Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Ovr-770/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu Velimiru Radoševiću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Tomić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnik Matko Bogdan, odvjetnik u Sinju, protiv ovršenika MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica u Rijeci, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, 18. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe koja se provodi kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja pod poslovni broj OV-24731/2008 od 25. studenog 2008., kao neosnovan.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koje je naveo u žalbi nakon proteka roka izjavljene protiv Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja pod poslovni broj OV-24731/2008 od 25. studenog 2008. koja je predana na provedbu kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (čl. 50 st. 1 toč. 7 i 11 u svezi čl. 55 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik u svom prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 23. svibnja 2025. predlaže da sud donese rješenje kojim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja pod poslovni broj OV-24731/2008 od 25. studenog 2008., a koju je ovrhovoditelj predao na provedbu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, proglašava nedopuštenim te da sud odgodi postupak ovrhe. Ovršenik navodi kako je navedeno potraživanje u zastari te kako na predmetnoj Izjavi nije ovjeren potpis te nije solemniziran te kao takva ne može imati učinak rješenja o ovrsi. Iako se ovršenik poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 i 11 OZ-a iste obrazlaže samo razlog iz toč. 7 i toč. 11 st. 1. čl. 50. OZ-a, dok se na druge samo paušalno poziva te iste ne obrazlaže. Iz navedenog razloga sud nije ulazio u ostale žalbene razloge. Ovršenik nadalje predlaže odgodu ovrhe navodeći kako provedbom ovrhe trpio enormnu štetu budući se radi o novčanom iznosu od 4.717,07 eura dok ovrhovoditelj s druge strane ne bi trpio nikakvu štetu.

2. Ovrhovoditelj se podneskom od 17. lipnja 2025. usprotivio prijedlozima ovršenika.

3. Prije svega valja istaknuti kako se u konkretnim slučaju ne radi o postupku izravne naplate kako to pogrešno navodi ovršenik u svom prijedlogu od 26. svibnja 2025. Naime, postupak izravne naplate definiran je čl. 209. OZ-a koji propisuje kako je ovrhovoditelj ovlašten izravno od Financijske agencije zatražiti provedbu naplate novčane tražbine prijenosom sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu. Dakle, izravna naplata odnosi se isključivo na postupak koji se provodi kod Financijske agencije. Budući ovršenik u svom prijedlogu navodi kako je ovrhovoditelj ovršnu ispravu predao na naplatu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje radi se o postupku izvansudske ovrhe te će se prilikom odlučivanja o zahtjevu ovršenika primjenjivati odredbe OZ-a koje se odnose na postupak izvansudske ovrhe te žalbe nakon proteka roka, a ne izravne naplate.

4. Odredbom čl. 55 st. 1 OZ-a određeno je da će sud, ako odlučivanje o ovršenikovoj žalbi nakon proteka roka ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, uputiti ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a samo iznimno sud neće ovršenika uputiti na parnicu, već će prihvatiti njegovu žalbu odnosno sam odlučiti o osnovanosti žalbe, ako ovršenik osnovanost žalbe dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama.

5. Budući da ovršenik ne dokazuje osnovanost svoje žalbe javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti ona proizlazi iz općepoznatih činjenica ili iz činjenica koje se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, a među strankama su sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost žalbe, valjalo je temeljem čl. 55. st. 1. u svezi čl. 202 OZ-a uputiti ovršenika da pokrene parnicu i odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

6. Odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, sud je ispitao jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65 st. 1 OZ-a, te ocijenio da u konkretnom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene, te da je stoga prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari neosnovan.

7. Opće pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi ovršenik s uspjehom mogao istaknuti prijedlog za odgodom ovrhe jesu da ovršenik ili učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, i to pod uvjetom da je kumulativno istovremeno ispunjena i jedna od pretpostavki navedenih u čl. 65 st. 1 toč. 1 do 8 OZ-a.

8. Naime, sama činjenica da je ovršenik u konkretnom slučaju podnio žalbu nakon proteka roka znači ispunjenje jedne od pretpostavki.

9. Međutim, ovaj sud drži da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jednako kao što nije učinio vjerojatnim niti okolnost da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Naime, ovršenik samo paušalno traži da sud odgodi ovrhu.

10. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće. Vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete bi trebalo dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta, u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe, međutim, ovršenik nije ponudio niti jedan razlog, niti je dostavio dokaz na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11. Prema tome, kako za odgodu ovrhe sukladno čl. 65. OZ-a kumulativno moraju biti ispunjena dva uvjeta, a to je postojanje i vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i uz istovremeno daljnje ispunjenje jednog od razloga navedenih u točkama 1-8 st.1 čl. 65 OZ-a, to očito neispunjenjem bilo kojeg od ova dva uvjeta, nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika.

12. Slijedom svega navedenog, a obzirom na to da ovršenik nije ničim dokazao da bi im provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, te je stoga sud odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 18. lipnja 2025.

Sudac

Velimir Radošević

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika