REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2536/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15 a, Zagreb, OIB:15907062900, zastupanog po punomoćnici Jadranki Kustura, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika GD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika bilježnika Lade Draškić u Zagrebu, Frana Petrića 1, poslovni broj: Ovrv- 4324/2019 od 15. srpnja 2019., kojim je naloženo tuženiku GD isplatiti tužitelju HEP-toplinarstvo d.o.o. iznos od 1.746,47 EUR (slovima: tisuću sedamsto četrdeset šest eura i četrdeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 71,32 EUR od 29.11.2017.,

- na iznos od 114,30 EUR od 28.12.2017.,

- na iznos od 148,65 EUR od 27.01.2018.,

- na iznos od 135,79 EUR od 27.02.2018.,

- na iznos od 165,86 EUR od 27.03.2018.,

- na iznos od 148,65 EUR od 26.04.2018.,

- na iznos od 54,22 EUR od 29.05.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 27.06.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 25.07.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 25.08.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 25.09.2018.,

- na iznos od 19,82 EUR od 26.10.2018.,

- na iznos od 71,32 EUR od 28.11.2018.,

- na iznos od 122,87 EUR od 22.12.2018.,

- na iznos od 165,86 EUR od 24.01.2019.,

- na iznos od 170,14 EUR od 26.03.2019.,

- na iznos od 114,30 EUR od 23.03.2019.,

- na iznos od 92,81 EUR od 24.04.2019.,

- na iznos od 71,32 EUR od 21.05.2019.

do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-toplinarstvo d.o.o. za isplatom iznosa od 0,04 eura kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku GD naknaditi tužitelju HEP-toplinarstvo d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.672,82 (slovima: tisuću šesto sedamdeset dva eura i osamdeset dva centa) sa zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju HEP-toplinarstvu d.o.o. naknaditi tuženiku GD trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura (slovima: šezdesetdva eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4324/19 od 15. srpnja 2019. na temelju vjerodostojne isprave

– izvatka iz poslovnih knjiga od 2. srpnja 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.746,47 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-6170/19-2 od 29. studenoga 2019. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru osporava pravni osnov, visinu potraživanja te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da su radijatori demontirani iz poslovnog prostora te se tako poslovni prostor izdvojio iz toplinske mreže još 2015. godine, a o čemu su obaviješteni tužitelj i predstavnik stanara. Ističe da je predstavnik zgrade bio u obvezi ugraditi razdjelnike topline, a da to do danas nije učinjeno. Tuženik ujedno ističe prigovor zastare te navodi da osporava račune za period kada se ne koristi grijanje jer koristi toplu vodu iz bojlera, a ne iz toplinske mreže.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi da je tuženik evidentiran kao krajnji kupac toplinske energije za prostor na adresi u [adresa], tako što se sam prijavio kod tužitelja Zahtjevom za promjenu podataka u matičnoj evidenciji kupca toplinske energije od 27. veljače 2012. Nadalje, tužitelj se poziva na Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 185041201401 koji je zaključen 28. veljače 2015. između tužitelja i vlasnika samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa]. Također navodi da se tuženik nije izdvojio iz toplinske mreže tužitelja sukladno članku 20. Ugovora o potrošnji toplinske energije. Tužitelj dodatno pojašnjava da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova snage i troškova energije. Troškovi energije obračunavaju se na temelju isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu pomnožene sa iznosom tarifne stavke za proizvodnju toplinske energije i iznosom tarifne stavke za distribuciju toplinske energije, a troškovi snage obračunavaju na temelju priključne snage iz termoenergetske suglasnosti pomnožene s iznosom tarifne stavke za proizvodnju toplinske energije i iznosom tarifne stavke za distribuciju toplinske energije. Tužitelj također pojašnjava da osim troškova energije, tužitelj obračunava i naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije. Naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom naplaćuje se svakom krajnjem kupcu u fiksnom iznosu mjesečno po izdanom računu koja obuhvaća troškove obavljanja djelatnosti opskrbe toplinskom energijom u centralnom toplinskom sustavu i iznosi 7,02 kn po izdanom računu. Naknada za djelatnost kupca toplinske energije iznosi 0,50 kn/m2/mj. Slijedom navedenog, računi sačinjavaju zbroj troškova isporučene toplinske energije, naknade za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom i naknade za obavljanje djelatnosti kupca na koje stavke se obračunava PDV. Slijedom navedenog, prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud donese presudu kojom se održava na snazi platni nalog za isplatu iznosa od 1.746,47 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

5. Presudom ovog suda, poslovni broj: Povrv-6170/2019-16 od 6. srpnja 2022. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-4324/19 od 15. srpnja 2019. te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2022. do isplate.

6. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj predlažući drugostupanjskom sudu da presudu prvog stupnja preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenja, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž-1229/2022-2 od 13. rujna 2023. ukinuta je presuda ovog suda, poslovni broj: Povrv-6170/2019 od 6. srpnja 2022. u točki I., II., i IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

8. U tijeku ponovnog postupka sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 4-5 spisa), zahtjev za promjenu podataka u matičnoj evidenciji kupaca toplinske energije kategorija kućanstva (list 34 spisa) ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 18041201401 (list 35-42 spisa), odluku suvlasnika o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije (list 43-44 spisa), preslike računa (list 45-84 spisa), popis ogrjevnih tijela poslovnih prostora (list 85- spisa), energetsku suglasnost (list 86 spisa), Odluku o iznosu tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave u gradovima Zagreb, Osijek, Sisak za energetski subjekt HEP-Proizvodnja d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb (list 87-88 spisa), Odluku o iznosu tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije za centralno toplinske sustave u gradovima Zagreb, Osijek i Sisak za energetski subjekt (list 89-91 spisa), Odluku o iznosu naknada / cijena u djelatnosti opskrbe toplinskom energijom i naknada / cijena u djelatnosti kupca toplinske energije HEP-Toplinarstvo d.o.o. (list 92-98 spisa), te je pročitao sudsku praksu nacionalnih sudova i Suda Europske unije.

9. Također, sud je na ročištu održanom 12. svibnja 2022. izvršio uvid u izvornike dokumentacije te je utvrdio da je preslika dokumentacije koja se nalazi na listovima 34-86 spisa istovjetna originalima.

10. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se priklopi spis ovog suda, poslovni broj Povrv-1213/2022 jer da je u navedenom spisu obavijest kojom tuženik obavještava tužitelja da se izdvojio iz sustava toplinske mreže. Navedeni dokazni prijedlog tužitelj je prvi put istaknuo podneskom od 16. siječnja 2024., dakle, nakon što je spis vraćen na ponovni postupak, u fazu glavne rasprave, dok je tek na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. svibnja 2025. pojasnio zbog čega predlaže uvid u predmetni spis.

11. Tuženik je bio dužan već u prigovoru ili najkasnije na pripremnom ročištu istaknuti sve dokazne prijedloge kojima pobija navode suprotne strane. Također, nesporno je da je predmet ovog suda Povrv-1213/2022 započeo nakon ovog predmeta koji je inicijalno imao oznaku Povrv-6170/2019 stoga se tuženik ne može s uspjehom pozivati na to da nije mogao dostaviti obavijest prije zaključenja prethodnog postupka jer je obavijest bila u drugom sudskom spisu.

12. Slijedom navedenog, ne postoje razlozi iz članka 299. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019, dalje ZPP) zbog kojih bi sud prihvatio izvođenje ovako zakašnjelog dokaznog prijedloga.

13. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

14. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi nepodmirenih računa za isporučenu toplinsku energiju za poslovni prostor u [adresa], za razdoblje dospijeća od mjeseca listopada 2017. do mjeseca rujna 2019. u ukupnom iznosu od 1.746,47 eura, s time da je tužitelj prilikom izražavanja iznosa u valuti euro naznačio da se radi o iznosu glavnice od 1.746,51 eura.

15. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten za pružanje usluge isporuke toplinske energije, niti da je prostor na adresi [adresa] poslovni prostor. Iz prigovora tuženika proizlazi da nije sporno niti da je tuženik vlasnik i/ili korisnik poslovnog prostora na utuženoj adresi.

16. Navedeno utvrđenje suda proizlazi iz činjenice da tuženik pojašnjava da su u poslovnom prostoru demontirani radijatori te da razdjelnici topline do danas nisu ugrađeni, kao i da osporava potraživanje tužitelja za razdoblje u kojem se ne grije jer tuženik koristi toplu vodu iz bojlera, a ne iz toplinske mreže.

17. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te pasivna legitimacija.Također, sporno je je li nastupila zastara utuženog iznosa.

18. Čitanjem izvatka iz izvadak iz poslovnih knjiga od 2. srpnja 2019. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za poslovni prostor na adresi u [adresa] te da se utuženo potraživanje odnosi na obračun utroška za toplinsku energiju za razdoblje dospijeća od studenoga 2017. do svibnja 2019. u ukupnom iznosu od 1.746,47 eura.

19. Da se radi o poslovnom prostoru, kroz postupak nisu niti stranke osporavale, a sud je dodatno utvrdio čitanjem računa u kojem je pod "kategorija potrošnje" navedeno "industrija i poslovni prostori na cts-u, vrelovod".

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prvotno valja navesti da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za isporučenu toplinsku energiju, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Budući da u konkretnom slučaju toplinska energija nije isporučena za potrebe kućanstva, već da je iz utuženih računa vidljivo da se radi o R1 računu, te da je u kućici "Kategorija potrošnje" naznačeno da se radi o industriji i poslovnom prostoru, ima se primijeniti opći zastarni rok od tri godina iz čl. 228. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 15. srpnja 2019., a što je vidljivo iz prijemnog štambilja javnog bilježnika, a da utuženi računi dospijevaju na naplatu od 29. studenoga 2017. do 21. svibnja 2019. to je prigovor tuženika da je nastupila zastara valjalo odbiti kao neosnovan

21. Čitanjem ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 185041201401 utvrđeno je da je tužitelj s vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina nekretnine, zastupanih po ovlaštenom predstavniku suvlasnika, zaključio ugovor o potrošnji toplinske energije na adresi u [adresa].

22. Uvidom u odluku suvlasnika zgrade/građevine utvrđeno je da je tuženik naveden kao krajnji kupac toplinske energije pod brojem 2585765, a koji broj je identičan onom navedenom u utuženim računima kao i na izvatku iz poslovnih knjiga.

23. Nadalje, čitanjem zahtjeva za promjenu podataka u matičnoj evidenciji kupca toplinske energije kategorije kućanstva sud je utvrdio da je prethodni vlasnik 27. veljače 2012. prenio prava i obveze na ovdje tuženika, GD te da OIB i preostali osobni podaci navedeni u predmetnom zahtjevu odgovaraju osobnim podacima tuženika.

24. Čitanjem popisa ogrijevnih tijela poslovnih prostora na adresi A. [adresa] G 30, Zagreb, sud je utvrdio da je Hrvatska elektroprivreda, Direkcija za proizvodnju, Sektor za toplinsku djelatnost navela da su vlasnici poslovnog prostora na navedenoj adresi H i GD, te da u poslovnom prostoru ima četiri ogrijevna tijela. Također, za navedeni poslovni prostor ishođena je i energetska suglasnost.

25. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tuženik osnovano zaveden u evidencijama tuženika kao vlasnik i korisnik poslovnog prostora na adresi [adresa], a time i kao korisnik usluge tužitelja.

26. Uvidom u prijepise računa sud je utvrdio da su iznosi i datumi dospijeća na računima identični onima iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, a na koji način je sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva kao i početak i tijek zateznih kamata od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa sve do isplate.

27. Tuženik kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora dužan je jamčiti tužitelju za ispunjenje obveze kako to proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV).

28. Nadalje, sukladno članku 2. stavku 2. točki 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine", broj: 35/14 i 129/15, dalje: Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

29. S obzirom da iz očitovanja tuženika kroz postupak proizlazi da je vlasnik, odnosno korisnik utužene nekretnine, a isto je sud utvrdio i čitanjem isprava dostavljenih u spis, isti je i krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta, stoga je kao takav dužan podmiriti troškove nastale pružanjem usluge isporuka toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO) te odredbe čl. 84. st. 3. ZV.

30. U odnosu na prigovor tuženika u kojem navodi da se izdvojio iz sustava toplinske mreže 2015. godine valja navesti da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije na navedenu okolnost predložio niti jedan dokaz, premda je teret dokaza bio upravo na tuženiku.

31. Tuženik tijekom postupka samo paušalno navodi da je o izdvajanju iz sustava toplinske mreže obavijestio predstavnika stanara i tužitelja, ali ne dostavlja niti predmetnu obavijest, niti predlaže saslušanje predstavnika stanara, uviđaj na licu mjesta ili neki drugi relevantni dokaz.

32. Ukazuje se tuženiku da se sukladno čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014, 95/2015; dalje: Zakon o tržištu toplinske energije) krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine te uz ostale uvjete određene navedenim stavkom.

33. Nadalje, odredba članka 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221. a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

34. Slijedom navedenog, sud je na temelju dokaza dostavljenih u spis utvrdio da se tuženik nije izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava već da je obveznik plaćanja utuženog potraživanja, slijedom čega je odbijen tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

35. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. ovih Općih uvjeta za isporuku te odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15, 124/15). Naime, iz prijepisa računa vidljivo je da se za predmetni poslovni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 1EG (prema udjelu snage samostalne uporabne cjeline u ukupnoj priključnoj snazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije,), odnosno da se računi za isporučenu toplinsku energiju fakturiraju na temelju potrošnje toplinske energije, pojedinačno za svaki prostor. Za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten je model 1S prema kojem se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje primjenjuje se kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline određuje prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme. Raspodjela toplinske energije vrši se prema površini prostora tuženika (55,63 m2), a fiksni elementi računa se obračunavaju i naplaćuju neovisno o količini potrošene toplinske energije.

36. Nadalje, odredbom čl. 2. stavka 2. točka 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14, 27/15 i 124/15), dano je značenje izrazu „ukupni troškovi toplinske energije„ i rečeno da se ovi „sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije“.

37. Dakle, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju pod poslovnim brojem Rev-784/2021-2 od 17. siječnja 2023., čak i osobe koje se izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava dužne su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

38. Nadalje, tuženik tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da se obraćao tužitelju radi pogrešno obračunate naknade niti da je podnio prigovor na utužene račune u smislu odredbe čl. 14. i 15. Općih uvjeta.

39. Slijedom navedenog, a vezano za visinu utuženog potraživanja, sud je utvrdio da iz dostavljene dokumentacije, Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa utuženih računa proizlazi visina utuženog potraživanja. Isto tako, iz navedenih računa proizlazi da je tužitelj tuženiku naplatio upravo tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, a koju je dužna plaćati i osoba koja se izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava.

40. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

41. S obzirom da tuženik tijekom postupka ne dokazuje da je podmirio potraživanje tužitelja za isporučenu uslugu toplinske energije za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 93/14, 55/16 – dalje OZ) uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ničime nije osporio, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik primjenom odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene usluge za isporučenu toplinsku energiju u iznosu od 1.746,47 eura.

42. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni dio glavnice od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

43. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi na isplatu iznosa od 1.746,47 eura sa pripadajućim zateznim kamatama kako je navedeno u točki I. izreke presude.

44. Tužitelj je podneskom od 17. siječnja 2025. uredio tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute plaćanja u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je iznos glavnice naznačio u iznosu od 1.746,51 eura, dok primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 eura, utužena glavnica od 13.158,81 kn iznosi 1.746,47 eura.

45. Slijedom navedenog, za razliku od 0,04 eura valjalo je odbiti tužbeni zahtjev, a kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

46. U odnosu na prigovore tuženika istaknute na glavnoj raspravi, a kojima u bitnome osporava obveznopravni odnos te ističe da je ugovor o potrošnji toplinske energije pravno nevažeći jer da tužitelj nije dokazao da je osoba pod imenom HD predstavnik stanara i osoba ovlaštena za zastupanje ostalih suvlasnika zgrade, ukazuje se tuženiku na članak 299. stavak 1. ZPP-a prema kojem su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, pa kako tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije istaknuo navedene prigovore, sud takve navode i prigovore nije uzeo u obzir niti ih je posebno obrazlagao.

47. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

48. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a pa su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav podnesaka od 26. ožujka 2020. i 17. siječnja 2022. 2 x 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 – dalje OT), za zastupanje na ročištu održanom 4. svibnja 2021., 13. rujna 2021., 12. svibnja 2022. i 8. svibnja 2025. 4 x 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), te za sastav žalbe 125 bodova (Tbr. 10. toč. 1. OT) što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 1.812,50 eura. Međutim, kako tužitelj potražuje manji sveukupni iznos, u visini od 1.537,92 eura, sud je bio dužan suditi u granicama postavljenog zahtjeva. Budući da je sud utvrdio neosnovanim tužiteljevo potraživanje s osnova pristupa na ročište održano 30. siječnja 2025. zbog čega tužitelju ne pripada zatraženi iznos od 200,00 eura plus PDV, dok je u preostalom dijelu utvrdio da su radnje tužitelja opravdane, valjalo je od iznosa od 1.537,92 eura umanjiti iznos od 250,00 eura na koji način se dobije konačni parnični trošak koji pripada tužitelju u iznosu od 1.287,92 eura. Tužitelju je priznat i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.

11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT), javnobilježnička nagrada u iznosu od 400,00 kn sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 112/12, 114/12) kao i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 500,00 kn te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno, ukupno 2.900,00 kn, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 iznosi 384,90 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 1.672,82 eura.

49. Nije osnovan zatraženi trošak javnobilježničke dostave s obzirom da isti nije dokumentiran niti po osnovu. Sud je našao neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova pristupa na ročište održano 30. siječnja 2025. jer je isto odgođeno krivnjom tužitelja koji je protivno odredbi čl. 299. a stavka 3. ZPP-a dostavio podnesak svega 13 dana prije održavanja ročišta premda je imao gotovo godinu dana od zaprimanja drugostupanjske odluke i gotovo tri mjeseca od zaprimanja poziva za ročište urediti tužbeni zahtjev i očitovat se na navode tuženika. Također, tužitelj je moram voditi računa da nije dovoljno poslati podnesak sudu 13 dana prije održavanja ročišta već da je dužan ostaviti dovoljno vremena da se taj podnesak proslijedi protivnoj strani te da protivna strana podnesak može zaprimiti u roku od 15 dana od slanja elektroničkim putem. Slijedom navedenog, sud je primjenom čl. 154. stavka 3. u svezi s člankom 156. stavkom 1. ZPP-a odlučio da trošak pristupa na ročište odgođeno prije početka raspravljanja tuženiku naknadi tužitelj bez obzira na uspjeh u sporu i to u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), a što uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura i iznos PDV-a iznosi 62,50 eura.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. i IV. izreke presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 eura i na žalbu u iznosu od 132,72 eura.

2. Pun. tuženika