Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-55/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja UĐ, [adresa], zastupan po punomoćnici odvj. Miji Milaković, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija,OIB:18683136487, zastupana po ODO Koprivnica, OIB:32308927283, Hrvatske državnosti 5A/III, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 27. svibnja 2025.g., u prisutnosti zamjenice ODO, a u odsutnosti uredno pozvanog pun. tužitelja, temeljem odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 18. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini u suvlasništvu tužitelja u ½ dijela UĐ, označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 1065 m2, (dvorište sa 824 m2, gospodarska zgrada, [adresa] sa 127 m2, kuća kbr. 2. [adresa] sa 114 m2), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]".
II. Tužitelj je dužan tuženici platiti parnični trošak u iznosu od 600,00 EUR-a, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je po punomoćnici dana 25. veljače 2025.,.g podnio tužbu protiv tužene radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je u ovršnom predmetu ovog suda br. Ovr-580/2023 doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini u suvlasništvu tužitelja. Tužitelj dalje navodi da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Koprivnica, Ispostava Koprivnica donijelo 4. prosinca 2013.g. rješenje br. Klasa: UP/I-412-0213-01/2540: URbroj: 513-07-06-02/13-02. Tužitelj navodi da iz predmetnog rješenja proizlazi dugovanje temeljem poreza na dodanu vrijednost, doprinosa za Mirovinsko osiguranje i ostalo za period od prije 2013.g., a što je razvidno pregledom glavnice i kamata predmetnog rješenja.
1.1. Tužitelj navodi da se u predmetnom postupku predlaže zabilježba ovrhe na nekretnini u suvlasništvu ovršenika ovdje tužitelja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica], utvrđivanje vrijednosti predmetne nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja.
1.2. Tužitelj navodi da su u ovršnom postupku povrijeđena njegova prava zajamčena člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Jasno je da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela, te da su njegova obitelj i on korisnici Zavoda za socijalnu skrb, da je tužitelj invalid i da predmetna nekretnina predstavlja njegov dom. Tužitelj ističe da je došlo do zastare predmetnog potraživanja kao i činjenice da je predmetna nekretnina tužitelju jedini dom i da sud treba primijeniti član 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.3. Tužitelj se poziva na čl. 34. čl. 5. i čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske prema kojem je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, te predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Sud je ovosudnim rješenjem br. P-55/2025-2 od 7. ožujka 2025.g., pozvao tuženika da u roku od 30 dana može podnijeti pisani odgovor na tužbu koja je tuženiku dostavljena u privitku, a isto tako tuženik je upozoren i na odredbe čl. 331 B, Zakona o parničnom postupku, čl. 461 A, st. 2, 285 st. 1. ZPP-a, te čl. 246A, st. 9 i 10. ZPP-a,
("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP).
3. Tuženik je dana 2. travnja 2025.g., a što je u spis zaprimljeno 3. travnja 2025.g., dostavio pisani odgovor na tužbu u kojem tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
3.1. Tužena navodi da je tužitelj podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja se vodi kod Općinskog suda u Koprivnici pod brojem Ovr- 580/2023, a koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] površine 1065 m2, navodeći da ta nekretnina predstavlja njegov dom, te da se u ovom postupku treba primijeniti odredba čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Isto tako tužitelj je naveo da tužena nije ovlaštena na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, PU Koprivnica, Ispostava Koprivnica tražiti ovrhu na predmetnoj nekretnini jer tražbina radi čijeg je namirenja ovrha određena nije podobna za ovrhu zbog nastupa zastare tražbine iz navedene ovršne isprave.
3.2. Tužena ističe kako je tužitelj zaključkom ovog suda br. Ovr-580/2023 od 13. veljače 2025.g., upućen na podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11, Ovršnog zakona, a koja se odnosi na žalbeni razlog zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, ali je tužitelj osim iz razloga zastare, podnio tužbu iz razloga što prema njegovim navodima predmetna nekretnina predstavlja njegov jedini dom, te se poziva na primjenu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3.3. Tužena ističe da je tužitelj podnio žalbu u ovršnom postupku koja mu je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- Ovr-250/2024 od 13. veljače 2024.g., s obrazloženjem da je na sastanku Predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 11. ožujka 2022.g. u Zagrebu poslovni broj SU IV-87/2022, donesen zaključak pod brojem 7. a u kojem je dat odgovor na pitanje, treba li žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na čl. 80 B, Ovršnog zakona ocjenjivati primjenom čl. 80 B st. 3. istog zakona i u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo, te je dat odgovor na to pitanje da žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80 B, Ovršnog zakona ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80 B, st. 3. Ovršnog zakona u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.
3.4. Na predmetnoj nekretnini pod brojem Z-419/2014 upisano je založno pravo na temelju Rješenja o osiguranju Općinskog suda u Koprivnici br. Ovr-340/14 od 20. siječnja 2014.g., upravo radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditeljice te sud nije trebao uzeti u obzir okolnosti iz čl. 80 B, st. 3. Ovršnog zakona, te kako se glavnica tražbine odnosi na svotu veću od 5.300,00 EUR-a, nisu ispunjeni uvjeti za odbijanje prijedloga za ovrhu u smislu čl. 80 B, st. 1. Ovršnog zakona.
3.5. Tužena predlaže da sud tužbu odbaci, budući da je pravomoćnom odlukom suda odbijen tužitelj sa svojom žalbom vezano za pravo na dom, te je u parnicu upućen samo iz razloga zastare. Isto tako navodi da tužitelj - ovršenik ničim nije dokazao navode koji bi govorili u prilog narušenja pravične ravnoteže interesa ovrhovoditelja i ovršenika, te ovršenik mora sudu dostaviti podatke iz kojih će proizlaziti vjerojatnost da je pravična ravnoteža narušena, što ovdje nije slučaj.
3.6. u odnosu na prigovor zastare tužena ističe kako je na temelju upisanog založnog prava na predmetnoj nekretnini osigurana glavnica potraživanja i nakon proteka zastarnih rokova, radi čega se tužena odnosno ovrhovoditelj ima pravo namiriti iz opterećene nekretnine uz poziv na odredbu čl. 222. Zakona o obveznim odnosima. Tužena napominje da u ovršnom postupku potražuje samo glavnicu duga. Pored pozivanja na odredbu čl. 222. Zakona o obveznim odnosima, tužena se poziva i na odredbu čl. 109. st. 10. Općeg poreznog zakona kojom je propisano da kada protekne vrijeme zastare, Porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se i dalje namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.
3.7. Tužena smatra da ima pravo na namirenje prodajom opterećene nekretnine, odnosno ima pravo naplatiti svoju tražbinu s osnova glavnice za koju postoji uknjiženo založno pravo, radi čega predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti s osnova zastare.
Sud je na ročištu od 27. svibnja 2025.g., sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a, utvrdio vrijednost predmeta spora u ovom postupku u iznosu od 10.800,34 EUR-a, a ne iznos od 100,00 EUR-a, kako to tužitelj navodi u tužbi.
4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je u tijeku postupka proveo dokaze čitanjem tužbe (list 1 i 2), vrši uvid u rješenje od 7. ožujka 2025.g., (list 3, u pisani odgovor na tužbu tuženika list 10 do 12 spisa, u rješenje Upravnog odjela za opću upravu i imovinska prava Koprivničko-križevačke županije od 17. ožujka 2025.g. (list 6 do 9), kao i uvid u spis Ovr-340/14, te Ovr-580/2023.
5. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, proizlazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. U ovom postupku nije sporno da ovrhovoditelj ovdje tužena pokrenula ovršni postupak protiv ovršenika ovdje tužitelja, radi naplate novčane tražbine odnosno glavnice duga od 12.849,78 EUR-a, prodajom nekretnine ovršenika – tužitelja upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] koja je u suvlasništvu ovršenika- tužitelja u ½ dijela, da je ovršni sud donio rješenje o ovrsi br. Ovr- 580/2023-2 od 12. listopada 2023.g., da je pod brojem Z-8772/2023 rješenjem od 16. listopada 2023.g. na nekretnini u suvlasništvu ovršenika, ovdje tužitelja izvršena zabilježba ovrhe koja se vodi pod brojem Ovr-580/2023, da je ovršenik – tužitelj po punomoćnici podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi, a da je Županijski sud u Zagrebu donio rješenje br. Gž- Ovr-250/2024-2 od 13. veljače 2024.g., kojim je odbijena žalba ovršenika izjavljena izvan žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, kao neosnovana te se u tom dijelu potvrđuje ovosudno rješenje br. Ovr-580/2023-2 od 12. listopada 2023.g.,
Isto tako je nesporno da je zaključkom br. Ovr-500/2023-10 od 13. veljače 2025..g upućen ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditeljice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što je nastupila zastara, sukladno odredbi čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona. Nesporno je i to da je ovršenik ovdje tužitelj podnio tužbu po punomoćnici dana 25. veljače 2025.g., ali iz 2 osnova i to da je nastupila zastara predmetnih potraživanja i iz razloga što je predmetna nekretnina njegov jedini dom.
6.1. Isto tako je nesporno da je u ovosudnom predmetu br. Ovr.340/2014 predlagateljica osiguranja RH, Ministarstvo financija zastupano po ODO u Koprivnici podnijela prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protiv protivnika osiguranja UĐ ovdje tužitelja, a temeljem rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave PU Koprivnica, Ispostave Koprivnica od 4. prosinca 2013.g., jer protivnik osiguranja duguje predlagatelju osiguranja po osnovi poreznog duga na dan 4. prosinca 2013.g., iznos od 158.460,45 kn, od čega glavnica duga iznosi 96.816,97 kn, a kamata 61.646,78 kn. Protivnik osiguranja nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu, a suvlasnik je nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, te se predlagatelj osiguranja poziva na odredbe čl. 296, 297, 298 Ovršnog zakona, a u odnosu na troškove, na čl. 14. st. 4. i 8. Ovršnog zakona, te predlaže donošenje rješenja o osiguranju uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela i to čkbr. [katastarska čestica], dvorište u [adresa] sa 824 m2, gospodarska zgrada sa 127 m2, kuća br. 2. sa 114 m2, odnosno ukupno 1065 m2, te pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi će se naznačiti ovršivost tražbine. Ovršni sud je donio rješenje o osiguranju br. Ovr-340/14-2 od 20. siječnja 2014.g, koje je postalo pravomoćno 30. siječnja 2014.g.
7. U ovom postupku je sporno da li je nastupila zastara predmetnog potraživanja ovrhovoditelja ovdje tuženika u odnosu na ovršenika ovdje tužitelja, te da li je osnovano pozivanje tužitelja na primjenu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljne slobode.
8. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- Ovr-250/2024-2 od 13. veljače 2024.g., proizlazi da je na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskog suda i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, održanog 11. ožujka 2022.g., pod točkom 7. prihvaćen Zaključak kako žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80. točka B, Ovršnog zakona, ne treba ocjenjivati primjenom odredbe čl. 80 točka B, st. 3. Ovršnog zakona u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.
8.1. Na nekretnini u suvlasništvu ovršenika u ½ dijela pod brojem Z-419/2014, upisano je založno pravo na temelju rješenja o osiguranju Općinskog suda u Koprivnici br. Ovr-340/2014, od 20. siječnja 2014., upravo radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditeljice, zbog čega sud nije trebao uzeti u obzir okolnosti slučaja u smislu odredbe čl. 80 B, st. 3. Ovršnog zakona, te kako se glavnica tražbine, radi čijeg se namirenja ovrha traži odnosi na svotu veću od 5.300,00 EUR- a, nisu ispunjeni uvjeti za odbijanje prijedloga za ovrhu u smislu odredbe čl. 80 B, st. 1. Ovršnog zakona.
8.2. Iz gore navedenog razloga, s obzirom da je tužitelj pravomoćnom odlukom suda odbijen sa svojim žalbenim razlogom za pravo na dom, te budući da je na ovaj postupak upućen iz razloga zastare, njegov tužbeni zahtjev u tom dijelu nije osnovan odnosno treba ga odbaciti u tom dijelu. Isto tako tužitelj – ovršenik nije dokazao navode koji bi govorili u prilog narušenja pravične ravnoteže interesa ovrhovoditelja i ovršenika, te su njegovi navodi paušalni.
9. U odnosu na prigovor zastare, sud smatra da je taj prigovor neosnovan budući da je na osnovu rješenja o osiguranju Općinskog suda u Koprivnici br. Ovr-340/14 od 20. siječnja 2014.g. na predmetnoj nekretnini uknjiženo založno pravo radi osiguranja naplate dospjelog duga u korist RH, Ministarstva financija, isto je upisano u zemljišne knjige iz čega proizlazi da je RH stekla pravo na namirenje založnim pravom osiguranih glavnica i nakon proteka zastarnih rokova. Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 222. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), odnosno kad protekne vrijeme zastare vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, međutim zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.
9.1. S obzirom da ovrhovoditeljica ovdje tuženica traži od ovršenika ovdje tužitelja namirenje prodajom založene nekretnine koja je u suvlasništvu ovršenika u ½ dijela samo za glavnicu duga, to je neosnovan prigovor tužitelja o zastari tražbine tužene odnosno ovrhovoditeljice.
9.2. Tužena odnosno ovrhovoditeljica ima pravo na naplatu duga iz založnim pravom opterećene nekretnine i po osnovu čl. 109. st. 10. Općeg poreznog zakona, kojom je propisano da kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom se i dalje može namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu, ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.
Iz gore navedenih zakonskih osnova, tužena odnosno ovrhovoditeljica ima pravo prodajom opterećene nekretnine naplatiti tražbinu s osnova glavnice za koju postoji uknjiženo založno pravo, a što je ovdje nesporno jer proizlazi iz uvida u ovosudni spis br. Ovr-340/14, te Ovr-580/2023, radi čega je sud u cijelosti odbio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
10. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prema tužbenom zahtjevu, valjalo je tuženiku priznati parnične troškove u iznosu od 600,00 EUR-a, koji se odnosi na sastav pisanog odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8. točka 1. OT, u iznosu od 200,00 EUR-a, te zastupanje na ročištu od 7. svibnja 2025.g., u iznosu od 200,00 EUR-a, te 27. svibnja 2025.g. u iznosu od 200,00 EUR-a, temeljem Tbr. 9. Odvjetničke tarife.
11. Temeljem navedenog presuđeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.
Koprivnica, 18. lipnja 2025.
Sutkinja
Marija Grgešić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvj. Mija Milaković, Koprivnica.
2. ODO Koprivnica, na br. P-DO-2/2025.