REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Z 5
Poslovni broj: Us I-1438/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice ZE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Gjergj Lekaj (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gjergj Lekaj i Marko Rogić, u Rijeci, Dolac 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Crikvenica, u Crikvenici, Kralja Tomislava 85a, kojeg zastupa službena osoba ZEM, radi privremenog boravka, 18. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Crikvenica, KLASA: UP/I-216-02/24-03/4676, URBROJ: 511-09-27-24-6 od 22. srpnja 2024., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-03/4676, URBROJ: 511-09-27- 24-6 od 22. srpnja 2024., odbijen je zahtjev tužiteljice (državljanke treće zemlje – Bosne i Hercegovine), podnesen 16. travnja 2024., za odobrenje prvog privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, uz naznaku da neće biti doneseno rješenje o povratku nego rješenje o protjerivanju. Zahtjev je podnesen radi spajanja obitelji, na temelju braka s hrvatskim državljaninom HE. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica je evidentirana u prekršajnoj evidenciji, zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o strancima. Protiv tužiteljice se vodi kazneni postupak, uz potvrđenu optužnicu, za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti. Tužiteljica u više navrata nije zatečena na adresi boravka za koju je priložila dokumentaciju uz predmetni zahtjev. U kolovozu 2022. HE pokrenuo je brakorazvodnu parnicu naspram tužiteljice. Među kumulativnim uvjetima propisanima za odobrenje privremenog boravka člankom 59. stavkom 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22) tužiteljica ne ispunjava dva uvjeta (točke 5. i 7.).
2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica u Republici Hrvatskoj ima teško bolesnog supruga, o kojem brine, uključujući redovite odlaske na liječničke preglede s njime. Tužiteljica je neko vrijeme boravila izvan dotične adrese jer je bila u Zagrebu sa suprugom za vrijeme njegova liječenja, kao i u Zagorju, jer su se na nekretnini u [adresa] izvodili obimni građevinski radovi. Kaznene postupke protiv tužiteljice inicirali su članovi suprugove obitelji. Tužiteljičin suprug u međuvremenu je povukao tužbu radi razvoda braka. Tuženik je pogrešno zaključio da se ovdje radilo o sklapanju braka iz koristi. Na strani tužiteljice nema okolnosti na temelju kojih bi osnovano bilo zaključiti da ona predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Tuženik nije postupio u skladu s načelom utvrđivanja materijalne istine. Tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (PDV uključen).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica za vrijeme upravnog postupka nije obavijestila tuženika o povlačenju tužbe u brakorazvodnoj parnici. No, tuženik svoju odluku ne temelji samo na pokretanju brakorazvodne parnice, već i na činjenici da tužiteljica predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske, što proizlazi već i iz njezine višekratne osuđivanosti, uz dodatno vođenje kaznenog postupka protiv nje. Tužiteljica može do 90 dana u šest mjeseci bez reguliranog statusa u Hrvatskoj ostvarivati druženja i viđanja s obitelji kroz institut kratkotrajnog boravka. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog upravnog spora.
4.1. Tužiteljica je, na vlastiti prijedlog, u ovome sporu saslušana kao stranka. Izvođenjem tog dokaza u upravnom sporu prestalo je biti odlučno je li tuženik u upravnom postupku poduzeo sve radnje potrebne radi omogućavanja izjašnjenja tužiteljice. Tužiteljica je u ovome sporu iskazala, u bitnome, sljedeće.
„U izvanbračnu zajednicu sa HE stupila sam prije 15 godine, a 2017. smo sklopili brak. U braku je bilo trzavica, ali smo ih u međuvremenu prevladali. Suprug je 2021. obolio od zloćudnog raka prostate. U vrijeme donošenja osporavanog rješenja u srpnju 2024. bili smo u braku i živjeli smo zajedno. Suprug je pokrenuo postupak radi razvoda braka na nagovor svoje kćeri. Postupak je pokrenut u lipnju 2022., a tužba je povučena u listopadu 2022. U međuvremenu sam suprugu pružala pomoć za vrijeme liječenja bolesti. U vrijeme brige o suprugu podnijela sam zahtjev za privremeni boravak, jer tada nisam mogla istodobno boraviti u [adresa] i u [adresa]. Taj brak nije sklopljen iz koristi, već iz ljubavi i poštovanja. U ovom postupku nisam zaprimila poziv za saslušanje od strane tuženika, ali sam se po svakom povratku iz Zagreba javljala u PP Crikvenica pri čemu službenice zadužene mojim predmetom nisu bile prisutne već sam obavješćivana da dođem kasnije. Od podnošenja zahtjeva boravila sam na prijavljenoj adresi u [adresa] osim kada sam odlazila u Zagreb radi spomenute brige o suprugu.
(…)
Točno je da sam u tužbi navela da su u to vrijeme na kući u [adresa] obavljani obimni građevinski radovi ali sam u toj kući boravila kada sam dolazila iz Zagreba. Nisam znala da sam dužna postaji prijaviti i izbivanje u Zagrebu.
(…) vezano uz dio obrazloženja osporavanog rješenja u kojem se tužiteljica označava kao višestruki počinitelj prekršaja s elementima nasilja te da se uz nju vode kazneni postupci odgovara da je u tim slučajevima ona bila žrtva, da nikada nije utvrđeno nikakvo nasilje te da je to bila posljedica mržnje kćerki supruga koje su poticale na razdor njihova braka. Smatra da bi njezino protjerivanje iz Republike Hrvatske veliku štetu nanijelo ne samo tužiteljici već i njenom suprugu s obzirom na njegovo zdravstveno stanje.“
4.2. Premda joj je Sud to omogućio, tužiteljica u ostavljenom roku ni do zaključenja rasprave nije dostavila dokumentaciju na koju se pozvala na prvom ročištu za raspravu (tj. dokumentaciju o navodnoj obustavi kaznenog postupka).
4.3. Raspravnim rješenjem od 16. travnja 2025. odbijeni je prijedlog tužiteljice da u svojstvu svjedoka bude saslušan njezin suprug HE, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Negativna odluka tuženika temelji se na odredbama članka 59. stavka 1. točkama 5. i 7. Zakona o strancima. Te odredbe glase:
„(1) Državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako: (…)
5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a
(…)
7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.“
7. U obrazloženju osporavanog rješenja citirane su i ostale mjerodavne odredbe Zakona o strancima. Te su odredbe, stoga, tužiteljici poznate.
8. Pretpostavke za odobrenje privremenog boravka državljaninu treće zemlje sadržane u članku 59. stavku 1. Zakona o strancima propisane su kumulativno. Sud je, pritom, suglasan s argumentacijom tuženika o postojanju zapreke vezane uz opasnost tužiteljice za javni poredak (t. 7.), prema stanju stvari u vrijeme donošenja osporavanog rješenja tuženika. Ta je argumentacija tužiteljici poznata, a tužiteljica je svojim izlaganjem u ovome sporu nije osnovano dovela u pitanje. Zbog toga za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja u upravnom sporu nije nužno utvrđivati (ne)ispunjenje ostalih pretpostavki iz članka 59. stavka 1. Zakona o strancima. Netom navedeno čini dovoljnu osnovu za odbijanje tužbenog zahtjeva.
9. Sud ujedno primjećuje da točkom 1. izreke osporavanog rješenja nije, u smislu članka 98. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), određeno navedeno koji je tužiteljičin zahtjev odbijen. Ipak, kada se sadržaj te točke izreke sagledava u cjelini s uvodom rješenja, može se nedvojbeno utvrditi o čemu je tuženik odlučio, pa spomenuti postupovni nedostatak nije utjecao na rješavanje predmeta postupka (u smislu članak 116. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS).
10. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
11. Osporavanim rješenjem tuženika nije odlučeno o mjerama povratka u odnosu na tužiteljicu. Među strankama je nesporno da o tome nije odlučeno ni do zaključenja rasprave u ovom upravnom sporu. Točka 2. izreke osporavanog rješenja pritom nije zapreka da u odnosu na tužiteljicu bude primijenjena i mjera blaža od protjerivanja, tim više što se i tuženik u ovome sporu pozvao na institut kratkotrajnog boravka kao način ostvarivanja tužiteljičinih obiteljskih odnosa u Republici Hrvatskoj. U svakom slučaju, odlučivanje o mjerama povratka bit će predmet zasebne upravne stvari, uz mogućnost tužiteljice da u tom pogledu koristi pravna sredstva u zasebnom upravnom postupku i možebitnom zasebnom upravnom sporu, uključujući razmatranje općih i posebnih mjera zaštite (članak 182. i članak 191. Zakona o strancima). Ishod ovoga spora nije zapreka da tužiteljica podnese novi zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, ako i kada bude smatrala da ispunjava za to propisane pretpostavke, prema stanju stvari u vrijeme podnošenja novog zahtjeva i odlučivanja o odnosnom zahtjevu.
U Rijeci 18. lipnja 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Gjergju Lekaju, Rijeka, Dolac 8
- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj,
Policijskoj postaji Crikvenica, Crikvenica, Kralja Tomislava 85a
