja pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 38,71 EUR, na presudu u iznosu od 81,23 EUR i na žalbu u iznosu od 77,43 EUR pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 2.134,87 EUR.

31. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 14. rujna 2022., jer je identičnog sadržaja kao i podnesak od 8. rujna 2022., trošak sastava kojeg podneska je sud tužiteljici priznao. Također svoj zahtjev radi utvrđenja ništetnosti koji je istaknula u podnesku od 14. rujna 2022., mogla je istaknuti i u podnesku od 8. rujna 2022., kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka i precizirala svoj zahtjev.

32. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je tužiteljica uspjela s 77,46% svog zahtjeva, dok je tuženik uspio u preostalom dijelu od 22,54%. Kad se od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, tada se utvrđuje da je preostali postotak 54,92%. Pri tom je sud uzeo u obzir samo uspjeh u pogledu kondemnatornih tužbenih zahtjeva, jer deklaratorni zahtjevi istaknuti uz zahtjeve za činidbu, kao u konkretnom slučaju, trebaju služiti samo za ocjenu osnovanosti kondemnatornih tužbenih zahtjeva i ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora pa analagno tome ni prilikom ocjene uspjeha stranaka u postupku (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci posl. br. Gž- 2181/2024 od 27. svibnja 2024.).

33. Sukladno uspjehu tužiteljice u sporu pripada joj pravo na naknadu navedenih troškova u iznosu od 1.172,47 EUR, kojem iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, koji je tužiteljici dosuđen u cijelosti jer je isti bio neophodan za predmetni postupak pa ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi 1.437,92 EUR.

34. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 18. lipnja 2025. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

35. Uslijed navedenog, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

36. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnici