REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-394/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje USĐ, u upravnom sporu tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u Gospiću, Kaniška 15, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-552- 07/25-01/07, URBROJ: 524-11-01/1-25-2 od 12. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Gospić, KLASA: UP/I-552-07/24-05/1, URBROJ: 139-026-04-02-24-4 od 6. prosinca 2024. je naloženo tužitelju platiti Republici Hrvatskoj isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja za mlt. L, LS i JS, u ukupnoj visini od 6.741,84 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pozivom na odredbe čl. 25. i 27. Zakona o privremenom uzdržavanju (Narodne novine broj 92/14.).

2. Povodom žalbe tužitelja protiv navedenog rješenja tuženik je osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-552-07/25-01/07, URBROJ: 524-11-01/1-25-2 od 12. ožujka 2025. poništio prvostupanjsko rješenje i istodobno naložio tužitelju isplatu iznosa od 6.741,84 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate isplaćenih na ime privremenog uzdržavanja za mlt. L, LS i JS, za razdoblje od 13. listopada 2021. do 31. kolovoza 2024.

3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost odluke tuženika. Obrazlaže da je presudom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P Ob- 16/2021-38 od 13. siječnja 2025. utvrđeno da nije otac maloljetnog LS. Iskazuje sumnju u očinstvo i mlt. JS, ali da je obzirom na pozitivne zakonske propise sukladno kojima tužbu radi osporavanja može podnijeti do navršene 7. godine života djeteta, isti limitiran u osporavanju navedenoga. Slijedom, predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-55/2025 od 10. travnja 2025. da je određen prestanak obveze uzdržavanja s 5. ožujkom 2025., a osporavanim rješenjem je zadnji iznos privremenog uzdržavanja bio za kolovoz 2024., isplaćen 20. rujna 2024. te stoga da navedeno nije od utjecaja na povrat isplaćenih sredstava privremenog uzdržavanja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave sukladno odredbi čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24.; dalje: ZUS) u svezi čl. 8. ZUS-a, s čim je tužitelj bio suglasan (stranica 25 spisa), a tuženik nije ni zahtijevao održavanje rasprave.

6. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi iz dokumentacije u spisu, da tužitelj u razdoblju od 13. listopada 2021. do 31. kolovoza 2024. nije doprinosio za uzdržavanje mlt. LS, L i JS zbog čega im je za predmetno razdoblje priznato pravo na privremeno uzdržavanje u iznosima i razdobljima preciziranim u osporavanom rješenju.

7. Sporno je je li u tom razdoblju tužitelj bio obvezan plaćati uzdržavanje obzirom na utvrđenje iz pravomoćne sudske odluke kako nije otac mlt. LS, odnosno s tim u vezi pravilnost odluke o predmetnom povratu isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja.

8. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Odredbom čl. 39. st. 2. Zakona o privremenom uzdržavanju (Narodne novine br. 145/24.) propisano je da će se u postupku povodom žalbe izjavljene protiv rješenja donesenog prije dana stupanja na snagu ovoga Zakona (1. siječnja 2025.) primijeniti odredbe Zakona o privremenom uzdržavanju (Narodne novine br. 92/14., dalje: Zakon o privremenom uzdržavanju).

11. Člankom 25. Zakona o privremenom uzdržavanju propisana je žurnost u postupcima radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje.

12. Pravo na privremeno uzdržavanje u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o privremenom uzdržavanju ima dijete ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično, i ako se učini vjerojatnim da baka i djed po tom roditelju ne pridonose djetetovu uzdržavanju najmanje u visini koja je ovim Zakonom određena kao iznos privremenog uzdržavanja.

13. Uvidom u kartice korisnika novčane pomoći od 27. rujna 2024. vidljivo je kako je Centar za socijalnu skrb, Područni ured Zadar, u razdoblju od 13. listopada 2021. do **.**.2024. BS (majci i zakonskoj zastupnici mlt. djece) na ime uzdržavanja za troje djece (L, LS i JS) isplatio ukupan iznos od 6.741,84 eura.

14. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o privremenom uzdržavanju određeno je da će Centar za socijalnu skrb (dalje: Centar) po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim će obvezniku uzdržavanja naložiti da u roku od osam dana od dana dostave rješenja plati Republici Hrvatskoj isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja za svako jednogodišnje ili kraće razdoblje isplate ako je privremeno uzdržavanje trajalo kraće od jedne godine, s pripadajućom zateznom kamatom.

15. Čl. 25. Zakona o privremenom uzdržavanju propisano je da isplatom iznosa privremenog uzdržavanja, Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, sa svim sporednim pravima.

16. Prema pravomoćnoj Presudi i rješenju Općinskog suda u Gospiću posl.br. P Ob-16/2021-38 od 13. siječnja 2025. (stranica 3/1 -6/1 spisa) tužitelj nije biološki otac mlt. LS. Tuženik navedeno ni ne osporava.

17. Iz presude Općinskog suda u Karlovcu posl.br. P Ob-55/2025-4 od 10. travnja 2025. (stranica 15 - 18 spisa), pravomoćne 30. travnja 2025. (kako je to utvrđeno uvidom u eSpis), sud utvrđuje kako je tužitelju s danom podnošenja tužbe (5. ožujka 2025.) prestala obveza uzdržavanja mlt. LS

18. Odredbom čl. 24. st. 1. Zakona o privremenom uzdržavanju određeno je da Centar po službenoj dužnosti donosi rješenje o prestanku prava na privremeno uzdržavanje kada se izmijene okolnosti iz čl. 7. toga Zakona zbog kojih djetetu prestaje pravo na privremeno uzdržavanje. Stavkom 2. istoga članka propisano je da u slučaju prestanka prava na privremeno uzdržavanje iz stavka 1., takvo pravo prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je nastala promjena.

19. Sud je stava kako učinci osporavanja očinstva u odnosu na prestanak uzdržavanja nastupaju od pravomoćnosti odluke kojom su se izmijenile okolnosti iz čl. 7. toga Zakona zbog kojih djetetu prestaje pravo na privremeno uzdržavanje (argumentum per analogiam iz čl. 24. st. 1. Zakona o privremenom uzdržavanju).

20. Imajući u vidu kako je tužitelj bio obvezan sudjelovati u uzdržavanju svoje maloljetne djece, koju isplatu je preuzela Republika Hrvatska, pravilno je rješenjem tuženika tužitelju naložen povrat isplaćenog iznosa u skladu s mjerodavnom odredbom čl. 27. Zakona o privremenom uzdržavanju. Tako i za mlt. LS za vrijeme dok je postojala obveza uzdržavanja, odnosno dok citiranom pravomoćnom sudskom presudom nije utvrđen prestanak takve obveze. Stoga sud utvrđuje neosnovanim tužbene navode kojim osporava povrat isplaćenog uzdržavanja za mlt. LS budući je za predmetno razdoblje bio obveznik uzdržavanja, a koja obveza mu je prestala 5. ožujka 2025., dok utvrđenja iz rečenih presuda Općinskog suda u Gospiću i Karlovcu ni na koji način nisu od utjecaja na obvezu uzdržavanja mlt. djece L i JS za čije se uzdržavanje također traži povrat isplaćenog iznosa.

21. Kako je Republika Hrvatska umjesto tužitelja za razdoblje prije pravomoćne odluke kojom je utvrđeno da tužitelj nije biološki otac jednom od troje maloljetne djece za koje je plaćeno uzdržavanje te slijedom navedene činjenice pravomoćno utvrđen i prestanak obveze uzdržavanja, to je pravilno i opravdano tužitelj obvezan na povrat isplaćenih sredstava čiju je visinu tuženik točno utvrdio uvidom u kartice korisnika novčane pomoći od 27. rujna 2024.

22. Slijedom iznijetog, sud nalazi kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je pozivom na odredbu čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

U Rijeci 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).