REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1285/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja AZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borni Okroša, odvjetniku iz Zagreba, Milana Amruša 15, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupan po punomoćnici HZ, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Nere Srzić, odvjetnice te punomoćnice tuženika HZ, diplomirane pravnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 18. lipnja 2025. objavio je i

r i j e š i o  je

Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 17.05.2024.g. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 05.01.2022.g. i Aneks I. Ugovora o radu od 10.11.2023.g., da nije dopuštena Odluka tuženika od 17.06.2024.g. o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava od 03.06.2024.g. i tuženikov Ispravak odluke o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od dana 17.05.2024.g., donesena 17.06.2024.g., kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 05.01.2022.g., Aneks ugovora o radu od 21.06.2023.g. i Aneks I. Ugovora o radu od 10.11.2023.g., kao i da nije dopuštena Odluka tuženika od 17.07.2024.g. o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava radnika od 09.07.2024.g., te da radni odnos tužitelja nije prestao."

i istog dana

p r e s u d i o je

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto specijalist za preuzimanje rizika u Sektoru za neživotna osiguranja i reosiguranje u Službi za preuzimanje rizik, na kojem je radio temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 05.01.2022.g., Aneksa ugovora o radu od 21.06.2023.g. i Aneksa I. Ugovora o radu od 10.11.2023.g., u roku od 8 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj AZ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 9. rujna 2024. navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika Triglav osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. siječnja 2022. te Aneksa ugovora o radu od 21. lipnja 2023. i Aneksa I ugovora o radu od 10. studenoga 2023. pa sve do 11. lipnja 2024. kada mu je radni odnos prestao na temelju odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 17. svibnja 2024. U pobijanoj odluci o otkazu navodi se da je tužitelj u izvršenju svojih radnih obveza propustio uočiti nedostatke tablica za obavljene usluge vanjskih procjenitelja, a koje nisu posljedično tome komunicirane prema vanjskim procjeniteljima. To je rezultiralo neadekvatnim iznosima za obavljene procjene i predprocjene, dok se u određenim slučajevima omogućila dupla isplata. Nedostatci su uočeni u čak 15 od 20 kontroliranih slučajeva. Tuženik smatra odluku o otkazu osnovanom jer je tužitelju izrekao pisano upozorenje od 20. studenoga 2023. te je ujedno utvrdio da je tužiteljeva specifikacija koja je rađena za izvid štete na usjevima za dr. JZ bila puna grešaka na koje je tužitelja upozoravao KZ. Stoga tuženik smatra da postoji upornost u kršenju obveza iz radnog odnosa radi čega otkazuje ugovor o radu. Protiv odluke o otkazu tužitelj je pravodobno ustao sa zahtjevom za zaštitu prava, koji je odlukom tuženika od 17. lipnja 2024. otklonjen te je ujedno tužitelju dostavljen ispravak odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 17. lipnja 2024. iz kojeg proizlazi da je tuženik radi očite omaške u pisanju ispravio točku 1 izreke odluke o otkazu na način da otkazuje i Aneks ugovora o radu od 21. lipnja 2023., koji Aneks nije naveden u odluci o otkazu od 17. svibnja 2024. Obzirom da su odlukama tuženika povrijeđena prava iz radnog odnosa tužitelj je protiv odluke o ispravku odluke o otkazu uložio zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik otklonio svojom odlukom od 17. srpnja 2024., a koju odluku je tužitelj zaprimio 23. kolovoza 2024. Stoga tužitelj tužbom od 9. rujna 2024. traži da se odluka o otkazu ugovora o radu od 17. svibnja 2024. kao i odluka o ispravku te odluke od 17. lipnja 2024. utvrde nedopuštenom, da se utvrdi činjenica da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te ujedno da se tužitelja vrati na rad na radno mjesto specijalist za preuzimanje rizika u Sektoru za neživotna osiguranja i reosiguranje u službi za preuzimanje rizika, a sve kako je to navedeno u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor prekluzije navodeći da tužitelj nije u roku od 15 dana iz čl. 133 st. 2 Zakona o radu podnio tužbu sudu u odnosu na dan kada je primio odluku tuženika o podnesenom zahtjevu za zaštitu prava. Tuženik ističe kako odlukom o ispravku odluke o otkazu tužitelju nije povrijeđeno pravo iz radnog odnosa, da se tom odlukom samo ispravlja naznaka u pogledu Aneksa ugovora o radu, te stoga ta odluka ne predstavlja odluku kojom je povrijeđeno tužiteljevo pravo iz radnog odnosa. Tuženik ističe i to da je tužitelju istekao rok i za podnošenje tužbe u odnosu na odluku o ispravku odluke o otkazu, radi čega predlaže odbaciti tužbu tužitelja u cijelosti. Tuženik dalje tijekom postupka navodi da je ispravkom odluke o otkazu obuhvaćen i Aneks ugovora o radu od 21. lipnja 2023. prema kojem je ugovorena mogućnost rada na daljinu, a koji Aneks ugovora o radu istječe 30. lipnja 2024. te isti ne može egzistirati bez ugovora o radu. Stoga tuženik tvrdi da bi navedeni Aneks ugovora o radu u svakom slučaju istekao 30. lipnja 2024., radi čega nije odlučno to što taj Aneks nije naveden u odluci o otkazu od 17. svibnja 2024. Aneks ugovora o radu ne može egzistirati bez ugovora o radu i oni zajedno predstavljaju jednu cjelinu. U preostalom dijelu osporava navode tužitelja iz tužbe u cijelosti, smatra da je odluka o otkazu zakonita i dopuštena. Predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u ugovor o radu od 5. siječnja 2022. (str. 7-9 spisa), u Aneks ugovora o radu od 21. lipnja 2023. (str. 10 spisa), u Aneks I ugovora o radu od 10. studenoga 2023. (str. 11-12 spisa), u odluku o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 17. svibnja 2024. (str. 13-15 spisa), u zahtjev za zaštitu prava od 3. lipnja 2024. (str. 17-22 spisa), u očitovanje na zahtjev za zaštitu prava od 17. lipnja 2024. (str. 23-26 spisa), u ispravak odluke o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 17. svibnja 2024. od dana 17. lipnja 2024. (str. 27- 28 spisa), u zahtjev za zaštitu prava od 9. srpnja 2024. (str. 29-34 spisa), u očitovanje na zahtjev za zaštitu prava (str. 35-39 spisa), u poziv na iznošenje obrane (str. 49-50 spisa), u pisano upozorenje (str. 57-58, 67-68 spisa), u dopunu prvom očitovanju i iznošenje obrane (str. 59-61 spisa), u očitovanje tužitelja (str. 62-63 spisa), u dopis sindikalnom povjereniku (str. 64 spisa), u očitovanje sindikata (str. 65-66 spisa), u Pravilnik o radu (str. 69-105 spisa), u Kolektivni ugovor (str. 119-150 spisa), u izvod iz popisa i opisa radnih mjesta tuženika (str. 189-190 spisa), u e-mail poruke (str. 191- 192, 196-203 spisa), u izvod iz izvješća unutarnje revizije (str. 193-195 spisa).

4. U odnosu na prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika valja primijeniti odredbu čl. 133 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) kojom je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Prema odredbi čl. 133 st. 2 ZR-a ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1 ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Sukladno odredbi čl. 133 st. 3 ZR-a zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1 istog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

5. S obzirom na izneseni prigovor prekluzije sud je izvršio uvid u odluku o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 17. svibnja 2024. te je utvrdio da se prema toj odluci tužitelju otkazuje ugovor o radu od 5. siječnja 2022. i Aneks I ugovora o radu od 10. studenoga 2023. za obavljanje posla radnog mjesta specijalist za preuzimanje rizika u Sektoru za neživotna osiguranja i reosiguranja u Službi za preuzimanje rizika jer je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa. U odluci o otkazu se dalje navodi da radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od 3 tjedna, da se tužitelj oslobađa obveze rada tijekom otkaznog roka, da mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa i naknada plaće za vrijeme otkaznog roka, da će tužitelj iskoristiti razmjerni dio godišnjeg odmora za 2024. tijekom otkaznog roka te da je tužitelj dužan izvršiti primopredaju poslova, službene dokumentacije i opreme. Navedena odluka sadrži obrazloženje u kojem se detaljno navode povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret i radi kojih se otkazuje ugovor o radu. U obrazloženju je navedeno to da je tužitelj propustio uočiti nedostatke tablica za obavljene usluge vanjskih procjenitelja, da su radi toga iznosi za procjene i predprocjene neadekvatni te se u određenim slučajevima omogućila dupla isplata. Navedenim postupanjem nastala je materijalna i reputacijska šteta za tuženika. U obrazloženju se još navode ranija upozorenja, odnosno povrede obveza iz radnog odnosa, tuženik se osvrće na sadržaj obrane tužitelja te ujedno navodi da je prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja s glavnim sindikalnim povjerenikom. Navedena odluka o otkazu sadrži naputak o zaštiti prava prema kojem radnik može u roku od 15 dana podnijeti zahtjev za zaštitu prava.

6. Uvidom u zahtjev za zaštitu prava od 3. lipnja 2024. sud je utvrdio da je tužitelj pravodobno protiv odluke o otkazu koju je nesporno zaprimio 21. svibnja 2024. uložio zahtjev za zaštitu prava dana 3. lipnja 2024. Prema povratnici koja prileži spisu tuženik je zahtjev za zaštitu prava uredno zaprimio 6. lipnja 2024.

7. Nadalje, spisu prileži očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 17. lipnja 2024. Iz tog očitovanja jasno proizlazi da tuženik ne može udovoljiti tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava. Dapače, navedena formulacija jasno je istaknuta u samom očitovanju (podebljana i podcrtana). Iz očitovanja dalje proizlazi kako tuženik ostaje kod svojih stajališta da postoji opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a koje razloge tuženik ponavlja i pojašnjava. Ujedno navodi da su navodi tužitelja iz zahtjeva za zaštitu prava u cijelosti neosnovani te da je odluka o otkazu donesena na temelju zakonito provedenog postupka. U očitovanju se pred kraj samog teksta navodi da tužitelj točno spominje da u odluci o otkazu nije naveden i Aneks ugovora o radu od 21. lipnja 2023., za što tuženik navodi da se radi o omašci koja ni na koji način ne utječe na zakonitost otkaza, te ujedno u prilog očitovanja dostavlja ispravak odluke o otkazu u tom dijelu. Tuženik u samom očitovanju navodi da omaška tuženika ni na koji način ne utječe na povredu prava radnika iz radnog odnosa. U prilogu tog očitovanja nalazi se ispravak odluke o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 17. lipnja 2024. iz koje proizlazi da se ispravlja točka 1 izreke odluke o redovitom otkazu na način da se sada navodi i Aneks ugovora o radu od 21. lipnja 2023. U tom ispravku dalje se navodi da u preostalom dijelu odluka ostaje neizmijenjena, a da je do greške došlo zbog očite omaške u pisanju koja ne dovodi do nezakonitosti odluke o otkazu. U ispravku odluke o otkazu nalazi se i naputak o zaštiti prava.

8. Iz spisa dalje proizlazi da je tužitelj pravodobno dana 9. srpnja 2024. uložio zahtjev za zaštitu prava protiv ispravka odluke o redovitom otkazu. Naime, među strankama također nije sporna činjenica da je tužitelj ispravak odluke o otkazu uredno zaprimio dana 24. lipnja 2024., što znači da je tužitelj pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava.

9. Nadalje, iz spisa proizlazi da se tuženik očitovao na zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 9. srpnja 2024. kojeg je tuženik zaprimio 15. srpnja 2024. Tuženik se očitovao svojim dopisom od 17. srpnja 2024. ističući da ne može udovoljiti niti tom zahtjevu za zaštitu prava s obzirom da je ranije već otklonio navode tužitelja iz zahtjeva za zaštitu prava koji se odnosi na odluku o otkazu, a ispravkom odluke o otkazu samo se ispravlja očita omaška u pisanju, kojom odlukom se ne povrjeđuju prava tužitelja iz radnog odnosa.

10. Iz potvrde o obavljenoj dostavi Hrvatske pošte d.d. proizlazi da je tužitelj tu odluku zaprimio dana 23. kolovoza 2024., te je stoga u odnosu na tu odluku tužitelj pravodobno dana 9. rujna 2024. podnio tužbu sudu, sve sukladno odredbi čl. 133 st. 2 ZR-a.

11. Budući da je uvidom u spis utvrđeno kako je tužitelj odluku tuženika o podnesenom zahtjevu za zaštitu prava od 17. lipnja 2024. uredno zaprimio dana 24. lipnja 2024., tužitelj je trebao u daljnjem roku od 15 dana podnijeti tužbu sudu, sukladno odredbi čl. 133 st. 2 ZR-a. Taj rok za tužitelja istekao je dana 9. srpnja 2024. Ovdje valja navesti da nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik djelomično udovoljio zahtjevu za zaštitu prava tužitelja, odnosno da se u odnosu na ispravak odluke o otkazu radi o jedinstvenoj odluci koja je tužitelju dostavljena 24. lipnja 2024., a protiv koje je tužitelj pravodobno podnio tužbu dana 9. rujna 2024., sve s obzirom da je 23. kolovoza 2024. zaprimio odluku o zahtjevu za zaštitu prava. Naime, uvidom u odluku o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 17. svibnja 2024. je razvidno da se upravo tom odlukom otkazuje ugovor o radu tužitelja, da je u obrazloženju te odluke navedeno ono što se tužitelju stavlja na teret te je upravo tom odlukom povrijeđeno tužiteljevo pravo iz radnog odnosa. Iz očitovanja na zahtjev za zaštitu prava od 17. lipnja 2024. jasno proizlazi da zahtjev za zaštitu prava nije osnovan i da tuženik istom ne može udovoljiti. Stoga je za tužitelja počevši od tog trenutka počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, s obzirom da je odluka o otkazu ostala na snazi i proizvela je pravni učinak. Dapače, iz tužbe proizlazi da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 11. lipnja 2024. na temelju odluke o otkazu od 17. svibnja 2024. To znači da je odluka o otkazu proizvela pravni učinak i dovela do prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika. U odnosu na tu odluku tužitelj nije pravodobno ustao sa tužbom sudu, a neovisno o činjenici što je ta odluka kasnije ispravljena, tužitelj je trebao podnijeti tužbu u odnosu na odluku o otkazu koja sadrži razloge otkazivanja ugovora o radu. Iz odluke o ispravku odluke o otkazu je vidljivo da se njome ne zadire u prava tužitelja iz radnog odnosa, tom odlukom tuženik ispravlja omašku u pisanju, međutim ta odluka ne sadrži razloge otkazivanja ugovora o radu niti je ta odluka proizvela pravni učinak u vidu prestanka radnog odnosa. Naime, u trenutku donošenja odluke o ispravku odluke o otkazu već je prestao radni odnos tužitelja kod tuženika na temelju odluke o otkazu od 17. svibnja 2024. Tužitelj je mogao podnijeti tužbu i u odnosu na odluku o ispravku odluke o otkazu, međutim ta odluka postala bi sama po sebi bespredmetna u slučaju kada bi sud utvrdio da odluka o otkazu nije zakonita i dopuštena. Odluka o ispravku odluke o otkazu sama za sebe ne može egzistirati niti proizvodi učinak u odnosu na prava tužitelja iz radnog odnosa.

12. Stoga je sud zauzeo stav da je tužitelj u svakom slučaju trebao sudskim putem zatražiti zaštitu svojih prava iz radnog odnosa koja su povrijeđena odlukom o otkazu od 17. svibnja 2024., koja odluka je ostala na snazi i proizvela učinak u radnom odnosu tužitelja kod tuženika.

13. Budući da iz spisa proizlazi kako tužitelj nije do dana 9. srpnja 2024. podnio tužbu sudu u odnosu na odluku o otkazu od 17. svibnja 2024., u tom dijelu valjalo je tužbu tužitelja odbaciti, sve sukladno odredbi čl. 133 st. 3 ZR-a.

14. U odnosu na ispravak odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, u odnosu na koju je tužitelj pravodobno podnio tužbu sudu, sud je utvrdio da tužitelj nema pravni interes pobijati tu odluku pred sudom, jer ista odluka sama za sebe nije proizvela pravni učinak u pogledu prava tužitelja iz radnog odnosa, niti sama za sebe utječe na pravo tužitelja iz radnog odnosa. Stoga tužitelj nema pravni interes zasebno tražiti utvrđenje nezakonitosti ispravka odluke o otkazu u situaciji kada nije utvrđeno niti sudskim putem traženo da se i odluka o otkazu utvrdi nedopuštenom. Stoga je i u tom dijelu tužba tužitelja odbačena kao nedopuštena, a sve zbog pomanjkanja pravnog interesa, sve sukladno odredbi čl. 187. st. 2 u svezi sa čl. 288. st. 2 ZPP-a.

15. S obzirom da tužitelj nije pravodobno podnio tužbu sudu kojom se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu od 17. svibnja 2024., radni odnos tužitelja kod tuženika prestao je na temelju te odluke, te stoga nema pravne osnove da se naloži tuženiku vraćanje tužitelja na rad, sve sukladno odredbi čl. 124 st. 1 ZR-a. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

16. Slijedom svega iznesenog sud je donio rješenje i presudu kao u izrijeci.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude i rješenja.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku