Poslovni broj: Us I-746/2024-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Davorinu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, Trnsko 44 A, protiv tuženika Hrvatske ljekarničke komore, OIB: 49353978858, Stegovnog suda II stupnja, Zagreb, Martićeva ulica 27, zastupanog po predsjednici FG, radi lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarništva, nakon javne rasprave zaključene 21. svibnja 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Davorina Ivančića, odvjetnika u Zagrebu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 18. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se odluka Stegovnog suda II stupnja Hrvatske ljekarničke komore, Klasa: 025-03/23-07/20, Urbroj: 330-08/2-23-3 od 21. travnja 2023. II Poništava se odluka Stegovnog suda I stupnja Hrvatske ljekarničke komore, Klasa: 023-08/21-08/01, Urbroj: 330-08/2-22/237 od 25. listopada 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
III Dužno je prvostupanjsko tijelo Stegovni sud I stupnja Hrvatske ljekarničke komore u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
r i j e š i o j e
I Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe. II Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave ovog pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: 025-03/23-07/20, Urbroj:330-08/2-23-3 od 25. listopada 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na odluku Stegovnog suda I stupnja Hrvatske ljekarničke komore, Klasa: 023-08/21-08/01 Urbroj: 330-08/2- 22/237 od 25. listopada 2022., te je na temelju članka 104. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama te članka 5. Odluke o troškovima stegovnog postupka i troškovima upravljanja stegovnim sudom Hrvatske ljekarničke komore naloženo tužiteljici naknaditi troškove drugostupanjskog stegovnog postupka u iznosu od 1.340,50 eura (10.100,00 kuna) u roku od 15 dana od pravomoćnosti te odluke. Prvostupanjskom odlukom tužiteljici je utvrđena odgovornost za lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore počinjenu na način da je 13. srpnja 2021. u 12:05 prilikom izvanrednog stručnog nadzora obavljenog u ljekarničkoj jedinci ZU Ljekarne Kaštel Farm u [adresa], utvrđeno da se u sustavu radi izdavanja lijekova i medicinskih proizvoda koristi CEZIH kartica EG, koja nije zatečena u ljekarni, dakle, ustupila je svoju CEZIH karticu drugoj osobi na korištenje.
2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o troškovima stegovnog postupka i bitnih povreda postupka a što da je dovelo do povreda prava na pristup sudu, povreda prava na jednakost oružja i povredu prava na pravično/pošteno suđenje, u bitnom navodi kako tuženik zaključak da je počinjena predmetna lakša povreda službene dužnosti izvodi iz činjenice da tužiteljica tog dana nije bila prisutna u ljekarni ne navodeći pri tome kojoj je osobi, imenom i prezimenom, ustupila svoju CEZIH karticu. Prigovara kako tuženik nije utvrdio način rada i poslovanja ljekarni i magistara farmacije u njima zaposlenih. Ističe se da svaka magistra farmacije ima „svoj“ kompjutor u kojem da je umetnuta njezina CEZIH kartica te da je samo njoj poznat password/šifra za ulaz u sustav putem te kartice. Upravo zbog toga da zaposlene magistre farmacije ne nose „ svoje“ CEZIH kartice po završetku radnog vremena, već da ih ostavljaju u ljekarni. Takav kompjutor/blagajnu da mogu koristiti i farmaceutski tehničari radi izdavanja "ostalih" medicinskih proizvoda kojima ljekarna raspolaže, neovisno o ne/prisutnosti kartice u kompjutoru. Izdavanje lijeka na recept da je dopušteno samo magistrima farmacije koji se u tom slučaju spajaju u sustav HHZO putem CEZIH kartice upisivanjem šifre kartice. Kako svaki magistar ima svoju šifru, da nije moguće korištenje kartice od strane druge neovlaštene osobe. Time što je u kompjutoru zatečena CEZIH kartica tužiteljice, a ne i ona sama, ne znači da je tužiteljica istu dala na korištenje drugoj osobi i/ili da je bilo kojoj drugoj osobi davala podatke o šifri kojom se kartica može aktivirati u CEZIH sustavu. Tužiteljica da odgovorno tvrdi da u vrijeme njezine opravdane odsutnosti s radnog mjesta, pa tako i kritične prilike, svoju službenu karticu ni šifru nije dala na korištenje drugoj osobi niti bilo kome otkrila šifru radi čega da nije bila moguća nezakonitost koja joj se stavlja na teret. U tužbi se ukazuje da Zakon o ljekarništvu („Narodne novine“ broj: 121/03, 142/06, 35/08 i 117/08, dalje ZOLJ) propisuje da magistri farmacije odgovaraju za teže i lakše povede dužnosti i ugleda ljekarništva te se pri tome posebno ukazuje na odredbu članka 39. tog Zakona. Nadalje, ukazuje se na članak 33., 38. i 39. Pravilnika o radu. Navodi kako je članak 55. stavak 1. Pravilnika ukinut odlukama Visokog upravnog suda poslovni broj Usoz-76/22 i Usoz-120/22, jer su kazne teže od onih propisanih ZOLJ-om i da je stegovni sud utemeljio svoju odluku na ukinutoj zakonskoj odredbi. Ističe kako tuženik u postupku po žalbi nije odgovorio na žalbene navode tužiteljice čime da je povrijeđeno njeno pravo na djelotvoran pravni lijek. Tvrdi kako je tužiteljica na ročištima pred stegovnim sudom, kao i u žalbi na prvostupanjsku odluku, prigovorila zakonitosti nadzora od 13. srpnja 2021. koji je proveden primjenom Pravilnika o stručnom nadzoru u ljekarništvu koje je donijelo Vijeće HLJK-a na sjednici 21. veljače 2020. i uz „prethodnu“ suglasnost ministra od 11. ožujka 2020. (skraćeno: Pravilnik), koji Pravilnik prije provođenja nadzora nije bio objavljen niti u Narodnim novinama, a niti na mrežnoj stranici Komore. Prigovara kako je tuženik putem IT stručnjaka 30. srpnja 2021. (kada je pristup toj stranici bio onemogućen) intervenirao u sadržaj svoje mrežne stanice na način da je dodan naziv do tada nedostajućeg Pravilnika iza rednog broja 12. (bez navođenja rednog broja 13.). Nadalje, navodi kako je tužiteljica prigovorila i načinu provođenja stegovnog postupka vezano za način zakazivanja ročišta i način sastavljanja zapisnika o održanim ročištima te s tim u vezi da je stegovni sud povrijedio odredbe članka 81. i 82. Pravilnika o radu obzirom na zakazivanje ročišta u terminima izvan uredovnog radnog vremena i terminima koji su za tužiteljicu otežavajući ako se uzme u obzir sjedište suda (Zagreb) i mjesta svoga rada/prebivališta ([adresa]) i s obzirom na to da joj zapisnici nisu niti dani nakon završetka rasprave, već naknadno. Time da je tužiteljici uskraćeno pravo na stavljanje prigovora na sadržaj zapisnika, te da je tuženiku omogućena naknadna intervencija u tekst zapisnika. Tvrdi da je i sam stegovni sud priznao da mu nisu bili osigurani uvjeti za zakonit i normalan rad i provođenje stegovnog postupka na način kako je to izrijekom propisano odredbama članka 81. i članka 82. Pravilnika na radu, čime je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Ukazuje i na odredbu članka 43. Zakona o ljekarništvu prema kojoj se u disciplinskom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe kaznenog zakonodavstva, a kojim Zakonom nije propisana mogućnost plaćanja naknade za vođenje stegovnog postupka, već samo izricanje kazne za lakše i teže povrede. Tvrdi kako Odluka o troškovima stegovnog postupka i troškovima upravljanja stegovnog suda Hrvatske liječničke komore Klasa: 023-08/16-02/07 Urbroj: 330-02- 16-03 od 11. lipnja 2016., temeljem koje su tužiteljici obračunati troškovi, da nije usklađena sa Zakonom o ljekarništvu, kao ni Pravilnikom o naknadi troškova u kaznenom postupku, čime je tužiteljici povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na pošteno suđenje. Tvrdi kako je tužiteljici izrečena kazna za lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva te troškovi stegovnog postupka koji znatno premašuju samu kaznu. Pored toga, odluka o gubitku prava koje tužiteljica ima po osnovi članstva u Komori da predstavlja dodatnu penalizaciju, koja Zakonom nije propisana. U prilog svojim tvrdnjama o nerazumno visokim iznosima na ime troškova postupka poziva se na presude Europskog suda za ljudska prava (Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske), koju praksu je prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka U-III-2143/21). Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da ne postoje pretpostavke za podnošenje tužbe i vođenje upravnog spora. Osporene odluke da nemaju obilježje upravnog akta te predlaže da se tužba odbaci. Protivi se i prijedlogu za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Smatra i da tužba nije osnovana. Ističe naime da je stegovni postupak proveden sukladno zakonu i važećim podzakonskim i općima aktima te na temelju pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica 13. srpnja 2021. CEZIH karticu ustupila drugoj osobi a što da je utvrđeno na temelju provedenog izvanrednog stručnog nadzora povodom kojeg je sastavljen zapisnik. Na sam zapisnik, koji je vođen tijekom postupka, da nije bilo nikakvih primjedbi ni tijekom njegovog sastavljanja ni kasnije, niti je tijekom stegovnog postupka osporena njegova istinitost i dokazna snaga kao javne isprave. Ukazuje se na to da navode iz tužbe u kojima problematizira način na koji je utvrđena odgovornost za povredu, kao i način rada i poslovanja ljekarni, tužiteljica da po prvi puta iznosi u tužbi. Ističe i da tužiteljica neosnovano navodi kako je Pravilnik morao biti objavljen u Narodnim novinama. Takva obveza da se sukladno odredbi iz članka 90. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske odnosi samo na zakone i propise koje donose državna tijela, dok prema stavku 2. istog članka propisi tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti objavljeni na dostupan način. Pravilnik da je objavljen na mrežnim stranicama Hrvatske ljekarničke komore te u Središnjem katalogu službenih dokumenata Republike Hrvatske u skladu s Pravilnikom o Središnjem katalogu službenih dokumenta Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 124/15). Stoga da pozivanje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-II-1660/2022 nije primjenjivo na ovaj slučaj. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da se zapisnici o održanim raspravama nisu odmah uručivali strankama već elektroničkim putem. Na niti jedan zapisnik odnosno njegov sadržaj da nije bilo nikakvih primjedbi. Tužiteljica da tijekom postupka ničim nije prigovarala vremenu održavanja rasprave, kao ni da bi time bila onemogućena u korištenju prava. Upravo suprotno, tužiteljica da tijekom postupka uopće nije izrazila volju i namjeru pristupiti pred Stegovni sud. Što se tiče naknade i visine troškova stegovnog postupka isti da su odmjereni su prema Odluci o troškovima stegovnog postupka i troškovima upravljanja stegovnim sudom Hrvatske ljekarničke komore. Tvrdi kako se tužiteljica pogrešno poziva na primjenu Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku, jer se ti postupci vode pred državnim tijelima čiji su zaposlenici pravosudni dužnosnici, državni službenici i namještenici, dok da je za vođenje stegovnog postupka potrebno angažirati najmanje osam osoba koji nisu zaposlenici Komore. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže sudu da ukoliko tužbu ne odbaci da odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis.
5. U sporu je održana rasprava 21. svibnja 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitost odluka, koje su donijete unutar stegovnog postupka koji se vodio protiv tužiteljice radi počinjenja lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore (u daljnjem tekstu: Pravilnik).
8. Prvenstveno je trebalo ocijeniti prigovori tuženika o dopustivosti predmetne tužbe jer tuženik smatra da osporene odluke po svojoj naravi nisu upravni akti.
9. Prema ocjeni ovog Suda, navedeni prigovor tuženika nije osnovan.
10. Naime, prema odredbi članka 3. stavak 1. ZUS-a predmet upravnog spora su ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.
11. Prema odredbi članka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21 – dalje ZUP) upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (stavak 1.), kao i stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).
12. Nadalje, prema odredbi članka 32. stavka 1. Zakona o ljekarništvu (Narodne novine br. 121/03, 142/06, 35/08, 117/08, 92/24 – dalje: ZoLJ) Hrvatska ljekarnička komora samostalna je i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima. Komora, između ostalog, sukladno odredbi članka 35. stavak 1. točka 1. ZoLJ donosi Kodeks ljekarničke etike i deontologije.
13. Prema odredbi članka 39. ZoLJ magistri farmacije - članovi Komore odgovaraju za teže i lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarništva pred disciplinskim tijelima Komore, određenim statutom. Teža povreda je svako narušavanje dužnosti, ugleda i Kodeksa ljekarničke etike i deontologije koja ima teže značenje s obzirom na ugroženost pacijenta, prirodu povrijeđene dužnosti, visinu materijalne štete ili druge posljedice te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja izvršena ili propuštena. Lakša povreda je narušavanje dužnosti, ugleda i Kodeksa ljekarničke etike i deontologije koja je manjeg značenja. Općim aktom Komore pobliže se utvrđuje što se smatra težom, odnosno lakšom povredom dužnosti, ugleda i Kodeksa ljekarničke etike i deontologije.
14. Prema odredbi članka 40. stavak 1. i 2. ZoLJ za učinjene lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarničkog zvanja, odnosno Kodeksa ljekarničke etike i deontologije izriču se ukor i novčana kazna, dok se za učinjene teže povrede dužnosti i ugleda ljekarničkog zvanja, odnosno Kodeksa ljekarničke etike i deontologije izriče opomena koja se objavljuje u glasilu Komore, privremeno ili trajno oduzimanje odobrenja za samostalan rad.
15. Prema odredbi članka 45. ZoLJ protiv drugostupanjske odluke kojom je izrečena disciplinska mjera privremenog ili trajnog oduzimanja odobrenja za samostalan rad dopuštena je tužba Upravnom sudu Republike Hrvatske.
16. Iz navedenog proizlazi da je zakonodavac izričito osigurao upravno sudsku zaštitu u odnosu na odluke kojima je magistru farmacije izrečena disciplinska mjera privremenog ili trajnog oduzimanja odobrenja za samostalan rad, dok takav oblik sudske zaštite u odnosu na lakše stegovne povrede nije predviđen. No, neovisno o tome i činjenicu što u odnosu na lakše stegovne povrede posebnim propisom nije propisano pokretanje upravnog spora, ovaj Sud je stajališta da tužiteljica zaštitu svojih prava i pravnih interesa protiv odluke javnopravnih tijela kojom joj je izrečena stegovna kazna i utvrđena obveza plaćanja troškova stegovnog postupka može tražiti u upravnom sporu. Takvo tumačenje u duhu je stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odlukama U-III-4242/2020 od 17. veljače 2022., U-III-2100/2014 od 19. svibnja 2020.) prema kojem mora postojati sudska zaštita protiv postupanja javnopravnih tijela u svezi s njihovim pojedinačnim aktom kojima se dira u prava i/ili pravne interese, bez obzira jesu li oni upravnog ili nekog drugog karaktera. Dakle, odluke kojom se tužiteljici utvrđuje stegovna odgovornost i nastaju materijalni troškovi, ne mogu ostati izvan dosega odgovarajuće zaštite, zbog čega sud smatra da su ispunjene pretpostavke za vođenje spora. Prema praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka U-III- 7380/2024 od 9. svibnja 2024.) u ovakvom slučaju treba poći od činjenice da je nad radom tužiteljice izvršen nadzor od strane pravne osobe s javnim ovlastima. Kao rezultat provedenog nadzora podnositeljici je pojedinačnim aktom utvrđena novčana kazna i troškovi postupka. Te su činjenice osnov za zaključak da se ovdje radi o upravnom aktu čija se zakonitost može ocjenjivati u ovom sporu.
17. Nadalje, među strankama je sporno je li kod donošenja osporenih odluka o stegovnoj tužiteljice došlo do povreda na koje tužiteljica ukazuje u tužbi, a posebno vezano za primjenu Pravilnika prema kojem je vođen postupak i utvrđena odgovornost, jer da isti nije bio objavljen u Narodnim novinama niti na mrežnim stranicama Komore. Pitanje objave zakona i drugih propisa uređeno je odredbom iz članka 90. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) prema kojem se prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike Hrvatske (stavak 1.), dok propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na dostupan način u skladu sa zakonom (članak 90. stavak 2.). Kako je Hrvatska ljekarnička komora po svojoj definiciji samostalna i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastim, prema stajalištu Suda, ona se smatra tijelom koje ima javne ovlasti i na koju se odnosi odredba članka 90. stavak 2. Ustava RH, dakle, ne postoji obveza objavljivanja propisa u službenom listu Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju radi se o Pravilniku o stručnom nadzoru u ljekarništvu kojeg je Vijeće tuženika donijelo na svojoj sjednici održanoj 22. srpnja 2021. Uvidom u javno dostupan Središnji katalog službenih dokumenta Republike Hrvatske utvrđeno je da isti stupa na snagu osmog dana od dana objave na mrežnoj stranici Hrvatske ljekarničke komore (čanak 25.). Osim paušalnih navoda da je Pravilnik prvotno bio, a potom omaškom ispušten s mrežne stranice, tuženik ne dostavlja nikakav dokaz da je Pravilnik na predviđeni način bio objavljen. Stoga, ovaj Sud, za sada ne može nesporno utvrditi kada je Pravilnik objavljen odnosno otkloniti prigovore tužiteljice u navedenom smislu.
18. Nadalje, valja navesti kako je dostupnost službenih dokumenta uređena Pravilnikom o središnjem katalogu službenih dokumenata Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 124/15) i njime je utvrđena obveza svih tijela da dostavljanjem općih akata osiguraju krajnjim korisnicima trajnu dostupnost službenih dokumenata radi informiranja (članak 8.). To što je određeni dokument objavljen u Središnjem katalogu, ne znači nužno da je isti na propisan način stupio na snagu. Tuženik, dakle, tijekom postupka, kao ni ovog spora, nije dostavio dokaz da je Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu objavljen na propisani način, za koju objavu je vezano njegovo stupanje na snagu.
19. Nadalje, među strankama je sporno je li tužiteljica počinila lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva koja joj se stavlja na teret.
20. Prema osporavanim odlukama prilikom izvanrednog stručnog nadzora 13. srpnja 2021. u 12:05 sati u ljekarničkoj jedinici ZU Ljekarne Kaštel Farm u [adresa], utvrđeno je da se u sustavu radi izdavanja lijekova i medicinskih proizvoda koristi CEZIH kartica tužiteljice, koja nije zatečena u ljekarni, dakle da je ustupila svoju CEZIH karticu drugoj osobi na korištenje, čime je počinila lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore.
21. Prema navedenoj odredbi magistar farmacije čini povredu ako ustupi svoje Odobrenje za samostalan rad ili CEZIH karticu drugoj osobi na korištenje odnosno ako koristi Odobrenje za samostalan rad ili CEZIH karticu druge osobe.
22. Prema odredbi članka 40. Pravilnika za povrede iz članka 8. do 35. odgovoran je magistar farmacije koji je u vrijeme počinjenja povrede bio ubrojiv odnosno smanjeno ubrojiv i koji je povredu učinio s izravnom ili neizravnom namjerom, ili iz svjesnog ili nesvjesnog nehaja u smislu važećih odredbi kaznenih propisa Republike Hrvatske.
23. Prema odredbi članka 41. stavak 1. Pravilnika počinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan svoje povrede i hoće njeno počinjenje, dok prema stavku 2. toga članka počinitelj postupa s neizravnom namjerom kad je svjestan da može počiniti povredu pa na to pristaje. Počinitelj postupa sa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti povredu, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti, a s nesvjesnim nehajem kad nije svjestan da može počiniti povredu, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.
24. Prema stanju spisa zaključak iz osporenih rješenja o stegovnoj odgovornosti tužiteljice temelji se, prije svega, na zapisniku o provedenom stručnom nadzoru od 13. srpnja 2021. U istom se navodi „ U konkretnoj ljekarni prilikom nadzora zatečena je samo magistra farmacije RG, dok je u Centralni zdravstveni informacijski sustav prijavljena samo jedna CEZIH kartica na koju se izdaju lijekovi i to na magistre farmacije EG, koja nije zatečena u ljekarni.
25. Tuženik takvo utvrđenje drži dovoljnom osnovom za zaključak da je tužiteljica ustupila svoju CEZIH karticu drugoj osobi na korištenje i time počinila lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništvu iz članka 33. Pravilnika, dakle, "…ostvarila objektivna obilježja…i postupala s izravnom namjerom, jer je sa znanjem i htijenjem ustupila svoju CEZIH karticu drugoj osobi na korištenje.".
26. Suprotno tome, prema ocjeni ovog Suda, tužiteljici je utvrđena odgovornost za lakšu povredu dužnosti i ugleda, bez da je u samom djelu činjenično opisano na koji je način isto počinjeno. U konkretnom slučaju činjenični opis iscrpljuje se u navodima da tužiteljica kritične prilike nije zatečena u ljekarni i da je ustupila svoju CEZIH karticu drugoj osobi na korištenje. Svako kažnjivo djelo pa tako i konkretna povreda dužnosti ima svoja obilježja, između ostalog, i radnju kojom je djelo počinjeno. To u naravi znači da je tuženik bio dužan opisati način na koji je tužiteljica postupajući s izravnom namjerom ustupila svoju CEZIH karticu drugoj osobi na korištenje. Zaključak da je lakša povreda dužnosti i ugleda počinjena s najvišim stupnjem krivnje nisu dovoljna utvrđenja navedena u izreci prvostupanjske odluke. Postupanje s izravnom namjerom podrazumijeva aktivne i protupravne radnje korištenja tuđe CEZIH kartice (uz pristupne šifre). Bez obzira što se ovdje radi o lakšoj povredi dužnosti i ugleda ljekarništva, dužnost je stegovnog tijela da u postupku utvrdi sve elemente koji ulaze u opis konkretnog stegovnog djela, dakle, stupanj krivnje, opis radnje i način na koji je djelo počinjeno, što je u konkretnom slučaju izostalo.
27. Tužiteljica prigovara i iznosu troškova koji su joj u konkretnom slučaju odmjereni sukladno Odluci o troškovima stegovnog postupka i troškovima upravljanja Stegovnim sudom Hrvatske ljekarničke komore, pozivajući se pri tom na presudu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (zahtjev br. 72152/13). Iako se, zbog činjenice da nezakonitost odluka proizlazi iz prethodno navedenog, nije posebno upuštao u ocjenu navoda u ovom dijelu, sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o primjeru očite nerazmjernosti između, s jedne strane, novčane kazne (za stegovno djelo koje je po svoji prirodi kvalificirano kao lakša povreda dužnosti i ugleda), i s druge strane, troškova samog postupka koji je višestruko premašuju, kao i sama mjesečna primanja tužiteljice. Tu se, dakle, tužiteljici nameće prekomjerni individualni teret i narušava pravna ravnoteža između interesa tuženika, kao pravne osobe s javnim ovlastima, i interesa tužiteljice da kao pojedinac zaštiti svoja prava, u mjeri koja otvara pitanje zakonitosti Odluke kao općeg akta, što nije predmet ovog spora.
28. Slijedom navedenoga, osporene odluke ne mogu se cijeniti zakonitim, zbog čega je temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, odlučeno iste poništiti i vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak odnosno odlučiti kao u izreci presude.
29. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će novom odlukom odlučiti o (ne)postojanje stegovnog djela te o (ne)opstojnosti stegovne odgovornosti tužiteljice pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 119. stavka 4. i člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.
30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).
31. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 21. svibnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eura za svaku radnju, uvećano za iznos PDV- a od 500,00 eura što ukupno iznosi 2.500,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
32. Zatraženi trošak podneska od 27. svibnja 2024. nije priznat jer je ocijenjeno kako nije opravdan, smatrajući kako je isti sadržan u trošku zastupanja na ročištu.
33. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak za navesti je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a propisno da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, dok je stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe vrijedi do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda.
34. U konkretnom slučaju, obzirom kako je Sud poništio osporenu odluku, time je u smislu odredbe 42. stavak 6. ZUS-a prijedlog za odgodnim učinkom tužbe postao bespredmetan, slijedom čega je odlučeno kao izreci rješenja.
U Splitu, 18. lipnja 2025.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja Davorinu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, Trnsko 44 A,
2. Tuženiku Hrvatskoj ljekarničkoj komori, Stegovnom sudu II stupnja, Zagreb,
3. U spis
4. Kalendar 30 dana
