1

                                                                      Poslovni broj: Gž-216/2023-2

 

                    

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                       

Poslovni broj: Gž-216/2023-2

 

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Vetmi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz D., OIB: …, koju zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu L. V. i S. T. S. u O., protiv tuženika V. F., OIB: …, iz M., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u B., radi novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, broj P- 447/2022, od 18. siječnja 2023., 30 kolovoza 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Tužiteljičina žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana dok se tuženikova žalba odbija kao neosnovana, tako da se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, br. P-447/2022, od 18. siječnja 2023.:

 

1)     potvrđuje:

 

- u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici 107.84 EUR(slovima:stotinuisedameuraiosamdesetčetiricenta)/812.50 HRK (slovima:osamstotinadvanaestkunaipedesetlipa)[1]  i

 

- u točki III. izreke

 

2)     preinačuje

 

u točki II. izreke tako da se nalaže tuženiku platiti tužiteljici 402,65 EUR(slovima:četiristotineidvaeuraišezdesetpetcenti)/ 3.033,75 HRK(tritisućeitridesettrikuneisedamdesetpetlipa)1 u roku od 15 dana;

 

u dijelu točke I. i II. izreke u odnosu na sporednu tražbinu, zatezne kamate, tako da se nalaže tuženiku platiti tužiteljici na dosuđenu svotu od ukupno 510.49 EUR (slovima:petstotinaideseteuraičetrdesetdevetcenti)/3.846.25 HRK (slovima:tritisućeosamstotinaičetrdesetšestkunaidvadesetpetlipa)1 zakonsku zateznu kamatu od 01. prosinca 2005. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koja je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

                                                                          Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Dužan je tuženik V. F. O.: …, isplatiti tužiteljici M. P. O.: … ukupni iznos od 107,84 eur / 812,50 kn1, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje počevši od 01. prosinca 2005., pa sve do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. prema eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 %- tnih poena, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene eskontne stope prema eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev preko dosuđenog u iznosu od 402,65 eur /3.033,75 kn/ sa zakonskom zateznom kamatom.

 

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.187,50 kn u roku od 15 dana.“.

 

2. Protiv navedene presude pravovremene i dopuštene žalbe izjavile su stranke pobijajući presudu u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

 

3. Tužiteljica predlaže pobijanu presudu preinačiti u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev (točka II. izreke) i naložiti tuženiku da joj naknadi troškove priključka u cijelosti, te u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima (točka III. izreke) tako da se naloži

tuženiku naknaditi joj parnične troškove ili da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, a tužiteljici nalaže plaćanje parničnog troška uvećan za trošak žalbe.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužiteljice je osnovana.

 

6. Predmet spora u ovom stadiju postupka je tužiteljičin zahtjev da joj tuženik nadoknadi polovicu troškova priključenja nekretnine koja joj je pripala u vlasništvo u diobi (razvrgnuću suvlasništva) na električnu mrežu. Zahtjev temelji na činjenici da je s Elektrojugom, HEP distribucija d.o.o. Z., DP Elektrojug D., sklopila ugovor o priključenju 11. listopada 2005., te platila investitoru 7.246,80 kn, 18. listopada 2005., 220,00 kn - 20 listopada 2005. i 225,70 kn - 05. listopada 2005., a tražbinu temelji na sporazumu stranaka koja proizlazi iz sudske nagodbe koju su stranke sklopile pred Općinskim sudom u Korčuli, 03. veljače 2005.

 

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica sklopila s DP Elektrojug D. 11. listopada 2005. (list 49 spisa) ugovor o priključenju i da je ukupan trošak za priključak iznosio 7.692,50 kn i pravilnost tog utvrđenja se žalbama ne osporava, a i ne može se osporavati jer se radi o sporu male vrijednosti, a u postupcima u sporu male vrijednosti žalba se ne može izjavljivati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.1. Prvostupanjski je sud također utvrdio:

 

- da je tuženik pozvan u studenom 2005. tužiteljici naknaditi 1/2 dijela troškova priključka električne energije za dio kuće koji je pripao tužiteljici;

- da je tužiteljica bez suglasnosti s tuženikom ugovorila i uplatila 7.692,50 kn za priključak na mrežu električne energije;

- da tužiteljica nije razdvojila električni priključak, kako je sugerirao građevinski vještak I. D. (na listu 12 do 17 priloženog spisa Općinskog suda u Korčuli broj P- 359/03), već je bez suglasnosti s tuženikom ugovorila i uplatila priključak na mrežu električne energije, što je znatno skuplje (7.692,50 kn) od razdvajanja električnog priključka (1625,00 kn);

- da je trošak razdvajanja električnog priključka u listopadu i studenom 2005., kada je tužiteljica ugovorila i uplatila priključak na mreža električne energije, prema očitovanju Elektrojuga D., od 8. veljače 2005. iznosila cca 1625,00 kn (1.300,00 kn plus PDV u iznosu od 325,00 kn).

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud, tumačeći članak 3. sudske nagodbe (stranica 4-1A spisa) kojom su se stranke dogovorile između ostalog (citiramo)„… osigurati priključak struje i vode te kanalizacije za oba skupa …“ te uvažavajući nalaz i mišljenja vještaka I. D. u postupku koji se vodio pod brojem P-359/03, da su opravdani troškovi razdvajanja električnog priključka, a ne ugovaranje novog električnog priključka za nekretninu koju je o diobi pripala tužiteljici, prihvatio tužbeni zahtjev u visini od 107,84 Euro/812,50 HRK (točka I. izreke) dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev (točka II. izreke).

 

9. Među strankama nije sporno da je tuženik, bez suglasnosti tužiteljice i prije isteka roka iz članka V. sudske nagodbe, osigurao električni priključak - šifra kupca … u vlasništvu V. F. koji je izveden na nekretnini koja je pripala njemu u diobi i u kojem je ostavljena mogućnost razdvajanja tog električnog priključka. Također među strankama nije sporno da ni tužiteljica nije poštovala dogovor te da je bez tuženikove suglasnosti sklopila ugovor o priključenju 11.listopada 2005. i prije isteka roka iz članka V. sudske nagodbe.

 

10. Kod činjenice da su stranke bez suglasnosti druge strane, svaka za svoj dio nekretnine izvele električni priključak prije isteka roka iz članka V. sudske nagodbe , mada su se suglasile da će to učiniti zajednički, dogovorno i da će podijeliti troškove, a s obzirom na stupanj konflikta među strankama, prema ocjeni ovog suda u duhu je nagodbe, i to točke III. nagodbe, da svaka stranka ima svoj priključak na električnu energiju, pa je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, radi čega je odlučeno kao u točkama 1. i 2. izreke ove drugostupanjske presude temeljem članka 368. stavak 1. i  373. točka 3. ZPP-a.

 

11. Okolnost da je i tuženik imao trošak izmještanja priključka iz ranijeg zajedničkog hodnika na fasadu dijela zgrade koje je njemu pripao u diobi, nije odlučno u ovom postupku, jer tuženik nije postavio zahtjev da mu tužiteljica plati pola tih troškova.

 

12. Odluku o zakonskim zateznim kamatama valjalo je preinačiti u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO).

 

13. Odlukom o parničnim troškovima nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu tuženika. U ocjeni tuženikovog žalbenog navoda da je imao realnog troška puno više od priznatog iznosa od 10.312,50,00 kn, te da je njegov uspjeh veći od 80%, valja kazati da je sud odluku o parničnim troškovima donio na određen zahtjev tuženika, koji prileži na stranici 179 spisa.

 

13.1. Prema članku 164. stavak 2. ZPP-a stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. I u slučaju stopostotnog tuženikovog uspjeha  u sporu, kod činjenice da je vrijednost predmeta spora 6.000,00 kn, pa prema Tbr. 7 Tarife odvjetniku pripada nagrada za radnje u postupku u visini od 75 bodova (5000,01 do 10.000,00 kn), i kod obračuna vrijednosti boda od 15,00 kn, tuženiku ne pripada više od onoga što mu je dosuđeno obzirom na popis troškova koji prileži na stranici 179 spisa.

 

13.2. Kako  odlukom o parničnim troškovima, dakle, nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu tuženika, a tužitelj žalbu protiv odluku o parničnim troškovima posebno i ne konkretizira, valjalo je potvrditi i odluku o parničnim troškovima u točki I. ove drugostupanjske odluke.

 

U Dubrovniku, 30. kolovoza 2023.

 

Sutkinja

 

Marija Vetma, v.r.