REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1835/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja NG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Joško Palinić Čulin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 82031999604, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju EG, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, uz zamjenika punomoćnika tužitelja ŠG i punomoćnice po zaposlenju tuženika HG, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. isplatiti tužitelju NG iznos od 4.831,80 eura bruto sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od:

- 86,87 EUR za 3.2019. sa zateznim kamatama koje teku od 16.04.2019.,

- 91,01 EUR za 4.2019. sa zateznim kamatama koje teku od 16.05.2019.,

- 95,15 EUR za 5.2019. sa zateznim kamatama koje teku od 16.06.2019.,

- 79,88 EUR za 6.2019. sa zateznim kamatama koje teku od 16.07.2019.,

- 95,15 EUR za 7.2019. sa zateznim kamatama koje teku od 16.08.2019.,

- 90,96 EUR za 8.2019. sa zateznim kamatama koje teku od 16.09.2019.,

- 88,05 EUR za 9.2019. sa zateznim kamatama koje teku od 16.10.2019.,

- 99,82 EUR za 10.2019. sa zateznim kamatama koje teku od 16.11.2019.,

- 91,19 EUR za 11.2019. sa zateznim kamatama koje teku od 16.12.2019.,

- 95,55 EUR za 12.2019. sa zateznim kamatama koje teku od 16.01.2020.,

- 114,74 EUR za 1.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.02.2020.,

- 94,72 EUR za 2.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.03.2020.,

- 101,58 EUR za 3.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.04.2020.,

- 102,05 EUR za 4.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.05.2020.,

- 99,50 EUR za 5.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.06.2020.,

- 102,13 EUR za 6.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.07.2020.,

- 109,06 EUR za 7.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.08.2020.,

- 99,41 EUR za 8.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.09.2020.,

- 104,31 EUR za 9.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.10.2020.,

- 90,46 EUR za 10.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.11.2020.,

- 76,48 EUR za 11.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.12.2020.,

- 109,06 EUR za 12.2020. sa zateznim kamatama koje teku od 16.01.2021.,

- 99,58 EUR za 1.2021. sa zateznim kamatama koje teku od 16.02.2021.,

- 95,20 EUR za 2.2021. sa zateznim kamatama koje teku od 16.03.2021.,

- 109,48 EUR za 3.2021. sa zateznim kamatama koje teku od 16.04.2021.,

- 104,85 EUR za 4.2021. sa zateznim kamatama koje teku od 16.05.2021.,

- 100,27 EUR za 5.2021. sa zateznim kamatama koje teku od 16.06.2021.,

- 108,47 EUR za 6.201. sa zateznim kamatama koje teku od 16.07.2021.,

- 106,65 EUR za 7.2021. sa zateznim kamatama koje teku od 16.08.2021.,

- 108,88 EUR za 8.2021. sa zateznim kamatama koje teku od 16.09.2021.,

- 104,85 EUR za 9.2021. sa zateznim kamatama koje teku od 16.10.2021.,

- 100,08 EUR za 10.2021. sa zateznim kamatama koje teku od 16.11.2021.,

- 105,22 EUR za 11.2021. sa zateznim kamatama koje teku od 16.12.2021.,

- 109,61 EUR za 12.2021. sa zateznim kamatama koje teku od 16.01.2022.,

- 100,09 EUR za 1.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.02.2022.,

- 93,43 EUR za 2.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.03.2022.,

- 110,41 EUR za 3.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.04.2022.,

- 101,19 EUR za 4.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.05.2022.,

- 105,87 EUR za 5.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.06.2022.,

- 105,47 EUR za 6.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.07.2022.,

- 100,59 EUR za 7.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.08.2022.,

- 110,30 EUR za 8.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.09.2022.,

- 105,39 EUR za 9.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.10.2022.,

- 100,22 EUR za 10.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.11.2022.,

- 105,01 EUR za 11.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.12.2022.,

- 105,47 EUR za 12.2022. sa zateznim kamatama koje teku od 16.01.2023.,

- 117,29 EUR za 01.2023. sa zateznim kamatama koje teku od 16.02.2023.,

- 100,80 EUR za 02.2023. sa zateznim kamatama koje teku od 16.03.2023., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja NG za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., naknaditi tužitelju NG troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu nastavno na postupak koji se vodio kod istog suda pod poslovnim brojem Pr-2043/2017 radi isplate razlike plaće za razdoblje od srpnja 2015. do veljače 2019. koja razlika se odnosi na razliku između koeficijenata 2,20 do 2,40, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-703/19. U ovom postupku tužitelj traži da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu razliku plaće između koeficijenata 2,20 i 2,40 u novom razdoblju i to od ožujka 2019. do ožujka 2023. Tužitelj je kod tuženika obavljao poslove bravara, a za koje radno mjesto je propisan koeficijent složenosti poslova 2,40, iako je njegov koeficijent složenosti poslova bio 2,20. Tužitelj je s tuženikom 27. travnja 2023. sklopio novi ugovor o radu s koeficijentom složenosti poslova 2,40. Slijedom navedenog, traži od suda prvog stupnja da naloži tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 4.831,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

2. Tuženik osporava osnovu i visinu tužiteljevog potraživanja navodeći da je tuženik neovisno o postojanju pravomoćne presude za prethodno razdoblje dužan dokazati osnovanost svog potraživanja kao i činjenicu da je bio diskriminiran u odnosu na druge radnike koji su obavljali isti posao. Navodi da je sukladno čl. 90. Zakona o radu (''Narodne novine'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 u daljem tekstu: ZOR) izvršio svoju obvezu isplate plaće sukladno postojećem ugovoru, a kako je to u skladu sa sudskom praksom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1627/2017 od 7. siječnja 2020. te u smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-225/2007 od 25. travnja 2007. Ujedno navodi da je koeficijent složenosti poslova za to radno mjesto od 2,11 do 2,40, a i tužitelj ima KV stručnu spremu koja sukladno čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZGH d.o.o. ulazi u III ili IV grupu složenosti poslova, po kojoj klasifikaciji III grupa (KV stručna sprema) ima raspon koeficijenata složenosti poslova od 1,61-1,80, a IV grupa (KV/SSS stručna sprema) ima raspon koeficijenata složenosti poslova od 1,81-2,40. Navodi da je i ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20. Također navodi da tužitelju ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koje u utuženom bruto iznosu tužitelj potražuje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao svjedoka ĆG i tužitelja kao stranku.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike neisplaćene plaće u razdoblju od ožujka 2019. do ožujka 2023. između pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti poslova 2,20.

6. Među strankama nije sporno da je:

- tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu "bravar", da je radio u tramvajskoj radionici te da je ugovoren koeficijent složenosti poslova 2,20,

- da je između istih stranaka vođen parnični postupak pred ovim sudom poslovni broj Pr-2943/2017 koji je pravomoćno okončan te je tuženiku naloženo isplatiti razliku plaće tužitelju koja se odnosi na razliku u koeficijentu složenosti poslova između 2,20 i 2,40 u razdoblju od srpnja 2015. do veljače 2019.,

- da je tuženik u razdoblju od ožujka 2019. do ožujka 2023. obračunavao i isplaćivao plaću temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,20,

- nije sporan niti matematički obračun potraživanja koji je načinio tuženik u iznosu od 4.831,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Među strankama je sporno jeli li tužitelj kao radnik na radnom mjestu "bravar" u tramvajskoj radionici obavljao iste poslove kao i drugi radnici koji su s njim radili u tramvajskoj radionici, posljedično je li tuženik u smislu odredbe čl 91. ZOR dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužitelj pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta složenosti poslova 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje od ožujka 2019. do ožujka 2023.

8. Svjedok ĆG je u svom iskazu naveo da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu bravarsko limarskih poslova, radilo se o popravcima tramvaja. Navodi da je prao tramvaje, klime, tkanine, putničke stolice. Naveo je da se posao sastojao i od saniranja oplata, koja se uređuje i farba, a inače se rade i veliki poslovi za određeni tip tramvaja gdje se primjerice skida kompletna oplata, interijer, kanali, te se postavlja sve novo tako da je taj tramvaj gotovo nov te se na njemu ne treba raditi ništa idućih deset godina osim u slučaju sudara. Navodi da poznaje tužitelja jako dugo s obzirom da ima 35 godina staža kod tuženika. Tužitelj je radio na posve istim poslovima kao i svjedok sve do kolovoza 2022. kada je on postao poslovođa te mu je sada ujedno i nadređen. Naveo je da su on i svi ostali kolege koji su radili na istim poslovima imali koeficijent složenosti poslova 2,40, jedino je tužitelj imao koeficijent 2,20. Ne zna što je tomu uzrok, navodi da je tužitelj radio uistinu iste poslove kao i ostali, pokazivao inicijativu u radu, bio je vrijedan i marljiv, kao i danas.

9. Tužitelj je u svom iskazu iskazao da je kod tuženika zaposlen u tramvajskoj radionici te radi na popravcima tramvaja, servisu, kompletnom mijenjanju starih tramvaja, odnosno konstrukciji kolnog ormara. U odnosu na radne zadatke u tramvajskoj radionici radi sve vezano za popravke pa tako mijenja oplate, stakla, stolariju, rukohvate, stolice, odnosno sve ono za što dobije uputu ili nalog. U odnosu na njegov koeficijent složenosti poslova navodi da je od 2006. godine njegov koeficijent 2,20 iako je obavljao iste poslove kao i kolege koji su imali veći koeficijent. Navodi da je taj problem pokušao riješiti kod poslodavca i putem sindikata, međutim do rješenja nikada nije došlo. Već jednom je vodio sudski spor u vezi razlike plaće te je u tome i uspio 2018., ali niti tada poslodavac nije povećao koeficijent, pa je bio primoram opet tužiti.

10. Ovaj sud ocijenio je iskaz svjedoka ĆG i tužitelja kao životne i uvjerljive. Iskazi su suglasni jedan s drugim oko odlučnih činjenica koje se odnose na to da su kao radnici u tramvajskoj radionici radili posve iste poslove, s time da se svjedoku, za razliku od tužitelja, plaća obračunavala prema koeficijentu složenosti poslova 2,40. Sud je iskaz svjedoka i iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti jer su suglasni i s nespornim činjenicama. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da je svjedok ĆG radnik tuženika koji radi, odnosno koji je radio kod tuženika u tramvajskoj radionici kao i tužitelj, dok se saslušanom svjedoku plaća obračunavala prema koeficijentu 2,40, tužitelju je koeficijent za izračun plaće u utuženom razdoblju iznosio 2,20 iako je radio iste poslove.

11. Odredbom čl. 91. st. 1. ZOR propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok je odredbom čl. 91. st. 2. ZOR propisano da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te je odredbom čl. 91. st. 3. ZOR propisano da je to rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZOR o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca valja tumačiti ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-432/2020 od 12. rujna 2022.

12. Nadalje, iako tuženik navodi da je u čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba od 2002. godine (u daljnjem tekstu. TKU) propisan raspon koeficijenata složenosti poslova od 2,11 do 2,40 za pojedine grupe složenosti poslova u kojoj grupi je i posao koji obavlja tužitelj, ključno je da je tuženik obvezan za isti posao na istim radnim mjestima sa istim opisom radnih zadataka isplaćivati radnicima jednaku plaću.

13. Budući da je ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju od ožujka 2019. do ožujka 2023. obavljao isti posao, u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu bravara u tramvajskoj radionici, nije od značaja činjenica da TKU propisao raspon koeficijenata složenosti poslova. Ujedno valja ukazati da je tužitelj u obavljanju tog posla mogao zamijeniti bilo kojeg radnika tuženika koji je obavljao te iste poslove, a koji je u navedenom razdoblju primao plaću obračunatu temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,40. Također je i on mogao zamijeniti njih u obavljanju njihovog posla, unatoč tome što je njemu bila obračunavana plaća temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,20.

14. Uzimajući u obzir da matematički obračun potraživanja među strankama nije sporan, valjalo je naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.038,98 eura sa pripadajućim zateznim kamatama

15. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, u daljem tekstu: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO. Odredbom čl. 92. st. 3. ZOR je propisano da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, pa je prema tome osnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od šesnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

17. Međutim, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5., čl. 155. ZPP i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelj u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva nije uspio u postupku, zbog kojeg dijela mu nisu nastali posebni troškovi, stoga su mu priznati zatraženi troškovi u cijelosti. Tako su tužitelju priznati troškovi za sastav tužbe na temelju Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV, troškovi zastupanja na ročištu od 9. siječnja 2025. na temelju Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV, troškovi za sastav obrazloženog podneska od 3. veljače 2025. na temelju Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV te troškovi za zastupanje na ročištu od 16. svibnja 2025. na temelju Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV, odnosno ukupno iznos od 1.000,00 eura.

19. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. i toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku