Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-7100/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 29. svibnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, a u izočnosti tuženika, dne 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku, Klinički bolnički centar Split iz Splita, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, tužitelju AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 5.964,72 eura bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022, od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, tekućom:

• za siječanj 2019. godine, na iznos od 305,51 Eur od 15.02.2019. godine, • za veljaču 2019. godine, na iznos od 307,42 Eur od 15.03.2019. godine, • za ožujak 2019. godine, na iznos od 368,07 Eur od 15.04.2019. godine, • za travanj 2019. godine, na iznos od 374,43 Eur od 15.05.2019. godine, • za svibanj 2019. godine, na iznos od 273,31 Eur od 15.06.2019. godine, • za lipanj 2019.godine, na iznos od 450,60 Eur od 15.07.2019.godine, • za srpanj 2019.g., na iznos od 319,02 Eur od 15.08.2019.godine • za kolovoz 2019. godine, na iznos od 431,33 Eur od 15.09.2019. godine, • za rujan 2019. godine, na iznos od 406,95 Eur od 15.10.2019. godine, • za listopad 2019.godine na iznos od 335,08 Eur teku od 15.11.2019 • za studeni 2019. godine, na iznos od 545,40 Eur od 15.12.2019 godine, • za prosinac 2019. godine, na iznos od 582,75 Eur od 15.01.2020. godine, • za siječanj 2020. godine, na iznos od 400,04 Eur od 15.02.2020. godine, • za veljaču 2020. godine, na iznos od 441,26 Eur od 15.03.2020. godine, • za ožujak 2020. godine, na iznos od 423,55 Eur od 15.04.2020. godine,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 1.924,05 eura bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022, a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

-za travanj 2020. godine, na iznos od 194,23 Eur od 15.05.2020. godine,

-za svibanj 2020. godine, na iznos od 84,86 Eur od 15.06.2020. godine,

-za lipanj 2020.g., na iznos od 194,90 Eur od 15.07.2020.godine,

-za srpanj 2020.g., na iznos od 42,37 Eur od 15.08.2020.godine,

-za kolovoz 2020. godine, na iznos od 15,47 Eur od 15.09.2020. godine,

-za rujan 2020. godine, na iznos od 2,95 Eur od 15.10.2020. godine,

-lipanj 2021 godine, na iznos od 77,07 Eur od 15.07.2021 godine,

-za srpanj 2021 godine, na iznos od 16,35 Eur od 15.08.2021 godine,

-za siječanj 2022 godine, na iznos od 81,12 Eur od 15.02.2022 godine,

-za ožujak 2022 godine, na iznos od 9,41 Eur od 15.04.2022 godine,

-za travanj 2022. godine, na iznos od 12,88 Eur od 15.05.2022godine

-za lipanj 2022g., na iznos od 171,74 Eur od 15.07.2022. godine,

-za srpanj 2022 godine, na iznos od 252,45 Eur od 15.08.2022. godine,

-za kolovoz 2022 godine, na iznos od 152,58 Eur od 15.09.2022. godine,

-za rujan 2022 godine, na iznos od 104,95 Eur od 15.10.2022. godine,

-za listopad 2022 godine, na iznos od 1,22 Eur od 15.11.2022 godine,

-za studeni 2022 godine, na iznos od 2,33 Eur od 15.12.2022. godine,

-za prosinac 2022 godine, na iznos od 85,76 Eur od 15.01.2023. godine,

-za siječanj 2023. godine, na iznos od 188,66 Eur od 15.02.2023. godine,

-za veljaču 2023. godine, na iznos od 31,33 Eur od 15.03.2023. godine,

-za ožujak 2023.godine, na iznos od 11,93 Eur od 15.04.2023. godine

-za svibanj 2023.godine, na iznos od 87,35 Eur teku od 15.06.2023.godine,

-za lipanj 2023.g., na iznos od 102,14 Eur od 15.07.2023.godine.

II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju AE, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.098,40 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, počevši od 18. lipnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 7. listopada 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalista na Klinici za kirurgiju, te mu je rad organiziran u dežurstvima, te da mu je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna za razdoblje od 1.10.2016. do podizanja tužbe pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova prekovremenog rada za rad na blagdane i druge neradne dane, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike.

1.1.Temeljem prednjeg, tužitelj potražuje od tuženika, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 20. rujna 2023., isplatu iznosa od 7.888,77 eura s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu danom na ročištu od 20. ožujka 2023. tuženik navodi kako osporava osnovu potraživanja.

3. Na ročištu od 5. svibnja 2025. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev za razdoblje od travnja 2020. do lipnja 2023. te precizira tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.964,72 eura za razdoblje od siječnja 2019. do ožujka 2020. zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

4. Tuženik se na povlačenje tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva (za isplatom iznosa od 1.924,05 eura), nije očitovao.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista, evidencije o radnom vremenu, ugovora o radu, rješenja o plaći, financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Beusu od 13. kolovoza 2023., dopune vještačenja od 6. lipnja 2024. i 8. ožujka 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalista na Klinici za kirurgiju.

7. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada temeljem odredbe čl. 55. KU/18, Dodatka II KU/19, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem odredbi čl. 57. KU/18, Dodatka II KU/19, čl. 49. KU/18, za prekovremeni rad na blagdane u radnom tjednu temeljem odredbe čl. 49. KU/2018, te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

10. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Anti Beusu 0d 13. kolovoza 2023. utvrđeno je da tuženik u promatranom razdoblju od siječnja 2019. do lipnja 2023. neispravno utvrdio prosjeke kao osnovica za isplate naknada plaće i samim time tužitelju su neispravno obračunate naknade plaće. Iz tablice 4. razvidno je kako je u predmetnom razdoblju od siječnja 2019. do lipnja 2023. tužitelju isplaćena manja naknada plaće u iznosu od 1.518,84 EUR-a / 11.443,70 HRK. Mišljenje vještaka je kako tužitelju u razdoblju od siječnja 2019. do lipnja 2023. nisu ispravno obračunate naknade plaće pa potraživanja tužitelja od tuženika u promatranom periodu po osnovama navedenim u tužbi iznose 7.888,77 EUR-a ili prema tečaju konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,53450 HRK) iznose 59.437,94 HRK.

10.1. U dopuni vještačenja od 6. lipnja 2024. vještak Beus ističe kako prigovor tuženika o izračunu neplaćenog prekovremenog rada na blagdane u radnom tjednu predstavlja pravno pitanje jer postoji brojna sudska praska koja ide u prilog tuženiku, ali i tužitelju da li se blagdan u radnom tjednu treba platiti kao prekovremeni rad. Vještak nije ovlašten vršiti ocjenu dokaza i tužbenog zahtjeva, a time je li tužitelju pripada traženo tužbenim zahtjevom.

10.2. U ponovnoj dopuni vještačenja od 8. ožujka 2025. vještak Beus navodi kako je tuženik nakon 1. travnja 2020. godine pa do zadnjeg promatranog razdoblja isplaćivao sve dodatke, uključujući i one na odrađeni prekovremeni rad. Razlike plaće koje su izračunate nakon 1. travnja 2020. godine nisu uzrokovane neisplatom dodataka na prekovremeni rad, već po drugim osnovama.

10.3. Na dopunu nalaza i mišljenja vještaka Ante Beusa parbene stranke nisu imale primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke u cijelosti prihvaća.

11. Odredba članka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/2018; dalje: KU), te čl. 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 128/17; dalje: TKU) propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.).

12. Člankom 49. stavka 9. KU/2018 radniku pripada pravo na dodatak na plaću za neplaćeni prekovremeni rad odrađen na blagdane u radnom tjednu.

13. Članka 51. KU/2018 i članka 54. TKU/2017 propisani su dodatci i uvećanja osnovne plaće koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata i to za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % i za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

14. Člankom čl. 55. st. 1. i 2. KU/2018, te čl. 21. Dodatka II KU/2019 određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima (Popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak).

15. Odredba čl. 57. KU/2018, te čl. 23. Dodatka II KU/2019 propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4 %, odnosno 8 % od 1. rujna 2019. (Dodatak II KU/2019).

16. Dakle, kako tužitelju kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovu čl. 55. KU/2018 i Dodatka II KU/2019, te čl. 57. KU/2018 te Dodatka II KU/2019, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, kao i naknadu za prekovremeni rad na blagdane u radnom tjednu. Jedini izuzetak je zabrana kumuliranja položajnog dodatka iz odredbe čl. 56. KU 29/2018 s dodacima iz odredbe čl. 55. i čl. 57. KU 29/2018, ali to ovdje nije slučaj. Takvo je i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("NN", br. 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

16.1. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 55. i čl. 57. KU/2018, budući da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 55. KU/2018, te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi u smislu odredbe. Tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

16.2. Ovo pravo tužitelja je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17; dalje ZR) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate.

17. Nadalje, tužitelj potražuje i naknadu plaće s naslova prekovremenog rada za rad odrađen na blagdane prema čl. 49. KU/2018, koji zahtjev je osnovan, jer kako je utvrđeno vještačenjem tužitelju u utuženom razdoblju nisu isplaćeni svi dodaci za rad izvan redovnog radnog vremena (i na blagdane).

18. Također, tužitelj potražuje naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), a koji zahtjevi su također osnovani.

18.1. Naime, u smislu odredbi čl. 34. KU/2018, prema kojoj radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. I odredbom čl. 81. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

18.2. Nadalje, prema čl. 58. TKU/2017 ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

19. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu ukupnog iznosa od 5.964,72 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), kako je to tužitelj pravilno i zatražio tužbenim zahtjevom, a kao u izreci presude.

20. Nadalje, tužitelj je na ročištu od 5. svibnja 2025. povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva za razdoblje od travnja 2020. do lipnja 2023., a za iznos od 1.924,05 eura.

21. U smislu odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

22. Budući da se tuženik u roku od 15 dana od dana dostave obavijesti o povlačenju tužbe nije izjasnio o tome, to je očito da je pristao na povlačenje tužbe radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

23. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) pa tužitelju koji je u cijelosti uspio u postupku dosuđen je sljedeći trošak: za sastav tužbe 200 eura, za pristup ročištu od 9.10.2023., 20. 3. 2023., 11. 2. 2025., 5. 5. 2025. i 29. 5. 2025. po 200 eura, za sastav podneska od 20. 9. 2023. 200 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 66,36 eura, ukupno iznos od 1.466,36 eura, uvećano za iznos od 366,59 eura na ime PDV-a, te za iznos od 265,45 eura na ime troškova financijskog vještačenja, ukupno iznos od 2.098,40 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 18. lipnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke rješenja).

U Splitu 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku