1                                          Poslovni broj: UsI-2842/22-5

 

Poslovni broj: UsI-2842/22-5 

                    

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice G. M. iz S., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica A. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., OIB: …, radi obustave i priznavanja prava na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, 30. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Poništava se zaključak i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/II-502-09/22-01/07, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 22. kolovoza 2022.

II Nalaže se tuženiku da posebnim rješenjima riješi o dvije žalbe tužiteljice podnesene protiv rješenja zavoda, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-06/22-08/489, URBROJ: 338-21-02-01-22-02 od 19. travnja 2022. i protiv rješenja istog tijela, KLASA: UP/I-502-06/22-08/490, URBROJ: 338-21-02-01-222-03 od 19. travnja 2022. u roku od šezdeset dana od dana dostave pravomoćne presude.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 414,76 eur / 3.125,00 kn (četristočetrnaest eura i sedamdestšest centi / tritisućestodvadesetpet kuna) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanom odlukom tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/II-502-09/22-01/07, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 22. kolovoza 2022. prvo su zaključkom spojene žalbe tužiteljice izjavljene protiv dva različita rješenja istog prvostupanjskog tijela, a zatim su rješenjem odbijene žalbe izjavljene protiv zavoda, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-06/22-08/489, URBROJ: 338-21-02-01-22-02 od 19. travnja 2022. kojim je tužiteljici obustavljeno pravo na korištenje roditeljske brige i isplata novčane pomoći za vrijeme korištenja tog prava za dijete L. M. rođenu … s danom 25. veljače 2022. i protiv rješenja istog tijela, KLASA: UP/I-502-06/22-08/490, URBROJ: 338-21-02-01-222-03 od 19. travnja 2022. kojim tužiteljici nije priznato pravo na novčanu pomoć tijekom korištenja rodiljne i roditeljske brige za navedeno dijete,

2. Tužiteljica u tužbi osporava tuženikovu odluku zbog svih žalbenih razloga i opisuje kronologiju događaja, te ističe da je postupila sukladno uputama djelatnice i potpisala unaprijed pripremljene obrasce, pouzdajući se kao laik u dobivene upute s namjerom da joj korištenje roditeljske brige ostane neizmijenjeno, u odnosu na koje činjenice predlaže svoje i saslušanje njenog supruga Z. M..

3. Navodi da prema članku 6. Pravilnika tužiteljica u konkretnom slučaju nije bila dužna podnijeti novu prijavu u obavezno zdravstveno osiguranje, već je obveznik podnošenja prijave bio nositelj osiguranja i obveznik plaćanja doprinosa, tj. njen suprug, te smatra da je osporavana odluka protivna sudskoj praksi, jer su upravni sudovi u istovrsnim slučajevima kada je majka djeteta cijelo vrijeme osigurana kao član obitelji osiguranika, jasno zauzeli stav da status osigurane osobe slijedi status nositelja osiguranja, a što sve proizlazi iz presude Upravnog suda u Osijeku UsI-74/2018-9 od 19. travnja 2018.

4. Ističe da je tuženik nezakonito retroaktivno ukinuo prava tužiteljice, bez valjanog zahtjeva tužiteljice, ne štiteći njene interese i postupio suprotno intenciji zakonodavca prema kojem je cilj Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama zaštita materinstva, njega novorođenog djeteta i njegova podizanja uz propisana prava roditelja.

5. Naglašava da ni tužiteljica ni suprug nositelj osiguranja nisu nikada zaprimili rješenje o gubitku statusa tužiteljice s danom 25. veljače 2022., pa ostaje nejasno kako su isti mogli postupiti sukladno rokovima propisanim Zakonom, a obzirom da je tužiteljica nakon usmenog priopćenja o gubitku statusa kao osigurane osobe, sa danom saznanja izvršila novu prijavu, te je tužiteljica bila prisiljena podnijeti sporan zahtjev za obustavom prava, na kojem nevaljanom zahtjevu je doneseno osporavano rješenje, te se jedino može govoriti o eventualnom propustu nositelja osiguranja da ponovi prijavi tužiteljicu u obvezno zdravstveno osiguranje, a nikako o propustu tužiteljice.

6. Smatra da je tuženik prekršio osnovna načela postupanja u smislu pomoći neukoj stranci i pristupa podacima, jer tužiteljica i njen suprug nisu bili upoznati da status tužiteljice ovisi o primjeni statusa nositelja osiguranja, pa u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni članka 32. stavka 3. Zakona o rodiljnim i roditeljskim naknadama, te navodi da je ovakvim postupanjem tužiteljica stavljena u neravnopravni položaj, te su joj uskraćena osnovna građanska prava zajamčena Ustavom i međunarodnim Konvencijama.

7. Predlaže sudu da poništi odluku tuženika i tužiteljici prizna prava iz zdravstvenog osiguranja, odnosno pravo na korištenje roditeljske skrbi i isplatu novčane pomoći za vrijeme trajanja iste, te tužiteljici dosudi trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, uz pripadajući pdv.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te opisuje kronologiju događaja i primijenjene materijalne propise.

9. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Sud je spor riješio bez održavanja rasprave sukladno članku 36. stavku 1. točci 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), jer je ocijenio da osporavano rješenje sadrži takve procesne nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti, te za utvrđivanje istih nije bilo potrebno provesti raspravu niti bi se navedeni nedostaci održavanjem rasprave mogli otkloniti.

12. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

13. Naime, prema podacima spisa predmeta tuženik je osporavanim rješenjem riješio o dvije žalbe tužiteljice koje se odnose na dva različita prvostupanjska rješenja od 19. travnja 2022., a koje postupanje je, bez obzira na doneseni zaključak o spajanju žalbi, a uzevši u obzir da je zaključkom moguće riješiti procesna pitanja u upravnom postupku i eventualno odlučiti o spajanju više postupaka radi donošenja jedinstvenog rješenja, u ovom konkretnom slučaju suprotno članku 107. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) u kojem je određeno što je predmet žalbenog postupka.

14. Odredbom članka 107. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se u žalbenom postupku ispituje zakonitost rješenja koje se pobija.

15. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice, jer je tuženik u žalbenom postupku morao posebno ispitati zakonitost svakog pojedinačnog rješenja koje se pobija žalbom, bez obzira što je obje žalbe podnijela ista osoba, a obzirom da su žalbe podnesene protiv različitih rješenja, a sukladno prethodno citiranom članku 107. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku.

16. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) u iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kn, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 414,76/3.125,00 kn. Dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

17. Slijedom navedenog, u postupku nakon ove presude, tuženik će posebnim rješenjima odlučiti o osnovanosti svake pojedinačne žalbe tužiteljice u odnosu na zakonitost svakog pojedinačnog rješenja, uzevši pri tome u obzir da je sukladno članku 81. stavku 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, izvršenje presude dužan osigurati tuženik te je u izvršenju presude obvezan postupiti sukladno izreci presude, a najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

18. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 30. kolovoza 2023.

 

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 66.a stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, a protiv točke III izreke ove presude žalba je dopuštena sukladno članku 79. stavku 7. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.