REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-420/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja CULTOR SAVJETOVANJE d.o.o., Špansko 26, Zagreb, OIB: 94648815267, zastupanog po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska cesta 23, protiv tuženika POSLOVNO PREGOVARANJE d.o.o., Ulica Milana Amruša 10, Zagreb, OIB: 24627997094, zastupanog po punomoćnici Marini Kovač Krka, odvjetnici u odvjetničkom društvu Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Lučića 2/a, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 18. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.649,88 EUR sa zateznim kamatama od 10. rujna 2022. do isplate.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku, troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 721,22 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da je tražbina čije plaćanje traži u ovom postupku proizašla iz ugovora koji su sklopili tužitelj i tuženik za poduku vještina poslovnog pregovaranja. Ugovor je sklopljen na način da je tuženik tužitelju 5. rujna 2022. dao ponudu za poduku vještina poslovnog pregovaranja s ukupnom cijenom od 27.500,00 kn (3.649,88 EUR), a tužitelj je prihvatio tu ponudu i 9. rujna 2022. godine platio na tuženikov račun navedeni iznos. Tuženik je plaćenu poduku vještina poslovnog pregovaranja trebao izvršiti do 30. rujna 2022. ali ju nikada nije izvršio te se oglušio na dopis punomoćnika tužitelja kojim je zatražen povrat plaćenih novčanih sredstava. Tužitelj ukazuje na to da se tuženikova dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu, kojom pokušava opovrgnuti tužiteljeve navode, ne odnosi na utuženi poslovni odnos. S tim u vezi naglašava i to da je između tužitelja i tuženika postojao samo jedan pravni odnos, da je usluge o kojima tuženik govori u odgovoru na tužbu izvršilo društvo različito od tuženika s tvrtkom Zona znanja d.o.o. i da s tim društvom tužitelj nikada nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da nije sporno da je tužitelj platio tuženiku iznos od 27.500,00 HRK (utuženo u iznosu u eurima od 3.649,88 EUR). Kao prvo, tuženik ukazuje na to da nikada nije zaprimio tužiteljev dopis kojim od njega trži povrat plaćenog iznosa, a što je razvidno iz toga da pošta nije nikad ni na kojem mjestu nije naznačila vrijeme i datum tuženikovog primitka pošiljke, već suprotno tome, iz dokumenta o praćenju Hrvatske pošte proizlazi da je ta pošiljka vraćena tužitelju 16. listopada 2024. u 11 sati 3 minute i 27 sekundi. S tim u vezi tuženik ističe da je tužitelj od njega prije podnošenja tužbe trebao ili tražiti ispunjenje obveze, ako smatra da je tuženik nije ispunio, ili raskinuti ugovor, a budući da nije, tužitelj zbog toga ne može tražiti isplatu ovdje utuženog iznosa. Kao drugo, tužitelj u tužbi nije naveo činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ni dokaze u prilog tim činjenicama već samo paušalne navode, odnosno nije objasnio odnos među strankama ni naveo točno što je tuženik trebao izvršiti već je samo zatražio isplatu novca. Naposljetku, tuženik ističe da jest izvršio ugovorenu obvezu i u prilog tome navodi sljedeće. Tuženik se, među ostalim, bavi djelatnostima edukacije poslovnog pregovaranja te djelatnošću priprema za polaganje određenih stručnih ispita. S tužiteljem je bio u isključivo jednom poslovnom odnosu koji se sastojao u tome da je tuženik, na zahtjev prijašnje tužiteljeve direktorice gđe. ĐT, izvršio pripreme za polaganje SAT ispita za polaznika NT i pripremio cijeli mentorski program za upis na fakultet. NT je pohađao sate, konzultacije i sudjelovao na edukaciji osobno te putem tuženikove internetske platforme/aplikacije. Priprema NT je trebala trajati do proljeća 2024. tj. do njegovog upisa na fakultet. Međutim, g. NT je sudjelovao u pripremama do kolovoza 2023., a nakon toga je, iz neobjašnjivog razloga, prestao aktivno sudjelovati te je počeo zanemarivati sve radne zadatke i komunikaciju u okviru priprema. Unatoč trudu, volji i vremenu koje je tuženik uložio da ga motivira na rad i adekvatnu primjenu, g. NT je prestao dolaziti na dogovorene termine priprema i konzultacija i naposljetku je odustao od pohađanja priprema. Tuženik navodi da je na računu broj 24/1/1 kao datum izvršenja usluge navedeno razdoblje od 1. rujna 2022. do 30. rujna 2022. iz knjigovodstvenih razloga jer se takvo navođenje načelno mora navesti prilikom izdavanja računa, a da je naziv usluge na tom računa napisan na tužiteljevo traženje, ali se sadržajno odnosi na naprijed opisanu pripremu NT za polaganje SAT ispita. Tuženik navodi da pri razmatranju okolnosti zašto se u komunikaciji koju tuženik dostavlja u prilog svojoj tvrdnji da je utužena usluga izvršena javljaju subjekti ĐT te subjekt s domenom zonaznanja.hr i subjekt [adresa elektroničke pošte], valja uzeti u obzir to da Poslovno pregovaranje d.o.o. i Zona znanja d.o.o. imaju djelomično ili potpuno iste osobe za zastupanje i da su njihove djelatnosti identično upisane u sudski registar. Temeljem svega naprijed navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitane su sljedeće isprave: ponuda tuženika tužitelju od 5. rujna 2022. (list 4. spisa), račun broj 24/1/1 do 13. rujna 2022. izdan od strane tuženika tužitelju (list 5. spisa), dopis tužitelja tuženiku od 30. rujna 2024. (list 6. spisa), potvrda o primitku Hrvatske pošte prijamni broj R RG 69310484 6 HR (list 7. spisa), dopis ĐT gđi. VT od 8. prosinca 2022. (list 19. spisa), dopis NT gđi. VT od 112. rujna 2022. (list 20. spisa), komunikacija u vezi s pripremom za polaganje SAT ispita VT, NT i ĐT i pripadajuća dokumentacija (list 23. – 38. spisa), dokument o praćenju Hrvatske pošte za pošiljku RG693104846HR (list 39. spisa), komunikacija u vezi s pripremom za polaganje SAT ispita (list 41. i 42. spisa), e-mail ĐT [adresa elektroničke pošte] (list 43. spisa) i dokumentacija u vezi s pripremom za polaganje SAT (list 44. – 46. spisa).
4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljeve prijašnje zastupnice po zakonu ĐT jer je tužitelj odustao od tog dokaza na ročištu održanom 6. svibnja 2025. Sud nije proveo ni dokaz saslušanjem VT, tuženikove zastupnice po zakonu ni NT, sina prijašnje tužiteljeve zastupnice po zakonu, jer te dokaze nije smatrao svrsishodnima u ovom postupku, odnosno smatrao je da bez njihova izvođenja može donijeti zakonitu odluku.
5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), zaključeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Tužitelj od tuženika traži isplatu od 3.649,88 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime povrata iznosa kojeg mu je platio za uslugu koju za koju tvrdi da ju tuženik nikada nije izvršio.
7. Između stranaka nije sporno to da je iznos od 27.500,00 HRK plaćen iz računa broj R-24/1/1 od 13. rujna 2022. plaćen.
8. Među strankama je sporno to što je točno predmet usluge koju su ugovorili tužitelj i tuženik i je li ta usluga izvršena.
9. Sud je na temelju dokaza u ovom predmetu zaključio da je stvarni predmet ugovora između tužitelja i tuženika bilo tuženikovo pružanje usluga priprema NT, sina prijašnje tužiteljeve zastupnice po zakonu ĐT, za polaganje standardiziranog ispita za upis na visoke obrazovne institucije (sveučilišta) u određenim zemljama engleskog govornog područja, koji se u engleskom jeziku obilježava kraticom SAT (eng. Scholastic Aptitude Test) (u daljnjem tekstu: SAT ispit).
10. Radi donošenja tog zaključka sud je uzio u obzir kronologiju i sadržaj komunikacije dostupne u spisu. Tako je sud utvrdio da je tuženik tužitelju 5. rujna 2022. izdao ponudu br. 2022-00008 za poduku vještina poslovnog pregovaranja. Dana **.**.2022.. ĐT uputila je e-mail [adresa elektroničke pošte] u kojem adresata poziva da ju kontaktira vezano za mogućnost dogovora oko priprema za SAT ispit za NT. NT se 12. rujna 2022. obratio profesorici VT na e- [adresa elektroničke pošte] s obaviješću da je isplata izvršena i da dostavlja svoje podatke. Zatim je 13. rujna 2022. tuženik tužitelju izdao račun s istom naznačenom vrstom robe/usluga kao i u naprijed navedenoj ponudi (poduka vještina poslovnog pregovaranja) i s istim iznosom (27.500,00 kn) kao i naznakom da je taj iznos plaćen 9. rujna 2022.
11. Iz komunikacije u internetskoj aplikaciji između sudionika NT i VT u razdoblju od 15. rujna 2022. do 11. kolovoza 2023., a koja je u toj aplikaciji dostupna sudionicima NT, VT i Zona Znanja, a naknadno i ĐT, razvidno je da se ista odnosi na pripreme za polaganje ispita SAT za korisnika NT. Komunikacija je uključivala razmjenu informacija o tome na koja sveučilišta i u kojim zemljama se NT želio upisati (poput sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama, sveučilišta u Engleskoj: University College London (UCL), London School of Economics (LSE), King's College London i University of Cambridge), planiranja aktivnosti, davanja konkretnih zadataka od strane VT i uputa na kojim internetskim stranicama se nalaze vježbe za SAT ispit, dogovaranja rokova i termina konzultacija te probnih SAT testova i povratnih informacija o rezultatima koje je polaznik postigao na tim testovima.
12. Gđa. ĐT je u određenom trenutku uključena u naprijed opisanu komunikaciju traženjem da joj se sva dotadašnja komunikacija proslijedi na njezinu e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] (poruka od 24. lipnja 2023. u 20:27 na listu 23. spisa). Ista je po svojem zahtjevu i dodana u komunikaciju i dana joj je opcija da u njoj u cijelosti sudjeluje (poruka od 24. lipnja 2023. u 23:30 sati, list 24. spisa).
13. Iz naprijed opisane komunikacije u internetskoj aplikaciji je razvidno i to da je, osim pauze za vrijeme zimskih blagdana, NT postupao prema uputama, da je vodio radni dnevnik vezano za pripreme te da je pristupio barem jednom probnom testiranju za polaganje SAT ispita.
14. Razmjena poruka među sudionicima je završila traženjem VT **.**.2023. da joj se NT javi. Iz dokumentacije nije razvidno na koji način je u stvarnosti konačno zaključena komunikacija među svim uključenim sudionicima.
15. Sud je uzeo u obzir sudionike naprijed navedene komunikacije i njezin sadržaj i ocijenio ih u vezi s dvije, po njegovu mišljenju, ključne okolnosti: kao prvo, to da tuženik Poslovno pregovaranje d.o.o. (94648815267) i društvo Zona znanja d.o.o. imaju istu osobu ovlaštenu za zastupanje VT i da se djelatnosti upisane u sudski registar za ta društva u bitnome preklapaju i obje uključuju organiziranje seminara i tečajeva i, kao drugo, da je tužitelj naveo da je s tuženikom bio u isključivo jednom poslovnom odnosu, a ni u kakvom poslovnom odnosu s društvom Zona znanja d.o.o.
16. Okolnosti da su se ĐT i NT obraćali i [adresa elektroničke pošte], da je VT komunicirala u tijeku suradnje s obje navedene osobe i pripremala NT za polaganje SAT ispita sud ne smatra nelogičnim niti neživotnim u situaciji u kojoj ista osoba zastupa dva društva čije se djelatnosti preklapaju i kada se traže upravo konkretne usluge edukacije koje oni pružaju. Isto tako, ne postoji ništa u spisu ovog predmeta što bi ukazivalo na to da VT ne može koristiti informacijsku infrastrukturu jednog društva u kojem je osoba ovlaštena za zastupanje za obavljanje poslova drugog društva, odnosno nitko ni ne tvrdi niti dokazuje da je time nanijeta šteta kvaliteti rada ili poslovanju bilo kojega od društava.
17. Naprijed opisane okolnosti po mišljenju ovog suda ne dovode u pitanje s kojom je pravnom osobom sklopljen ugovor o kojem je riječ u ovom postupku i koja ga je pravna osoba izvršila, a to je tuženik po svojoj zastupnici po zakonu VT. Navedeno je razvidno iz podataka u ponudi i računu u spisu, a i iz toga što je prvi kontakt u kojem se navodi „mogućnost dogovora oko priprema za SAT upit za Đ upućen od strane ĐT [adresa elektroničke pošte] (koja sadrži nastavak upravo s tuženikovom tvrtkom). Naposljetku, među strankama nije sporno to da je VT educirala NT u tijeku priprema za SAT ispit.
18. Vezano za drugu okolnost koju sud smatra relevantnom, a to je da je tužitelj naveo da je s tuženikom bio u isključivo jednom poslovnom odnosu, a ni u kakvom poslovnom odnosu s društvom Zona znanja d.o.o., valja prvo ukazati na to da je ĐT, kako je naprijed navedeno, poslala prvi e-mail sadržaja „mogućnost dogovora oko priprema za SAT upit za Đ [adresa elektroničke pošte], dakle onu koja uključuje nastavak s tuženikovom tvrtkom, da se u ponudi i računu navode upravo tužitelj i tuženik i da je iz materijala u spisu razvidno da je usluga priprema za SAT ispit pružena NT.
19. Dakle, tuženik je sudu stavio na raspolaganje detaljne informacije o tome kakav je sadržaj usluge pripremanja za SAT ispit koji je on pružio tužitelju i time dostatno doveo u pitanje tužiteljeve tvrdnje o sadržaju utuženog ugovornog odnosa i njegovu ispunjenju, a da tužitelj, na kojem je teret dokaza osnovanosti tužbenog zahtjeva, nije na tuženikovo opširno osporavanje odgovorio adekvatnim obrazloženjem kojim bi, po mišljenju ovog suda, ispunio svoj teret dokaza iz odredbe čl. 7. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je, naposljetku, odustao i od dokaza saslušanjem ĐT koja je ovom sudu možda mogla dati dodatne informacije o predmetu i osnovanosti tužbenog zahtjeva.
20. Stoga je sud temeljem svega naprijed navedenoga zaključio da je predmet ugovora između tužitelja i tuženika bilo pružanje usluge priprema za polaganje SAT ispita za NT, unatoč tome što je na ponudi i računu naznačeno „poduka vještina poslovnog pregovaranja, da vrijeme za izvršenje te usluge nije bilo isključivo u razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. rujna 2022. već znatno dulje (barem do kolovoza 2023. do kada se može utvrditi da je NT bio spreman sudjelovati) i da je tuženik izvršio uslugu u smislu da ju je doveo do faze u kojoj je napravio sve u svojoj moći da pruži ugovorenu edukaciju NT pod uvjetom da je isti spreman u njoj sudjelovati.
21. Stoga je sud temeljem odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO) u vezi s odredbom čl. 9. ZOO-a zaključio da tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke.
22. Sud će se, naposljetku, nakratko osvrnuti na tuženikov argument o tome da je tužitelj tuženika prvo trebao pozvati na ispunjenje ugovora ili raskinuti ugovor da bi mogao tražiti povrat novca u vidu isplate zatražene tužbenim zahtjevom.
23. S tim u vezi valja ukazati na to da je odredbom čl. 360. ZOO-a propisano da u dvostrano obveznim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može, ako što drugo nije određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u dalje navedenim člancima ZOO-a raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu.
24. Odredbom čl. 361. st. 1. ZOO-a propisano je to da se, kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor raskida po samom zakonu. Vjerovnik može zadržati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtjeva ispunjenje ugovora (čl. 361. st. 2. ZOO-a). Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje pa ga nije dobio u razumnom roku može izjaviti da raskida ugovor (čl. 361. st. 3. ZOO-a).
25. Kad ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik zadržava pravo zahtijevati njegovo ispunjenje (čl. 362. ZOO-a), ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (čl. 362. st. 2. ZOO-a). Naposljetku, ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora (čl. 362. st. 3. ZOO-a).
26. Sud je, kako je naprijed navedeno, utvrdio da je predmet ugovornog odnosa između stranaka bila priprema NT za polaganje SAT ispita. S tim u vezi, zaključio je i da rok za ispunjenje te obveze nije mogao biti 30. rujna 2022., kako to tvrdi tužitelj, ni zbog prirode same usluge a niti to proizlazi iz dokumentacije o duljini vremena u kojoj je tuženik pružao tu uslugu (barem do kolovoza 2023.).
27. S obzirom na naprijed navedeno, ne može se utvrditi da je ugovor raskinut istekom roka 30. rujna 2022. (datuma naznačenog u računu) u smislu odredbe čl. 361. st. 1. ZOO-a. U spisu nema ni podataka o preciznome drugome datumu koji bi se mogao smatrati fiksnim datumom ispunjenja u roku, nakon čijeg bi se proteka ugovor smatrao raskinutim po samom zakonu, u smislu naprijed navedene odredbe.
28. Nadalje, iz dokaza u spisu proizlazi da je komunikacija između stranaka završila pozivanjem VT NT da joj se javi. Ne postoje podaci o tome da je tužitelj, ako uslugu o kojoj je riječ u ovom predmetu nije smatrao izvršenom, a da pritom nije imala fiksni rok izvršenja, pozvao tuženika na njezino ispunjenje niti mu za to dao naknadni primjereni rok. S tim u vezi, sud ukazuje na to da iz dokumenta o praćenju Hrvatske pošte proizlazi to da čak ni tužiteljev poziv tuženiku na vraćanje plaćenog iznosa, poslan u poštanskoj pošiljci oznake RG693104846HR, nikada nije uručen tuženiku već je vraćen pošiljatelju. Dakle, ne može se smatrati da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 362. st. 2. ZOO-a.
29. Štoviše, iz dokaza u spisu ne proizlazi ni to da je tužitelj tuženiku izjavio da raskida ugovor u smislu odredbe čl. 362. st. 2. i 3. ZOO-a pa da bi temeljem toga mogao tražiti povrat plaćenog iznosa.
30. Stoga je ovaj sud utvrdio da nisu ispunjeni niti uvjeti iz odredbi čl. 361. i čl. 362. ZOO-a pa da bi tužitelj mogao tražiti vraćanje plaćenog iznosa te i iz tog razloga tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan.
31. Odluka o troškovima parničnog postupka iz t. II. i III. izreke temelji se na odredbama čl. 154., 155. i čl. 164. ZPP-a.
32. Sud je tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka našao osnovanim u sljedećem dijelu: trošak sastava odgovora na tužbu od 17. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 8.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/2023., dalje: Tarifa) i trošak zastupanja na ročištu 6. svibnja 2025. u iznosu u od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife). Na ukupni iznos troška parničnih radnji od 400,00 EUR, sud je stranci priznao PDV u skladu s odredbom TBR. 46. Tarife u iznosu od 100,00 EUR i dosudio mu ukupno 500,00 EUR na ime troškova parničnog postupka i odlučio kao u točki II. izreke.
33. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka iz točke III. izreke donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a. Budući da je isti izgubio parnicu, njegov zahtjev za naknadom troškova postupka je valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 18. lipnja 2025.
SUTKINJA
Ivana Manestar
pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica
Ivana Reljanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem sustava eKomunikacije ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku