Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-111/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Strniščaku odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika G.T. TRADE d.o.o. Split, Spinčićeva 2D, OIB 27976544334, zastupanog po punomoćniku Boranu Gošeku, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-3/2024-7 od 12. travnja 2024., 18. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-3/2024-7 od 12. travnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovni broj Pr-3/2024-7 od 12. travnja 2024. Općinski sud u Čakovcu se pod točkom I izreke oglasio mjesno nenadležnim, a pod točkom II izreke je odlučio da će se po pravomoćnosti rješenja spis ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu.

2. Pravodobnom žalbom tužitelj pobija navedeno rješenje u cijelosti iz svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije saslušao tužitelja ni izveo predložene dokaze u pogledu mjesne nadležnosti suda. Ističe da naknada štete zbog ozljede na radu nije spor koji nastaje u vezi s primjenom ugovora o radu pa da zato nema mjesta prvenstvenoj primjeni odredbi članka 65. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), niti pak ugovorenoj nadležnosti prema ugovoru o radu, nego da se nadležnost suda određuje prema članku 52. stavak 1. i 2. ZPP-a, da je tužitelj imao i mogućnost izabrati mjesnu nadležnost suda prema mjestu svog prebivališta. Ako bi sud temeljio odluku na odredbama o nadležnosti u sporova iz radnih odnosa temeljem članka 65. ZPP-a, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud morao dati obrazloženje na okolnosti je li ugovornom klauzulom povrijeđeno pravo tužitelja na pristup sudu, cijeneći okolnost udaljenosti između prebivališta tužitelja ([adresa]) i ugovorene nadležnosti suda u Splitu, cijeneći predmet spora, mjesto zaključenja ugovora (je li u Splitu ili u Zagrebu), a da sve navedeno prvostupanjski sud nije utvrđivao niti uzeo u obzir prilikom donošenja oduke. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije tuženikov prigovor stvarne i mjesne nadležnosti, a podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV.

3. Tuženik u svojoj žalbi ističe da predmetno rješenje pobija iz razloga što se iz obrazloženja može zaključiti da je sud odbio i ocijenio neosnovanim tuženikov primarni prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, jer da se rad obavlja u Njemačkoj gdje je nastao i štetni događaj. Predlaže da se sukladno članku 65. u svezi članka 16. stavak 3. ZPP-a tužba odbaci.

3. Odgovor na žalbu nisu podneseni.

4. Žalbe su osnovane.

5. Pravilno u žalbi ističe tuženik, ali i tužitelj, da je prvostupanjski sud propustio navesti ikakve razloge zašto ne prihvaća prigovor stvarne nenadležnosti. Osim toga, izreka ne sadrži nikakvu odluku o tuženikovom prigovoru stvarne nenadležnosti.

6. Kada se radi o žalbi tužitelja valja istaći da se po ocjeni ovog suda radi o sporu iz radnog odnosa, jer potraživanje tužitelja proizlazi iz ozljede na radu, a tužbenim zahtjevom obuhvaćen je tuženik kao poslodavac tužitelja. Spor radnika protiv poslodavca radi naknade štete koju je pretrpio na radu ili u svezi s radom je radni spor (tako i VSRH u rješenju Gr1-257/2021-2 od 13. veljače 2023.). Slijedom toga u obzir dolazi primjena članka 65. ZPP-a.

7. Pravilno dalje ukazuje u žalbi tužitelj da je prvostupanjski sud morao pri donošenju odluke, neovisno o propisu iz članka 65. ZPP-a, voditi računa o pravu na pristup sudu tužitelja koji živi u mjestu [adresa] (Međimurska županija), obzirom na ugovorenu nadležnost suda u Splitu.

8. Odredbom članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02. i 1/06. – dalje: Konvencija) propisano je da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

9. Ujedno je člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90.,135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. – dalje - Ustav) određeno da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

10. Članak 29. stavak 1. Ustava, jednako kao i članak 6. stavak 1. Konvencije, između ostaloga, osiguravaju svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima ili obvezama.

11. Riječ je o "pravu na sud", kojemu je važan aspekt i pravo na pristup sudu.

12. Pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno pravo, već je isto podvrgnuto ograničenjima, budući da po samoj svojoj naravi zahtijeva regulaciju države koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Ta ograničenja, međutim, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud".

13. Ujedno, ograničenje prava na pristup sudu neće biti spojivo s pravom na pravično suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odlukama Ustavnog suda broj U-IIIA- 4870/2019 od 24. lipnja 2020., broj U-III-2466/2017 od 23. listopada 2019. i U-III- 4567/2019 od 20. veljače 2020. te u predmetima Europskog suda za ljudska prava (dalje - ESLJP), Egić protiv Hrvatske, broj 32806/09, §48., presuda od 5. lipnja 2014.; Zubac protiv Hrvatske, [Vv], br. 40160/12, §78., presuda od 5. travnja 2018.).

14. O konvencijskom i ustavnom pravu stranke na pristup sudu, sud mora vodi računa po službenoj dužnosti, a sud prvog stupnja je propustio dati razloge o tome je li ugovorenom prorogacijskom klauzulom povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo tužitelja na pristup sudu.

15. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je propustio utvrditi, izvesti dokaze, i dati obrazloženje na okolnosti je li klauzulom povrijeđeno pravo tužitelja na pristup sudu, da li cijeneći okolnosti na udaljenost između prebivališta tužitelja ([adresa]) i ugovorene nadležnosti suda u Splitu, potencijalno onemogućava njegov dolazak na sud, cijeneći predmet spora.

16. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, u kojem će isti, uvažavajući pravna shvaćanja izražena u ovoj drugostupanjskoj odluci, donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o prigovorima stvarne i mjesne nenadležnosti pri čemu će ispitati je li prorogacijskom klauzulom povrijeđeno pravo tužitelja na pristup sudu, te na tu okolnost izvesti predložene dokaze.

17. Temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Karlovcu 18. lipnja 2025.

Sudac

Josip Štrucelj