REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1711/2023-191

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Mario Poljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice RS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ugovora nevaljanim i bez pravnog učinka, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, njegova punomoćnika i zamjenika punomoćnika tuženice, odvjetnika Marka Szabe, dana 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen između ŠS iz [adresa], kao kupca i poduzeća „Parket“ iz Zagreba, Masarykova 11, kao prodavatelja, ovjeren od Javnog pravobraniteljstva Grada Zagreba pod br. M-314/92 od 26.3.1992. godine, na kojem ugovoru su ŠS i HS ovjerili svoje potpise pred Gradskim sekretarijatom za upravu i pravosuđe dana 26.3.1992., a na kojem ugovoru je potpis ŠS krivotvoren, kojim ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo prodavatelj „Parket“ prodaje, a kupac ŠS kupuje stan u zgradi u [adresa], II kat, lijevo, sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i pripadajućim dijelom zemljišta nije pravno valjan i ne proizvodi nikakve pravne učinke. Utvrđuje se da ugovor o prodaji stana zaključen između ŠS iz [adresa] kao kupca i poduzeća „Parket“ iz Zagreba, Masarykova 11, kao prodavatelja, ovjeren od Javnog pravobraniteljstva Grada Zagreba pod br. M-314/92 od 26.3.1992. godine na kojem ugovoru su ŠS i HS ovjerili svoje potpise pred Gradskim sekretarijatom za upravu i pravosuđe dana 30.03.1992. godine, a na kojem ugovoru je potpis ŠS krivotvoren, kojim ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo prodavatelj „Parket" prodaje, a kupac ŠS kupuje stan u zgradi u [adresa], II kat, lijevo, sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i pripadajućim dijelom zemljišta, nije pravno valjan i ne proizvodi nikakve pravne učinke.“ II Nalaže se tužitelju TS naknaditi tuženici RS troškove postupka u iznosu od 3.093,75 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. lipnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je vlasnik i posjednik stana u [adresa] kat lijevo, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i pripadajućim dijelom zemljišta uknjiženog u k. č. br. [katastarska čestica], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] od srpnja 1992., kada je kupio predmetni stan od poduzeća „Parket“, Zagreb, Masarykova 11, zastupano po direktoru HS. Na ugovoru prileži klauzula pravovaljanosti s datumom 5.8.1992. ovjeren od Javnog pravobraniteljstva Grada Zagreba, stan je plaćen u cijelosti te je tužitelj uknjižen kao vlasnik stana. Nadalje, tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženica nasljednica ŠS, [adresa], koja je živjela u predmetnome stanu kao član obiteljskog domaćinstva svoga pokojnog supruga IS, nositelja stanarskog prava i to sve do njezine smrti 1. srpnja 1992. Nakon njezine smrti poduzeće „Parket“ dodijelilo je stanarsko pravo tužitelju koji je sklopio s poduzećem „Parket“ ugovor o kupoprodaji, platio kupoprodajnu cijenu i uselio u predmetni stan. Tuženica posjeduje nekoliko ugovora o prodaji istog stana, na kojima su kao potpisnici označeni ŠS, kao kupac i poduzeće „Parket“, kao prodavatelj i to Ugovor ovjeren od Javnog pravobraniteljstva grada Zagreba pod br. M-314/92 od 26.3.1992. te Ugovor o prodaji stana zaključen između ŠS i poduzeća „Parket“, na kojemu su ŠS i HS ovjerili svoje potpise pred Gradskim sekretarijatom za upravu i pravosuđe dana 30.3.1992. Uz ugovore prileže i uplatnice na iznos ugovorene kupoprodajne cijene od 984.081 HRD, a za koji iznos je tadašnja šefica računovodstva poduzeća „Parket“ izjavila da je vraćen uplatitelju, jer je uplata izvršena bez pravne osnove. Tužitelj navedena dva ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, sklopljena između ŠS i poduzeća „Parket“ smatra nevaljanima i bez pravnog učinka i to iz sljedećih razloga: - ugovore nije potpisala ŠS, - na ugovorima nema datuma pa nije moguće utvrditi jesu li ispoštovani rokovi propisani odredbom čl. 21. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, - nije uplaćena cijena, odnosno uplata bez osnove izvršena je 16 dana nakon smrti ŠS koja je umrla **.**.1992. S obzirom na sve navedeno tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku predanom na ročištu za glavnu raspravu predlaže sudu donijeti odluku kojom utvrđuje navedena dva ugovora o kupoprodaji stana u [adresa], nevaljanima i bez pravnog učinka, a potražuje i naknadu troškova postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prvenstveno kako se radi o pravomoćno presuđenoj stvari, budući da je o navedenome pravomoćnu presudu donio ovaj sud pod poslovnim brojem Ps-834/06 dana 22. prosinca 2010., a koju presudu je potvrdio Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-5485/11 od 15. svibnja 2012. Nadalje, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, s obzirom da tužitelj nije pravni slijednik poduzeća „Megakop Parket d.d.“, koje je sklopilo predmetne ugovore o prodaji s pokojnom ŠS. Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva te ističe da je pokojna ŠS bila nositeljica stanarskog prava nakon smrti supruga IS i da je tuženica nasljednica iza pokojne ŠS, koja je imala zakonsko pravo na otkup stana, tako da je bespredmetna tvrdnja tužitelja da bi taj ugovor bio sklopljen protivno odluci Zbora radnika o zabrani raspolaganja nekretninama u vlasništvu poduzeća. Navodi da je HS bio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora osoba ovlaštena za zastupanje poduzeća Megakop Parket, a da je nadležno Javno pravobraniteljstvo Grada Zagreba dana 26.3.1992. dalo mišljenje da je taj Ugovor u skladu s odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te Uredbi o načinu utvrđivanja cijene stana, što je potvrđeno i citiranom presudom, kojom je nadalje utvrđeno i da je za stan uplaćena cjelokupna kupoprodajna cijena. Smatra neosnovanim i tvrdnje tužitelja da pokojna ŠS nije potpisnica predmetnog ugovora o prodaji ovjerenog 26.3.1992., budući da je u postupku pravomoćno okončanom pod poslovnim brojem Ps-834/06 sudski vještak Zrinka Belloti dala mišljenje kako je upravo ŠS potpisnica predmetnog ugovora. Smatra i da je uknjižba prava vlasništva tužitelja na predmetnom stanu nevaljana, s obzirom da je pokojna ŠS kao nositeljica stanarskog prava prva podnijela prijedlog za uknjižbu, a navodi da je vođen i postupak zbog smetanja posjeda pod poslovnim brojem P-716/95 u kojemu je pravomoćno naloženo tuženiku da iseli iz predmetnog stana i preda ga tužiteljici, ovdje tuženoj. S obzirom na sve navedeno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz dosudu troškova postupka tuženoj.

3. Odlučujući prvenstveno o prigovoru pravomoćno presuđene stvari, koja bi predstavljala negativnu procesnu pretpostavku, odnosno, zapreku za vođenje postupka, sud je izvršio uvid u presudu ovoga suda poslovni broj Ps-834/06 od 22. prosinca 2010. (list 68 – 77 spisa) i utvrdio kako je u tome postupku tužitelj Megakop parket d.o.o. podnio protiv ovdje tuženice tužbu na utvrđenje nevaljanosti Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen između ŠS i poduzeća Parket te ovjeren od Javnog pravobraniteljstva 26.3.1992. te Ugovor o prodaji zaključen između istih osoba na kojemu su ovjereni potpisi pred Gradskim sekretarijatom za upravu i pravosuđe 30.3.1992. Tužbeni zahtjev je odbijen s obrazloženjem da je u situaciji, kada je pokojna ŠS kao nositeljica stanarskog prava u smislu odredbe čl. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 43/92, dalje - ZPS) podnijela zahtjev za kupnju stana, vlasnik istog je po toj odredbi bio dužan s njom sklopiti ugovor o prodaji, jer bi u protivnome pokojna ŠS u smislu odredbe čl. 9. st. 2. ZPS bila ovlaštena pokrenuti postupak i od suda zatražiti presudu koja nadomješta ugovor o prodaji stana. Stoga, činjenica postojanja odluke Zbora radnika o zabrani raspolaganja nekretninama u vlasništvu tužitelja, ne dovodi do nevaljanosti ugovora o kupoprodaji pokojnoj ŠS, budući da je ona pravo na sklapanje toga ugovora crpila iz samog zakona. Nadalje, u obrazloženju odluke stoji da činjenica što predmetni ugovor o prodaji nije datiran ne dovodi do njegove nevaljanosti, budući da to nije pretpostavka valjanosti ugovora, već pretpostavka za upis nekretnine u zemljišne knjige i stjecanje prava vlasništva temeljem pravnoga posla. Sud je nadalje naveo da su potpisnici ovjerili potpise na ugovoru o prodaji te da nije nađeno nepravilnosti prilikom ovjere, dok samu uplatu kupoprodajne cijene ne smatra činjenicom važnom za valjanost ugovora, a i činjenica uplate kupoprodajne cijene utvrđena je u postupku. Sud je, stoga, ocijenio tužbeni zahtjev na utvrđenje nevaljanosti ugovora o prodaji, neosnovanim u cijelosti. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5485/11 od 15. svibnja 2012. potvrđena je navedena prvostupanjska presuda u cijelosti.

4. S obzirom da ne postoji subjektivan identitet (obzirom na različitu osobu tužitelja), kao niti objektivan identitet (s obzirom na različitu činjeničnu osnovu) spora, to nije osnovan prigovor tuženice kojim ističe da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari, što bi u skladu s odredbom čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) predstavljalo zapreku za vođenje postupka i sud bi bio dužan odbaciti tužbu. Tako proizlazi i iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2237/15-10 od 2. listopada 2017. (list 185 – 18 spisa) i rješenja istoga suda poslovni broj Gž-5202/18-4 od 10. travnja 2019. (list 340 – 342 spisa), donesenih u ovome postupku.

5. Radi utvrđenja činjenica relevantnih za odluku o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari, izvedeni su dokazi uvidom u zk izvadak (list 5 – 6 spisa), Ugovor o prodaji Parket – Raspudić (list 7 - 8 spisa), Ugovor o prodaji Parket – Kekelj (list 9-12 i 13 – 17 spisa), Ugovor o ustupanju prava iz ugovora (list 51 – 52 spisa), uplatnica (list 79 - 81 spisa), presliku spisa Grada Zagreba – Gradski ured za opću upravu, Područni ured Pešćenica (list 446 – 453 i 458 – 460 spisa), provedeno je grafološko vještačenje (list 490 – 499 spisa), sudski vještak Davor Butorac usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje (list 572 – 573 spisa), saslušana je tuženica (list 573 – 574 spisa) te su saslušani svjedoci AS (list 622 – 623 spisa), ČS (list 623 – 624 spisa), tužitelj TS i svjedokinja FS (list 644 spisa).

6. Prvostupanjskom presudom donesenom u ovome postupku pod ranijim poslovnim brojem P-2112/2019-100 od 15. rujna 2022. odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obrazloženje kako tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, jer činjenica da Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo nije potpisala pokojna ŠS nije dokazana, s obzirom da ne proizlazi iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka kojega je sud prihvatio. Također, ta činjenica dovela bi do toga da ugovor nije niti nastao, a ne da je ugovor nevaljan. Drugi razlog, kojega tužitelj navodi, a to je da Ugovor nema datum, nije od utjecaja na njegovu valjanost, budući da je vidljiv datum ovjere potpisa, kada se smatra da je ugovor sklopljen, jer su se stranke tada suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Također, Ugovoru prileži potvrda Javnog pravobraniteljstva da je Ugovor sklopljen u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine 27/91), dok je odredbom čl. 4. toga Zakona propisano da svaki nositelj stanarskog prava može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima, a prodavatelj ga je dužan prodati, što se odnosi i na članove domaćinstva osobe koja ima stanarsko pravo (čl. 6. st. 1. ZPS). Nadalje, istim Zakonom propisana je forma takvog Ugovora u čl. 19. i čl. 21. ZPS-a, a za koje je utvrđeno da su ispunjeni. Treći razlog na kojemu tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev odnosi se na uplatu kupoprodajne cijene, a koja činjenica nije od utjecaja na valjanost ugovora, već na njegovo ispunjenje.

7. Drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3793/2022-3 od 24. siječnja 2023. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz obrazloženje kako je pravilan zaključak suda prvog stupnja da ugovor nije nevaljan i da ne bi proizvodio pravne učinke u situacijama kad se na njemu ne bi nalazio datum i kad ne bi bila isplaćena kupoprodajna cijena. U obrazloženju je navedeno da se ne može za sada ispitati pravilnost pobijane presude u odnosu na razloge iz kojih je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj nije dokazao da ŠS nije potpisala ugovor, jer je provedeno grafološko vještačenje potpisa ŠS s ovjerene preslike, a ne s izvornika Ugovora, kao i iz razloga što sud, uz provedeno sudsko vještačenje po grafologu Davoru Butorcu, nije cijenio i spisu priložen nalaz i mišljenje vještaka Zvonimira Ćorića kojeg je tužitelj za vještačenje angažirao privatno, a koji je vještačio autentičnost potpisa ŠS na izvorniku Ugovora o prodaji stana od 26. ožujka 1992. i utvrdio da ŠS sasvim sigurno nije skriptor spornog potpisa.

8. Stoga je u ponovljenom postupku izvršen uvid u sve do tada izvedene dokaze, zatraženo je od Pododsjeka za poslove pismohrane pri Područnom uredu [adresa] - Odsjek za poslove pismohrane - Odjel za uredsko poslovanje - Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba da sudu dostave izvornik Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenog između poduzeća Parket i ŠS od 26.03.1992. broj ovjere 410-20/92-001/76, budući da je izvornik potreban radi provođenja vještačenja za koje nije dovoljna ovjerena preslika po uputi Županijskoga suda i određeno je provođenje dokaza grafološkim vještačenjem po Centru za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić sa zadatkom vještaku da utvrdi vjerodostojnost potpisa ŠS na tom ugovoru, odnosno da li je potpis ili njegovi pojedini dijelovi su potpisani od strane ŠS ili nisu, uz napomenu da je tužitelj podneskom od 10.8.2020. (list 468 spisa), dostavio osobni karton ŠS s ovjerom suda.

9. Potom je izvršen uvid u izvornik Ugovora o prodaji stana broj 410-20/92-01/76 (list 816 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje kojega je po nalogu tužitelja izradio vještak Zvonimir Ćorić (list 896-903 spisa) i provedeno je grafološko vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ (list 1081-1087 spisa) te je sudska vještakinja Željka Tkalac iz Centra za vještačenja Ivan Vučetić na glavnoj raspravi održanoj 2. lipnja 2025. usmeno obrazložila nalaz i mišljenje te odgovorila na sva pitanja i otklonila sve primjedbe stranaka (list 1263-1267 spisa) pa i u odnosu na dostavljen nalaz i mišljenje kojega je vještak Zvonimir Ćorić izvršio po nalogu tužitelja, u kojega je sud također izvršio uvid (list 1166-1171 spisa).

10. Time su izvedeni svi dokazi predloženi u ovome postupku, osim dokaznog prijedloga tužitelja za provođenjem novog grafološkog vještačenja, koji dokazni prijedlog je odbijen, s obzirom da je prihvaćen nalaz i mišljenje Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić, koji je i u skladu s nalazom i mišljenjem Davora Butorca provedenog u ovome postupku, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju ove odluke.

11. Sud je, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Podnesci stranaka dostavljeni u spis nakon zaključenja glavne rasprave nisu uzeti u obzir, s obzirom da na temelju odredbe čl. 4. ZPP-a sud odlučuje o tužbenom zahtjevu na temelju usmene, neposredne i javne rasprave, a na temelju odredbe čl. 7. st. 3. ZPP-a sud ne može temeljiti svoju odluku na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

12.1. Također, valja napomenuti da je rješenjem ovoga suda od 31. ožujka 2022. odbijeno sudjelovanje treće osobe Udruge Veronika Vere kao umješača na strani tužitelja u ovom predmetu, no – kako o žalbi protiv toga rješenja još nije donesena odluka te isto nije steklo svojstvo pravomoćnosti, to je umješaču dano da može sudjelovati u postupku u skladu s odredbom čl. 207. st. 2. ZPP-a.

13. Tuženičin prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja neosnovan je, s obzirom da je odredbom čl. 109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91 i 73/91, dalje: ZOO) propisano kako se na ništavost ugovora može pozvati svaka zainteresirana osoba. Tužiteljeva aktivna legitimacija, osim navedenoga, proizlazi i iz Ugovora o ustupanju ugovora uz prijenos svih prava iz predmetnog ugovora (list 51 – 52 spisa) od 11. kolovoza 2011., kojim je trgovačko društvo Megakop-Parket d.d. na tužitelja prenijelo sva prava iz Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen između ŠS kao kupca i poduzeća „Parket“ kao prodavatelja, ovjerenog 26. ožujka 1992.

14. Iako sud nije vezan pravnom osnovom zahtjeva (čl. 186. st. 3. ZPP-a), sud je vezan činjenicama iznesenim u tužbi i odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), tako da se sud u ovome postupku ograničio na konačno postavljeni zahtjev iz podneska predanog na ročištu 27. siječnja 2020., a kojim tužitelj predlaže utvrditi da je Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, zaključen između ŠS i poduzeća Parket, ovjeren 26.3.1992. nevaljan i ne proizvodi pravne učinke, jednako kao i Ugovor o prodaji stana između istih stranaka, ovjeren 30.3.1992., a navedeno iz razloga što taj Ugovor nije potpisala ŠS, na Ugovoru nema datuma i nije uplaćena kupoprodajna cijena.

15. Prvenstveno valja navesti kako je uvidom u Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, sklopljen između ŠS i poduzeća „Parket“, utvrđeno kako se ne radi o dva ugovora, već o jednom ugovoru, koji je 26. ožujka 1992. potvrđen od strane Javnog pravobraniteljstva Grada Zagreba, a na istome su potpise ovjerili ŠS i HS, kao osoba ovlaštena za zastupanje prodavatelja, dana 26. ožujka 1992. pred Gradskim sekretarijatom za upravu i pravosuđe. Kako je odredbom čl. 26. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91 i 73/91, dalje: ZOO) propisano kako je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, to je predmetni Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljen 26. ožujka 1992., kada su obje strane ovjerile svoj potpis, budući da ugovor ne sadržava drugi datum sklapanja.

16. Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 27/91, dalje: ZPS) u odredbi čl. 4. propisuje da svaki nositelj stanarskog prava (u daljem tekstu: stanar) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (u daljem tekstu: prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati. Stan ima pravo kupiti stanar pod uvjetima ovoga zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva (u daljem tekstu: kupac) (čl. 6. st. 1. ZPS). U ovome postupku nijedna od stranaka nije sporila da bi pokojna ŠS bila članica domaćinstva svoga supruga IS, kao niti da je podnijela zahtjev za kupnju predmetnog stana poduzeću Parket.

17. Odredbom čl. 21. ZPS propisano je da je prodavatelj dužan ugovor o prodaji stana dostaviti na mišljenje nadležnom javnom pravobranitelju u roku od 8 dana. Ako javni pravobranitelj utvrdi da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za sklapanje ugovora ili da je ugovorena cijena niža od utvrđene prema odredbama ovoga zakona dostavit će mišljenje da se stan ne može prodati. Ako nakon zaključenja ugovora javni pravobranitelj utvrdi da nisu postojali zakonski uvjeti za sklapanje ugovora, zatražit će poništenje ugovora u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora. U protivnom, javni pravobranitelj zatražit će poništenje ugovora u roku šest mjeseci od dostave na mišljenje. U ovome postupku vidljivo je iz samog Ugovora da je Javno pravobraniteljstvo Grada Zagreba pregledalo Ugovor te dalo 26. ožujka 1992. potvrdu njegove valjanosti i potvrdu da je Ugovor u skladu s odredbama ZPS te u skladu s Uredbom o načinu utvrđivanja cijene stana.

18. Odredbom čl. 22. ZPS propisano je da su ugovorne stranke dužne ovjeriti svoje potpise te da će organ nadležan za ovjeru potpisa ovjeriti potpise stranaka nakon što utvrdi da je ugovor podnesen na mišljenje nadležnom javnom pravobranitelju, što se potvrđuje na poleđini ugovora. Uvidom u predmetni Ugovor utvrđeno je da su HS, kao osoba ovlaštena za zastupanje poduzeća Parket i ŠS ovjerili 26. ožujka 1992. svoje potpise pred Gradskim sekretarijatom za upravu i pravosuđe te da je isto potvrđeno na poleđini ugovora.

19. U odnosu na prvi razlog zbog kojega tužitelj predlaže utvrditi Ugovor o kupoprodaji nevaljanim i bez pravnog učinka, a to je da potpis na tome Ugovoru nije potpis ŠS – izveden je dokaz provođenjem grafološkog vještačenja po sudskom vještaku Davoru Butorcu. U svome nalazu i mišljenju vještak je naveo kako se radi o tri sporna potpisa, dva na izvornicima Ugovora i jedan na ovjerenoj preslici Ugovora, a koji prileže spisu Ps-834/06 na listu 148, 188 i ovome spisu na listu 460 spisa. Pritom je naveo kako je, uz izvornike Ugovora, ovjerena preslika u stanju koje zadovoljava kriterij kvalitete i pogodna je za vještačenje. Kao nesporne potpise ŠS vještak je uzeo potpise s kartona zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice od 8.7.1967. Vještak je pritom naglasio kako je od nastanka nespornog potpisa (1967.) do nastanka spornog potpisa (1992.) prošlo gotovo 25 godina, kao i da je ŠS u vrijeme davanja spornih potpisa bila u dobi 73 godine, što utječe na njihove nepodudarnosti. Na temelju detaljne komparacije nespornih i spornih potpisa, vještak je dao mišljenje da je ŠS vrlo vjerojatno, gotovo sigurno, autor potpisa na Ugovoru uz list 148 spisa Ps-834/06 te vrlo vjerojatno, gotovo sigurno autor potpisa na Ugovoru uz list 188 toga spisa te dolazi u obzir kao autor potpisa na ugovoru čija preslika se nalazi na listu 460 ovoga spisa.

20. Po prigovoru tužitelja, vještak je na glavnoj raspravi dao usmeno obrazloženje i pritom naveo kako je u ovakvoj vrsti vještačenja i preslika dokumenta adekvatan materijal za vještačenje, budući da je u vještačenju bitno odrediti grafomotoriku, a ne vrijeme nastanka potpisa.

21. Tužitelj je ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, inzistirajući da vještak izradi nalaz i mišljenje uvidom u izvornik Ugovora o prodaji stana sa stanarskim pravom, koji je deponiran u Općini Peščenica, sa datumom na pečatu 26.3.1992., stranke ŠS

– Parket.

22. S obzirom na navedeni prigovor, kao i uputu drugostupanjskog suda, sud je od Pododsjeka za poslove pismohrane pri Područnom uredu [adresa] - Odsjek za poslove pismohrane - Odjel za uredsko poslovanje - Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba pribavio izvornik Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenog između poduzeća Parket i ŠS od 26.03.1992. broj ovjere 410-20/92- 001/76 i odredio je provođenje dokaza grafološkim vještačenjem po Centru za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić sa zadatkom vještaku da utvrdi vjerodostojnost potpisa ŠS na tom ugovoru, odnosno da li je potpis ili njegovi pojedini dijelovi su potpisani od strane ŠS ili nisu, uz napomenu da je tužitelj podneskom od 10.8.2020. (list 468 spisa), dostavio osobni karton ŠS s ovjerom suda.

23. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Željke Tkalac, stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente Službe kemijsko fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 31. ožujka 2025. proizlazi kako su usporedbom spornih i nespornih potpisa ŠS utvrđene relevantne rukopisne sličnosti u svim općim i posebnim rukopisnim značajkama, dok se individualne rukopisne sličnosti manifestiraju u načinu oblikovanja grafema te kako relevantne rukopisne razlike isključujućeg značaja nisu utvrđene, izuzev u obliku rukopisa, tako da sporni potpisi sadrže nešto više kutnih elemenata. Navodi kako je to moguća posljedica nastalog propadanja rukopisa u kraćem vremenskom razdoblju te zbog toga takva razlika nema isključujući značaj. Osim toga vještakinja navodi da su utvrđene rukopisne sličnosti u grafijskom smislu brojne i vrlo vrijedne zbog čega upućuju na pozitivnu identifikaciju. Međutim, navodi vještakinja, kako prema pravilima struke je identifikacija moguća samo u stupnju vjerojatnosti, jer na osnovu samo dva odgovarajuća nesporna potpisa nije moguće decidirano potvrditi obujam rukopisnog deficita. Stoga vještakinja daje mišljenje kako su sporni potpisi ŠS na predmetnim Ugovorima o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (list 149 i 816 spisa), vjerojatno autentični potpisi ŠS.

24. Vještakinja Željka Tkalac iz Centra za vještačenja Ivan Vučetić na glavnoj raspravi održanoj 2. lipnja 2025. usmeno je obrazložila nalaz i mišljenje i odgovorila na sva pitanja tužitelja. Tako je navela kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 21.3.2025. koje je mišljenje u svezi autentičnosti spornih potpisa ŠS na ugovoru o prodaji stana izrazila u stupnju pozitivne vjerojatnosti da vjerojatno jesu autentični a za što je u svom nalazu obrazložila zbog čega prema pravilima struke nije moguća sigurna identifikacija. Ponavlja da je razlog tome činjenica da su dostavljena samo dva nesporna potpisa koja jesu na neki način odgovarajuća jer datiraju iz približnog vremenskog razdoblja u odnosu na sporni potpis, dakle iz 1991., međutim je li u razdoblju do nastanka spornih potpisa došlo do bilo kakvih rukopisnih promjena obzirom na utvrđenu sporost u pisanju nije bilo moguće utvrditi na tako malom uzorku. Za sigurniju identifikaciju neophodno je raspolagati većim brojem nespornih potpisa iz istog ili barem približnog datuma odnosno godine. Zbog toga je nalaz i mišljenje u srednjem stupnju pozitivne identifikacije, da vjerojatno je skriptor budući da isključujuće razlike nisu nađene.

Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je utvrdila osim sporosti i tečnost poteza utvrđeni su i elementi srednje kvalitete pisanja kako je i navela da je srednje izražena dinamika i ritam, a što znači da su neki elementi slova pisani sigurnijim potezima, dok se u drugim nalazi elementi sporosti. Da li je proučavala propadanje rukopisa navodi da se pri analizi potpisa proučava kvaliteta pisanja odnosno kvaliteta poteza duž cijelog potpisa primjenom stereomikroskopske analize koji u centru koriste s uvećanjem do 170 puta iz takve analize se utvrđuju elementi poteza u smislu je li upućuju na tragove krivotvorenja, a pri tome vodeći računa o izgledu sporosti poteza, početnim točkama poteza unutar slova koja nisu vidljiva prostim okom i tu nalaze elemente koji bi mogli ukazivati na neprirodno pisanje. Ovdje su utvrđeni povremeni elementi sporosti i točke poteza kakve nalaze i unutar nespornih potpisa, no isto nije dovoljno da bi se izrazilo mišljenje je li sigurno isto nastalo kao posljedica propadanja rukopisa.

Na pitanje da li je uobičajeno da je u kratkom vremenskom razdoblju dva potpisa mogu biti različita, navodi da upravo je to jedan od razloga zbog kojeg je vještaku potrebno imati na raspolaganju veći broj nespornih potpisa da bi mogao realnije procijeniti je li ŠS imala više načina potpisivanja te ako su ova dva sporna potpisa u rukopisnom smislu vrlo slična, isto tako jedna osoba se može potpisivati na više načina, a nikada potpis pa čak niti u najkraćem vremenskom razmaku od primjerice nekoliko sekundi u nastanku ne može biti istovjetan sa prethodnim. Upravo kada bi se dva potpisa u potpunosti preklapala, iz toga bi proizlazilo kako je jedan krivotvoren i to sigurno. Da li je razlika u načinu oblikovanja početnog slova K u prezimenu ŠS na dva različita primjerka istog ugovora tumačiti kao posljedica krivotvorenja ili kao posljedica varijabilnosti potpisa ili kao neprirodno pisanje odgovara da se pri proučavanju potpisa moraju analizirati svi elementi pisanja da bi se dao odgovor na ovo pitanje, međutim razlika u načinu oblikovanja slova može biti i posljedica neujednačenosti u načinu izražavanja što znači da osoba može oblikovati slovo K na nekoliko različitih načina, a inače razlika u oblikovanju u pojedinom slučaju može biti i posljedica krivotvorenja, no mišljenja je da to ovdje nije slučaj tim više jer su u svim drugim rukopisnim značajkama utvrđene sličnosti koje upućuju da isto može biti razlika u načinu izražavanja. Da li su sporni potpisi mogli nastati prije ili kasnije u odnosu na datum nastanka na ugovorima na to pitanje ne može odgovoriti, jer je za isto potrebna provedba analize starosti tinte koje se u centru ne provodi.

Kada ju se pita kako objašnjava to što je vještak Zvonimir Ćorić utvrdio drugačije na temelju uvida u spis kojega je izvršio uz prisutnost tužitelja u pisarnici ovoga suda od njezinog nalaza, navodi da uvid u spis u pisarnici i situacija kada prilikom vještačenja imate ispred sebe sporne i nesporne potpise i vršite uvećanje pomoću svih stereomikroskopa i instrumenata nisu dvije iste stvari tako da iz toga razloga pretpostavlja da je došlo do drugačijeg rezultata. Ponavlja da sporost poteza ne mora biti posljedica propadanja, a vezano uz potpis na ostavinskoj raspravi.

Na pitanje zašto nije uočila razliku između potpisa na listu 149 spisa i nespornog potpisa na zapisniku s ostavinske rasprave od 18.6.1991. navodi da provedenom analizom to nisu uočene kao razlike nego kao sličnosti.

Na pitanje zašto je istaknula samo sličnosti, a ne i razlike odgovara da iz razloga što razlika nema.

Kada ju se pita kako objašnjava razliku između slova M koje je u nespornom potpisu zaobljeno, a u spornom šiljasto i visoko bez tipične karakteristike originalnog pisanja navodi da ono što se vizualno može činiti kao razlika, ne mora nužno biti razlika utvrđena provedenom analizom pa navodi i da su oba slova u spornim potpisima slova M neujednačena jer se primjerice na listu 149 nalazi prekid poteza koji kao početak poteza nalaze i u nespornom materijalu, prema tome ne može se to nazvati isključujućom razlikom. Navodi da ono što se laicima na prvi pogled može činiti kao razlika, stručnjacima nije razlika, jer oni to ne gledaju na isti način, jer se proučava cjelokupni oblik slova u svim potezima, u međusobnom odnosu na okolne grafeme cijelu geometriju tog potpisa.

Na posebno pitanje kako to da su u nespornim potpisima slova sva povezana, dok su u spornim ona odvojena, odgovara da to naprosto nije istina, zato što se i u spornom i nespornom vizualno čine vezana slova, ali pod velikim uvećanjima vide se prekidi poteza pa već i golim okom recimo u nespornom KE svako slovo je zasebno, a postoji i prekid poteza na listu 149.

Na pitanje da li je utvrđivala dinamiku potpisa i pritom uočila razliku između nespornog i spornog, navodima da je o tome opisana i u opisu spornog i u opisu nespornog materijala i to u navodu u pogledu dinamike i ritma pisanja, a međusobnom usporedbom je dobiven rezultat. Elementi sporosti poteza utvrđeni su i u nespornom i spornom. Na posebno pitanje da li je utvrđivala završetak potpisa i poteznu liniju koja u nespornom teče desno dolje, a u spornom je neodređen i završava naglo bez zavoja odgovara da svaki potpis ima svoj tijek pisanja odnosno svoju liniju pisanja. U spornim potpisima ona je neujednačena, baš kao i u nespornim, ali uzlazna linija na kraju spornog potpisa na listu 816 je također i blago uzlazna u donjem potpisu na slici 3 od 5 nalaza i to je podudarnost.

Na posebno pitanje da li je utvrdila različit nagib slova kod nespornog i spornog potpisa navodi da je, kao što je i navela u svom nalazu i mišljenju i u spornom i u nespornom materijalu utvrđeno da je tendencija okomitog otklona grafema sa naznakom da je i za isto potrebno još potpisa iz razloga što u nespornom materijalu iako jest tendencija okomitog otklona nalaze i blage elemente neujednačenosti.

Na pitanje da li okomiti otklon grafema može ukazivati na imitaciju navodi da je pitanje teoretsko, a može reći da se logičnim čini odgovor da, ako se govori o imitaciji, to znači da osoba koja krivotvori potpis ima ispred sebe original toga potpisa pa je prema tome za očekivati da će oblikovati na identičan način s okomitim nagibom, ali teško da će on biti neujednačen, ali to je sve teoretiziranje.

25. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Žaljke Tkalac iz Centra za vještačenja Ivan Vučetić, s obzirom da je jasan i nedvosmislen, njime je jasno dan odgovor na zadatak koji je postavio sud, a i u skladu je s nalazom i mišljenjem vještaka Butorca koji je dan u prethodnom stadiju ovoga postupka. Na navedeno ne utječe činjenica da je po nalogu tužitelja vještak Zvonimir Ćorić izradio nalaz i mišljenje, koje je tužitelj priložio spisu i u koji je sud izvršio uvid i utvrdio da je vještak Ćorić dao suprotno mišljenje, odnosno mišljenje iz kojega proizlazi kako ŠS nije skriptor spornih potpisa. Naime, u ovome postupku provedena su dva grafološka vještačenja, od kojih jedno po vještaku Butorcu, a drugo po vještakinji Tkalac iz Centra za vještačenja Ivan Vučetić. Iz nalaza i mišljenja vještaka Butorca proizlazi kako je ŠS vrlo vjerojatno, gotovo sigurno autor potpisa na Ugovoru uz list 188 toga spisa te dolazi u obzir kao autor potpisa na ugovoru čija preslika se nalazi na listu 460 ovoga spisa; dok iz nalaza i mišljenja vještakinje Tkalac iz Centra za vještačenja Ivan Vučetić proizlazi kako su sporni potpisi ŠS na predmetnim Ugovorima o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (list 149 i 816 spisa), vjerojatno autentični potpisi ŠS; s time da je ona na procjeni autentičnosti potpisa imala izvornik predmetnog Ugovora.

25.1. Uz navedeno, vještakinja Tkalac jasno je u usmenom obrazloženju navela kako je vještak Ćorić po nalogu tužitelja izvršio uvid u spis u pisarnici i da je to potpuno različito od situacije kada prilikom vještačenja imate ispred sebe sporne i nesporne potpise i vršite uvećanje pomoću svih stereomikroskopa i instrumenata, tako da iz toga razloga pretpostavlja da je došlo do drugačijeg rezultata; a što prihvaća i ovaj sud.

25.2. S obzirom na tako prihvaćen nalaz i mišljenje, odbijen je prijedlog tužitelja za provođenjem novog grafološkog vještačenja u ovome postupku.

26. Na temelju navedenog prihvaćenog nalaza i mišljenja grafološkog vještaka, utvrđeno je kako tužitelj u ovome postupku nije dokazao da ŠS nije skriptor potpisa na Ugovoru o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenog između poduzeća Parket i ŠS od 26.03.1992. broj ovjere 410-20/92-001/76.

27. Iz iskaza tuženice proizlazi da je ona kći pok. ŠS te da je na predmetnom stanu njezin otac imao stanarsko pravo, koje je njezina majka naslijedila. Ona je to dobila i potvrđeno od poduzeća Parket i počeli su otkupi stanova te je ona odlučila kupiti stan svojom ušteđevinom i ostaviti ga svojoj kćeri, odnosno tuženici. Njezina majka je sklopila ugovor i potpisala ga 26.03.1992. Nevjerojatni su joj navodi da njezina majka to ne bi potpisala i nije joj jasno kod takvih navoda tko bi drugi potpisao. Njezina majka, iako je bila bolesna, bila je u potpunosti sposobna potpisati takav ugovor i točno je znala što radi i to je bio odraz njene volje, da ona nije bila sposobna, javni bilježnik bi došao k njoj, a ne bi ona izlazila. Nakon sklapanja ugovora pravobraniteljstvo je potvrdilo ugovor i dalo datum i reklo da se mora uplatiti kupoprodajna cijena u roku od 14 dana. Ta kupoprodajna cijena je i uplaćena i predano je sve na z.k. radi uknjižbe. Tada je direktor poduzeća Parket bio HS koji je u ime tog poduzeća ugovor i potpisao. Nije sporno da je suprug tuženice nosio direktoru HS papire na potpis, kao i kupoprodajnu cijenu. Naime, HS je bio direktor i po tome jedina osoba ovlaštena za zastupanje poduzeća i zato je tuženičin suprug kontaktirao upravo s njim. U 5. mjesecu 1992. predali su na z.k. odjel prijedlog za uknjižbu i po tom prijedlogu se nije postupalo 3 mjeseca, a onda je upisan gosp. TS kao vlasnik stana, iako su oni prvi podnijeli prijedlog za uknjižbu. Naime, 30.06.1992., unatoč činjenici da je njezina majka još uvijek bila živa, poduzeće Parket priznalo je stanarsko pravo gosp. TS i on je 1.9.1992. nasilno ušao u stan i u njemu živi već 30 godina. Unutra su cijelo vrijeme stvari njezine majke i njezin namještaj. Majka je umrla **.**.1992. Ona je po smrti majke dopustila jednoj izbjegličkoj obitelji, s obzirom da je to bilo vrijeme rata, da bez naknade žive u stanu, a zatim je gosp. TS nasilno ušao u stan i uselio, a izbjeglička obitelj morala je otići. Oni su se i dalje borili za svoj stan i njezin suprug je ostao u jednoj sobi, no kada je izišao iz stana gosp. TS je promijenio bravu i oni više od tada nisu mogli ući. Ugovor koji je njezina majka potpisala bio je prijavljen Općini Peščenica. Na pitanje zašto je ugovor ovjeren i kod Općine Zaprešić navela je da je tada tamo živjela pa je majku odvela tamo na potpis. Na posebno pitanje zašto se datumi ovjere razlikuju jer je ugovor potpisan 26.3. a u [adresa] je ovjera potpisa bila 30.3., navela je da stvarno ne zna, to je bilo prije 30 godina i jedva se prisjetila ovoga što je iskazala.

28. Iz iskaza svjedoka AS proizlazi da su njemu poznate sve okolnosti oko sklapanja predmetnog ugovora, budući da je ŠS bila njegova punica. Za kupnju stana od poduzeća Parket bilo je potrebno stanarsko pravo ŠS nakon smrti njenog supruga IS. Ona je u siječnju 1992. dobila stanarsko pravo. U veljači 1992. podnijela je zahtjev za kupnju stana te joj je zahtjev odobren i u ožujku 1992. sklopljen je ugovor o prodaji i ovjeren je od strane javnog pravobraniteljstva. ŠS ga je zamolila, budući da je zahtjev poduzeća Parket bio da se cijena uplati na blagajni poduzeća, da ode i preda gotovinsku uplatu te je on to i učinio i predao je gotovinsku uplatu blagajnici uz prisustvo direktora poduzeća Parket HS. Bilo mu je bitno da prisustvuje i on, budući da se radilo o velikoj gotovinskoj uplati, a on je bio ovlašten za zastupanje toga poduzeća na temelju F1 obrasca kojega je izdao Trgovački sud. Uz dodatak uz uplatnicu zatražio je i dobio potvrdu da je uplaćena ukupna kupoprodajna cijena. U svibnju 1992. predan je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u Knjigu položenih ugovora. Početkom srpnja 1992. dolazi do velikog šoka s njihove strane kada doznaju da je stanarsko pravo dodijeljeno i stan prodan tužitelju. Inače, tužitelju je stanarsko pravo dodijeljeno 30.6.1992. dok je još ŠS bila živa, a ona je umrla **.**.1992. U rujnu 1992. tužitelj je nasilno ušao u stan, on je još koji tjedan bio u stanu, ali jednog dana kada se vraćao u stan brave su bile promijenjene i više nije mogao ući i stan je u posjedu tužitelja do danas. Pokrenuli su postupak tužbom zbog smetanja posjeda, kojom tužbom su uspjeli. Na posebno pitanje pun. tužitelja na što se odnose uplate s uplatnica od 16.7.1992. svjedok je naveo da su njemu i supruzi dostavljene te uplatnice, ali da oni s tim uplatama nemaju nikakve veze, budući da je stan prethodno plaćen i da kakvog smisla bi imalo plaćanje nečega što je već plaćeno. Ne znaju kakve su to uplate i nisu dobili povrat nikakvih novaca jer to što je na uplatnicama od 16.7.1992. oni nisu niti platili. Ugovor je pripreman u suradnji sa firmom Zero koja je bila konzultantska firma i kojoj se obratio jer je htio savjet oko toga da li je ugovor dobro sročen. Inače ugovor je sastavilo poduzeće Parket. Nakon ugovora nije poduzeće Parket dalo dopuštenje za upis prava vlasništva u pisanom obliku, odnosno klauzulu intabulandi. Novac je dao na ruke blagajnici poduzeća Parket. Ne zna zašto bi osporavali da je platio kupoprodajnu cijenu. Nije poznavao HS te ga je upoznao kada se počelo rješavati pitanje stanarskog prava ŠS.

29. Iz iskaza svjedokinje ČS proizlazi da je ona radila u poduzeću Parket u tehničkoj službi i dobila je stanarsko pravo kada i gosp. TS. Naime, tada je sve rješavano pred zborom radnih ljudi koji je morao odobriti sve odluke. Nije znala ništa o ugovoru s gdjom ŠS, to se pojavilo tek kasnije kada su stanovi već bili prodani po odluci koju je donio zbor radnih ljudi. Na zboru radnih ljudi nije se raspravljalo o otkupu stana od ŠS niti su o tome imali saznanja. Uplata po ugovoru za ŠS došla je kasnije u 7 mj 1992 i šefica računovodstva je te novce vratila, to zna jer je nša firma bila mala i svi su sve znali i bili u sve upućeni. Nije bila informirana o bilo kakvim uplatama gosp. AS prije 7 mjeseca.

30. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je ugovor od 26.03.1992. ovjeren u [adresa] i vidi se da ga je gosp. AS nosio i vratio, a na ugovoru je bio zrcalno okrenuti pečat, a koji je kasnije obrisan. Radi se o krivotvorenoj ispravi, do sada nije pokrenuo kazneni postupak, ali će to učiniti. Na tom ugovoru nije potpis ŠS iz kojeg razloga smatra da nije nastao. Postoji još jedan ugovor od 30.03.1992., izvornik tog ugovora nalazi se u [adresa] i taj ugovor nema pečat javnog pravobraniteljstva. Inače kada je njemu stan prodan nije znao da bi prethodno stan bio prodan ŠS. Njega je u posjed uvela firma Parket. Dobio je stanarsko pravo 24.08.1992., otišao je u policiju i to dobio, a uselio se **.**.1992. HS i AS su bili prijatelji i oni su sastavili ugovor bez ikoga, a gosp. T iz firme Zero mu je prijetio.

31. Iz iskaza svjedokinje FS proizlazi da je radila kao šefica računovodstva u poduzeću Parket od 1983. do 1995. Poznato joj je sve vezano uz plaćanje kupovnine za stan u [adresa]. Naime, dok je pok. ŠS bila živa nije bilo nikakvih problema, no kada je gđa ŠS umrla **.**.1992., svi su se pojavili i htjeli koristiti stanom, htjeli su iskoristiti priliku. Naime, postojao je rok do kojega se stan mogao kupiti, a kada je taj rok istekao, stan je pripao firmi. Kako je dakle pok. ŠS umrla **.**.1992., a novci za kupovninu toga stana na ime pok. ŠS stigli su u računovodstvo 16.7.1992., ona je odmah o tome obavijestila sve jer joj je bilo čudno kako su došli novci od osobe koja je umrla. S obzirom na to ona je te novce vratila. Naknadno nitko od strane nasljednika ŠS nije uplatio nikakve novce. U 4 mj iste godine direktor HS i zet od pok. TSE su se susretali često, a kada je direktor vidio što je napravio, on je nestao. Gosp. TS normalno je uplatio kupovninu za taj stan nakon odluke zbora radnika kojom mu je stan i dodijeljen. Nikakvu odluku nisu mogli donijeti bez zbora radnika. Uplatnica iz 4 mj. iste godine je falsificirana odnosno krivotvorena, krivotvoren je njezin potpis i ti novci nisu nigdje evidentirani. Novci su tek došli 16.7. Kada je vraćala novce koji su uplaćeni od ŠS **.**.1992. ona ih je vratila na ime ŠS poštom, budući da nije bilo broja računa.

32. Sud je prihvatio iskaze stranaka i svjedoka u dijelu u kojemu su iskazivali o činjenicama koje su bitne za rješavanje ove pravne stvari, odnosno, zahtjeva za utvrđenje nevaljanosti ugovora i utvrđenja da je ugovor bez učinka. Naime, na valjanost ugovora ne utječe činjenica uplate kupovnine, budući da navedeno predstavlja fazu ispunjenja ugovora. Izvršen je uvid i u sam Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo i utvrđeno je da je tim ugovorom poduzeće Parket Margiti Kekelj prodalo predmetni stan u [adresa], a ona se obvezala za to mu uplatiti cijenu od 984.081 HRD. Suprotno iskazu svjedoka AS, ugovor sadrži i ovlaštenje dano kupcu da na temelju toga Ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva polaganjem Ugovora o Knjigu položenih ugovora kod Općinskog suda u Zagrebu, no navedeno ne predstavlja činjenicu relevantnu za rješenje ovoga spora. Ugovor sadrži i potvrdu Javnog pravobraniteljstva Grada Zagreba, kojim Javno pravobraniteljstvo potvrđuje da je isti sklopljen u skladu s odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te u skladu s Uredbom o načinu utvrđivanja cijene stana, tako da nije osnovan niti navod tužitelja da je Ugovor sklopljen van roka propisanog tim Zakonom pa da je posljedično bez učinka.

33. Prema stavu ovoga suda, u konkretnom slučaju došlo je do dvostruke prodaje istoga stana, do koje prodaje je došlo u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, dalje: ZOVO), a koji nije sadržavao posebne odredbe o dvostrukom otuđenju nekretnine pa se primjenjivao Opći građanski zakonik (pravno pravilo 44), kao i zaključci koje je iznjedrila sudska praksa i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Navedeno, međutim, nije predmet ovoga postupka, budući da je tužitelj u ovome postupku postavio obveznopravni zahtjev na utvrđenje da je ugovor nevaljan i bez učinka.

34. Osnovanost takvog zahtjeva tužitelj u ovom postupku nije dokazao. Naime, činjenicu da Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo nije potpisala pokojna ŠS nije dokazana, s obzirom da ne proizlazi iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka kojega je sud prihvatio. Također, ta činjenica dovela bi do toga da ugovor nije niti nastao, a ne da je ugovor nevaljan. Drugi razlog, kojega tužitelj navodi, a to je da Ugovor nema datum, nije od utjecaja na njegovu valjanost, budući da je vidljiv datum ovjere potpisa, kada se smatra da je ugovor sklopljen, jer su se stranke tada suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Također, Ugovoru prileži potvrda Javnog pravobraniteljstva da je Ugovor sklopljen u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine 27/91), dok je odredbom čl. 4. toga Zakona propisano da svaki nositelj stanarskog prava može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima, a prodavatelj ga je dužan prodati, što se odnosi i na članove domaćinstva osobe koja ima stanarsko pravo (čl. 6. st. 1. ZPS). Nadalje, istim Zakonom propisana je forma takvog Ugovora u čl. 19. i čl. 21. ZPS-a, koji su prethodno citirani pod točkom 11. i 12. obrazloženja ove presude, a za koje je utvrđeno da su ispunjeni. Treći razlog na kojemu tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev odnosi se na uplatu kupoprodajne cijene, a koja činjenica nije od utjecaja na valjanost ugovora, već na njegovo ispunjenje. Naime, odredbom čl. 124. ZOO-a propisano je da u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoj obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod uvjetima predviđenim ZOO-om, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Dakle, iz samog Zakona ne proizlazi posljedica nevaljanosti ugovora u slučaju njegova neispunjenja, već mogućnost zahtjeva za ispunjenjem ili raskida ugovora, a u svakom slučaju naknade štete.

35. S obzirom da je odredbom čl. 103. ZOO-a propisano da je ništav ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, a tužitelj nije u ovom postupku dokazao da predmetni Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo bi bio protivan kojoj od navedenih kategorija, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan na način naveden u izreci ove presude.

36. S obzirom da je tuženica u cijelosti uspjela u ovome sporu, to joj na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na troškove postupka, koji se odnose na troškove za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora. Tako joj je priznat trošak zastupanja kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 75 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za pristup na ročišta 11.6.2018., 27.1.2020., 9.3.2020., 14.10.2021., 31.3.2022., 8.6.2022., 4.10.2023. i 2.6.2025. u visini od 75 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 12.4.2018. i 25.11.2019. u visini od 18,75 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), za sastav podnesaka od 6.3.2018., 9.5.2018., 10.2.2020. i 26.10.2020. u visini od 75 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podnesaka od 4.9.2024. i 16.4.2025. u visini od 75 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife) te za sastav prijedloga za dopunu rješenja od 15.6.2018. 75 bodova (Tbr. 7/1 Tarife). Tuženici nisu priznati troškovi sastava podneska od 23.3.2015., kojim dostavlja punomoć za zastupanje, kao niti odgovora na žalbu, koji su nepotrebni u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a niti trošak zastupanja na ročištu 12.3.2014., na koje nitko za tuženicu nije pristupio niti na ročištu 29.3.2018., koje nije održano. Tako je ukupno tuženici priznat trošak u visini od 1.237,5 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eura i za porez na dodanu vrijednost iznosi ukupno 3.093,75 Eur.

37. Na tako određen trošak tuženoj su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

38. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja koje je sastavni dio ove presude pod točkom II izreke.

U Zagrebu, 18. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun

2. Tuženici po pun.

3. Trećoj osobi Udruga Veronike Vere, [adresa]