1

Poslovni broj: Gž R-135/2023-2

 

Poslovni broj: Gž R-135/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice M. R., OIB: …, iz D., zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika zavod, OIB: …, iz Z., , Područna služba u S., zastupanog po ravnatelju I. S., a on po punomoćnici D. G., dipl. pravnici, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6085/2021-15 od 8. svibnja 2023., 30. kolovoza 2023., 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice odbija kao neosnovana te se točka II izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6085/2021-15 od 8. svibnja 2023. preinačuje na način da se rješava:

 

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 470,75 EUR/3.546,84 kn (četiristo sedamdeset eura i sedamdeset pet centi/tri tisuće petsto četrdeset šest kuna i osamdeset četiri lipe)[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 8. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je pod točkom I. izreke obvezao tuženika da isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od svibnja 2016. do siječnja 2017. u iznosu od 368,44 € / 2.776,02 kuna sa zakonskom kamatom na pojedine mjesečne iznose tražbina od dospijeća svake tražbine do isplate, a pod točkom II. izreke naložio mu je da naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 622,14 EUR/4.687,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

2. Protiv točke II. izreke presude, kojom je odlučeno o troškovima postupka, potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 9. svibnja 2023. zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači točku II. izreke na način da tužiteljici obistini trošak sastava podneska kojim se točno određuje tužbeni zahtjev i da joj prizna dodatni trošak sastava žalbe.

 

2.1. Protiv točke II. izreke presude, kojom je odlučeno o troškovima postupka, potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 9. svibnja 2023. zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači točku II. izreke presude prema navodima žalbe.

 

3. Tužiteljica je 17. svibnja 2023. podnijela odgovor na žalbu tuženika u kojem je predložila da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neutemeljenu i prizna joj trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

 

5. Prema obrazloženju presude prvostupanjski sud je donio odluku o troškovima postupka primjenom članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 155. ZPP-a.

 

6. U žalbi protiv odluke o troškovima tužiteljica je navela da joj je trošak sastava podneska od 28. prosinca 2022. kojim je točno odredila tužbeni zahtjev te podneska od 17. ožujka 2022. kojim se očitovala na navode odgovora na tužbu trebalo priznati u punom iznosu, a priznat joj je samo u visini 25%. Ističe da je podnijela tzv. stupnjevitu tužbu na temelju članka 186.b ZPP-a pa je nakon zaprimanja podataka od strane tuženika točno odredila tužbeni zahtjev, zbog čega se radi o obrazloženom podnesku nužnom za vođenje parnice za koji joj pripada naknada u punom iznosu sukladno Tbr. 8. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa). Što se tiče podneska od 17. ožujka 2022. navodi da je bila prisiljena dodatno obrazložiti navode iz tužbe, budući da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio sve navode tužbe, usprotivio se tužbenom zahtjevu te istaknuo prigovor zastare.

 

7. U žalbi protiv odluke o troškovima tuženik je prije svega istaknuo da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 155. ZPP-a, budući da svi dosuđeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice. Ističe da tužiteljica nije imala razloga podnijeti stupnjevitu tužbu te da mu se prije utuženja trebala obratiti radi dostave platnih lista koje bi joj on dostavio kao i svim ostalim tužiteljima koji su u istoj vrsti postupka podnijeli tužbe s uređenim tužbenim zahtjevima. Smatra da podnesak tužiteljice kojim odgovara na odgovor na tužbu ne bi trebalo dosuditi kao opravdani trošak, a podnesak kojim je precizirala tužbeni zahtjev po obračunu tuženika nije trebalo podvesti pod obrazloženi podnesak. Poziva se na presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž R-711/2022-2 od 22. srpnja 2022. prema kojoj se u tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu zaključi raspravu donese presudu nije bilo potrebno za parnicu očitovati se na odgovor na tužbu. Što se tiče sastava podneska od 28. prosinca 2022. navodi da isti ne spada u kategoriju taksativno naznačenih podnesaka iz Tbr. 8. točka 1. Tarife, već u kategoriju ostalih podnesaka iz točke 3. tog tarifnog broja.

 

8. Podneskom od 18. listopada 2021. (list 30) tužiteljica se očitovala na navode odgovora na tužbu te iznijela stavove vezane uz tuženikov prigovor da tužiteljica nema pravo na podnošenje stupnjevite tužbe, da tuženik nije pasivno legitimiran, da su izmjene i dopune Dodataka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. pravno valjane i obvezujuće za tuženika te da su ispunjeni svi ugovoreni uvjeti za primjenu povećane osnovice. Prema zaključku sa sjednice Građanskog odjela ovog suda od 6. rujna 2022. trošak očitovanja na odgovor na tužbu u sporovima zaposlenika u javnim službama (tužitelja) u kojima zahtijevaju isplatu razlike plaće temeljem Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a koji su sporovi male vrijednosti, nije bio potreban za vođenje parnice ako se ponavljaju navodi iz tužbe ili se osvrće na pravna pitanja, a isto se odnosi na radne sporove koji nisu sporovi male vrijednosti. Tužiteljica je u podnesku od 18. listopada 2021. ponovila neke navode tužbe te se osvrnula na pravna pitanja pa u smislu spomenutog zaključka Građanskog odjela ovog suda nema pravo na trošak tog podneska.

 

8.1. Što se tiče podneska od 17. ožujka 2022. (list 80) tužiteljica je u istome iznijela pravna stajališta vezana uz pravo na podnošenje stupnjevite tužbe iz članka 186.b stavak 3. ZPP-a, pa kako se radi o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud, treba zaključiti da isti također nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

 

8.2. Protivno navodima žalbe tuženika, trošak podneska od 28. prosinca 2022. tužiteljici nije dosuđen po Tbr. 8. točka 1. Tarife, već po Tbr. 8. točka 3. Tarife, a tužiteljica ima pravo na trošak tog podneska jer je njime uredila tužbeni zahtjev pa se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka. Ovdje treba napomenuti da tužiteljica neosnovano smatra da joj je sud taj trošak trebao dosuditi u punom iznosu po Tbr. 8. točka 1. Tarife, jer se taj podnesak ne može podvesti pod ijedan od podnesaka nabrojenih u tom tarifnom broju.

 

8.3. Preostali troškovi koje stranke nisu spomenule u svojim žalbama pravilno su dosuđeni. Slijedom navedenoga ovaj sud je od troškova utvrđenih po prvostupanjskom sudu u iznosu 622,14 EUR/4.687,50 kn odbio trošak sastava podneska od 18. listopada 2021. u visini 50 bodova (96,22 EUR/725,00 kn) i trošak sastava podneska od 17. ožujka 2022. u visini 12,5 bodova (24,89 EUR/187,50 kn), te 25% PDV-a na te troškove u iznosu od 30,28 EUR/228,16 kn, ukupno 151,39 EUR/1.140,66 kn, te je dosudio tužiteljici trošak u ukupnom iznosu od 470,75 EUR/3.546,84 kn. Ova odluka donesena je na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

9.  Tužiteljica je zatražila trošak žalbenog postupka, ali nije uspjela sa žalbom pa joj taj trošak nije dosuđen. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom, ali nije zatražio trošak žalbenog postupka pa o istome nije odlučeno.

 

10. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

             

Koprivnica, 30. kolovoza 2023.