REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3053/2023-15

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o., Stjepana Radića 33, Zadar, OIB: 84923155727, zastupanog po punomoćnici OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice DP, I [adresa] – IX Odvojak 15A, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dejanu Trniniću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 9. lipnja 2025. g., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, dana 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod posl. brojem Ovrv-1939/2022 od dana 10.10.2023. godine u iznosu od 15,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 7,64 EUR od 15.8.2022.,

- na iznos od 7,64 EUR od 15.9.2022.

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena pa do isplate.

II Djelomično se ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod posl. brojem Ovrv-1939/2022 od dana 10.10.2023.g. u iznosu 63,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od kako slijedi:

- na iznos od 7,64 EUR od 15.1.2022.

- na iznos od 9,89 EUR od 15.2.2022.

- na iznos od 7,64 EUR od 15.3.2022.

- na iznos od 7,64 EUR od 15.4.2022.

- na iznos od 7,64 EUR od 15.5.2022.

- na iznos od 7,64 EUR od 15.6.2022.

- na iznos od 7,64 EUR od 15.7.2022.

- na iznos od 7,64 EUR od 15.10.2022.,

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena pa do isplate.

III Nalaže se tužitelju platiti tuženici trošak parničnog postupka u visini 125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, broj Ovrv-1939/2022 od dana 10.10.2023. g. naloženo je tuženoj (tada ovršeniku) isplatiti tužitelju (tada ovrhovoditelju) iznos od 78,62 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u podnesku tužitelja od 11.1.2024.g.

2. Na rješenje o ovrsi tužena je kao ovršenik podnijela prigovor, navodeći da prvenstveno ističe da se rješenje o ovrsi odnosi na nekretninu u vikend naselju u kojoj sa svojom obitelji godišnje provede eventualno mjesec i pol dana. Obzirom da tamo ne živi, smatra da nije dužna platiti komunalnu naknadu za cijelu godinu, već samo za period kada doista tamo provodi sa svojom obitelji godišnji odmor, a koji je od 1.7. do 15.8. Stoga smatra da nije dužna snositi mjesečne troškove komunalne naknade za cijelu godinu, a koju ne koristi. Isto tako u Općini Maslenica je obaviještena da obavijesti Čistoću da samo nekretninu, kao i usluge odvoda komunalnog otpada koristi samo ta dva ljetna mjeseca, za vrijeme godišnjeg odmora, što je i učinila. Također je napomenula da postoji sudska praksa koja se odnosi na takva potraživanja, a koja jasno navodi da "vikendaši" nisu dužni plaćati komunalnu naknadu za cijelu godinu. Da je tome tako, vidi se iz njezine prijave prebivališta, da cijelu godinu živi i radi u Zagrebu, a u [adresa] boravi vrlo kratak period u godini. Stoga ne može se od nje tražiti da plati uslugu koju ne koristi kroz cijelu kalendarsku godinu. Istakla je i prigovor zastare potraživanja.

3. Po prigovoru ovršenice ovaj sud donio je rješenje dana 30.11.2023. g. kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave broj Ovrv- 1939/2022 od dana 10.10.2023. g. javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, u dijelu kojim je određena ovrha i ukidaju se provedene radnje, a postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 29.12.2023. dopunila je svoj prigovor te je istakla da je vlasnica nekretnine u [adresa], ali istu koristi kao tzv. vikendaš, dakle usluge Čistoće koristi samo u srpnju i kolovozu, dva mjeseca u godini. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je objavilo Naputak o načinu izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom, te je u čl. 9. istog Naputka navedeno kao se izračun naknade za povremene obveznike naknade (kuća za odmor i sl.) obračunava samo za razdoblja u kojima obveznik naknade boravi na području jedinice. Obavijestila je davatelje usluge da njihove usluge koristi samo dva mjeseca u godini te da smatra da nije dužna plaćati naknadu za cijelu godinu. Rečeno joj je da su oni primili na znanje i isto zabilježili, odnosno na teren je izašao djelatnik tužitelja i kante za odvoz smeća čipirao. Stoga se u cijelosti protivi snašanju troškova za cijelu godinu jer smatra da je njena obveza platiti samo jedan kvartal u godini i to od 1.7. do 31.9., a ne za razdoblje cijele godine.

5. U više navrata je i njena kćer FP, koja s njom živi u domaćinstvu i praktično boravi u [adresa] u periodu od 1.7. do kraja kolovoza s djecom, nazivala tužitelja i telefonski razgovarala s njima u vezi naknade, te je ona i bila prisutna kada je došao djelatnik tužitelja, otprilike prije dvije godine i čipirao kantu, baš iz tog razloga što su opetovano prigovarali podmirivanju troškova za cijelu godinu.

6. Tužitelj uslugu tuženoj pruža samo dva mjeseca u godini, i o tome je obavijestila tužitelja u više navrata. Dakle, oni su upoznati s time, obzirom je njihov djelatnik izašao na teren ,po njihovom pozivu, i čipirao kantu te je istaknuo da je to sad zavedeno.

7. I nadalje prigovara zastari potraživanja.

8. Nakon dopune prigovora, tužitelj je istakao da tužena u prigovoru navodi da nije u obvezi plaćanja cijene minimalne javne usluge tokom cijele godine obzirom da boravi samo tokom ljetnih mjeseci.

9. Tužitelj navodi kako je prigovor tuženika paušalan te podnesen isključivo sa ciljem odugovlačenja postupka i izbjegavanja evidentno osnovanog potraživanja tužitelja, obzirom da u članku 39. Odluke općine [adresa] proizlazi da su korisnici stambenih prostora koji povremeno koriste svoje nekretnine, kao i oni koji stalno koriste nekretninu izjednačeni posvojim pravima i obvezama.

10. Nije sporno da tužena ima prebivalište u [adresa]. Nadalje, nije sporno ni da je tužena vlasnica nekretnine na adresi [adresa], budući da tu činjenica navodi i tužena, čime je neposredno otklonjena pasivna legitimacija s obzirom na nespornu činjenicu postojanja vlasništva i korištenja objekta u svome vlasništvu te obzirom da se predmetno dugovanje odnosi se na neplaćene račune za prikupljanje mješovitog i biorazgradivog komunalnog otpada.

11. Nadalje, čl. 3. Pravilnika o općim uvjetima isporuke tužitelja propisana je obveza korisnika usluge da je dužan podnijeti obavijest isporučitelju usluge, ovdje tužitelju, o početku korištenja komunalne usluge kao i dati potpune i točne podatke potrebne za obračun računa za korištenje usluge. U st. 4. istog članka propisano je da se smatra da je ugovor o isporuci komunalnih usluga (ugovor o pristupanju) zaključen i u slučajevima kada korisnik nije podnio obavijest, ali koristi komunalnu uslugu.

12. Postupanje protivno ovome članku, ne oslobađa tuženu na zakonu utemeljene obveze, budući ovdje obveza proizlazi iz zakona, a ne ugovornog odnosa.

13. U odnosu na ugovorni odnos tužene sa tužiteljem za istaknuti jest stajalište viših instanci sudova koji u svojim zauzetim stajalištima navode:

14. Valja ovdje napomenuti da se u konkretnom slučaju, a kako to ističe i Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci Gž-461/07 od 04. lipnja 2007. godine, ne radi o ugovorno modnosu u kojem činidba i protučinidba moraju biti jednake, već se radi o obvezi tužene kao vlasnika i korisnika predmetne nekretnine, utemeljenoj na propisima, konkretno naprijed citiranom zakonu i Pravilniku, da tužitelju plaća uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada, poradi čega nije niti odlučna količina otpada koja nastane na predmetnoj nekretnini niti da li tuženik redovno odlaže otpad u predmetnoj kanti. Svaki je vlasnik nekretnine, sukladno u konkretnom slučaju primjenjivim propisima te Zakonu o komunalnom gospodarstvu obvezan koristiti komunalnu uslugu održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje ili odvoz komunalnog otpada, bez obzira da li nekretnina odnosno njezin vlasnik ima komunalni otpad ili nema, a kako to zaključuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Usoz- 129/2012 od21. svibnja 2013. godine u kojoj utvrđuje da nije protivno zakonu tijelo lokalne samouprave obvezalo vlasnika nekretnine koristiti komunalnu uslugu čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada i da nije protivno zakonu tijelo lokalne samouprave takvu obvezu nametnulo i onom korisniku koji ne želi preuzeti tipsku posudu za odlaganje otpada. S ovime se slaže i Županijski sud u Slavonskom Brodu, SS Požega, posl.br. Gž-326/16-2 od 26.9.2016.

15. Još jednom, sve fizičke i pravne osobe dužne su se koristiti uslugom organiziranog odvoza otpada u skladu s Odlukom nadležnog tijela pa posljedično tome niti je tužitelj odnosno isporučitelj usluge dužan sa svakim pojedinim korisnikom sklapati zasebni ugovor, budući da predmetna obveza proizlazi iz zakona. Navedeno proizlazi i iz presude Trgovačkog suda u Zadru, Povrv-296/13.

16. Također valja napomenuti i čl. 6. Pravilnika tužitelja:

17. Broj i vrstu spremnika za otpad određuje isporučitelj sukladno uvjetima i mogućnosti odvoza i to:

- spremnici za otpad zapremine od 80 l, 120 l te 240 l za obiteljske kuće ili manje stambene zgrade bez predviđenog prostora za postavljanja spremnika za otpad zapremnine 1 100 l

- spremnik za otpad zapremine od 1 100 l za domaćinstva u većim stambenim zgradama gdje je moguće postavljanje istog te za domaćinstva u seoskim naseljima gdje postavljanje spremnika za otpad zapremine od 80 l, 120 l te 240 l nije moguće zbog neuređenih cesta

- spremnik za otpad zapremine 5 m3, 7 m3

- spremnik za otpad zapremine 16 m3 - spremnik za otpad za navlačenje (rolo) zapremine 16m3 i 30 m3 - spremnik za otpad za tlačenje (“press”) zapremine 5 m3, 10 m3 I 20 m3.

18. Glede evidencije o preuzetom otpadu ističe se sljedeće:

19. Člankom 20. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom određeno je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova iz čl. 18. Uredbe. Kao i da strukturu cijene javne usluge čini:

1. cijena javne usluge za količinu predanog miješanog otpada,

2. cijena obvezne minimalne usluge

3. te ugovorne kazne.

20. Dakle, cijenu predmetne javne usluge čine 3 navedene sastavnice. Međutim kako tužitelj kao pružatelj javne usluge još uvijek nije osigurao svu potrebnu tehnologiju u formi uređaja, koje su potrebne za praćenje količine predanog otpada to tužitelj od korisnika usluge potražuje isključivo samo cijenu obvezne minimalne javne usluge.

21. Da tužitelj uz citiranu obveznu minimalnu javnu uslugu formira cijenu javne usluge i temeljem sastavnice količine miješanog predanog otpada, cijena javne usluge bila bi daleko viša nego li je sada.

22. Takvo stajalište o naplati fiksnog dijela cijene javne usluge, koje se naziva Obveza minimalna javna usluga, zauzeto je u presudi VSRH Rev-101/2023 od 14.02.2023. godine, a prema kojoj vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge, tzv. fiksni dio cijene”za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici da nekretninu ne koriste svaki mjesec”, a koje stajalište je potvrđeno u presudi Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž- 4656/2022 od 18.07.2023. godine.

23. Nije naodmet spomenuti da sukladno Zakonu o parničnom postupku (dalje: ZPP) i to čl.221.propisano kako ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, što bi se ovdje podrazumijevalo priznanje korištenja objekta (makar i povremeno),stoga se dokazi u tom smjeru ne bi niti trebali provoditi.

24. Slijedom navedenog, pozivajući se na odredbe o raspodjeli tereta dokazivanja, predlaže se Sudu odlučiti na štetu tuženika čije su tvrdnje izostale u ovome postupku odnosno ostale nepotkrijepljene, pa čak i materijalnim dokazom u najmanjem dijelu. U tom smislu, pokraj činjenice da je nesporno da je tuženik korisnik predmetnog, a sve sukladno priloženim dokazima tužitelja priležećih u spisu predmeta, predlaže se Sudu održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te istovremeno obvezati tuženika na plaćanje parničnog troška ovog postupka.

25. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja spisu prileži, izvršen je uvid u Pravilnik o Općim uvjetima tužitelja, Odluku o komunalnom redu, sudsku praksu, Karticu kupca saslušana je tuženica i svjedok FP

26. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

27. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženoj radi isplate iznosa od 78,62 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime dospjelih, a neplaćenih računa za mjesečnu minimalnu naknadu prema zaduženim posudama odnosno za cijenu minimalne javne usluge na adresi nekretnine stambenog objekta na adresi [adresa] za razdoblje od 31.12.2021. do zaključno 30.9.2022.

28. Na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je saslušavao tuženu i svjedokinju FP.

29. Tužena je u svom iskazu navela da je nekretnina za koju je tužitelj tereti za plaćanje usluge prijevoza komunalnog otpada u naravi vikend kuća kojoj je ona trenutno jedina vlasnica. Međutim istakla je da tu nekretninu koristi kratko vremensko razdoblje tijekom godine, kao i cijela njena obitelj, primjerice znade otići u 5. ili 6. mjesecu da bi otvorila i očistila kuću i boravila tijekom ljeta cca desetak dana ili ponekad vikendom. Napomenula je da primjerice ima pored kuće tri vrste kanti za miješani otpad, plastiku i papir i jednom prilikom se dogodilo da se kanta napunila te bi tužena ostavila smeće na kantu, da bi potom upravo to smeće koje je ona ostavila na kanti bilo ostavljeno, a ispraznili bi samo isključivo kantu. Po onome što ona zna, obzirom na svoje boravljenje, ondje smeće se odvozi u zimskom periodu jedanput tjedno, u posljednje vrijeme možda dva puta tjedno, obzirom da se širi smrad, ali to se čini na način da se najprije odvezu primjerice kanate plastike, pa tek potom kanate miješanog otpada, a onda posebno papir, točnije navodi da jednom tjedno odvezu plastiku, drugi tjedan papir, a miješano svaki tjedan. Obzirom da tijekom godine ne boravi u vikendici, već samo najviše mjesec dana u godini, kante se nalaze pod ključem ispod stepeništa, tako da Čistoća niti ne može odvoziti smeće jer su kante zaključane. Kuću koristi njena kćer u ljetnom periodu i to u periodu od 1.7. do 1.9., tako je bilo do prošle godine, međutim sada kada se zaposlila, boravi možda 12 dana u godini, i druga kćer također, ona koristi vikendicu samo 8 dana. Tužitelju nije podnijela zahtjev za vraćanje kanti za smeće, niti je podnijela zahtjev da se umanji cijena usluge odvoza komunalnog otpada, jer nije znala da se takav zahtjev može podnijeti.

30. Svjedok FP iskazala je da je nekretnina za koju ih se tereti zbog odvoza komunalnog otpada je vikend kuća u kojoj osobno boravi tijekom godine cca 2 tjedna, koliko ima godišnjeg odmora, ima također sestru koja također koristi vikendicu koliko ima godišnjeg, cca 2 tjedna, a njihova majka dolazi u vikendicu također godišnje oko 12 dana, ali ima majku kod kuće u [adresa] o kojoj mora brinuti. Uslugu odvoza komunalnog odvoza plaća njena majka. Sam odvoz otpada vrši se jedanput tjedno, ali postoji raspored po kojemu se jednom odveze plastika, sljedeći puta papir, uglavnom miješani otpad ide jedanput tjedno. Napomenula je da su prvo imali zelene kante koje im je dala Čistoća, međutim tijekom vremena uvedene su čipirane kante, i ona osobno morala je ići u općinu i tražila je da im se dodijele te čipirane kante. Kante se dok borave u kući nalaze ispred kuće, ali u periodu kada ne boravi u vikendici, spremljene su u spremište, i tada Čistoća ne provodi nikakvu uslugu kad nema kanti ispred kuće, jednostavno prođu i ne izvrše nikakvu uslugu. Nema saznanja da bi njnea majka ili bilo tko podnosio zahtjev za smanjenje naknade odvoza, obzirom samo povremeno godišnje u sezoni boravi u toj kući. Nove čipirane kante imaju otprilike unatrag 2-3 godine, kada su one uvedene, ona osobno je u općinu išla i tražila da im se dodijele. Po njenim saznanjima, i koliko ona boravim u kući, smeće se odvozi jedanput tjedno. Kante su spremljene uglavnom kroz vrijeme u kojem oni ne borave u kući, a to bi bilo 10 mjeseci godišnje i više, kante se navoze ispred kuće samo kada oni boravimo u kući. Njihova kuća je dio vikend naselja, i u njoj borave samo tijekom godišnjeg odmora.

31. Nakon saslušanja tuženice i svjedoka utvrđeno je kao nesporno da tužena i obitelj u kući borave svega dva mjeseca u godini, ali niti puna dva mjeseca, a da tužitelj uslugu i u tom periodu u kojem borave u potpunosti ne ispunjava svoju obvezu odvoza otpada, dapače ukoliko je otpad ostavljen izvan kante u koju nije stao, tužitelj taj otpad niti ne odvozi, već ga ostavlja. Preostali dio godine kante su spremljene u spremištu ispod stepeništa kuće koje je zaključano, dakle tužitelj niti nije u mogućnosti odvoziti smeće u tom periodu. Prema iskazima i tužene i svjedoka očito je da nekretnine koriste svega 12 dana do eventualno 3 tjedna tijekom 7. i 8. mjeseca.

32. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj ovlašteni davatelj predmetne javne usluge na tom području, odnosno da je tuženica vlasnica spomenute nekretnine i kao takav općenito u smislu odredaba čl. 30. st. 5. i st. 6. toč. 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, br. 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19. – dalje: ZOGO) korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada, odnosno obveznik snašanja troškova gospodarenja komunalnim otpadom.

33. Odredbom iz čl. 33. st. 2. ZOGO određeno je da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona, st. 3. istog članka određuje da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz stavka 2. ovoga članka.

34. Naime, tužena tijekom prvostupanjskog postupka ističe da joj tužitelj u utuženom cijelom razdoblju nije pružio uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada čiju cijenu potražuje u ovom postupku, a i u periodu u kojem kratko tužena s obitelji boravi u nekretnini, tužitelj ne pruža uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog smeća u potpunosti u skladu sa propisima. Smatra da nije obvezna plaćati uslugu tužitelja u periodu u kojem ne boravi u nekretnini, a, to je cijelo utuženo razdoblje osim srpnja i kolovoza. Osim toga u preostalom periodu spremnici odnosno kante za otpad nalaze se pod ključem, dakle nedostupne tužitelju, jer u nekretnini nitko ne boravi.

35. Tužitelj u spis nije dostavio niti jedan račun za utuženi period, već samo karticu kupca. Navode tužene tuženice tužitelj ne osporava niti prilaže dokaze o suprotnom, stoga je prvostupanjski prihvatio kao dokazanu tvrdnju tuženice.

36. Tužitelj od tužene potražuje naknadu za uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada za 12. mjesec 2021.g., te 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9. mjesec 2022.g. u visini 7,64 EUR, dok za 1. mjesec 2022.g. potražuje naknadu od 9,89 EUR, a čija visina razvidna iz kartice tužene, a računi su dospijevali od 15.1.2022. do 15.10.2022.g.

37. Kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju je masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl. 30 st. 7. ZOGO, pa neovisno o odlukama tužitelja, isti nije u mogućnosti naplatiti uslugu od tuženika kojem tu uslugu stvarno nije pružio (tuženik nije onečišćivač), već bi istu mogao naplatiti samo u slučaju da je stvarno izvršio uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada. U odnosu na navode tužitelja da je tužitelju zaračunao samo fiksnu naknadu, a kasnije cijenu minimalne usluge, za istaknuti je da je prema odredbi čl. 33. st. 4. ZOGO davatelj usluge dužan u cijenu javne usluge uključiti troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada i druge troškove, no međutim te troškove davatelj usluge može uračunati samo u cijenu usluge koja je pružena. Dakle, te troškove davatelj usluge može uračunati samo u cijenu usluge koja je stvarno i pružena, a ne na način da se obračunava samo fiksna naknada u obliku cijene minimalne javne usluge te nema zakonsku osnovu istu naplatiti uzevši u obzir da nije dokazao da je izvršio uslugu odvoza komunalnog otpada.

38. Slijedom navedenog, davatelj usluge dužan obračunati cijenu sukladno navedenim kriterijima, a da bi se cijena izračunala tužitelj mora dokazati da je ispunio jedan od kriterija iz čl. 33. st.1, 2 , 3 i 7 ZOGO.

39. Nadalje, navodi tužitelja nemaju uporište u mjerodavnim zakonskim odredbama pa su isti navodi protivni temeljnom zakonskom općeprihvaćenom načelu europske ekološke regulative da „onečišćivač plaća“ uslugu zavisno od stvarnog volumena otpada kojeg je davatelj preuzeo (Direktiva 2004/35/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u vezi sa sprječavanjem i otklanjanjem štete u okolišu, izmijenjena Direktivom 2006/21/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 15.3.2006. o gospodarenju otpadom iz ekstraktivnih industrija i dopuna direktive 2004/35/EC - Izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije).

40. Pritom valja uputiti i na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-44/17-7 od 27. rujna 2017., kojom je odlukom, jednako tako, utvrđeno da jedinične cijene određene s obzirom na različite kriterije poput površine prostora, vrste djelatnosti, vrijeme korištenja prostora i dr., a koje nisu formirane prema načelu „onečišćivač plaća“, nisu u skladu sa zakonom.

41. Glede prigovora zastare potraživanja valja istaknuti da istaknuti prigovor nije osnovan, obzirom je ovršni prijedlog podnesen 23.12.2022.g., dok najranije potraživanje tužitelja je dospjelo 15.1.2022.g. Podnošenjem ovršnog prijedloga (sada tužbe) prekinut je tijek zastare, što ukazuje da do tada nije protekao jednogodišnji rok zastare propisan odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima.

42. Obzirom je u postupku utvrđeno da tužena, odnosno njezina obitelj borave u nekretnini samo tijekom 7. i 8. mjeseca, sud smatra da je za naveden tužena dužna tu uslugu i platiti u skladu Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Općine [adresa] u iznosu od 15,28 EUR za period srpnja i kolovoza 2022 god. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

43. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj potražuje naknadu za prikupljanje i odvoz komunalnog otpada u mjesecima u kojima tužitelj nije pružao tuženoj tu uslugu, sud je u tom dijelu Ukinuo platni nalog u iznosu 63,34 Eura, za period u kojem tužena ne boravi u nekretnini odbio u visini iznosa 63,34 EUR po čl 451 st.3 ZPP-a.S

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. 1 i 2 izreke.

45. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tužene po odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 78,62 €, i sastoji se od jednokratnog troška /Tbr.

7. toč. 8 O.T.R.H./ u iznosu od 100,00 EUR, čemu treba dodati 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR, tako da ukupni trošak iznosi 125,00 €, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

S u d a c

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženice