REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Psp-113/2020-67

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja I. tužitelja SN i II. tužitelja ČN, oboje iz [adresa] te III. tužitelja ŠN iz [adresa], svi zastupani po Alanu Balatincu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Balatinec i Nikolić u Zagrebu, protiv tuženika DN iz [adresa], zastupan po punomoćnici Dijani Malobabić Lonjak, odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 27. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 18. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je ON, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao I. tužitelja SN iz [adresa], II. tužitelja ČN iz [adresa] i III. tužitelja ŠN iz [adresa] u posljednjem mirnom posjedu nekretnine - parkirališta, livade i voćnjaka u [adresa]., nasuprot kućnog broja 59/2, i to na području koje je prema nalazu i mišljenju vještaka Ivice Pendića od 7. studenoga 2024. označeno kao mjesto prijepora te je na skici označeno linijom crvene boje spojnicom lomnih točaka 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, i 1, a u naravi predstavlja, u jednom svom dijelu neposredno uz [adresa] izravan teren nasut šljunkom koji se koristi kao parkiralište, dok je preostali dio terena održavana pokošena površina, ukupne površine 590 m2, a koja prema stanju čestica katastra odgovara dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno prema stanju čestica zemljišne knjige odgovara dijelu zk.č.br. 992/1, k. o. [katastarska općina], na način da je 2. srpnja 2020. pristupio tužitelju ČN i izjavio da će prisvojiti i ograditi posjed tužitelja, osim dijela parkirališta, te je tužiteljima zabranio pristup na sjeverni i istočni dio njihovog posjeda, a 4. srpnja 2020. tužiteljima SN i ČN ponovno iskazao svoju namjeru prisvajanja posjeda tužitelja te je ušao u posjed tužitelja i započeo rušiti voćke na posjedu tužitelja.

II Zabranjuje svako se tuženom DN iz [adresa] takvo ili slično, smetanje, uznemiravanje i onemogućavanje posjeda tužitelja.

III Odbija se tužbeni zahtjev I. do III. tužitelja u dijelu kojim traže da se naloži tuženiku uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, te u dijelu koji glasi: "…pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 663,61 eura", kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženom UN iz [adresa] da isplati I. tužitelju SN iz [adresa], II. tužitelju ČN iz [adresa] i III. tužitelju ŠN iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.536,56 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrde da se nalaze u posljednjem mirnom posjedu parkirališta livade i voćnjaka u [adresa], nasuprot kućnog broja 59/2, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi parkiralište uz cestu, livada i voćnjak, u duljini uz cestu s južne strane cca 31m, sa zapadne strane cca 15m, sa sjeverne strane cca 25m te s istočne strane cca 21m, posjed tužitelja omeđen je kolcima i položenim drvnim otpadom . Tužitelji navode da predmetnu nekretninu posjeduju već više od 20 godina na način da na dijelu iste uz cestu parkiraju svoja vozila, a u ostalom dijelu beru voćke, sjede, druže se i igraju s djecom na travnjaku i slično. Tužitelji su poravnali dio čestice, navezli šljunak te uredili parkiralište za svoja vozila, postavili rubnjake prema cesti te izgradili drenažu radi odvoda oborinskih voda, redovito kose travu, održavaju voćnjak i beru voćke. Tuženik ON u posjedu je dijela k. č. br. [katastarska čestica] sa istočne strane posjeda tužitelja te je smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu njihovih nekretnina, na način da je 2. srpnja 2020. pristupio tužitelju ČN i izjavio da će prisvojiti i ograditi posjed tužitelja, osim dijela parkirališta, te je tužiteljima zabranio pristup na sjeverni i istočni dio njihovog posjeda, 4. srpnja 2020. tužiteljima SN i ČN ponovno iskazao svoju namjeru prisvajanja posjeda tužitelja te je ušao u posjed tužitelja i započeo rušiti voćke na posjedu tužitelja. Tužitelji su se usprotivili i zabranili tuženiku smetanje svog posjeda, ali kako je tuženik konfliktna osoba koji je i prijetio tužiteljima, povukli su se sa svoj posjeda radi izbjegavanja sukoba i nasilja o čemu je obaviještena i policija te je podnesena kaznena prijava protiv tuženika. Kako je tuženik svojim postupcima smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu opisane nekretnine te im je onemogućio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti na predmetnoj nekretnini, a isto namjerava činiti i dalje, temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 24. ožujka 2025. traže od suda da rješenjem utvrdi da ih je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu opisane nekretnine na način da je 2. srpnja 2020. pristupio tužitelju ČN i izjavio da će prisvojiti i ograditi posjed tužitelja, osim dijela parkirališta, te je tužiteljima zabranio pristup na sjeverni i istočni dio njihovog posjeda, 4. srpnja 2020. tužiteljima SN i ČN ponovno iskazao svoju namjeru prisvajanja posjeda tužitelja te je ušao u posjed tužitelja i započeo rušiti voćke na posjedu tužitelja, da mu nalože uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja te mu zabrane svako takvo ili slično smetanje, uznemiravanje i onemogućavanje posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 663,61 euro uz obvezu da im nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.536,56 eura.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao i promašene pasivne legitimacije jer nije vlasnik niti posjednik zemljišta koje je predmetom tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka tuženik je angažirao punomoćnika te u podnesku od 12. travnja 2021. navodi da ostaje kod istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije s obzirom na činjenicu da nije u posjedu dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema opisu kako to navode tužitelji u tužbi, već su posljednji mirni, pošteni i zakoniti posjednici njegovi roditelji VN i HN koji su u posjedu predmetnog zemljišta više od 40 godina, ali u površini od 1282 m2 a ne prema opisu i površinama kako to navode tužitelji u tužbi. Ističe prigovor dvostruke litispendencije jer se za isto smetanje posjeda na istom zemljištu vodi parnični postupak pred ovim sudom u predmetu Psp-136/20. Osporava da se I. do III. tužitelji nalaze u posljednjem mirnom posjedu parkirališta, livade i voćnjaka u [adresa] nasuprot kbr. 59/2 u dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi parkiralište uz cestu, livada i voćnjak dimenzija koje su tužitelji proizvoljno i netočno naveli u tužbi. Osporava da bi se tužitelji nalazili u posjedu te nekretnine preko 20 godina, tvrdeći da su ju bespravno, samoinicijativno i svojevoljno omeđili 11. srpnja 2020., par dana prije podnošenja tužbe te da su u tu svrhu angažirali i geodeta kako bi sudu pokušali prikazati da su u posljednjem mirnom posjedu dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako to navode u tužbi. Tvrdi da su tužitelji, nakon što su omeđili predmetnu nekretninu u par navrata napadali njegove roditelje, što je otac tuženika HN prijavio policiji. Također, tuženik osporava da se nalazi u posjedu dijela k. č. br. [katastarska čestica] s istočne strane kako to navode tužitelji te ističe da se u posjedu te nekretnine odnosno njezinog dijela s istočne strane nalaze njegovi roditelji, VN i HN. Osporava i sve ostale činjenične navode iz tužbe te traži od suda da tužbeni zahtjev odbije a tužitelje obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 1.750,00 eura.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica]/I k. o. [katastarska općina] (list 4 – 6 spisa), u preslike fotografija (list 7 – 13 spisa), u dopis MUP-a Policijske uprave zagrebačke II. Policijske postaje Zagreb od 12. listopada 2021. (list 63 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka LN, RN, TN, VN, NN, ĆN, PN, te dokaz saslušanjem I., II. i III. tužitelja, proveo dokaz očevidom 9. srpnja 2024. te dokaz geodetskim vještačenjem po sudskom vještaku Ivici Pendiću dipl. ing. geod. od 12. studenog 2024.

5. Uvidom u spis ovoga suda br. Psp-136/20 utvrđeno je da su ovdje I., II. i III. tužitelji podnijeli tužbu protiv ovdje tuženika kao I. tuženog i VN kao II. tužene zbog smetanja posjeda parkirališta, livade i voćnjaka u [adresa]., nasuprot kućnog broja 59/2, na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi parkiralište uz cestu, livada i voćnjak, u duljini uz cestu s južne strane cca 31 m', sa zapadne strane cca 15 m', sa sjeverne strane cca 25 m' te s istočne strane cca 21 m' na način da su 29. kolovoza 2020. oko 13,00 sati 1. tuženik HN i 2. tužena VN, ušli u posjed tužitelja pri čemu je 1. tuženik HN povadio i uklonio kolce/međašne znakove između posjeda tužitelja i tuženika, a 2. tužena VN poticala je 1. tuženika da ukloni kolce/međašne znakove i vikala da će se tuženici vratiti i počupati sve voćke koje su tužitelji posadili na svom posjedu jer da je to njihovo te što su 19. rujna 2020. oko 18,00 sati 1. tuženik HN i 2. tužena VN, ušli u posjed tužitelja pri čemu je 1. tuženik HN posjekao i uklonio pet voćaka na posjedu tužitelja, a 2. tužena VN poticala je 1. tuženika da posječe voćke i vikala da posjed tužitelja pripada tuženicima te da će tuženici navesti zemlju na parkiralište tužitelja, pri čemu je i vrijeđala tužitelje. Stoga traže od suda da utvrdi čin smetanja, naloži tuženicima uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja te im zabrani svako, takvo ili slično, smetanje, uznemiravanje i onemogućavanje posjeda tužitelja. Parnični postupak nalazi se u prekidu zbog smrti II. tužene.

6. Kako se predmetni parnični postupak vodi između istih parničnih stranaka, ali zbog čina smetanja posjeda I. do III. tužitelja koji je različit od čina smetanja koji je predmet ovoga postupka i koji se dogodio u različito vrijeme, nema identiteta spora pa prigovor tuženika o postojanju dvostruke litispendencije nije osnovan.

7. Uvidom u dopis MUP-a Policijske uprave zagrebačke II. Policijske postaje Zagreb od 12. listopada 2021. proizlazi da je 6. srpnja 2020. u službene prostorije II PP Zagreb pristupio ČN iz [adresa] i podnio kaznenu prijavu te stavio prijedlog za kazneni progon protiv DN iz [adresa] radi kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ-a navodeći da mu je ON **.**.2020. oko 10,00 sati na adresi u [adresa] prijetio zbog imovinskopravnih nesuglasica. U vezi navedenog događaja djelatnici policije su proveli kriminalističko istraživanje tijekom kojeg je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je osumnjičenik ON počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. KZ-a na štetu ČN, radi čega je ON uz posebno izviješće II PP Zagreb PUZ-a od 10. srpnja 2021. predan pritvorskom nadzorniku, a posebno izviješće s prilozima je dostavljeno u dežurstvo ODO-a u Zagrebu gdje je predmet vođen pod brojem Kir-DO-1299/20.

8. Uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1517/20-45 od 19. svibnja 2022., koja je postala pravomoćna 14. ožujka 2024. kroz sustav e-spisa utvrđeno je da je protiv tuženika vođen kazneni postupak koji je okončan donošenjem presude kojom je tuženik proglašen krivim što je 2. srpnja 2020. u Zagrebu na adresi [adresa], na parkiralištu prišao ČN te s ciljem da ga ustraši, prijetećim mu tonom rekao da preuzima i da će ograditi svu zemlju koju su do tada koristili ČN, njegov brat SN te susjed ŠN, te da se upravo vratio iz zatvora, a u kojem je završio pošto ga je susjed ŠN cinkao da bi mu potom policija prilikom pretrage pronašla pištolj, drogu i vagu, što je sve kod ČN izazvalo strah za njegovu sigurnost, a da bi potom 4. srpnja 2020. u Zagrebu, na adresi [adresa] oko 10,00 sati, nakon što su mu ČN i SN prišli kako bi mu priopćili da nemaju namjeru predati svoj posjed, u nakani da ustraši ČN imenovanog pitao je li čist u glavi i je li normalan, a potom mu rekao da ima utoku, za što je ČN znao da ta riječ označava pištolj, nakon čega je oštećenom rekao da je nervozan te da ujutro nije povukao bijelo, a potom više puta odlazio do parkiranog osobnog automobila marke BMW, reg. [registarska oznaka], kojim se koristi, te je ČN i njegovom bratu SN rekao da imaju tri dana vremena da razmisle o tome što su mu rekli, a koje njegovo cjelokupno ponašanje je kod ČN izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za njegov život i sigurnost, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, pa da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.), zbog čega mu je izrečena kazna.

9. Svjedok CN iskazao je da mu je poznato gdje se nalazi sporno zemljište. Radi se o zemljištu površine 50000 m2 na kojem se nalazi i sporni parking. U posjedu tog zemljišta najprije je bio otac ŠN, a kada su došli SN i ČN oni su proširili dio zemljišta na način da su od njega načinili parkirna mjesta i tim se parkiralištem služe. Osobnih saznanja o incidentu koji se tamo dogodio u srpnju 2020. nema, već mu je SN rekao da je imao konflikt sa IN, odnosno da ga je ON htio najuriti sa tog parkirališta, a nakon toga ga je pitao da li bi mogao na sudu posvjedočiti o činjenicama koje su se tamo dogodile. Nakon što mu je SN ovo ispričao nije primijetio da bi netko drugi koristio taj parkirališni prostor osim tužitelja, već i dalje viđa njihova vozila parkirana na tom mjestu. Taj se parkirališni prostor proteže otprilike 20-30 metara uz cestu te oko 6 metara u dubinu. Prostor je nasipan, a misli da su prilikom uređenje tog prostora tužitelji napravili i drenažu. Iznad parkirališnih mjesta proteže se zelena površina koju također tužitelji održavaju. Svjedok je iskazao da na svojoj adresi prebivališta živi od 1972. Kada je doselio na navedenom zemljištu bile su zasađene voćke, a 80-ih godina otac ŠN počeo je graditi kuću i očistio jednu trećinu sadašnjeg parkirališnog prostora kojeg je također koristio za parkiranje. Koliko mu je poznato, parkirališni prostor kojeg koriste tužitelji njima ranije nitko nije uzurpirao odnosno oduzimao posjed. Voćki više nema, ali ne zna tko ih je porezao. Viđao je obitelj ON da je koristila jedan dio tog spornog zemljišta i to preko puta njegove parcele, a radi se o prostoru koji se nalazi, kada se gleda sa zapada prema istoku, oko 10 metara niže od spornog parkinga, dakle istočno. Gledajući od ceste na tom mjestu se vidi žbunje, a par puta je vidio da su članovi obitelji ON iza tog žbunja nosili vodu, međutim što točno tamo rade, da li obrađuju vrt ili nešto drugo, to ne zna. Ne zna da li i sada to zemljište koriste jer ih dugo nije vidio. Obitelj SN počela je graditi kući negdje 2009. ili 2010. a u tom periodu su i proširili predmetno parkiralište.

10. Svjedok KN je iskazao da poznaje parnične stranke i zna gdje se nalazi sporno zemljište. Parkirališna mjesta prvenstveno koriste obitelj SN i ŠN, ali i ostali susjedi. Vidio je incident koji se dogodio početkom srpnja 2020. jer se nalazio u dvorištu koje je u neposrednoj blizini mjesta gdje se dogodio incident i to dijelom na samom parkiralištu, a dijelom na ulici ispred kuće obitelji SN. Prilikom tog incidenta ON je čupao mlade voćke koje su na tom mjestu bile zasađene i prijetio obitelji SN govoreći da je to sada njegovo, ali se obitelj SN nije puno uplitala u taj sukob. Također, drugom prilikom tijekom srpnja 2020. obitelj DN prijetila je obitelji SN kojom prilikom je ON bio osobno prisutan ispred kuće obitelji SN. Izvikivali su im razne pogrdne riječi i govorili da je to zemljište sada njihovo uključujući i parkiralište. Nakon tih incidenata nije se međutim ništa promijenilo u posjedu parkirališnih mjesta niti u posjedu kompletnoga zemljišta, odnosno tužitelji i dalje imaju pristup na svoj posjed zemljišta uključujući parkirališna mjesta. Dakle, stanje je isto kao i ranije. Što se zemljišta tiče, radi se o dijelu brijega iznad [adresa] koji je prekriven travom i koje zemljište obitelj SN i ŠN održavaju, parkirališna mjesta koja se nalaze bliže cesti nasipana su šljunkom, a površina je tolika da je moguće parkirati 10-15 vozila. Svjedok navodi da na navedenoj adresi prebivališta živi od svog rođenja, da je obitelj ŠN u posjedu dijela parkinga od kada su tamo sagradili kuću 80-ih godina, a obitelj SN je doselila 2008. ili 2009. i sagradila kući te proširila parkirna mjesta i od tada te dvije obitelji ta parkirna mjesta zajedno koriste. Preostali dio zemljišta koji čini travnata površina redovito kose, čiste i održavaju obitelji SN i ŠN. Njegova kuća se nalazi udaljena 20-ak metara od navedenog parkirališnog prostora dijagonalno preko raskrižja. U dvorištu svoje kuće može nesmetano čuti razgovor koji se vodi na tom parkiralištu jer nema prometa niti buke. Nakon prvog incidenta u ljeto 2020. vidio je DN da je dolazio još nekoliko puta prije nego što je završio u zatvoru, a prije incidenta ga tamo nije viđao.

11. Svjedok TN iskazao je da poznaje tužitelje, dok tuženika zna iz viđenja. Poznato mu je gdje se nalazi zemljište koje je predmet spora, uključujući i parkiralište. Doselio je 1986. godine i u to vrijeme je pokojni gospodin ŠN već sagradio kuću i koristio tri parkirna mjesta, a negdje 2009. ili 2010. doselili su S, sagradili kuću i proširili parking tako da sada tamo stane 15-20 vozila. Vidio je incident koji se dogodio u ljeto prošle godine kada je na terasi svoje kuće sa obitelji pio kavu. Njegova kuća se nalazi oko 70 metara udaljena od toga parkirališta tako da je čuo povišene glasove, ali nije mogao razumjeti što govore pa je o tome naknadno pitao susjede. Vidio je da su u toj prepirci sudjelovali jedan mladi dečko koji se zove UN i kojeg njegova kćerka poznaje, ČN i SN, otac DN, a nakon pola sata došla je i njegova majka. Susjedi su mu kasnije rekli da je DN htio ograditi zelenu površinu iznad parkirališta koju inače čiste, kose i održavaju S. Nije mu poznato iz kojeg razloga, zna samo da su njegovi roditelji godinama obrađivali vrt u jednoj uvali sa druge strane od ovog dijela gdje se nalaze parkirališna mjesta i koji vrt je bio ograđen. Nakon ovog incidenta ništa se nije promijenilo u posjedu parkirališta niti zemljišta iznad parkirališta. Čuo je kako netko motornom pilom reže drveće ponad tog parkirališnog prostora. Kada je on doselio 1986. zemljište iznad tri parkirališna mjesta koja je koristio pokojni gospodin ŠN bilo je neuređeno i zaraslo u šikaru. Sjeća se da je kroz šikaru vodio jedan put koji je prolazio pored jednog vinograda uzbrdo i tamo su se nalazile dvije livade gdje su ljudi obrađivali vrtove. Parkirališna mjesta nalazila su se dolje uz cestu. Kada su došli S oni su proširili parkirališna mjesta, očistili šikaru iznad parkirališnih mjesta, tamo posijali travu i danas to područje održavaju, a radi se o površini od oko 500 m2. Koliko mu je poznato, tuženik odnosno njegovi roditelji osim vrta koji se nalazi u uvali koju je opisao nisu koristili ništa drugo od spornoga zemljišta. I sam je koristio zemljište za vrt, ali sa druge strane i to zemljište nije povezano sa ovim koje je predmet spora. DN nikada ranije nije vidio na tom spornom zemljištu čak niti u vrtu koji su obrađivali njegovi roditelji. Za vrijeme navedenog incidenta nikoga drugog osim opisanih osoba nije vidio.

12. Svjedok VN, majka tuženika, iskazala je da se oko spornog zemljišta stvaraju problemi od dolaska SN i ŠN. Oni su nasilno ušli u njihov posjed, odvalili su zemljište, povadili njihove voćke i napravili parkiralište. To su učinili prije otprilike 8 do 9 godina, a prije 3 godine su tamo zabili kolce. Oni to zemljište nisu kupili jer se radi o crkvenom zemljištu. Na tom zemljištu odnosno parkiralištu svoja osobna vozila parkiraju njihovi prijatelji koje su oni potplatili da svjedoče za njih. U srpnju 2020. tužitelji su prisilili njenog sina DN da im potpiše da oni to zemljište koriste više od 20 godina, a njega su optužili i odveli u zatvor. Od tog perioda u srpnju 2020. pa nadalje njezin sin više nikada nije ušao u posjed tog zemljišta niti ga koristio. Iskazala je da gospodin ŠN i njegova obitelj nikada nisu koristili to zemljište.

13. Svjedok HN, otac tuženika, iskazao je da mu je poznato gdje se nalazi sporno zemljište. Tamo se prije nalazila livada i voćnjak kojeg je on obrađivao kroz 53 godine, a onda su došli tužitelji 2009. ili 2010. i bagerima razrušili brijeg. Tom prilikom su mu uništili vrt i voćnjak te razvozili zemlju uokolo, a na dijelu zemljišta napravili parkiralište. Na tom parkiralištu i sada se nalaze parkirana razna vozila, ali ne zna čiji su to automobili. U srpnju 2020. došlo je do jednog incidenta kada je SN pristupio njegovom sinu koji se zajedno sa njim nalazio na tom zemljištu i rekao mu da bi htjeli preuzeti cijelo zemljište, dakle i onaj dio koji su oni nastavili koristiti nakon 2010., čemu se njegov sin usprotivio rekavši mu da su oni oduzeli dio zemljišta koje je svjedok obrađivao te da će on to zemljište ograditi odnosno vratiti u njihov posjed. To se odnosilo i na zemljište koje se koristi kao parkirališni prostor. Međutim, njegov sin to nije napravio, odnosno to zemljište nije zagradio niti ga vratio njima u posjed jer je od suda dobio zabranu da se približava tom terenu kroz 5 godina. U srpnju 2020. njegov sin nije rušio nikakve voćke. To su voćke koje je on sadio i njegov sin ih nikada ne bi srušio. Gospodin ŠN nikada nije koristio to zemljište dok nisu napravili parkiralište 2010.

14. Svjedok EN je iskazao da mu je poznato gdje se nalazi sporno zemljište jer pored njega prolazi uglavnom nedjeljom kada ide u ribičiju. Čuo je od susjeda HN da ga tužitelji protjeruju sa njegovog zemljišta, ali nikakvih osobnih saznanja o tome nema. Poznaje sina gospodina HN, ovdje tuženog DN, ali iz doba dok je bio dijete. Kao odraslu osobu znao ga je samo viđati u prolazu. Nema nikakvih saznanja o incidentu koji bi se dogodio 2. i 4. srpnja 2020. Nije mu poznato kada je uređeno parkiralište na dijelu spornog zemljišta niti tko ga koristi. Viđa tamo parkirana vozila, ali ne zna čija su to vozila. U okolini ima obiteljskih kuća tako da mu nije poznato da li vlasnici odnosno stanari tih kuća možda tamo parkiraju.

15. Svjedok PN, sestra tuženika, rekla je da zna gdje se nalazi sporno zemljište. Njezini roditelji su obrađivali to zemljište, a brat i ona su dolazili gore, ali nisu radili. Radilo se o državnom zemljištu koje je, kako je čula, prije par godina vraćeno Crkvi. Č su počeli raditi kuću otprilike 1985., a na dijelu zemljišta otac III. tužitelja parkirao je svoj kamiončić sa materijalom jer je bio obrtnik. Oni nisu obrađivali vrt. Problem je nastao 2009. ili 2010. kada su S kupili parcelu pored ŠN i potkopali vrt njezinim roditeljima te proširili cestu napravivši tako parkiralište. Tim potkopavanjem porušili su dio vrta kojeg su njezini roditelji obrađivali. Gospodin SN je u svemu nastupao vrlo agresivno. Na tom parkirališnom prostoru svoje vozilo ostavlja tko god stigne, a najviše Č. Dana 2. i 4. srpnja 2020. dogodio se incident o kojem je čula jer ju je brat nazvao i rekao da je razgovarao sa gospodinom SN, ali ne zna da li sa SN ili ČN, koji mu je rekao da će ga prijaviti policiji da mu je prijetio ako mu ne potpiše dokument koji će potvrditi da je gospodin SN u posjedu tog parkirališta i zemljišta iznad njega. Problem je u tome što njezin brat ima nezgodnu prošlost, ali nije vjerovala da će gospodin SN ostvariti svoju prijetnju te je savjetovala bratu da se makne od njega. Međutim, kako mu brat dokument nije htio i nije mogao potpisati jer ne raspolaže sa tim zemljištem, gospodin SN ga je prijavio policiji. Tužitelji su na taj način htjeli ući u posjed i onog dijela zemljišta kojeg i dalje koriste njezini roditelji. Iz pričanja svoga brata zna da nije točno ono što se navodi u tužbi, odnosno da je on 2. srpnja 2020. pristupio tužitelju ČN i rekao da će prisvojiti i ograditi posjed tužitelja osim dijela parkirališta te da im je zabranio pristup na sjeverni i istočni dio njihovog posjeda, odnosno da je 4. srpnja 2020. rekao tužiteljima SN i ČN da namjerava prisvojiti njihov posjed i da je ušao u posjed tužitelja i da je započeo rušiti voćke na posjedu tužitelja. To nije točno, a to zna ne samo zbog toga što joj je brat tako ispričao nego i zbog toga što njezin brat nikada nije apsolutno ništa radio na tom zemljištu niti radi pa tako sasvim sigurno nije započeo sa rušenjem nikakvih voćaka. Neposrednih saznanja o svemu ovome nema jer nije bila prisutna 16. I. tužitelj SN u svom iskazu navodi da se sporno zemljište nalazi nasuprot kuće u kojoj II. tužitelj ČN i on žive, a sastoji se od parkirališta, livade i voćnjaka i taj prostor nije ograđen. Njegov brat ČN i on došli su na to zemljište 2009. i od tada ga drže u posjedu, a dogovorili su se sa susjedom, ovdje III. tužiteljem ŠN o sukorištenju tog zemljišta i parkirališta koje je on koristio i prije njih unazad 10 i više godina. To zemljište kose, beru voćke i uživaju u njemu, druže se na tom zemljištu, a na parkiralištu parkiraju svoja osobna vozila. Nije bio osobno prisutan 2. srpnja 2020., već je bio prisutan njegov brat ČN koji mu je ispričao da ga je tuženik ON pozvao na to zemljište te tražio da prisvoji livadu, voćnjak i parkiralište navodeći da će im ostaviti dio parkirališta i da će ga čuvati da ga drugi ne bi koristili. Zabranio je verbalnim putem njegovom bratu ČN pristup na to zemljište, a ČN je rekao da se mora konzultirati jer nije jedini posjednik zemljišta. Nakon toga tuženik nije poduzeo nikakve radnje kako bi im fizički onemogućio korištenje tog zemljišta. Razgovarao je sa bratom i sa susjedom ŠN i dogovorili su se da mu zemljište i parkiralište neće dati na korištenje. Dana 4. srpnja 2020. vidjeli su tuženika koji je došao na njihovo zemljište, odnosno ušao u posjed i tada su mu rekli da mu ne žele dati zemljište. Radi se o vrlo konfliktnoj osobi koja je netom prije toga izašla iz zatvora jer ga nikada prije nisu vidjeli. Kada su mu rekli da ne pristaju na njegove zahtjeve, prijetio im je verbalno i tjerao ih sa zemljišta, a znajući o kakvoj se osobi radi nisu htjeli ulaziti s njim u fizički sukob pa su se povukli. Tuženik je tada počeo rušiti voćke i srušio je dvije ili tri voćke i ponašao se nasilno. Tom prilikom pozvali su policiju koja je intervenirala. Neko vrijeme nakon toga nisu se usudili koristiti taj prostor, a nastavili su ga koristiti na isti način par tjedana nakon incidenta. Nakon incidenta tuženik se još mjesecima pojavljivao na njihovom zemljištu jer su ga viđali kako na tom zemljištu sjedi i gleda u njihovu kuću. On nije kosio zemljište niti brao voćke niti ga obrađivao niti parkirao na njihovom parkiralištu. U nekom momentu to je prestalo. Nakon toga od tuženika nisu više primali prijetnje niti je izazivao sukob, ali im se podsmjehivao prolazeći pored njihove kuće što su doživjeli kao zastrašivanje. Navedenu livadu, voćnjak i parkiralište koriste i danas. Iako njihov posjed nije ograđen, vidi se jasno koje zemljište oni uživaju, čiste i uređuju jer tuženik odnosno njegovi roditelji uživaju zemljište istočno od njihovog posjeda i vidi se da to zemljište nije uređeno i da je zaraslo u korov. I danas je situacija na terenu ista i njihovo zemljište je vizualno različito od okolnog terena koje nije uređeno.

17. II. tužitelj ČN je iskazao da je 2. srpnja 2020. došao kući s posla, parkirao svoje vozilo na njihovom parkiralištu i tada ga je pozvao tuženik koji je tamo došao s još dvije osobe i to svojim ocem koji posjeduje zemljište desno od njihovog i još jednom mlađom osobom koju ne poznaje. Razgovor je započeo s time da ga je obavijestio da je upravo izašao iz zatvora u kojem je bio iz razloga jer ga je jedan susjed "cinkao" te su mu našli pištolj, drogu i vagu, a to je rekao samo iz razloga da bi ga zastrašio. Nakon toga je rekao da će on to zemljište ograditi i uzeti ga u posjed osim parkinga, a da će parking čuvati za njih pa ako ga netko dira da će mu razbiti glavu. Htio je pod svaku cijenu izbjeći sukob sa njim pa mu je rekao da nije jedini posjednik zemljišta te da se moram konzultirati sa bratom i susjedom pa su se dogovorili da će se vidjeti dva dana kasnije. Nakon toga vidjeli su se 4. srpnja 2020., a bili su prisutni on i njegov brat SN te im je tuženik rekao da ima utoku, što je zamjenska riječ za pištolj. Dana 4. srpnja 2020. intenzivno je krčio njihov posjed tako što je motornom pilom sjekao voćke i razno grmlje. Tuženik im je oduzeo posjed zemljišta time što se nasilno ponašao, što je puštao glasnu muziku, vikao nalazeći se pri tom na njihovom posjedu, a to se sve dešavalo nakon 4. srpnja 2020. Policija ga je uhitila pet dana nakon toga i odveden je u zatvor tako da su nastavili koristiti njihov posjed. Nakon izlaska iz zatvora jedno vrijeme se još pojavljivao na njihovom zemljištu te bi sa njihovog zemljišta gledao u njihovu kuću koja se nalazi nasuprot, no nakon nekog vremena je odustao. Kada bi se tuženik pojavio na njihovom zemljištu izbjegavali su tamo odlaziti kako se ne bi susreli s njim. I nakon njegovog izlaska iz zatvora nastavili su koristiti svoje zemljište na način da kose travu, beru voćke, druže se na tom zemljištu i parkiraju svoja vozila na parkiralištu. U svemu ostalom se pridružio iskazu I. tužitelja.

18. III. tužitelj ŠN u svom iskazu navodi da je njegov otac 1978. kupio zemlju koja se nalazi ispod zemljišta o kojem je riječ u ovom postupku te je 1981. sazidao kuću i napravili su parkiralište na dijelu zemljišta koje se nalazi ispred kuće. Taj dio zemljišta o kojem je ovdje riječ nalazi se preko puta njegove kuće, a s obzirom da se radi o strmijem terenu dio koji koristi zajedno sa I. i II. tužiteljima je poravnat i čini stepenasti teren u odnosu na okolno zemljište te završava sa tom jednom stepenicom gdje je teren za oko pola do jedan metar viši u odnosu na zemljište ispod. I. i II. tužitelji su 2009. došli u susjedstvo i počeli graditi svoju kuću te su ga pitali da li bi mogli proširiti postojeći parking za svoje potrebe te koristiti navedeno zemljište zajedno sa njim i on se s tim složio jer se radi o zaista velikom terenu i bilo mu je u interesu da mu netko pomogne održavati ga. Desno od našega terena nalazi se dio kojeg su kao vrt koristili roditelji tuženika. Nije bio prisutan 2. i 4. srpnja 2020. kada su se dogodili navedeni incidenti, međutim nekoliko dana prije tih incidenata tuženik je sa svojim roditeljima krčio parcelu koju oni koriste i bacali su grane na njihovu parcelu pa im se obratio i zamolio ih da to ne čine, odnosno da očiste to što su napravili. Nakon incidenata koji su se desili 2. i 4. srpnja 2020. čuo je od I. i II. tužitelja što se dogodilo. Oni su parking koristili neprekidno, ali su se suzdržavali od korištenja preostalog zemljišta naredna dva tjedna. Ima dvije kćerke te mu nije bilo nimalo ugodno vidjeti tuženika da tuda svako malo prolazi svojim vozilom jer se on na tom zemljištu koje koriste njegovi roditelji, a koje graniči sa njihovim posjedom nalazio sa svojim prijateljima, a radi se o sumnjivom društvu. Protekom dva tjedna nakon incidenta nastavio je i dalje nesmetano koristiti zemljište u čijem je posjedu kao i I. i II. tužitelji.

19. Prilikom provođenja dokaza očevidom 9. srpnja 2024. u Kvaternikovoj ulici bb utvrđeno je da se nasuprot kbr.59/II uz rub kolnika i s njegove sjeverne strane proteže zemljište koje je predmet prijepora. Vidljivo je da se radi o brežuljkastom terenu koji je u jednom svom dijelu neposredno uz kolnik izravnat i nasut šljunkom te se koristi kao parkiralište. Preostali dio terena je svojim nivoom viši od razine kolnika i parkirnog prostora te je obrastao travom, žbunjem, drvećem, akacijom te voćkama.

20. Sudski vještak Ivica Pendić dipl. ing. geod. u nalazu i mišljenju od 12. studenog 2024. izvršio je identifikaciju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema katastru i zemljišnoj knjizi, utvrdio tko je evidentirani posjednik, što se na nekretnini u naravi nalazi te izradio skicu mjesta prijepora sa dimenzijama istog. Sudski vještak je temeljem podataka s analognog i digitalnog katastarskog plana u katastarskoj općinu [katastarska općina], parcelacijskih i drugih geodetskih elaborata za predmetnu i susjedne čestice, podataka iz zemljišno knjižnog odjela ovog suda te dokumentacije u spisu utvrdio da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u posjedovnom listu broj 2720 kao voćnjak Milenov breg površine 1921m2 u korist pravne osobe Agrokombinat

– Voće Grožđe, Martićva ulica 14, Zagreb u 1/1 dijela. Svojim položajem površinom i oblikom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu zk.č.br. 992/1 k. o. [katastarska općina] koja je upisana u zk. ul [broj ZK uloška] kao oranica u Kustošiji površine 2 jutra i 1037 čhv kao vlasništvo Prvostolnog Kaptola Zagrebačkog u 1/1 dijela.

21. Na očevidu 9. srpnja 2024. tužitelji su pokazali dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja u jednom svom dijelu neposredno uz kolnik izravnan teren nasut šljunkom koji se koristi kao parkiralište, dok je ostali dio terena svojim nivoom viši od razine kolnika i parkirnog prostora. Tužitelji su pokazali pokošenu površinu koja predstavlja nekretninu uz tužbenog zahtjeva. Sudski vještak je izvršio mjerene pokazane površine koju je na skici mjesta prijepora označio linijom crvene boje spojnicom lomnih točaka 1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18,19 i 1, koja u naravi predstavlja u jednom svom dijelu neposredno uz [adresa] izravnan teren nasut šljunkom koji se koristi kao parkiralište, a preostali dio terena je održavana pokošena površina. Ukupna površina pokazanog mjesta prijepora iznosi 590m2.

22. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještak na koji nije imao primjedbe, dok je tuženik naknadno odustao iz iskazanih primjedbi, a nalaz vještaka prihvatio je i sud ocijenivši da je u cijelosti odgovorio na zadatak suda te da je izrađen u skladu sa pravilima struke.

23. Odredbom čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. "Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZVDSP) propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda (čl. 21. st. 1. ZVDSP-a) te je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (čl. 22 . st. 1. ZVDSP-a).

24. Analizom svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik smetao I. do III. tužitelje u njihovom posljednjem, mirnom posjedu navedenih nekretnina na način da ih je u posjedu uznemiravao i to 2. srpnja 2020. na način da je pristupio tužitelju ČN i izjavio da će prisvojiti i ograditi posjed tužitelja, osim dijela parkirališta, te je tužiteljima zabranio pristup na sjeverni i istočni dio njihovog posjeda, a 4. srpnja 2020. tužiteljima SN i ČN ponovno iskazao svoju namjeru prisvajanja posjeda tužitelja te je ušao u posjed tužitelja i započeo rušiti voćke na posjedu tužitelja, što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka LN, RN i TN kojima je sud povjerovao jer imaju neposredna saznanja o činjenici posljednjeg mirnog posjeda I. do III. tužitelja, a svjedok GN bio je i očevidac poduzetog čina smetanja odnosno uznemiravanja posjeda, jer nisu zainteresirani za ishod parničnog postupka, a njihovi iskazi su i u skladu sa sadržajem pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-1517/20-45 od 19. svibnja 2022. Navedeni svjedoci potvrdili su da je predmetno zemljište uključujući i parkirni prostor najprije bio u posjedu oca III. tužitelja, koji je na tom zemljištu sagradio kuću, dok su I. i II. tužitelji doselili 2009., proširili parkirni prostor te zajedno sa III. tužiteljem na tom parkirnom prostoru parkiraju svoja osobna vozila, dok zemljište koje se nalazi na povišenom terenu iznad parkirališta i predstavlja zelenu površinu na kojoj su zasađene voćke održavaju. Svjedok KN iskazao je da je susjed parničnih stranaka te je vidio incident koji se dogodio početkom srpnja 2020. kojom prilikom je tuženik načupao mlade voćke koje su zasađen na tom terenu i prijetio obitelji ČN govoreći da je to sada njegovo kao i drugi incident tijekom srpnja 2020. kada je vidio DN ispred kuće obitelji ČN koji im je uzvikivao pogrdne riječi i govorio da je to zemljište sada njegovo, uključujući i parkiralište. Svjedoci CN i ZN, također susjedi, potvrdili su da se upravo I. do III. tužitelji nalaze u posjedu predmetnih nekretnina dok samim incidentima nisu bili prisutni već su o navedenom uznemiravanju posjeda čuli iz pričanja tužitelja. Iskazali su da su roditelji tuženika u posjedu nekretnine koja se nalazi oko 10m istočno od nekretnine u posjedu I. do III. tužitelja kao i da nakon navedenih incidenata nije došlo do oduzimanja posjeda I. do III. tužitelja od strane tuženika.

25. Svjedok EN nema saznanja o relevantnim činjenicama pa sud njegov iskaz nije posebno cijenio dok su svjedoci VN i HN roditelji tuženika, PN njegova sestra, pa su time i zainteresirani za ishod parničnog postupka. Sud nije povjerovao njihovim iskazima u kojima negiraju činjenicu da su se I. do III. tužitelji nalazili u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina, da je tuženik ušao u posjed I. do III. tužitelja, prijetio tužiteljima oduzimanjem njihovog posjeda te da je rušio njihove voćke jer su njihovi iskazi u suprotnosti sa iskazima svjedoka kojima je sud povjerovao kao i sa izrekom pravomoćne osuđujuće presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1517/2020-45 od 19. svibnja 2022. Svjedok PN je u jednom trenutku čak i potvrdila da sporni parkirališni prostor za parkiranje svojih vozila koriste Radoševići, dok o samim incidentima neposrednih saznanja nema, već o njima zna ono što je čula iz pričanja tuženika.

26. I. do III. tužitelji su iskazali da navedenu nekretninu u vidu zelene površine koriste tako što je održavaju, kose, beru voćke i na njoj se druže dok na parkiralištu parkiraju svoja osobna vozila. Iskazali su da im je tuženik 2. srpnja 2020. verbalnim putem, obraćajući se II. tužitelju, zabranio pristup na to zemljište rekavši da će ga ograditi i oduzeti im posjed a 4. srpnja 2020. da je ušao u posjed verbalno ih tjerao sa zemljišta počeo rušiti voćke i nasilno se ponašao puštajući glasnu glazbu i vičući, a II. tužitelju je rekao i da je upravo izašao iz zatvora i da ima kod sebe utoku što je druga riječ za pištolj, zbog čega se I. do III. tužitelji naredna dva tjedna nisu usudili koristiti svoje zemljište na uobičajeni način. Sva trojica su iskazala da do faktičnog oduzimanja posjeda od strane tuženika nije došlo.

27. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer je tijekom postupka utvrđeno da su I. do III. tužitelji posljednji efektivni i mirni posjednici nekretnine koju je sudski vještak Ivica Pendić dipl. ing. geod. identificirao i opisao u svom nalazu i mišljenju kao parkiralište, livadu i voćnjak u [adresa]., nasuprot kućnog broja 59/2, i to na području koje je prema nalazu i mišljenju vještaka Ivice Pendića od 7. studenoga 2024. označeno kao mjesto prijepora te je na skici označeno linijom crvene boje spojnicom lomnih točaka 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, i 1, a u naravi predstavlja, u jednom svom dijelu neposredno uz [adresa] izravan teren nasut šljunkom koji se koristi kao parkiralište, dok je preostali dio terena održavana pokošena površina, ukupne površine 590 m2, a koja prema stanju čestica katastra odgovara dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno prema stanju čestica zemljišne knjige odgovara dijelu zk.č.br. 992/1, k. o. [katastarska općina] čime su aktivno legitimirani nositelji prava na zaštitu posjeda dok je tuženik kao osoba koja je njihov posjed smetala uznemiravajući ga pasivno legitimiran u ovoj parnici. Naime, mada predmetni posjed nije oduzet na način da je potpuno prestala faktična vlast I. do III. tužitelja kao posjednika u izvršavanju posjedovnih čina, tuženik je posjed smetao tako što je I. do III. tužitelje uznemiravao u njihovom posjedu nasilničkim ponašanjem, prijetnjama da će im posjed oduzeti koje prijetnje su u sebi sadržavale i elemente kaznenog djela zbog kojeg je pravomoćno osuđen pa je takvim svojim ponašanjem izazvao strah kod tužitelja zbog čega su se oni u određenom periodu vremena suzdržavali od vršenja svoje faktične vlasti nad predmetnom nekretninom tako što je jedno vrijeme nisu koristili, čime je njihova faktična vlast nad tom stvari bila ograničena zbog postupanja tuženika.

28. Slijedom navedenog sud je ocijenio da tužitelji imaju pravo na posjedovnu zaštitu te je rješenjem utvrdio da je došlo do čina smetanja posjeda kako je to opisano u točki I rješenja i zabranio tuženiku takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće. Kako tužiteljima posjed nije oduzet od strane tuženika, odnosno nije sasvim isključena njihova faktična vlast na predmetne stvari te su oni nakon izvjesnog vremena tu vlast nastavili vršiti a vrše je i danas tako što zelenu površinu održavaju, kose, beru voćke a parkirni prostor koriste za parkiranje svojih osobnih vozila, tužbeni zahtjev je u dijelu u kojem se traži uspostava ranijeg posjedovnog stanja valjalo odbiti. Isto tako sud je odbio dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelji traže od suda da tuženiku zaprijeti izricanjem novčane kazne u navedenom iznosu od 663,61 euro iz razloga što nije u nadležnosti suda u parničnom postupku izricanje takve novčane kazne već je izricanje novčane kazne u slučaju da se tuženik ponaša protivno svojoj obvezi koja mu je naložena ovim rješenjem u nadležnosti suda u ovršnom postupku, ukoliko do kršenja te obveze dođe u budućnosti, a sve u smislu odredbe čl. 263. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 93/14., 73/17., 131/20. i 114/22.).

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a tako što je sud priznao tužitelju pravo na trošak po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem odredbe Tbr. 7.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 138/23-dalje: OT) u visini jednokratne nagrade od 250 bodova koja obuhvaća 4 radnje (Tbr. 7.2 OT), te u visini od po 50 bodova za svaku daljnju radnju i to za zastupanje na ročištima 29. ožujka 2022., 27. veljače 2023., 7. veljače 2024., 26. ožujka 2024., 14. svibnja 2024., 22. travnja 2025. i 27. svibnja 2025., za pristup na očevid 9. srpnja 2024. te za sastav podneska od 24. ožujka 2025., sve uvećano za vrijednost boda (1 bod = 2,00 eura), uz povišenje tarifnih stavaka za 20% (Tbr. 40 OT) te uvećano za PDV od 25%, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,08 eura te na rješenje u iznosu od 53,09 eura, trošak sudske dostave u iznosu od 15,46 eura te trošak predujma za očevid i vještačenje u iznosu od 314,93 eura ili ukupno 2.536,56 eura.

U Zagrebu, 18. lipnja 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.