Poslovni broj: Pn-55/2019-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja TN iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Danijeli Toth, odvjetnici u Krku, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja a u odsutnosti uredno pozvanih punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335. st. 6. Zakona o parničnom postupku, 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, da tužitelju TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 12.051,23 EUR, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 7.963,37 EUR / 60.000,00 HRK od 22. prosinca 2015. do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na iznos od 3.981,68 EUR / 30.000,00 HRK od 6. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te na iznos od 106,18 EUR/ 800,00 HRK od dana 18. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 53,09 EUR.

III. Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena za iznos od 3.026,08 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku, naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.344,23 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom od 18. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka, iznad dosuđenih 2.344,23 EUR pa do zatraženih 2.994,23 EUR, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 2. ožujka 2017., navodi kako se 4. ožujka 2014. u 20,45 na državnoj cesti 104 dogodila prometna nezgoda od čijih je posljedica 10. ožujka 2014. smrtno stradao brat tužitelja JN kao putnik na prednjem sjedištu osobnog automobila marke Opel Astra registarskih oznaka [registarska oznaka]. Iz nalaza Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", ali i iz zapisnika o očevidu Policijske postaje Krk od 4. ožujka 2014., da je razvidno da je osobnim vozilom u trenutku prometne nezgode upravljao NN koji je smrtno stradao na mjestu događaja. Osobni automobil marke Opel Astra registarskih oznaka [registarska oznaka] da je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran policom osiguranja kod tuženika 3010370437. Tužitelj da se u mirnom postupku obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva radi sklapanja izvansudske nagodbe, na kojeg da je tuženik negativno odgovorio s obrazloženjem da iz zahtjeva nije vidljivo da je postojala trajnija zajednica života između tužitelja i njegovog brata sukladno odredbi čl. 1101. st. 2 Zakona o obveznim odnosima. S roditeljima tužitelja i bratom tužitelja koji ima istu adresu prebivališta kao što je imao pok. JN tuženik da je sklopio sporazum o namirenju, čime da je zapravo priznao odgovornost. Tužitelj tvrdi da je između njega i brata pok. JN postojala trajnija zajednica života te ukazuje na odluke Vrhovnog suda RH Rev 398/2011, Rev 108/01, Rev-2818/95, Rev-2110/95 i Rev- 673/06.

1.1. Tvrdeći da mu je zbog smrti brata nastala neimovinska šteta povredom prava osobnosti, prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da sud naloži tuženiku isplatiti mu pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 75.000,00 kuna i zatezne kamate na taj iznos od 22. prosinca 2015. a potražuje i naknadu imovinske štete koja se odnosi na troškove žalobne odjeće i to u iznosu od 1.000,00 kuna te kamate na taj iznos tekuće od 10. ožujka 2014.

1.2. Podneskom od 6. veljače 2024. predanim na ročištu tog dana i e- komunikacijom tužitelj je povisio tužbeni zahtjev navodeći da je došlo do povećanja Orijentacijskih kriterija za naknadu štete Vrhovnog suda pa sada potražuje ukupno 15.130,40 eura, pri čemu se da zaključiti da iznos od 14.997,68 eura odnosi na neimovinsku štetu, za koji iznos kamate potražuje od 22. prosinca 2015., a iznos od 132,72 eura odnosi se na imovinsku štetu na koji iznos kamate traži od presuđenja pa do isplate. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP tužitelj je time preinačio tužbu jer je povećao postojeći zahtjev i to je učinio nakon zaključenja prethodnog postupka. Sukladno odredbi čl. 190. st. 1 ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Prethodni postupak zaključen je 14. veljače 2018. Međutim, sukladno odredbi čl. 190. st. 2 ZPP-a tužitelj može preinačiti tužbu i do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje o izmjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u kunama povećavaju se za 50 %. Vrhovni sud u odluci Rev-864/2023 od 10. travnja 2024. iznio je stajalište da izmjena Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. predstavlja okolnost iz čl. 191. st. 2 ZPP-a pa je preinaka dopuštena. Sukladno odredbi čl. 190. st. 3 ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika a sukladno odredbi čl. 190. st. 4 ZPP-a smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi. Podnesak od 6. veljače 2024. kojim je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev tuženik je primio 7. veljače 2024. te se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari a da se nije protivio preinaci.

1.3. Podneskom od 22. travnja 2025. a nakon što je ipak učinio nespornim suodgovornost svog brata u omjeru od 20 posto tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sukladno tome za 20 posto te je u tom podnesku konačno postavio tužbeni zahtjev kojim potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 12.104,32 eura pri čemu se da zaključiti s obzirom na u tužbi prvotno naznačene vidove štete da se iznos od 11.971,60 eura odnosi na neimovinsku štetu, a iznos od 132,72 eura na imovinsku štetu. Sukladno odredbi čl. 191. st. 3 ZPP-a ne radi se o preinaci, ali radi se o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. Tuženik je podnesak kojim je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva zaprimio 23. travnja 2024. te se o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva nije očitovao već je podneskom od 30. travnja 2025. izjavio da ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda i prigovora i predložio odbijanje tužbenog zahtjeva pa se sukladno odredbi čl. 193. st. 2 ZPP, smatra da je na povlačenje pristao.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja 4. ožujka 2014., međutim osporava pravni osnov i visinu neimovinske i imovinske štete, navodeći da je da bi tužitelj imao pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete sukladno čl. 1101. st. 2 ZOO potrebno da je postojala trajnija zajednica života tj. emocionalna, ekonomska i egzistencijalna povezanost, a što da u ovom slučaju nije. Ukazuje da je tužitelj prijavljen na adresi [adresa], dok je pok. JN prebivao na adresi [adresa] te da se tužitelj oženio još 2007. i zasnovao vlastitu obitelj. Neimovinska šteta da se dosuđuje braći i sestrama samo izuzetno ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života, primjerice brat i sestra nemaju nikog već su upućeni isključivo jedno na drugo, brat i sestra žive u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima i nisu zasnovali svoju obitelj, što da ovdje nije bio slučaj jer je pok. JN živio sa roditeljima i bratom DN kojima da je i isplaćena cjelokupna pravična novčana naknada radi smrti bliske osobe, uvažavajući doprinos zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom pok. JN u omjeru od 20 posto. Osporava i troškove crnine jer da su isti paušalno istaknuti. Poziva se na odluke Vrhovnog suda Rev-654/08, Rev-3320/99, Rev-910/98, Rev-1837/94, Rev-622/07, Rev 1051/98, Rev-2425/94 i Rev-728/93.

2.1. Podredno ističe prigovor doprinosa pok. JN zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom u omjeru od 20 % pa predlaže provesti dokaz kombiniranim prometno sudskomedicinskim vještačenjem nakon pribave fotoelaborata i skice mjesta događaja od PP Krk, a također predlaže pribaviti spis ODO Rijeka KR-DO-533/14. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati ga na naknadu parničnog troška tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tužitelji očitujući se na navode odgovora na tužbu u podnesku od 24. siječnja 2018. (list 36-38 spisa) slaže se da se sukladno čl. 1101. st. 2 ZOO pravična novčana naknada radi smrti bliske osobe može dosuditi samo ako je postojala trajnija zajednica života, što tužitelj treba dokazati, ali smatra da se tužbeni zahtjev ne može odbiti samo zbog činjenice da tužitelj i njegov brat u trenutku smrti istog nisu živjeli u zajedničkom domaćinstvu te radi činjenice da je tužitelj bio u braku i imao vlastite potomke. Pojam trajnije životne zajednice da treba ocjenjivati od slučaja do slučaja. Tužitelj da je imao prijavljeno prebivalište na istoj adresi kao i pok. JN do 17. prosinca 2012. Upire na sudsku praksu iz postupaka u kojima da je utvrđeno da je trajnija zajednica života između braće i sestara postojala iako nisu živjeli u zajedničkom domaćinstvu te unatoč činjenici postojanja vlastitih obitelji primjerice Rev 1283/12, Rev x 120/09, Rev 649/10 Rev-1111/02, Rev-398/11.

3.1. U odnosu na potraživanje novčanog iznosa za crninu ukazuje da je tuženik upravo taj iznos priznao roditeljima i bratu tužitelja te ukazuje na odluke VSRH da je tražbinu naknade troškova žalobne odjeće dopušteno dokazivati svim sredstvima a ne samo računima te da sud može i prema slobodnoj ocjeni odrediti taj iznos jer da su cijene odjeće i obuće općepoznate.

3.2. U odnosu na tvrdnje o suodgovornosti pok. JN zbog nevezanja pojasom ne protivi se provođenju dokaza sudskomedicinskim vještačenjem ali ukazuje da tuženik treba dokazati da ozljede odnosno smrt JN ne bi nastupila da je isti bio vezan sigurnosnim pojasom te napominje da sigurnosni pojas ne štiti od bočnih ili vertikalnih pomaka. Ukazuje da za utvrđivanje doprinosa nastaloj šteti nije odlučna pravna kvalifikacija postupaka sudionika štetnog događaja već značenje tih postupka na nastalu štetu pa se poziva na odluku Županijskog suda u Vukovaru Gž-1861/04 od13. listopada 2014.

4. Zbog izmjene suca glavna rasprava započela je 5. veljače 2024. iznova, pročitana je cjelokupna dokumentacija priložena spisu kao i spis Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci KR-DO-533/14 a nakon što je tužitelju omogućeno da se o tome izjasni, dok tuženik na to ročište nije pristupio zbog zauzetosti drugim ročištima predloživši da se isto održi u njegovoj odsutnosti pa je zbog nedolaska propustio priliku da se o tome izjasni, uz suglasnost tužitelja odlučeno je da se izvedeni dokazi ne izvode ponovno već da se pročitaju zapisnici o izvedenim dokazima pa su pročitani zapisnik od 4. rujna 2019. o saslušanju svjedoka ĐN, CN i DN, kao i zapisnik od 16. listopada 2019. o saslušanju svjedoka PN, TNB, ŽN i KN te tužitelja TN. O tome da se već izvedeni dokazi ponovno ne izvode sud je odlučio rukovodeći se trajanjem ovog postupka, vremenom koje je prošlo od nezgode kao i smatrajući da zbog izmjene suca nije potrebno svjedoke a pogotovo srodnike poginulog izlagati ponovnom saslušanju, a sve s obzirom da su isti detaljno saslušani te je činjenice važne za odluku moguće utvrditi čitanjem zapisnika. Pročitani su i zapisnik o uviđaju lica mjesta od 2. srpnja 2020. te nalaz i mišljenje vještaka prometne struke GN, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno odredbi čl. 304. Zakona o parničnom postupku obzirom da je utvrđeno da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka.

5. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na naknadu neimovinske štete osim za iznos od 26,55 eur, koji iznos međutim proizlazi samo iz pogrešne konverzije kuna u eure, a djelomično u odnosu na imovinsku štetu, jer je tužitelj propustio umanjiti iznos koji traži (132,72 eura) za doprinos tužiteljevog brat od 20 posto kao što je to učinio za neimovinsku štetu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed smrti svog brata koji je poginuo od posljedica prometne nezgode u kojoj je sudjelovao kao putnik u vozilu osiguranom kod tuženika.

7. U postupku nije bilo sporno da se 4. ožujka 2014. u 20,45 na cesti D 104 dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo Opel Astra reg. oznake [registarska oznaka], o čemu je sačinjen zapisnik broj 511-09-30/PP-185/14, koje je bilo osigurano policom osiguranja kod tuženika. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu priznao štetni događaj i svoju pasivnu legitimaciju, a isplatom naknade majci, ocu i bratu tužitelja DN i odgovornost.

8. Nije bilo sporno a proizlazi i iz priložene dokumentacije:

- da je JN zbog ozljeda zadobivenih u toj prometnoj nezgodi **.**.2014. preminuo (otpusno pismo na listu 13 spisa);

- da je tužitelj brat JN;

- da je pok. JN prebivao na adresi [adresa];

- da je tužitelj sklopio brak 24. studenog 2007. (izvadak iz matice rođenih na listu 6 spisa);

- da je tužitelj imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 8. travnja 1986. pa do 7. prosinca 2012. kada je prijavio prebivalište na adresi [adresa] (uvjerenje na listu 39 spisa);

- da je po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" proveo kontaktno vještačenje tragova tekstilnih vlakana i dao mišljenje da su na vozačevom sjedalu izdvojena 42 tekstilna vlakna od kojih 41 odgovara vlaknima iz odjeće NN a jedno odjeći JN, dok na suvozačevom sjedalu 17 vlakana odgovara odjeći NN a 13 odjeći JN;

- da se TN putem punomoćnice 22. prosinca 2015. po dovršetku kontaktnog vještačenja koje je dovršeno tek 2. studenog 2015. obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu iznosa od 75.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti radi smrti bliske osobe i 1.000,00 kuna za troškove žalobne odjeće (zahtjev na listu 14 spisa);

- da je taj zahtjev tuženik 29. siječnja 2016. otklonio navodeći da iz dokumentacije nije vidljivo da je postojala trajnija zajednica života između ovdje tužitelja i pokojnog mu brata u smislu čl. 1101. stavka 2 Zakona o obveznim odnosima

(dopis na listu 15 spisa);

- da je tuženik sa DN, ON i ĐN **.**.2016. zaključio sporazum o namirenju i to sa DN kao bratom u kojem se navodi da je zahtjev za isplatom imovinske i neimovinske štete zbog gubitka bliske osobe brata odnosno sina djelomično osnovan zbog suodgovornosti od 20 posto pa je bratu isplaćen iznos od 60.800,00 kuna i to 60.000,00 kuna na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe i kamata a 800,00 kuna na ime troškova crnine, dok je majci isplaćen iznos od 176.000,00 kuna na ime duševne boli zbog smrti bliske osobe a za troškove crnine 800,00 kuna a ocu na ime duševne boli zbog smrti bliske osobe iznos od 176,000,00 kuna, a na ime imovinske štete i to troškova crnine 800,00 kuna, troška pogreba 10.494,73 kune, troška spomenika 28.148,00 kuna i troškova zastupanja po odvjetniku 12.500,00 kuna za sva tri predmeta (sporazumi na listu 30- 32 spisa)

9. Sporno je bilo da li je između tužitelja i njegovog pokojnog brata postojala trajnija životna zajednica. Naime odredbom čl. 1101 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje u tekstu ZOO) u stavku 1 propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Stavkom dva propisano je da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

10. Trajnija zajednica života kao zakonska pretpostavka za ostvarenje novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika je pojam kojeg je potrebno tumačiti (tj. zaključivati o postojanju ili nepostojanju istog) u okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev-1531/14-3 od 30. studenoga 2016.).

11. Iskaze tužitelja i svjedoka sud ocjenjuje istinitima, jer su isti uvjerljivi, dosljedni i suglasni, svi su na isti način opisivali odnos braće i način njihovog života. Glavne su primjedbe tuženika da su svjedoci koji su srodnici i prijatelji pristrani, a sam tužitelj naravno zanteresirani za ishod postupka, međutim tko može iskazivati o trajnijoj zajednici odnosno emocionalnoj povezanosti i načinu života nego tužitelju i njegovom pok. bratu bliske osobe te činjenica samog srodstva i prijateljstva ne čini njihov iskaz nevjerodostojnim.

12. Iz iskaza svjedoka i samog tužitelja čiji su iskaz potvrdili i svjedoci sud je utvrdio:

- da je pok. JN kada je umro imao 23 godine i živio je s roditeljima u obiteljskoj kuću u [adresa] na adresi [adresa],

- da je tužitelj iako se 2007. godine oženio sve do rođenja drugog djeteta kćerke T a što je bilo u prosincu 2012. sa suprugom i sinom živio u roditeljskoj kući (a što potvrđuje i uvjerenje o prebivalištu) i to na način da su svi spavali u jednoj sobi, dakle živio u istoj kući sa RN sve do godinu i četri mjeseca prije njegove smrti odnosno ukupno dvadeset i jednu godinu

- da je tužitelj 2012. odselio u podstanarski stan u grad [adresa], koji je udaljen 7-8 minuta vožnje od [adresa], u koji stan da su odlazili praktički samo spavati, jer je tužiteljeva majka čuvala djecu i svi su zajedno ručali; o zajedničkim ručkovima iskazivao je i CN, a i brat DN koji je rekao da je brat bio više u [adresa] nego sa svojom ženom, a na upit zašto je to tako da su navikli svi zajedno živjeti te tako žive i danas; dok je tužitelj vrlo životno iskazao kako nije navikao na život u stanu pa je puno boravio u [adresa] jer je mogao otići na barku, posjeći drva u šumu;

- da je pokojni JN bio blizak i sa tužiteljevom djecom pa im je znao kupovati kinder jaja, odvesti ih samostalno u šetnju, brat DN potvrdio je i čuvanje tužiteljeve djece kako od strane majke tako i od strane njega i pok. brata

- da je otac tužitelja bio ribar te je 160 dana na moru pa je djecu praktički odgojila majka te su otkad su bili djeca naučeni da si međusobno pomažu, da su sve što su zaradili kad su počeli raditi dijelili i pomagali si u svim poslovima (iskazao brat DN), da je RN bio najmlađi a TN najstariji te je TN kao najstarije dijete najviše čuvao RN i brinuo se o RN; tužitelj je iskazao kako ga je u srednjoj školi savjetovao i kako je ponosan na to da je utjecao na njega, što je potvrdila i njegova supruga, a i svjedok CN koji je iskazao da je RN kada bi zapadao u kakve nevolje prvo zvao TN,

- svi svjedoci iskazali su i da je RN posudio novac za kupnju motora, da su braća bila u istom društvu, izlazila zajedno bez obzira na godine i da su i te večeri kada se dogodila nezgoda bili zajedno,

- da je nakon što je JN odvezla hitna tužitelj sa majkom i ocem otišao u Rijeku,

- da je tužitelj poslije nesreće stalno sanjao RN kako ga ponovno vidi polumrtvog unesrećenog, bio je nervozan (iskazala supruga), dok je sam tužitelj iskazao da nije mogao spavati, nije mogao voziti auto, promijenio se kao osoba, brzo plane

- svi su svjedoci iskazivali o bliskom odnosu općenito cijele obitelji pa tako i braće RN i RN, a svjedok ŽN iskazao je da je često i znao pomisliti da i on ima takav odnos s brtaom.

13. Iz utvrđenog proizlazi da su s obzirom na odsutnost oca braća bila upućena jedna na druge, da se ta bliskost nastavila i nakon što je tužitelj osnovao svoju obitelj, da su tužitelj i poginuli brat živjeli u istoj kući sve do 2012. dakle do godinu i četiri mjeseca prije smrti JN odnosno dvadeset i jednu godinu, da su i dalje izlazili zajedno, nisu imali odvojena društva, što prema ocjeni suda upućuje na postojanje snažne emocionalne povezanosti braće koja proizlazi iz njihovog zajedničkog odrastanja i odgoja te uzajamne ljubavi i brige te pažnje.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio pravna shvaćanja u predmetima Rev-1733/13 od 4. srpnja 2017., Rev-276/14 od 18. lipnja 2019., Rev-1750/2017 od 2. veljače 2022. i Rev 1102/17 od 10. lipnja 2020. da pojam trajnije zajednice života ne podrazumijeva nužno i zajednički život u istom domu već okolnosti međusobne povezanosti bliskih srodnika i njihovu čvrstu emocionalnu povezanost i međusobno pomaganje u svakodnevnom životu.

14.1. Mišljenje da za postojanje trajnije životne zajednice nije potrebno da braća žive zajedno i u istom kućanstvu izrazio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III/738/2020 od 24. veljače 2022. navodeći " trajnija zajednica života se ostvaruje i ako između braće postoji čvrsta emocionalna povezanost ili bliskost te međusobna upućenost, sa snažnim osjećajima pripadnosti zajednici srodnika - ali i snažnim osjećajem potrebe da se viđaju, prate u svakodnevici, uzajamno pomažu i vode brigu u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć.

14.2. Upravo takav međusobni odnos između braće prema ocjeni ovog suda je postojao u konkretnom slučaju, slijedom čega je između tužitelja i umrlog mu brata postojala trajnija zajednica života pa tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete povrede prava osobnosti zbog smrti bliske osobe, njegovog brata.

15. Pri određivanju visine naknade sud se rukovodio Orijentacijskim kriterijima izmijenjenim 2020. godine prema kojima se zbog smrti brata naknada sa 75.000,00 kuna uvećava za 50 % što iznosi 112.500,00 kuna, a što prema konverziji iznosi 14.931,32 EUR. S obzirom na utvrđeni bliski odnos između braće, kao i s obzirom na dob i očekivano vrijeme koje bi proveli zajedno da nije bilo štetnog događaja sud je ocijenio primjerenom naknadu u iznosu od 112.500,00 kuna (sada 14.931,32 eura).

15.1. Zbog iznijetog prigovora tuženika da je tužiteljev brat suodgovoran u omjeru od 20 posto jer nije koristio sigurnosni pojas određeno je provesti dokaz kombiniranim prometno sudskomedicinskim vještačenjem radi utvrđenja da li je isti bio vezan sigurnosnim pojasom i da li bi smrt nastupila i da je bio vezn. Vještak prometne struke Sreško Hlišć izradio je nalaz i mišljenje. Očitujući se na nalaz i mišljenje punomoćnica tuženika navela je da je vještak vještačio dinamiku nastanka štetnog događaja a što nije okolnost na koju je predloženo kombinirano prometno i sudsko- medicinsko vještačenje ukazujući da je isti morao zajedno s vještakom sudske medicine utvrditi je li pok. JN za vrijeme vožnje koristio sigurnosni pojas s obzirom na istaknuti prigovor doprinosa. Međutim, u nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 15. veljače 2024. u cilju ekonomičnog i svrsishodnog rješenja postupka izjavio da ne osporava suodgovornost pok. JN u omjeru od 20 posto pa je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem vještačenja po vještaku sudske medicine kao suvišnom pa nije potrebno posebno ocjenjivati niti nalaz vještaka Hlišća.

15.2. Slijedom nespornog doprinosa pokojnog brata tužitelja u omjeru od 20 posto tužitelju je dosuđeno 80 posto iznosa od 112,500 kuna odnosno 90,000,00 kuna, što iznosi konverzijom u eure iznosi 11.945,05 EUR, dok je tužitelj pogrešno izračunao da se radi o 11.971,60 eura pa je u tom neznatnom dijelu (26,55 eura) odbijen zahtjev.

16. U odnosu na imovinsku štetu pribave crnine iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je za pogreb imao crninu, ali ne zna što se sve kupilo za to se pobrinula supruga, on nije mogao o tome razmišljati, čini mu se da je kupljena crna košulja i kravata a čini mu se da je odijelo imao, dok je njegova supruga iskazala da je RN poginuo u zimsko doba, da je tužitelj imao kaput a kupljena je ostala pogrebna odjeća. Tužitelj navedeno ne dokumentira računima, međutim imajući u vidu da je tuženik sporazumno majci, ocu i drugom bratu priznao iznos od 1.000,00 kuna umanjen za suodgovornost od 20 posto, dakle 800 kuna, po ocjeni suda osnovan je i takav zahtjev tužitelja i to u istom iznosu od 800,00 kuna, što preračunato u eure iznosi 106,18 eura. Tužitelj je potraživao 132,72 eura dakle bez umanjenja za suoodgovornost pa je u tom neznatnom dijelu (26,54 eura) tužbeni zahtjev u donosu na naknadu imovinske štete odbijen.

16.1. Slijedom svega navedenog ukupni iznos kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznosi 12.051,23 eura.

17. Tužitelj potražuje i zatezne kamate. Sukladno čl. 29 st. 1 ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem duguje pored glavnice i kamate. Zatezne kamate tužitelj u odnosu na neimovinsku štetu potražuje od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku a za imovinsku štetu od presuđenja.

17.1. Obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati u skladu s odredbama specijalnog propisa i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, dalje ZOOP).

17.2. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17.3. Međutim, primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 6. veljače 2024. kada je tužitelj prvi puta zatražio isplatu naknade štete u iznosu za 30.000,00 kuna/ 3981,68 eura većem od onoga zatraženog u tužbi (pa potom podneskom od 22. travnja 2025. istog umanjio za 20 posto zbog suoodgovornosti).

17.4. Stoga, bez obzira što je sud dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu zatraženom konačnim tužbenim zahtjevom (većem od onoga zatraženog odštetnim zahtjevom i tužbom), zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete za iznos koji je veći od onoga zatraženog u odštetnom zahtjevu i tužbi ne mogu početi teći prije preinake tužbe 6. veljače 2024., budući da je tužitelj tek tim podneskom preinačio tužbeni zahtjev njegovim povišenjem (tako Vrhovni sud u odluci Rev- 1029/24.

17.5. Stopa zakonske kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

18. O parničnom trošku odlučeno je primjenom čl. 154. st. 5 u vezi čl. 155. ZPP. Naime, s obzirom na presumirani pristanak tuženika na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva, uslijed čega je za dio iznosa utvrđeno povlačenje tužbe u točki III. izreke presude, smatra se da tužba u tom dijelu nije niti podnesena, slijedom čega to ne utječe na omjer tužiteljevog uspjeha u sporu, dok je dio za koji je tužbeni zahtjev odbijen (53,09 eura) neznatan. Sud se vodio troškovnikom punomoćnika tužitelja i vrijednošću predmeta spora. Tužitelju je tako primjenom odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu Tarifa), koja se primjenjuje Temeljem Tbr. 52. st. 3 Tarife, priznat trošak:

- za sastav tužbe 100 bodova temeljem Tbr. 7/1 Tarife,

- za ročište 18. siječnja 2018. koje je odgođeno prije raspravljanja 25 bodova temeljem Tbr. 9/5 Tarife,

- za sastav obrazloženog podneska od 24. siječnja 2018. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu 100 bodova temeljem tbr. 8/1 Tarife,

- za zastupanje na ročištu 14. veljače 2018. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 Tarife,

- za zastupanje na ročištu 4. rujna 2019. na kojem se izvodio dokaz saslušanjem svjedoka 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 Tarife,

- za zastupanje na ročištu 16. listopada 2019. na kojem se izvodio dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 Tarife,

- za zastupanje na ročištu 2. srpnja 2020. na kojem je izveden dokaz uviđajem i prometnim vješačenjem 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 Tarife,

- za zastupanje na ročištu 6. veljače 2024. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 Tarife

- za sastav podneska od 6. veljače 2024. 100 bodova temeljem Tbr.. 8/1 Tarife

- za sastav podneska od 15. veljače 2024. 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 Tarife

- za sastav podneska od 22. travnja 2025. 100 bodova temeljem Tbr 8/1 Tarife

- za zastupanje na ročištu 5. svibnja 2025 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 Tarife odnosno ukupno 1125 bodova, pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura pa to iznosi 2.250,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 94,23 eur pa ukupni trošak kojeg je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 2.344,23 eura.

18.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24. travnja 2017. jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. ZP budući da se radi o požurnici, trošak sastava podneska od 24. siječnja 2018. u dijelu u kojem je taj trošak zatražio dva puta, trošak pristupa na ročište za objavu presude jer tužitelj na ročište za objavu presude nije pristupio, dok je za zastupanje na ročištu 18. siječnja 2018. tužitelju dosuđen trošak ali ne u iznosu kako je zatražio. Slijedom navedenog tužitlej je u preostalom diejlu odbijen sa zahtjevom za naknadu troška.

19. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućoj od donošenja donošenja presude do isplate.

U Krku, 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana održavanja ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.