59. P-1180/2019-44

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika FRANCK d.d., OIB: 07676693758, [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Sadriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o., Zagreb, Ulica kralja Držislava 8, protiv tuženika- protutužitelja VELI TADEJ d.o.o., [adresa], OIB: 16494162995, zastupan po punomoćniku Marku Ivici, odvjetniku Zagrebu, Crvenog križa 23, radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025.. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku VELI TADEJ d.o.o., [adresa], OIB: 16494162995, predati tužitelju FRANCK d.d., [adresa], OIB: 07676693758 u vlasnički posjed zemljišnoknjižnu česticu 5276/17, označenu kao VODOVODNA - DVORIŠTE, ukupne površine 825 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.“

II. Tuženik VELI TADEJ d.o.o. [adresa], OIB: 16494162995, dužan je tužitelju FRANCK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 07676693758 predati u suposjed (s udjelom tužitelja od 445/825 dijela) kč. br. [katastarska čestica], označenu kao VODOVODNA - DVORIŠTE, ukupne površine 825 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je Veli Tadej d.o.o. [adresa], OIB: 16494162995, vlasnik nekretnine koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište površine 825 m2 što je tužitelj -protutuženik, trgovačko društvo Franck d.o.o. [adresa], OIB: 07676693758, dužno priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na cijeloj opisanoj nekretnini.“

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju -protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 17.830,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2025. do isplate , po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.830,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] označene kao „25 tvorničkih zgrada industrije „Franck“, tvorničko dvorište i novosagrađena zgrada, pogon za ekstrakciju kave i čaja u [adresa] sagrađena na 11262/11535, 3 dijela kč. br. [katastarska čestica]“ ukupne površine 7 jutara i 335,3 čhv, odnosno 41560 m[2,] sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dio prethodno navedene zemljišnoknjižne čestice je katastarska čestica [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], označena kao [adresa], dvorište ukupne površine 825m[2] , koja nije formirana u zemljišnim knjigama. Iako je tužitelj vlasnik katastarske čestice [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], cijelu predmetnu česticu trenutno posjeduje i koristi samo tuženik, koji je od vršenja bilo kakvih vlasničkih ovlaštenja tužitelja samovlasno i potpuno isključio. Ističe kako je tuženik u posjedu cijele predmetne čestice bez ikakve valjane pravne osnove stoga tužitelja na temelju odredbe čl. 161. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima traži predaju u posjed premetne nekretnine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da iz zk izvatka proizlazi da je tužitelj vlasnik jednog dijela k. č. br. [katastarska čestica] i to 11262/11535,3 dijela, ne cijele čestice kako to tužbom želi prikazati tužitelj. Tuženik je, za sada, izvanknjižni vlasnik upravo dijela nekretnine koja je predmet spora - nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u dijelu 825 m2. Vlasništvo dijela k. č. br. [katastarska čestica] tuženik je stekao Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim sa trgovačkim društvom Nekretnine 1960 d.o.o. dana 26. lipnja 2017. Prednik tuženika istu je stekao Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim s trgovačkim društvom Monter d.d. dana 22. ožujka 2007, a Monter d.d. je predmetni dio nekretnine stekao Ugovorom o prodaji sklopljenim s Franck prehrambenom industrijom OOUR dana 9. listopada 1989. U naravi, dio k. č. br. [katastarska čestica] koji je u izvanknjižnom vlasništvu tuženika odgovara katastarskoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno k. č. br. [katastarska čestica] iz diobnog nacrta priloženom prijavnom listu br. RN 444/02. Tužitelj je predniku tuženika, trgovačkom društvu Monter d.d. svojedobno priznao pravo vlasništva nekretnine, tada označene kao k. č. br. [katastarska čestica] (koja je bila formirana prijavnim listom RN 3257/99 u površini 825 m2, jednako kao i u priloženom prijavnom listu RN 444/02), u cijelosti,. Uvidom u potvrdu o identifikaciji, koju je priložio tužitelj, vidljivo je kako cijela k. č. br. [katastarska čestica] ima upisanu površinu 41560 m2 i podijeljena je na 11262 dijelova. Od 11262 dijelova, tužitelj je vlasnik 11535,3 dijela. Jednostavnim izračunom može se izračunati da 1 udjel ima površinu 3,69 m2 (41560 m2/11262dijela = 3,69m2). Preostali udjel u čestici (11262-11535,3) iznosi 273,3 što pomnoženo sa 3,69m2 iznosi 1008,47 m2 što predstavlja površinu k. č. br. [katastarska čestica] koja nije u vlasništvu tužitelja. Od tog preostalog dijela nekretnine, u vlasništvu tuženika je 224/11262 dijela cijele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Suprotno navodima iz tužbe, tuženik je u posjedu vlastite nekretnine i to u nesmetanom posjedu od 28. lipnja 2017., a putem svojih prednika od 1989. Jednako tako, suprotno navodima iz tužbe, tuženik nije tužitelja isključio od vršenja bilo kakvih vlasničkih ovlaštenja, već tužitelj tuženiku nikada nije dokazao svoje pravo na posjed ili pravo vlasništva koje bi ga ovlastilo na vršenje bilo kakvih vlasničkih ovlaštenja. Uostalom, tuženikov posjed nikako nije i ne može biti bez osnove jer je posjed nekretnine predniku tuženika predao upravo tužitelj. Tuženik napominje da se u pogledu nekretnine koja je predmet postupka, pred zemljišnoknjižnim odjelom Općinskog građanskog suda vodi pojedinačni ispravni postupak pod poslovnim brojem Z-42438/15, a što je vidljivo i iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige. U tom postupku tuženik je prigovor kao i prijavu prijedloga za upis prava vlasništva upravo na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (a koja odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u odnosu na koju je tužitelj usmjerio svoj zahtjev za stvari predajom u posjed.

3. Podneskom od 13. veljače 2020. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev te navodi kako je nakon podnošenja tužbe dovršen pojedinačni ispravni postupak koji se vodio pred Zemljišnoknjižnim odjelom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Z-42438/2015 te da je na temelju rješenja od 31. listopada 2019. formirana nova zemljišnoknjižna čestica br. 5276/1 k. o. [katastarska općina], tako da je njena površina povećana za 3.636,00 m2, dok je zabilježba o izgrađenosti zgrada tužitelja na 11262/11535,3 dijela čkbr. [katastarska čestica], brisana. Nekretnina koja je predmet ovog postupka (katastarska čestica [katastarska čestica] označena kao [adresa], upisana u posjedovni list 2827 k. o. [katastarska općina]) nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka više nije dio dosadašnje zemljišnoknjižne čestice br. 5276/1 k. o. [katastarska općina] već je formirana kao samostalna zemljišnoknjižna čestica 5276/17 k. o. [katastarska općina], označena kao Vodovodna dvorište površine 825 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška]. U bitnom osporava navode tuženika te ističe kako tuženik nije uknjižen kao vlasnik ni suvlasnik predmetne nekretnine pa stoga nema nikakvih stvarnih prava na nekretnini, niti pravo na posjed. Navodi kako posjed tužitelja i njegovih prednika nije bio istinit, nije bio zakonit jer očito ne postoji pravni temelj - pravo na posjed i ni u jednom trenutku nije bio pošten. Osporava da bi navedenim ugovorima i suglasnošću tuženik stekao pošten zakonit i istinit posjed predmetne nekretnine. Budući da je nakon podnošenja tužbe i nakon okončanja pojedinačnog ispravnog postupka došlo do promjene opisa nekretnine koja je predmet tužbe, tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev te postavlja tužbeni azthejv koji glasi:

„ Tuženik VELI TADEJ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 16494162995, dužan je tužitelju FRANCK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 07676693758 predati u vlasnički posjed zemljišnoknjižnu česticu 5276/17, označenu kao VODOVODNA - DVORIŠTE, ukupne površine 825 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i sve u roku od 15 dana.“

Podredno opreza radi i samo ako sud utvrdi da je tuženik suvlasnik predmetne zemljišnoknjižne čestice u 380/825 dijela, te ako sud ne prihvati prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelj postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Tuženik VELI TADEJ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 16494162995, dužan je tužitelju FRANCK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 07676693758 predati u suvlasnički suposjed s udjelom tužitelja od 445/825 dijela zemljišnoknjižnu česticu 5276/17, označenu kao VODOVODNA - DVORIŠTE, ukupne površine 825 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana.“

4. U daljnjem tijeku postupka spojen je spis ovoga suda poslovni broj P-2403/19 u kojem je tužitelj Veli Tadej d.o.o. (a ovdje tuženik) a tuženik je Franck d.o.o. (ovdje tužitelj) na spis poslovni broj P-1180/19 rješenjem od 20. srpnja 2020. (list 136 spisa) a radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

5. Dakle tužbeni zahtjev iz spojenog postupka se sada smatra protutužbom te istom tuženik kao protutužitelj postavlja zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište površine 825 m[2] što je tuženik , trgovačko društvo Franck d.o.o. Zagreb dužno priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na cijeloj opisanoj nekretnini . U bitnom iznosi istovjetne navode kao u odgovoru na tužbu te navodi kako je vlasništvo nekretnine koja se sastoj od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim sa trgovačkim društvom Nekretnine 1960 d.o.o. dana 26/06/2017. Prednik tužitelja istu je stekao Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim s trgovačkim društvom Monter d.d. dana 22/03/2007 te Aneksom tom ugovoru od 18. lipnja 2007, a Monter d.d. je predmetnu nekretninu stekao Ugovorom o prodaji sklopljenim dana 9. listopada 1989, s Franck prehrambenom industrijom OOUR kao prodavateljem. Jedan od prednika tužitelja, trgovačko društvo Monter d.d., uz suglasnost tuženika, pokrenulo je postupak parcelacije nekretnine iz točke 2. tužbe, u svrhu uređenja zemljišnoknjižnog stanja i uknjižbe prava vlasništva za korist Monter d.d., a što je vidljivo iz prijavnog lista br. RN 3257/99 kojim je prijavnim listom je od dijela k. č. br. [katastarska čestica], koji je bio u izvanknjižnom vlasništvu tužitelja a koji u cijelosti odgovara katastarskoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oformljena nova k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naodi akako se tuženik Franck d.d. tabularnom izjavom od 10. siječnja 2000. odrekao prava vlasništva tako opisane nekretnine i predniku tužitelja, trgovačkom društvu Monter d.d. i priznao pravo vlasništva u cijelosti ovako novoformirane nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] (koja je bila formirana prijavnim listom RN 3257/99 u površini 825 m2).

6. U odgovoru na sada protutužbu tužitelj -protutuženik u bitnom je osporio je da je posjed protutužitelja bio zakonit, istinit i pošten u odnosu na predmetnu česticu površine 825 m[2] te osporava sve iznesene navode tuženika-protutužitelaj. Navodi kako je tuženik tijekom pojedinačnog ispravnog postupka iznosio iste tvrdnje te se pozivao na iste isprave međutim zemljišnoknjižni sud je unatoč tome odbio prigovor i prijavu upisa tuženika te proveo upis iz kojeg proizlazi da je tužitelj jedini i isključivi vlasnik zemljišnoknjižne čestice br. 5276/17 k. o. [katastarska općina], uz obrazloženje „da iz dostavljenih isprava ne proizlazi da bi GG stekao pravo vlasništva na novoformiranoj zk.č.br. 5276/17 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 825 m2.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga (list 5-7, 10-13, 64-68, 146-147, 219-200 spisa), Identifikaciju čestica (list 8-9 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji od 26. lipnja 2017. (list 25-29, 177-181 spisa), Kupoprodajni ugovor od 22. ožujka 2007. (list 30-33, 170-173 spisa), Ugovor o prodaji 8. lipnja 1989. (list 34-37, 160-163 spisa), Prigovor i prijavu prijedloga za upis od 6. ožujka 2019. (list 38-40 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 41 spisa), Prijavni list od 27. listopada 1999. (list 42-43 spisa), dopisa Hrvatskog fonda za privatizaciju Monteru d.d. od 3. travnja 1995. (list 44 spisa), zahtjev za upisa u zemljišne knjige od 10. siječnja 2000. (list 45 spisa), Rješenje Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove, Odjel za katastar, Odsjek za katastar Zagreb, od 9. rujna 1996. (list 46-47, 94-95, 148-149,), Potvrdu Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 22. studenog 1999. i diobni nacrt (list 48 -50 spisa), Suglasnost za provođenje parcelacijskog elaborata u zemljišnoj knjizi od 10. siječnja 2000. (list 5, 156-157 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-48699/19 od 31. listopada 2019. (list 69-82, 221-234 spisa), Povijest promjena na katastarskim česticama (list 89-90 spisa), rješenje Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove, Odjel za katastar, Odsjek za katastar Zagreb, od 24. srpnja 1996. (list 91-93 spisa), potvrda javnog bilježnika (list 97-98 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 109-126, 185-206 spisa), rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, od 3. prosinca 2015. (list 127-128, 235-236 spisa) prijavi list i diobni nacrt od 27. listopada 1999. (list 150-154 spisa), zahtjev za upis u zemljišne knjige od 10. siječnja 2000. (list 159 spisa), Ugovor o prodaji 1/97 od 29. travnja 1997. (list 164-169 spisa), Aneksa kupoprodajnog ugovora od 18. lipanja 2007. (list 174-176 spisa), Suglasnosti od 26. lipnja 2017 i 27 studenog 2019(list 182-184), Ugovor o kupoprodaji od 2. studenog 2021. (list 286-294 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka NG (list 347-349 spisa).

8. Na ročištu 13. svibnja 2025. sud je odbio izvođenje svih neizvedenih dokaza budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje.

9. Također valja napomenuti da je vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbu na ročištu 4. listopada 2022. u smislu odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP) određena u iznosu od 500.000,00 kn.

10. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP -a ovaj sud je ocijenio tužbeni i protutužbeni zahtjev neosnovanim, a eventualno kumulirani zahtjev osnovanim.

11. Predmet tužbenog zahtjeva je predaja u posjed kč. br. [katastarska čestica], označena kao Vodovodna-dvorište ukupne površine 825 m[2] , sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je predmet protutužbenog zahtjeva utvrđenje vlasništva na navedenoj nekretnini. Tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na predaju suposjed kč. br. [katastarska čestica], označene kao Vodovodna-dvorište ukupne površine 825 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Među strankama nije sporno da je tuženik u vrijeme podnošenja tužbe bio u posjedu predmetne nekretnine, nije sporno da je tužitelj uknjižen kao vlasnik u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nije sporno da je u odnosu predmetnu nekretninu tuženik sklopio Ugovor o kupoprodaji od 2. studenog 2021. sa društvom Granola d.o.o. kojem je istu prodao .

13. Među strankama je sporno ima li tužitelj-protutuženik pravo na predaju u posjed, odnosno ima li tuženik-protutužitelj jače pravo na posjed odnosno je li isti vlasnik predmetne nekretnine odnosno je li istu stekao dosjelošću, sporno je ima li tuženik-protutužitelj uopće pravo na pravnu zaštitu u predmetom postupku obzirom na provedeni pojedinačni ispravni postupak u kojem je bio upućen na podnošenje tužbe na ispravak a koju nije podnio, a također sporno je ima li isti pravo na postavljanje protutužbe na utvrđenje prava vlasništva kada je u konkretnom slučaju otuđio nekretninu za koju traži utvrđenje prava vlasništva.

U odnosu na tužbeni zahtjev.

14. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/0, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 dalje: ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. st. 1. ZVDSP-a).

Prema odredbi čl. 163. st. 1. ZVDSP-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

15. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga razvidno je da je na kč. br. [katastarska čestica] površine 825 m[2] označenoj kao VODOVODNA - DVORIŠTE, površine 825 m , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao jedini vlasnik upisan tužitelj. Između stranaka nije sporno da je tuženik u trenutku podnošenja tužbe bio u posjedu predmetne nekretnine a koju je tijekom postupka otuđio.

16. Sukladno pravnom shvaćanju broj: Su-IV-56/19-10, zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 21. listopada 2019., kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe."

Navedeno shvaćanje upravo se odnosi na situaciju kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, a što je u konkretnom slučaju tuženik učinio sklapanjem Ugovora o kupoprodaji od 2. studenog 2021. pa se na taj način štiti tužitelja koji je podnio osnovanu tužbu odnosno na taj način se tuženika sprječava da opstruira pravo tužitelja i njegov eventualni uspjeh u parnici.

17. Nadalje u odnosu na predmetnu nekretninu proveden je pojedinačni ispravni postupka te je sud uvidom u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z-48699/19 od 31. listopada 2019. utvrdio da je pod točkom I. navedenog rješenja usvojena prijava upisa tužitelja Francka d.d. zaprimljena pod posl. brojem: Z-42438/15 te je na temelju prijavnog lista Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 24. veljače 2017. broj RN 17/2017 , između ostalog, formirana i upisana nova zemljišnoknjižna čestica br. 5276/1 k. o. [katastarska općina], tako da je njena površina povećana za 3.636,00 m2 te ista sada ima površinu 45196 m[2] , upisana je kč. br. [katastarska čestica] dvorište, Vodovodna površine 825 m , a brisana je zabilježba da su 25 tvorničkih zgrada industrije „Franck“ tvorničko dvorište, novosagrađena zgrada pogon za ekstrakciju kave i čaja sagrađene na 11262/11535,3 dijela čk. br. 5276/1. Slijedom navedenog , nekretnina koja je predmet ovog postupka (katastarska čestica [katastarska čestica] označena kao [adresa], upisana u posjedovni list 2827 k. o. [katastarska općina]) nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka više nije dio dosadašnje zemljišnoknjižne čestice br. 5276/1 k. o. [katastarska općina] već je formirana kao samostalna zemljišnoknjižna čestica 5276/17 k. o. [katastarska općina], označena kao Vodovodna dvorište površine 825 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška]. Pod točkom II. rješenja odbijena je prijava upisa VELI TADEJ d.o.o. pod poslovnim brojem Z-12029/19 te je isti upućen svoje navodno pravo ostvarivati u parnici tužbom za ispravak.

Iz navedenog rješenja razvidno je kako je tuženik u predmetnom postupku 6. ožujka 2019., zaprimljenim pod poslovnim broje, Z-12929/19, podnio prigovor i prijavu u kojem navodi kako je izvanknjižni vlasnik dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se protivi upisu Francka d.d. kao vlasnika kč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] u cijelosti te je predložio upisati pravo vlasništva na novoformiranoj kč. br. [katastarska čestica] na temelju preslike Ugovora o prodaji od 8. lipnja 1989., Ugovora o prodaji od 29. travnja 1997. , preslike kupoprodajnog ugovora od 22. ožujka 2007., Aneksa od 18. lipnja 2007. i Ugovor o kupoprodaji od 26. lipnja 2017. Sud navodi kako iz dostavljenih isprava ne proizlazi kako bi VELI TADEJ d.o.o. stekao pravo vlasništva na novoformiranoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 825 m[2] ., odnosno da tijekom postupka nije dokazao da je stekao svoje pravo vlasništva navedene nekretnine, a u pogledu navoda o stjecanje na temelju dosjelosti u rješenju sud ističe kako se dosjelost stječe kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost i to temeljem presude donesene u parničnom postupku. Također je navedeno da bi sud mogao eventualno upisati pravo vlasništva na dijelu nekretnine u površini od 380 m[2] potrebno je predložiti upis promjene broja, oblika, površine i izgrađenosti katastarske čestice te prijedlogu priložiti list za zemljišnu knjigu kako bi se promjenom broja, oblika, površine i izgrađenosti formirala zemljišnoknjižna čestica za nekretninu površine 380 m[2] .

Prvenstveno valja napomenuti kako tuženik nije postupio sukladno uputi iz rješenja od 31. listopada 2019. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela te nije podnio tužbu za ispravak . Naime tužbom za ispravak pobijaju se upisi izvršeni u postupku osnivanja i obnove zemljišne knjige, u pojedinačnom ispravnom postupku(kao u konkretnom slučaju), kao i u postupku povezivanja, pri čemu upis ne mora biti obavljen samo uknjižbom kao kod brisovne tužbe, nego i drugim zemljišnoknjižnim upisima. Tuženik je podnio tužbu za utvrđenjem prava vlasništva (ovdje protutužba) te u svakom slučaju isti može ostvarivati pravnu zaštitu navedenom tužbom bez obzira što nije podnio tužbu za ispravak nakon pojedinačnog ispravnog postupka. Na temelju navedenog rješenja proveden je i upis u zemljišnoj knjizi.

18. Uvidom u Ugovor od 8. lipnja 1989. utvrđeno je da je isti sklopljen između Franck prehrambene industrije OOUR-a (prednika tužitelja), kao prodavatelja, i Monter RO za projektiranje, inženjering poslove, proizvodnju , montažu u industriji i postavljanje svih vrsta instalacija u građevinarstvu, kao kupca, kojim je Monter tada od Francka kupio poslovni prostor te interno parkiralište površine 380 m[2] (čl. 1.). Nadalje u čl. 1. toga ugovora navedeno je kako je zgrada u kojoj se nalaze poslovne prostorije (stambeno poslovna zgrada) sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina].

19. Nadalje iz dopisa Hrvatskog fonda za privatizaciju od 3. travnja 1995. proizlazi da je u temeljnu glavnicu dioničkog društva Monter d.d. na osnovi pretvorbe unesen dio parkirališta u površini od 380 m2.

20. Potom iz Ugovora od 22. ožujka 2007. koji je sklopljen između društva Monter d.d. kao prodavatelja i Makart nekretnine d.o.o. kao kupca protizalzi kako je prema čl. 1. predmet kupoprodaje poslovni prostor i interno parkiralište od 380 m2. Nadalje u pogledu parkirališta i zemljišta sa sjeverne strane označenih kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 825 m[2] prodavatelj u ugovoru navodi kako je posjednik iste te da na kupca stoga prenosi pravo korištenja te dozvoljava da se u katastarskom operatu izvrši promjena korisnika na navedenoj čestici.

21. Zatim Makart nekretnine d.o.o., kao prodavatelj, sklapa Ugovor o kupoprodaji 26. lipnja 2017. sa tuženikom kao kupcem te je u čl. 1. toga Ugovora navedeno kako je predmet istoga kupoprodaja nekretnina upisanih u posjedovni list Gradskog ureda za katastar i geodetske pravne poslove Grada Zagreba br. 2827 k.o.

Črnomerec koji se sastoji od :

380/825 suvlasničkog dijela kč. br. [katastarska čestica] dvorište u [adresa][2] a koju u naravi čini asfaltirano parkiralište na istočnoj strani čestice 3265/4 u površini 380 m[2] .

22. Tuženik je tijekom postupka sklopio Ugovor o kupoprodaji 2. studenog 2021. kojim je kao prodavatelja Granoli d.o.o. kao kupcu prodao, između ostalog i izvanknjižno vlasništvo parkirališta sa istočne i zelene površine sa sjeverne strane nekretnine iz st. 1. koja se sasotoji od kč. br. [katastarska čestica], dvorište sa 825 m[2] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čl. 1. toč. 2. Ugovora).

23. Uvidom u suglasnost za provođenje parcelacijskog elaborata u zemljišnoj knjizi od 10. siječnja 2000. (list 156 spisa) razvidno je da je istu potpisao za Franck d.d. pravni savjetnik Draško Štimac, po ovlaštenju generalnog direktora. Tim očitovanjem Franck d.d. potvrđuje da su suglasni da se u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zagrebu provede parcelacijski elaborat RN 3257/99 u kojem se iz suvlasničkog djela na kč. br. [katastarska čestica] izdvaja nova 5276/17, dvorište površine 825 m2 te da su suglasni da se na novu kč. br. [katastarska čestica] upiše Monter d.d. , za koju imaju pravovaljanu dokumentaciju.

24. Dakle iz prethodno navedenih Ugovora, i to iz prvog Ugovora od 8. lipnja 1989., sasvim jasno proizlazi kako je Monter d.d. bio svjestan da mu ne pripada pravo na posjed čitave nekretnine u površini od 825 m[2] . Uostalom i tijekom posutpka pretvorvbe razvidno je da je u temelji kapital društva Monter d.d. uneseno samo parkiralište u površini od 380 m[2] . Prema tome niti daljnjim raspolaganjem nije mogao prenositi više prava nego što je eventualno imao. Da je toga Monter d.d. bio svjestan proizlazi i iz sadržaja Ugovora od 22. ožujka 2007. i to odredbe čl. 2. Ugovora, kojim Monter samo prenosi pravo korištenja a upravo se takvim naznačavanjem prava u suštini ukazuje da su stranke bile svjesne da isti nema pravnog temelja za posjedovanje u navedenom opsegu jer „pravo korištenja“ kao takvo ne postoji niti u zakonu niti se kao takvo moglo ugovarati pa stoga niti ne proizvodi nikakve niti pravne niti stvarne učinke.

Prema tome iz svih ugovora proizlazi kako je svakom stjecatelju bilo poznato kako predmet kupoprodaje nijednog ugovora nije bila nekretnina u ukupnoj površini od 825 m2, stoga nisu niti osnovani navodi tuženika da je već prvim Ugovorom od 8. lipnja 1989., predan posjed čitave nekretnine u površini od 825 m[2] .

25. Nadalje u odnosu na navedenu Suglasnost od 10. siječnja 2000. prvo treba ukazati da je ista dana za provođenje parcelacijskog elaborata koji u konačnici nije niti proveden. Nadalje sadržaj iste nikako se ne bi mogao tumačiti kao način stjecanja vlasništva na cjelokupnoj nekretnini jer je zakon jasan i navedeno ne predstavlja niti naslov (titulus) niti način (modus ) stjecanja prava vlasništva. Također iz posljednje rečenice te Suglasnosti proizlazi kako su suglasni da se na novu česticu upiše Monter d.d. za koju imaju pravovaljanu dokumentaciju. Naime iz dokumentacije dostavljene tijekom ovog postupka nije razvidno da je tuženik dostavio upravo tu pravovaljanu dokumentaciju na koju ukazuje Suglasnost a uostalom da istu posjeduje vjerojatno bi uknjižio bi svoje pravo na predmetnoj nekretnini što nije niti učinjeno svih ovih godina.

Nadalje nisu osnovani navodi tuženika kao bi se navedena Suglasnost sadržajno imala smatrati tužiteljevim odricanjem od prav vlasništva.

Prema odredbi čl. 172. st. 2. ZVDSP-a pravo vlasništva nekretnina prestaje odreknućem tek kad na temelju očitovanja o odricanju vlasništva, danog u obliku isprave prikladne za zemljišnoknjižni upis to pravo bude izbrisano u zemljišnoj knjizi ako zakon ne određuje drugačije.

Dakle već i samog sadržaja naveden zakonske odredbe te usporedbe sa sadržajem Suglasnosti razvodno je da se ista ne može smatrati odreknućem od prava vlasništva te uostalom samo pravo vlasništva prestaje tek u trenutku kada bude izbrisano iz zemljišne knjige a što se u konkretnom slučaju nije niti dogodilo a uprav iz razloga jer nije niti riječ o očitovanju o odricanju u smislu naveden zakonske odredbe. Prema tome niti u navedenom dijelu nisu osnovi navodi tuženika. ..

Također valja napomenuti kako je tuženik u spis ujedno dostavio zahtjev za upis u zemljišne knjige od 10. siječnja 2000. (list 159 spisa). Tužitelj je stoga zatražio od Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu podatak je li i kada društvo Monter d.d. u zemljišne knjige predalo zahtjev za upis parcelacijskog elaborata RN 3257/99 za zkč. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojim predlaže da se novonastala zkč. [katastarska čestica], dvorište površine 825 m2, upiše u vlasništvo „Montera“. Iz odgovora Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela od 28. rujna 2020. (list 253 spisa ) proizlazi da je uvidom u zemljišne knjige utvrđeno da nije zaprimljen prijedlog Montera d.d. za upis vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da zahtjev od 10. siječnja 2000. nema prijemni žig i nije pravovaljan. Dakle tuženik je u spis dostavio zahtjev koji nije uopće predan Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu te se ovakvo njegovo postupanje može isključivo tumačiti kao neprimjereni pokušaj navođenja na pogrešno zaključivanje u pogledu tuženikovih navoda iznesenih tijekom postupka.

26. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedoka NG koji navodi kako je u društvu Makart d.o.o. bio tijekom 1997. "tihi vlasnik" te je tada Makart d.o.o. od Montera d.d. kupio poslovne prostore na adresi [adresa] i to nekih cca 80% poslovnih prostora te je također kupljeno i parkiralište od oko 380 m2, a razlika do otprilike 380 do 720 m2 im je dana u posjed od Montera koji je to kupio tijekom 1980. -tih godina od Francka. Kada su sklopili taj kupoprodajni ugovor 1997. parkiralište je već bilo ograđeno te mu je poznato da je Franck podigao tu ogradu dok je uprava bila u tim prostorima tijekom 1980. -tih godina. Navodi kako je tu nekretninu društvo Veli Tadej imalo u vlasništvu do prošle godine, kada je ista prodana društvu Granola d.d. Poznato mu je samo da je stari zakupnik ostao u tom proslovnom prostoru koji je sada starački dom, a dalje mu detalji nisu poznati. Navodi kako mu je poznato da je 2000. kod javnog bilježnika ovjerena izjava financijskog direktora tužitelja kojim je isti potvrdio da je Monteru d.d. dano vlasništvo, odnosno da mu pripada cjelokupni prostor koji je ograđen zajedno sa parkiralištem.Pod pojmom „tihi vlasnik“ podrazumijeva da je on u tim društvima donosio sve odluke , dakle njega se o svemu pitalo odnosno prije donošenja svih odluka unutar društva iako nije bio nigdje naveden u strukturama tih društava. Riječ je društvima Makart d.o.o., Makart nekretnine d.o.o. te Veli Tadej d.o.o. Navodi kako je upravo on donio odluku u ime društva Veli Tadej d.o.o. i oko posljednje kupoprodaje predmetne nekretnine društvu Granola d.o.o. no nije tihi vlasnik u društvu Granola d.o.o. . Makart nekretnine d.o.o. sklopile novi ugovora sa Monterom d.o.o. 2007. a predmet tog ugovora bilo preuzimanje nekretnina od Makart d.o.o. i dio onih 20% od Montera koji nije bio predmet kupoprodajnog ugovora iz 1997. time da je i tada dostavljeno od društva Monter d.d. i pisana izjava iz 2000., kojom je Franck potvrdio da je sve u vlasništvu Montera. Poznato mu je da se vodio nekakav zemljišnoknjižni postupak, koji je vodila agencija koju je angažirao Franck, te mu nije poznat ishod zemljišnoknjižnog postupka, a pred ti zemljišnoknjižnim sudom nisu sudjelovala društva Makart nekretnine niti Veli Tadej.

Sud nije prihvatio iskaz svjedoka NG u dijelu u kojem navodi kako je parkiralište površine od 380 m[2] Makart d.o.o. kupio od Montera d.d. a razlika do 720 m[2] da im je dana u posjed budući iz Ugovora o prodaji od 29. travnja 1997. (list 164- 169 spisa) ne proizlazi da je uopće predmet kupoprodaje toga ugovora bilo parkiralište površine 380 m[2] . U tom ugovoru iz čl. 4. proizlazi suglasnost da kupcu pripada pravo korištenja 50 % ukupnog parkirnog prostora dakle nikako cijele nekretnine. Naime parkiralište od 380 m[2] Makart d.o.o. je stekao Kupoprodajnim ugovorom od 22. ožujka 2007. i u tim ugovorom Monter d.d. prenosi pravo korištenja preostale površine od 445 m[2] na Makart d.o.o. . Također sud nije prihvatio niti navode svjedoka kako iz izjave G iz 2000. proizlazi da je cjelokupna sporna nekretnina u vlasništvu Montera d.d. budući navedeno niti ne proizlazi iz navedene dokumentacije odnosno Suglasnosti iz 2000. a kako je to već ranije obrazloženo pod točkom 25. Nadalje nisu prihvaćeni niti navodi svjedoka kako GG nije sudjelovao u zemjišnoknjižnom postupku jer suprotno proizlazi iz samog rješenja Zemljišnoknjižnog odjela, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z-48699/19 od 31. listopada 2019. a također navodi svjedoka su ocijenjeni proizvoljnima i prilagođena tuženikovim navodima jer je upravo sam svjedok zainteresiran za ishod spora a uzimajući u obzir na njego položaj tihog vlasnika kako sam navodi u društvima koja su raspolagala predmetnom nekretninom .

27. Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZVDSP-a propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Pravo vlasništva stečeno je kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom (stavak 2.).

28. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema stavku 2 istoga članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3. ).

Posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zlouporabom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da poštenje prestaje čim je posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP-a).

29. Prema pravnom shvaćanje broj Su-IV-56/19-2, zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održanoj 14. veljače 2019., pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

30. Međutim da bi se u konkretnom slučaju primijenio rok od deset godina za tzv. redovnu dosjelost morala bi biti riječ o kvalificiranom posjedu što podrazumijeva da je posjed prvenstveno zakonit. U konkretnom slučaju posjed predmetne nekretnine u površini od 825 m[2] nedvojbeno nije zakonit jer tuženik, niti njegovi prednici, nemaju valjani pravni temelj za posjed predmetne nekretnine u navedenoj površini. Naime navedena suglasnost nije niti može biti valjani pravni temelj posjedovanja jer kako je već navedeno ista nije niti titulus niti modus stjecanja vlasništva.

31. Također iz prethodnog navedenog razvidno je da prednici tuženika nisu niti bili pošteni posjednici u odnosu na predmetnu nekretninu u površini od 825 m[2] , jer obzirom na sadržaj navedenih ugovora isti su mogli znati da im ne pripada posjed cijele nekretnine u površini od 825 m[2] a uostalom budući da je istim raspolagao NG kako isti i sam navodi, razvidno je da je u svakom slučaju unošenjem kvazipravnih konstrukcija u smislu „prava korištenja“ isti itekako bio svjestan kako nema pravo na posjed. Međutim i u slučaju kada bi se smatralo da je isti bio pošteni posjednik od dane Suglasnosti iz 2000. godine u svakom slučaju niti tada nije prošao rok za izvanrednu dosjelost od dvadeset godina. Naime ovaj postupak kako po tužbi tako i protutužbi započeo je još tijekom 2019. a kako je prethodno navedeno pretpostavke za dosjelost moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe. Međutim valja napomenuti kako je pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak započeo još 2015. a ujedno je u istom tuženik sudjelovao kao stranka.

32. Međutim tuženikov ukidajući materijalnopravni prigovor protiv vlasničkog zahtjeva u dijelu je osnovan. Naime iz analiziranih ugovora razvidno je da je prednik tužitelja prodao parkiralište u površini od 380 m[2] društvu Monter RO , pravnom predniku društva Monter d.d. koju je navedeno parkiralište unio i u temelji kapital društva prilikom pretvorbe. Također iz navedenih ugovora koji su protom uslijedili razvidan je i pravni slijed, te prodaja parkirališta površine od 380 m[2] sve do tuženika. Prema tome u svakom slučaju na dijelu predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica], koju nesporno čini i parkiralište površine od 380 m[2,] tuženik je je imao kvalificirani posjed dakle zakonit, istinit i pošten te je navedeno parkiralište isti stekao dosjelošću a imajući u vidu i kvalificirani posjed njegovih prethodnika u donosu na to parkiralište.

Također je uvidom u rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 3. prosinca 2015. utvrđeno da je došlo do promjene u katastarskom operatu katastarske općine [katastarska općina] te su promijenjeni podaci o zemljištu u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) te su kao suvlasnici -u posjedovnom listu 2127- navedeni Franck d.d. je kao 445/825 dijelova a Monter d.d. u preostalih 380 /825 dijelova.

33. Slijedom navedenog odbijen je tužbeni zahtjev te je prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev te je odlučeno kao pod točkom I i II. izreke ove presude.

U odnosu na protutužbeni zahtjev.

34. Prvenstveno valja istaknuti da je tuženik tijekom ovog postupka otuđio predmetnu nekretninu te je istu prodao društvu Granola d.o.o. a što proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji od 2. studenog 2021. na listu 286-294 spisa te iskaza svjedoka NG.

35. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20), održanoj 14. rujna 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-7, zauzeto je pravno shvaćanje da otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno-pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarno-pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.

36. Slijedom navedenog tuženik protutužitelj je otuđenjem predmetne nekretnine tijekom postupka izgubio dotadašnju aktivnu legitimaciju te je stoga u valjalo odbiti protutužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje: Tarifa). Naime sud je do trenutka spajanja spis cijenio vrijednost predmeta spora po svakom pojedinom predmetu i naznačenoj (utvrđenoj) vrijednosti predmeta spora a od trenutka spajanja spisa , dakle zajedničkog raspravljanja o tužbi i protutužbi, osnovica za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad je zbroj vrijednosti predmeta spora tužbe i protutužbe. Također napominje se da je sud imao u vidu da u pogledu odbijenog glavnog tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi postupka u odnosu na prihvaćeni podredno postavljeni dakle eventualno kumulirani zahtjev, a također tužitelj je u cijelosti uspio u odnosu na protutužbeni zahtjev.

Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 1. lipnja 2020. iznos od 1.000,00 eura(Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 3. lipnja 2020. iznos od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), za odgovor na protutužbu od 17. siječnja 2020. iznos od 1.000,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) , za zastupanje na ročištima 4. listopada 2022., 7. prosinca 2022., 29. ožujka 2023. i 13. svibnja 2025. iznos od po 1.452,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife u svezi čl.2. ZPP-a), za zastupanje na ročištu 2. veljače 2023. 100,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife) za sastav podneska od 30. rujna 2020., 23. siječnja 2023. i 31. siječnja 2024. iznos od po 1.452,00 eura. (Tbr. 8/1 Tarife u svezi čl. 2. ZPP-a), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife), ukupno iznosi 17.830,00 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava podnesaka od 27. listopada 2022. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a također mu nije priznat trošak sastava podnesaka od 26. rujna 2024. i 7. studenog 2024. jer tim podnescima tužitelj iznosi već prethodno iznesene navode, dakle istima ponavlja već sve prethodno navedeno. Također tužitelju nisu priznati niti troškovi zatraženi preko iznosa koji mu sukladno odredbama Tarife pripadaju te je zahtjev tužitelj u odnosu na dio troškova odbijen u ukupnom iznosu od 8.830,00 eura (točka IV. izreke).

Zagreb, 18. lipnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno u roku 15 dana po primitku presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.