Poslovni broj: P-759/2023-26

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku , po sucu Branku Hercegu u pravnoj stvari tužitelja EK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, Kralja Držislava 14 protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba,Magazinska cesta 69 , OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici NK , Barbara Knežević i Martina Erdec , odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4 radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 14. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Frana Bazine , odvjetnika iz Zagreba i punomoćnice tuženika Martine Erdec, odvjetnice iz Zagreba, dana 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Tuženiku : Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba,Magazinska cesta 69 , OIB: 53056966535 se nalaže isplatiti tužitelju : EK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.710,08 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom :

-na iznos od 12,78 EUR od 1. 11. 2008. do isplate,

-na iznos od 17,06 EUR od 9. 1. 2009. do isplate,

-na iznos od 20,15 EUR od 6. 2. 2009. do isplate,

-na iznos od 21,54 EUR od 4. 3. 2009. do isplate,

-na iznos od 17,70 EUR od 9. 4. 2009. do isplate,

-na iznos od 18,44 EUR od 8. 5. 2009. do isplate,

-na iznos od 12,56 EUR od 6. 6. 2009. do isplate,

-na iznos od 8,23 EUR od 9. 7. 2009. do isplate,

-na iznos od 9,38 EUR od 7. 8. 2009. do isplate,

-na iznos od 11,66 EUR od 5. 9. 2009. do isplate,

-na iznos od 11,46 EUR od 1. 10. 2009. do isplate,

-na iznos od 9,16 EUR od 1. 11. 2009. do isplate,

-na iznos od 13,48 EUR od 1. 12. 2009. do isplate,

-na iznos od 16,95 EUR od 1. 1. 2010. do isplate,

-na iznos od 21,89 EUR od 1. 2. 2010. do isplate,

-na iznos od 20,76 EUR od 1. 3. 2010. do isplate,

-na iznos od 27,45 EUR od 8. 4. 2010. do isplate,

-na iznos od 26,18 EUR od 7. 5. 2010. do isplate,

-na iznos od 28,66 EUR od 6. 6. 2010. do isplate,

-na iznos od 50,09 EUR od 8. 7. 2010. do isplate,

-na iznos od 45,68 EUR od 7. 8. 2010. do isplate,

-na iznos od 54,56 EUR od 8. 9. 2010. do isplate,

-na iznos od 50,27 EUR od 8. 10. 2010. do isplate,

-na iznos od 43,36 EUR od 7. 11. 2010. do isplate,

-na iznos od 57,93 EUR od 9. 12. 2010. do isplate,

-na iznos od 76,48 EUR od 8. 1. 2011. do isplate,

-na iznos od 63,35 EUR od 6. 2. 2011. do isplate,

-na iznos od 67,95 EUR od 6. 3. 2011. do isplate,

-na iznos od 62,10 EUR od 7. 4. 2011. do isplate,

-na iznos od 63,15 EUR od 7. 5. 2011. do isplate,

-na iznos od 88,01 EUR od 8. 6. 2011. do isplate,

-na iznos od 88,54 EUR od 7. 7. 2011. do isplate,

-na iznos od 108,88 EUR od 7. 8. 2011. do isplate,

-na iznos od 98,43 EUR od 7. 9. 2011. do isplate,

-na iznos od 87,00 EUR od 1. 10. 2011. do isplate,

-na iznos od 85,77 EUR od 1. 11. 2011. do isplate,

-na iznos od 84,89 EUR od 6. 12. 2011. do isplate,

-na iznos od 90,34 EUR od 1. 1. 2012. do isplate,

-na iznos od 95,10 EUR od 1. 2. 2012. do isplate,

-na iznos od 95,74 EUR od 1. 3. 2012. do isplate,

-na iznos od 92,45 EUR od 1. 4. 2012. do isplate,

-na iznos od 94,67 EUR od 1. 5. 2012. do isplate,

-na iznos od 96,19 EUR od 1. 6. 2012. do isplate,

-na iznos od 93,63 EUR od 7. 7. 2012. do isplate,

-na iznos od 94,30 EUR od 5. 8. 2012. do isplate,

-na iznos od 92,39 EUR od 8. 9. 2012. do isplate,

-na iznos od 88,24 EUR od 7. 10. 2012. do isplate,

-na iznos od 92,66 EUR od 8. 11. 2012. do isplate,

-na iznos od 94,78 EUR od 8. 12. 2012. do isplate,

-na iznos od 93,29 EUR od 9. 1. 2013. do isplate,

-na iznos od 84,97 EUR od 9. 2. 2013. do isplate,

-na iznos od 92,04 EUR od 9. 3. 2013. do isplate,

-na iznos od 92,66 EUR od 10. 4. 2013. do isplate,

-na iznos od 89,89 EUR od 1. 5. . 2013. do isplate,

-na iznos od 81,26 EUR od 1. 6. 2013. do isplate,

-na iznos od 81,04 EUR od 1. 7. 2013. do isplate,

-na iznos od 83,16 EUR od 1. 8. 2013. do isplate,

-na iznos od 86,56 EUR od 8. 9. 2013. do isplate,

-na iznos od 91,26 EUR od 10. 10. 2013. do isplate,

-na iznos od 88,83 EUR od 19. 11. 2013. do isplate,

-na iznos od 90,55 EUR od 15.12. 2013. do isplate,

-na iznos od 92,50 EUR od 16. 1. 2014. do isplate,

-na iznos od 83,29 EUR od 14. 2. 2014. do isplate,

-na iznos od 85,56 EUR od 14. 3. 2014. do isplate,

-na iznos od 84,82 EUR od 1. 4. 2014. do isplate,

-na iznos od 82,30 EUR od 14. 5. 2014. do isplate,

-na iznos od 81,49 EUR od 13. 6. 2014. do isplate,

-na iznos od 81,86 EUR od 13. 7. 2014. do isplate,

-na iznos od 84,71 EUR od 13. 8. 2014. do isplate,

-na iznos od 87,12 EUR od 13. 9. 2014. do isplate,

-na iznos od 88,62 EUR od 12. 10. 2014. do isplate,

-na iznos od 88,70 EUR od 13. 11. 2014. do isplate,

-na iznos od 90,12 EUR od 13. 12. 2014. do isplate,

-na iznos od 89,28 EUR od 14. 1. 2015. do isplate,

-na iznos od 90,42 EUR od 12. 2. 2015. do isplate,

-na iznos od 90,42 EUR od 12. 3. 2015. do isplate,

-na iznos od 90,42 EUR od 12. 4. 2015. do isplate,

-na iznos od 90,42 EUR od 10. 5. 2015. do isplate,

-na iznos od 90,42 EUR od 11. 6. 2015. do isplate,

-na iznos od 90,42 EUR od 10. 7. 2015. do isplate,

-na iznos od 90,42 EUR od 9. 8. 2015. do isplate,

-na iznos od 90,42 EUR od 10. 9. 2015. do isplate i

-na iznos od 90,42 EUR od 11. 10. 2015. do isplate od 1. siječnja 2008. po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženiku : Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba,Magazinska cesta 69 , OIB: 53056966535 se nalaže isplatiti tužitelju : EK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.696,23 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba,Magazinska cesta 69 , OIB: 53056966535 radi prebijanja s tražbinom tužitelja : EK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu glavnice tražbine na tečajne razlike od 236,81 EUR i na iznos zatezne kamate na tečajne razlike od 238,17 EUR , kao i za iznos od 271,35 EUR koji je tužitelju priznat Dodatkom ugovora o konverziji.

IV. Tuženiku: Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba,Magazinska cesta 69 , OIB: 53056966535 se nalaže da tužitelju: EK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18. lipnja 2025. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja EK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba,Magazinska cesta 69 , OIB: 53056966535 za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.276,54 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1Tužitelj EK u tužbi tvrdi da su on i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 528-50-3490353, temeljem kojeg je tuženik tužitelju, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u CHF prema srednjem tečaju Kreditora, odnosno tuženika važećem na dan korištenja kredita,a tužitelj se sukladno predmetnom Ugovoru obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, uz redovnu kamatnu stopu koja je predmetnim Ugovorom određena kao promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora te se tužitelj navedeni iznos kredita obvezao vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom , međutim prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, pače , tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom i značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva jednostranom odlukom banke pa je razvidno kako su u predmetnom Ugovoru postojala dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana uz švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa) što ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama temeljem kojih tužitelj u trenutku sklapanja, niti tijekom otplate nije mogao znati koliko će iznositi njegova kreditna obveza, a da je tužitelj imao saznanja da će mjesečni anuitet toliko porasti, do mjere da ugrožava tužiteljevu egzistenciju, nikada ne bi preuzeo takvu obavezu te je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. , kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovora o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa su time tuženici postupali protivno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima i u navedenom dijelu predmetne odluke i pravna stajališta potvrđeni su revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. , kojom se odbija kao neosnovana revizija između ostalih i tuženika kao 4. tuženika iz kolektivne tužbe protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđeno da su te banke u određenim navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine '' br. 96/03; dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( ,,Narodne novine '' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09; dalje: ZZP), a osim toga tužitelj tvrdi da je čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi i u tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati dok u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. jasno je izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne te ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor i nadalje sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine '' br. 41/14) odnosno čl 138.a Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine '' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 87/09, 133/09, 78/12, 56/13) rubricirane presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika , odnosno korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku i u konkretnom slučaju se radilo upravo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, a o pojedinim ugovornim odredbama se uopće nije niti moglo pojedinačno pregovarati budući su odredbe ugovora bile već unaprijed formulirane od strane banke kao trgovca te ih je tuženik mogao mijenjati kako je htio, jer u samom ugovoru nisu propisani nikakvi parametri o kojima kamata ovisi dok tužitelj kao potrošač nije imao nikakav utjecaj na njihov sadržaj te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed standardnog ugovora trgovca i također, tuženik je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorio nepoštenu odredbu na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i time je suprotno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a) uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja kao potrošača pa tužitelj tako ima pravo i na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF i kako je i spomenutim pravomoćnim presudama utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, to je tuženik sukladno odredbama čl. 323. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi Ugovora, a osim toga čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi te stavkom 3. istog članka Zakona bilo je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala dok prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva te neovisno o sklopljenom Aneksu Ugovora o kreditu broj:

528-50-3490353 kojim se regulirala konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu EUR postoji ništetnost pojedinih odredbi Ugovora te prava tužitelja na isplatu i kako konvalidacija ništetnih odredbi ne proizlazi iz zakona te nije moguća voljom ugovornih strana, tada je i izvršena konverzija sklapanjem dodatka ugovora o kreditu ništetna, budući da, po prirodi stvari, dodatak ugovoru prati pravnu sudbinu osnovnog ugovora i također u trenutku konverzije iz valute CHF u valutu EUR došlo je do značajne razlike u iznosu glavnice na štetu tužitelja, jer je tuženik izračunao istu upotrijebivši nepovoljniji tečaj za tužitelja umjesto da je izračunao glavnicu po početnom tečaju CHF/HRK pa stoga tužitelj i s osnove razlike u glavnici koja je nastala u trenutku konverzije potražuje iznos koji će specificirati nakon provedenog financijskog vještačenja zajedno s pripadajućim kamatama od 30. rujna 2015. , s time da tužitelj tvrdi da nije u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev, jer ne raspolaže potrebnom ugovornom dokumentacijom, a kojom tuženik raspolaže, a za onu kojom raspolaže nema stručnog saznanja je li ista dostatna za provođenje knjigovodstveno – financijskog vještačenja i tužitelj je dana 5. lipnja 2023. od tuženika zatražio dokumentaciju po kreditu broj 528- 50-3490353, a koja mu do dana podnošenja tužbe nije dostavljena, slijedom čega tužitelj nije bio u mogućnosti specificirati tužbeni zahtjev pa tužitelj predlaže da sud u kontekstu čl. 233. st. 1. i 2. ZPP -a pozove tuženika da dostavi u sudski spis svu relevantnu dokumentaciju po predmetnom ugovoru o kreditu koju je po zakonu dužna predati, odnosno pokazati i nakon što tuženik dostavi svu relevantnu dokumentaciju, tužitelj će u najkraćem mogućem roku postaviti preciziran tužbeni zahtjev nakon pribave podataka od strane tuženika i provođenja vještačenje po vještaku knjigovodstveno – financijske struke, sve sukladno čl. 186.b stavka 3. ZPP- a pa stoga tužitelj temeljem čl. 186.b stavka 2. ZPP-a predlaže da sud naloži tuženiku da dostavi sljedeću dokumentaciju po Ugovoru o kreditu broj 528-50-3490353: Ugovor o kreditu broj 528-50-3490353 ,početni otplatni plan po ugovoru o kreditu broj 528-50- 3490353 , podatak o visini kamatne stope od početka otplate kredita pa do danas te podatak o visini mjesečnog anuiteta u odnosu na kamatnu stopu , plan otplate kredita od početka otplate pa do danas koji će sadržavati svaku promjenu visine mjesečnog anuiteta naznačeno u CHF valuti i u kunama, specifikaciju uplata po kreditu iz koje je vidljiv iznos svakog uplaćenog anuiteta, razdijeljeno na iznos kamate i glavnice, sve izraženo u CHF i u kunama , obavijesti o svim promjenama kamatne stope , Aneks Ugovora o kreditu broj 528-50-3490353 , podatke o načinu izračuna konverzije i dobivenim iznosima te drugu dokumentaciju koja je vještaku potrebna za izradu nalaza i mišljenja te tužitelj traži od suda da donese presudu kojom se nalaže da tužitelju isplati iznose s osnova valutne klauzule i razlike u glavnici nastale prilikom konverzije, koji će biti specificirani nakon što bude udovoljeno rješenju kojim se tuženik poziva na dostavu dokumentacije i nakon provođenja vještačenja po toj dokumentaciji , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i da naknadi troškove parničnog postupka s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Tužitelj je podneskom od dana 14. siječnja 2025. , a nakon primitka dokumentacije o kreditu precizirao tužbene zahtjeve tako da od tuženika traži isplatu iznosa od 5.539,77 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa te traži i isplatu iznosa od 3.696,31 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1. listopada 2015. kao i naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tužitelj je podneskom od dana 14. siječnja 2025. sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka precizirao tužbeni zahtjev tako da od tuženika traži isplatu iznosa od 5.710,08 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa te traži i isplatu iznosa od 3.696,23 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1. listopada 2015. kao i naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

4. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba u odgovoru na tužbu tvrdi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 25. svibnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj : 528-50-3490353 , kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 76.300,00 , a da je ugovorena redovna kamata 4,95 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva te nije sporno da su stranke dana 3. veljače 2016. sklopile Dodatak broj Konv-01/2016 Ugovoru o kreditu br.528-50-3490353, kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom EUR. te tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom dok u odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule tuženik tvrdi da tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF, a Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten i tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF i takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu) , a tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute te protivno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita, jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula i svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama tako da nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača - ,,Narodne novine'' br. 96/03): da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a s obzirom da je tužitelj nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u zahtjevu za kredit, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te također tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule, jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja i nadalje tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i protivi se pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove, jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove i takav institut bi došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakonu, a tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala i sukladno Zakonu o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, a tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u,,slučaju Franak“, jer se ne radi o odlukama koje djeluju ergo omnes već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati pa tužitelj ne može smatrati da je osnova njegove tužbe dokazana samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule već isto mora dokazati, a i tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude dok u odnosu na provedenu konverziju čl. 9. Ugovora propisana je mogućnost konverzije obveze korisnika kredita izražene u CHF u EUR, primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan konverzije, a potpisom ugovora , tužitelj je pristao da se valutna klauzula uglavljena u ugovoru veže uz EUR i tuženik nadalje ističe da su on i tužitelj dana 3. veljače 2016. zaključili Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru kojim je provedena konverzija Ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ( ,,Narodne novine '' br. 102/2015; dalje u tekstu ZIDZPK/15) te su tom prilikom, uvažavajući stroge procedure i odredbe ZIDZPK/15, sve tužiteljeve uplate uzete u obzir na način da su uračunate u otplatu kredita konvertiranog u valutu EUR pa tako ZIDZPK/15 propisuje način na koji tuženik odobrenu glavnicu u valuti CHF konvertira u glavnicu valute EUR te zajedno sa ugovorenom kamatom u odnosu na valutu CHF zamjenjuje kamatom u odnosu na valutu EUR i stoga je tuženik poštujući odredbe ZIDZPK/15 izvršio konverziju, a tuženik je izradio izračun konverzije s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR tako što je početno odobrenu glavnicu kredita s valutnom klauzulom u CHF preračunao u protuvrijednost EUR prema srednjem tečaju na dan isplate kredita te je umjesto ugovorenih kamatnih stopa za kredit uz valutnu klauzulu CHF, obračunao kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja s valutnom klauzulom u EUR, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa za primarne klijente i Dodatkom broj Konv -01/2016 ugovorne strane su suglasno utvrdile iznos duga, a potpisom Dodataka tužitelj je priznao dug , dakle, Dodatak broj KONV-01/2016 je pravni posao utemeljeni isključivo na zakonu i volji tužitelja, kojim je izvršena konverzija u odnosu na valutu i kamatnu stopu pa tužitelj ne može tvrditi da je ništetan Ugovor o kreditu i provođenjem konverzije otklonjene su sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku utvrdio da ,,Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.” i o dosegu predmetnog sporazuma odlučivao je Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku poslovni broj: Gos 1/2019, a u kojem je zauzeo određena pravna stajališta primjenjiva i na konkretan slučaj i pritom Vrhovni sud Republike Hrvatske je zaključio da aneks, kao pravni posao , koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je te je nadalje utvrdio da korisnik kredita u CHF (dakle, i ovdje tužitelj) nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, i s obzirom da je prihvatom konverzije, odnosno sklapanjem Dodatka ugovoru pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa te ga stoga treba promatrati isključivo, kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz Kolektivnog postupka, a sve iz razloga što se Kolektivni postupak odnosi samo na korisnike CHF kredita te također Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi i da je ZIDZPK/15 ustanovio posebna pravila temeljem kojih je tuženik, bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju, sklapanje Dodatka, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome želi li ili ne želi prihvatiti Dodatak, odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima pa je stoga sporazum o konverziji valjan i proizvodi pravne učinke od samog početka tako da je položaj tužitelja izjednačen s položajem svih korisnika kredita, koji su izvorno sklopili ugovore vezane za EUR, a tuženik navodi da se o pitanju ništetnosti osnovnog ugovora u slučaju sklapanja aneksa upravo u svrhu izvršenja konverzije oglasio Vrhovni sud Republike Hrvatske , koji je u svojoj odluci poslovni broj: Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. naglasio da: „Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.“ , dakle prema navedenom, ništetnost se može nadomjestiti voljom stranaka tako da slijedom svega navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije i traži naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu tuženika od 14. lipnja 2023., uvid u Ugovor o kreditu , broj ugovora : 528-50-3490353 od 25. svibnja 2006., uvid u potvrdu Javnog bilježnika u [adresa] Ružice Gagro poslovni broj: OU-168/2006 od 2. lipnja 2006., uvid u Obavijest tuženika tužitelju o konverziji ( list 27 i 28 spisa ), uvid u Kontrolni ispis unosa korištenja ( list 29 spisa ), uvid u Otplatni plan ( list 30 do 47 spisa i list 60 do 63 spisa), uvid u Prijepis knjigovodstvene kartice ( list 48 do 59 spisa ), uvid u Dodatak broj: Konv-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 528-50-3490353 od 3. veljače 2016., uvid u Izračun tečajne razlike za konvertirani kredit Raiffeisenbank Austria ( list 69 do 77 spisa ), uvid u zahtjev za kredit od 12. svibnja 2006., uvid u Izjavu o prihvatu izračuna konverzije, uvid u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića iz tvrtke ,,Ručević vještačenja '' d.o.o. iz Zagreba i saslušan je tužitelj EK u svrhu dokazivanja.

6. Nesporno je da je dana 25. svibnja 2006. tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu , broj ugovora : 528-50-3490353 , kojim je tuženik odobrio kredit tužitelju u iznosu od 76. 300,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunat po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja kredita te se radilo o stambenom kreditu ,,za kupnju'' , s rokom otplate od 300 mjeseci , uz kamatnu stopu od 4,95 % , godišnju, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora ( tuženika ) , a u čl. 7. Ugovora o kreditu obveza povrata kredita ugovorena je uz primjenu valutne klauzule u CHF na način da će se povrat obveza iz Ugovora o kreditu obračunavati u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora ( tuženika ) važeće na dan dospijeća.

7. Nesporno je da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran kod Javnog bilježnika u Belišću Ružice Gagro pod poslovnim brojem : OU-168/2006 od 2. lipnja 2006.

8. Nesporno je da su tužitelj i tuženik dana 3. veljače 2016. zaključili Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 528-50-3490353 kojim je tužitelj , kao korisnik kredita prema navedenom Ugovoru o kreditu prihvatio konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR te da neotplaćena glavnica na dan 30. rujna 2015. iznosi u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća 52.910,44 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, s time da ukupno uplaćeni iznos tužitelja na dan 30. rujna 2015. iznosi u valutnoj klauzuli 36.220,13 EUR , a da razlika između preostale neotplaćene glavnice prije konverzije i izračuna utvrđene preostale neotplaćene glavnice nakon konverzije iznosi 14.038,68 EUR pa u tom iznosu i prestaje obveza korisnika kredita ( tužitelja ) prema kreditoru ( tuženiku ) tako da bi tužitelj bio dužan platiti preostalu glavnicu od 38.871,76 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

9. Sporno je u ovom predmetu da li su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu , koje se odnose na valutnu klauzulu i to čl. 7. Ugovora o kreditu prema kojoj je obveza povrata kredita ugovorena uz primjenu valutne klauzule u CHF na način da će se povrat obveza iz Ugovora o kreditu obračunavati i otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća i da li je nastupila zastara tražbine tužitelja , da li postoje pretpostavke za prijeboj tražbina tuženika i tužitelja i ako da u kojem iznosu , da li je nastupila zastara tražbine tuženika za koju traži prijeboj te je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

10. Tužitelj EK je izjavio da su on i njegova supruga odlučili kupiti kuću te je stoga namjeravao podići kredit kod tuženika, čiji je klijent te je zaključen Ugovor o kreditu u lipnju 2006. u iznosu od 76.000 CHF, odnosno oko 50.000 EUR, s time da je zaključio kredit uz rok otplate od 25 godina.Tužitelj tvrdi da mu je od strane tuženika ponuđeno da uzme kredit ili u kunama ili u EUR ili u CHF, a odlučio se za valutu CHF, jer je taj kredit bio povoljniji u odnosu na dva kredita, a to je službenica banke provjeravala i utvrdila , koji bi bio najpovoljniji kredit i u kojoj valuti. Tužitelj navodi da nije u vrijeme pregovaranja o kreditu niti razmišljao niti je za to imao vremena , s obzirom da je bio u vojsci, raspitivati se o stabilnosti tečaja CHF, a službenica u banci nije mu ništa govorila o tome da bi tečaj CHF rastao.Tužitelj tvrdi da je on otplaćivao kredit, međutim navodi da je došlo do znatnog rasta mjesečne rate kredita i to zbog tečaja CHF. Tužitelj nadalje navodi da je 2015. u svezi s tim konvertirao kredit iz CHF u EUR, s time da je iz medija saznao da će biti moguće konverzija kredita iz CHF u EUR te je zaključen Dodatak tog Ugovora o kreditu iste godine . Tužitelj tvrdi da i nadalje otplaćuje predmetni kredit , a sada je mjesečna rata „normalna“, odnosno došlo je do stabilnosti mjesečne rate. Tužitelj navodi da je pročitao ugovor o kreditu i nije primijetio u predmetnom ugovoru da bi bilo nešto posebno nejasno pa nije u svezi s tim ništa pitao službenicu u banci, a tvrdi da je banka sastavljala predmetni ugovor. Tužitelj navodi da nije stavljao nikakve primjedbe niti sugestije u svezi takvog ugovora te se složio sa odredbama tog ugovora. Tužitelj tvrdi da s obzirom na protek vremena, nije siguran, ali vjerojatno je i solemnizirao predmetni ugovor kod Javnog bilježnika. Nadalje tužitelj navodi da mu Javni bilježnik nije ništa objašnjavao u vezi tog ugovora o kreditu. Tužitelj tvrdi da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije imao otvoren nikakav obrt niti tvrtku, a bio je zaposlen u vojsci.Tužitelj navodi da je znao da će mu toliko mjesečna rata kredita u CHF rasti sigurno ne bi uzeo kredit u toj valuti. Tužitelj tvrdi da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen.Tužitelj tvrdi da je u Ugovoru bilo navedeno, odnosno službenica banke mu je rekla da je kredit u CHF plativo po srednjem tečaju banke i da je taj kredit bio najpovoljniji . Tužitelj tvrdi da razumije odredbu Ugovora koja se odnosi na CHF plativo po srednjem tečaju banke, a kada je zaključen Dodatak ugovora o kreditu, kojim je kredit konvertiran takav Dodatak ugovora bio mu je jasan i taj Dodatak sklopio je svojevoljno.

11. Nesporno je da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018., u točki 1. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6.. izreke , kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik , ,,u razdoblju od 1. travnja 2004. do 23. prosinca 2008. , povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošača u cijelosti informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,, Narodne novine '' br. 96/03), u razdoblju od 1. lipnja 2004. . do 6. kolovoza 2007., i to člancima 1. 82 i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine '' br. 79/07, 133/09) i to člancima 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima", a zbog takve promjene tečaja švicarskog franka tužitelj je tuženiku platio znatno veći iznos.

12. U konkretnom slučaju tužitelju nisu bili pre ze ntirani m ogući rizici n ekontroliranog rasta tečaja švic a rskog franka ,kao i uvečanje mjesečnog , anuiteta uslijed rasta tečaja već je ,pače, tužitelju kako to i proizlazi iz njegovog uvjerljivog iskaza, ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji i najstabilniji kredit, s najnižom kamatnom stopom , a značaj neravnoteže zbog valutne kla u zule u švic a rskim fran cima je tim veći što pro sječni potrošač nije m oga o zn ati za rizik tečaja švicarskog franka. nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihv atila s a m o opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što s e i ugo v o r n a ka m ata n aplaćuje u ku n a m a pr e m a tečaja švic a r skog fr a nka . a k to m e je i pr o mje njiv a u skladu s jednostranom odlukom banke, a i razvidno je da u kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenljiva elementa ( valutna klauzula vezana za švicarski franak ) , koji sami po sebi ukazuju da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama temeljem kojih tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata , odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza.

13.

Dakle, tuženik nije na transparentan način informirao potrošača o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak , a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR pa ugovornim odredbama , kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu među strankama na teret potrošača , s time da tuženik prihvaća samo opći rizik valutne klauzule dok potrošač prihvaća osim tog rizika i dodatni rizik specifičan za CHF, kao valutno utočište , a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost, koja bi kompenzirala takve rizike.

14. Prema tome , kako to proizlazi iz uvjerljivog i životnog iskaza tužitelja, njemu od strane tuženika u vrijeme sklapanja ugovora nije objašnjen rizik , koji za sobom nosi ugovaranje kredita u švicarskim francima zbog mogućnosti rasta tečaja niti mu je objašnjeno da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku , kao prema EUR-u već je naprotiv od strane tuženika takvo objašnjenje izostalo , a tuženik kao bankovna institucija , koja se bavi prodajom proizvoda ( kredita ) bila je dužna o tome izvijestiti tužitelja , jer takve okolnosti su banci bile poznate , odnosno nisu mogle ostati nepoznate, što bi , kako to i tvrdi tužitelj , utjecalo na to da li bi uzeo kredit u švicarskim francima tako da tuženik nije postupio u dobroj vjeri.

15. Osim toga ,kao što to u svom uvjerljivom iskazu tvrdi tužitelj , radi se o unaprijed formuliranom , o tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika , kao jače ugovorne strane u smislu načela ,,uzmi ili ostavi'' , a u kojem položaju se tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo.

16. Osim gore navedenog, valja reči da je sud Europske unije u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. (predmet RK protiv Erste bank Hungary Zrt), a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji.

17. Pri tome treba uzeti u obzir utvrđenja Visokog trgovačkog suda u presudi poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. gdje se navodi da su: „ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne , jer su banke prije i u vrijeme zaključenja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice:općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu,da je rizik intervalutamih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, jer se tečajna politika HNB-a temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a.

18. Prema tome ništetne su odredbe predmetnog Ugovora koji se zapravo odnose na valutnu klauzulu i to dio odredbe sadržan u čl. 7. toč. 1. predmetnog Ugovora o kreditu prema kojoj je obveza povrata kredita ugovorena uz primjenu valutne klauzule u CHF na način da će se povrat obveza iz Ugovora o kreditu obračunavati i otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za

CHF tuženika na dan dospijeća

19. U ovoj pravnoj stvari primjenjuje se institut stjecanja bez osnove reguliran odredbom iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a u kojoj stoji da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga pa u konkretnom slučaju kada je tuženik za sebe nepošteno ugovorio valutnu klauzulu i time tužitelju obračunao viši anuitet od onoga koji je trebao platiti, uplatom takvih anuiteta tuženik je stekao bez osnove utuženi novčani iznos.

20. Osim toga, i prema čl. 323. st. 1. ZOO-a ( 35/05, 41/08- dalje ZOO ) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

21. Što se tiče konverzije kredita , odnosno nesporno između stranaka sklopljenog dana 3. veljače 2016. Dodatka broj KONV -01/2016, Ugovora o kreditu br. 528-50-3490353 , kojim je tužitelj , kao korisnik kredita prihvatio konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR. valja reći da sklapanje tog Dodatka nije od utjecaja na rješavanje ovog spora, jer njime parnične stranke nisu sporazumno dogovorile način rješavanja ništetnosti odredbe o promjenjivim kamatnim stopama te odredbe o ništetnosti valutne klauzule, jer tuženik nije priznao niti je pregovarao o ništetnosti ugovornih odredbi te povratu svega što je stečeno bez osnove pa se ne može govoriti da bi takav Dodatak Ugovora o kreditu imao značenja za ovaj postupak.

22. Također razlog zbog kojeg spomenuti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i Dodatak , koji su parnične stranke sklopile nije u vezi sa predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelja je u tome da se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, odnosno da niti jedna odredba toga zakona ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose medu strankama , dakle nije prestala izvanugovorna obveza tuženika na ime vraćanja stečenog bez osnove, odnosno da sklapanje Dodatka ne znači da je korisnik kredita u potpunosti obeštećen po osnovi kamatne stope i valutne klauzule pa da posljedično tome ne bi imao pravni interes za vođenje parnice.

23. Nadalje , u odnosu na konverziju presudom, Suda Europske unije u predmetu C-186/16 iz koje proizlazi da je sud Europske unije dao smjernice nacionalnim sudovima i to : nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restituicija, je li ugovor s ništetnom valutnom klauzulom apsolutno ništetan i da potrošač ima pravo birati ostanak u ugovoru bez ništetnih ugovornih odredaba ili utvrditi ništetnost ugovora , a prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum Ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ne znači da je time korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđivanje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

24.

Sud Europske unije je u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019., a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno kao da ,

nikada nije postojala tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

25. Prema tome, u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača,jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovorni strana te ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli.

26. S obzirom da je tuženik osporio i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz tvrtke ,,Ručević vještačenja'' d.o.o. iz Zagreba na okolnost izračuna razlike između iznosa koje je tužitelj stvarno platio tuženiku zbog porasta tečaja CHF, kojeg je primjenjivao tuženik u odnosu na HRK tijekom otplate kredita do dana konverzije i iznosa koje bi tužitelj tuženiku platio da je tečaj CHF u odnosu na HRK ostao onakav kakav je bio na dan isplate kredita, izraženo u eurima po mjesecima i ukupno, s datumima svake pojedine uplate,zatim izračuna razlike između početno ugovorenih i stvarno plaćenih mjesečnih anuiteta kredita te usporedbe glavnice u eurima nakon konverzije s glavnicom u eurima kakva bi bila da se preostala glavnica u CHF pomnoži s početnim tečajem CHF radi utvrđenja iznosa koji je tuženik stekao bez osnove zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kao i utvrditi točne iznose zatezne kamate, koje teku na svaki pojedini iznos i od kada i da se vještak očituje na okolnost negativnih tečajnih razlika.

27. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da je prema Ugovoru o kreditu tuženik tužitelju isplatio iznos od 76.300,00 CHF u protuvrijednost od 47.060,34 EUR (konvertirani iznos), a ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelji više platio tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31.7.2006.) do izračuna konverzije (30.9.2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 5.710,08 EUR (pozitivni iznosi razlika) te nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenoj osnovi, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30.9.2015., preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.9.2015. (manje priznati iznos preplate) iznosi 7.528,47 EUR (konvertirani iznos) (5.710,11 EUR glavnice i 1.818,36 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata) te ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno) tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31.7.2006.) do izračuna konverzije (30.9.2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 5.473,27 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) te nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenoj osnovi, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30.9.2015. preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.9.2015. (manje priznati iznos preplate) iznosi 7.053,47 EUR (konvertirani iznos) (5.473,29 EUR glavnice i 1.580,18 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata),s time da iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.) koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., odnosno do dana izračuna konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita iznosi 3.696,23 EUR.

28. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje financijskog vještaka dok tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka s time da je tuženik precizirao prigovor radi prebijanja tražbina u iznosu glavnice na tečajne razlike od 236,81 EUR i na ime zatezne kamate na tečajne razlike u iznosu od 238,17 EUR dok je na glavnoj raspravi dana 14. svibnja 2025. dodatno naveo iznos prijeboja svoje tražbine od 271,35 EUR , koji iznos je tužitelju priznat Dodatkom Ugovora o konverziji.

29. Tužitelj se protivio takvom prigovoru tuženika radi prebijanja te je osim toga stavio prigovor zastare tražbine tuženika, jer da je prošlo više od pet godina od dospijeća zadnjeg anuiteta .

30. Sud ocjenjuje stručnim i nepristranim nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića , koji je nalaz i mišljenje dao na temelju priložene dokumentacije te je nalaz i mišljenje jasan i određen bez kontradiktornosti , a vještak je dao varijante izračuna i to s pozitivnim tečajnim razlikama , zatim pozitivnim i negativnim tečajnim razlikama te s negativnim tečajnim razlikama , a kako i stranke nisu stavile primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, to sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje navedenog vještaka.

31. Što se tiče uračunavanja negativnih tečajnih razlika, valja reći da tužitelj nije nepošten stjecatelj te s obzirom na iskaz tužitelja tijekom postupka i postupanje tuženika kod odobravanja kredita kako je gore navedeno , dakle bez uračanavanja negativnih iznosa, jer je za stjecanje bez osnove bitno uzeti u obzir iznose kada je tečaj švicarskog franka u odnosu na kune bio veči te je tada došlo do preplate kredita.

32. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja s tražbinom tužitelja u iznosu tečajne razlike od 236,81 EUR i na ime zatezne kamate na tečajne razlike u iznosu od 238,17 EUR dok je na glavnoj raspravi dana 14. svibnja 2025. dodatno naveo iznos prijeboja svoje tražbine od 271,35 EUR , koji iznos je tužitelju priznat Dodatkom Ugovora o konverziji.

33. Takav prigovor tuženika nije osnovan , jer tuženik ne može steći korist iz ništetnosti potrošačkog ugovora u postupku u kojem je već utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese potrošača pri čemu valja istaknuti i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revd 4393/2021-2 od 13. listopada 2021. u kojoj se navodi da tužitelj nije stekao ništa bez osnove, jer su sve uplate vršene isključivo tuženiku pa stoga ne postoji osnova za povrat bilo kakvog iznosa kojeg tužitelj nije niti primio .

34. Nadalje , za stjecanje bez osnove bitno je uzeti u obzir iznose kada je tečaj švicarskog franka u odnosu na kune bio veći te je tada došlo do preplate kredita i zapravo niže zaračunate negativne tečajne razlike nastale su slobodnom dispozicijom tuženika pa stoga za anuitete obračunate po nižem tečaju u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit , tužitelj ne preuzima nikakvu obvezno-pravnu odgovornost.

35. Što se tiče prigovora tužitelja o zastari tražbine tuženika , čiji prijeboj tuženik traži , valja reći da se radi o tražbini vezanoj za institut stjecanja bez osnove i da se sukladno čl. 225. ZOO-a primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina , a kako je prigovor prijeboja podnesen tek na glavnoj raspravi od 5. lipnja 2024. , to je prošlo više od 5 godina od dospijeća zadnjeg anuiteta dana 10. rujna 2015. pa je nastupila zastara tražbine tuženika prema tužitelju.

36. Osim toga, također valja reći da iz odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a ne proizlazi da bi plaćanje manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja Ugovora , tuženik zbog ništetnosti valutne klauzule imao pravo ostvarivati pravo na povrat, jer se odredba čl. 81. st. 1. ZZP-a odnosi samo na potrošača , a tuženik nije potrošač pa je valjalo odlučiti , kao u toč. III. izreke presude.

37. Slijedom navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja da mu je tuženik s osnova ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak iz predmetnog Ugovora o kreditu dužan isplatiti iznos od 5.710,08 EUR tako da je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

38. Osim navedenog iznosa , tuženik je , kao nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115 ZOO-a dužan platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate od trenutka dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u toč. I. izreke presude.

39. Također je sud sukladno nalazu i mišljenju vještaka prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na razliku u glavnici po početnom tečaju CHF /HRK , odnosno iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.) , koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., odnosno do dana izračuna konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita , što iznosi 3.696,23 EUR pa je valjalo odlučiti kao u toč.II. izreke presude.

40. Osim iznosa od 3.696,23 EUR tuženik je dužan tužitelju prema čl. 1115 ZOO- a platiti zakonske zatezne kamate od dana 1. listopada 2015.

41. Prigovor tuženika o zastari tražbina tužitelja nije osnovan.

42. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ovaj sud u skladu s čl. 138.a tog Zakona u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika pa se tužitelj osnovano poziva na presudu u kolektivnom sporu.

43. Glede ništetnosti predmetnog Ugovora zbog promjene tečaja –valutna klauzula valja reći da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/2017 od dana 14. lipnja 2018., u točki 1. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6.. izreke , kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik , ,,u razdoblju od 1. travnja 2004. do 23. prosinca 2008. , povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je presuda postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. a tužitelj u ovom individualnom sporu podnio je tužbu u roku kraćem od pet godina od dana pravomoćnosti presude odnosno dana 12. lipnja 2023. , kada je tužitelj podneskom podnio tužbu tako da nije proteklo 5 godina sukladno čl. 225. ZOO- a i nije nastupila zastara takve tražbine tužitelja.

44. Tužitelj je tijekom postupka dokazao da je potrošač u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača , jer je potrošač fizička osoba , koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne , obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

45. Naime , predmetni kredit je bio namjenski ( stambeni kredit za kupnju kuće ) , kako je navedeno u predmetnom ugovoru i kako je to u svom uvjerljivom i logičnom iskazu naveo tužitelj te je kuću koristio i koristi za svoje stanovanje , a osim toga i tuženik u svojoj dokumentaciji kredit vodi kao potrošački kredit .

46. Osim toga , poslovni krediti se odobravaju po sasvim različitim kriterijima i kao takvi se vode u banci i za njih je potrebno dokazivati bonitet poslovnog subjekta te je potrebna i izrada poslovnog plana te isplativost poslovnog poduhvata , a ako se radi o projektnom kreditiranju , potrebno je odobrenje nadzornog odbora banke, što u konkretnoj situaciji nije slučaj tako da je tužitelj potrošač budući da iz njegovog uvjerljivog iskaza proizlazi da u vrijeme i tijekom otplate kredita nije bio vlasnik obrta ili tvrtke i bio je zaposlen u vojsci.

47. Tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja u podnesku od 14. siječnja 2025. što se zapravo odnosi na razliku u glavnici budući da je tužitelj od tuženika prvotno potraživao iznos od 3.696,31 EUR dok u podnesku od 14. siječnja 2025. potražuje 3.696,23 EUR.

48. Međutim , protivno navodima tuženika , tužitelj je samo precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka , a prije toga tužitelj nije niti točno znao koliki iznos će tražiti od tuženika tako da se zapravo ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe već o uređivanju tužbenog zahtjeva pa se protivljenje tuženika tome ne može prihvatiti.

49. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22,114/22 i 155/23) , a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tužitelja po punomoćniku , koji je odvjetnik u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to :za sastav tužbe po tbr 7/1 100 bodova, za sastav podneska od dana 21. 8. 2023. po tbr 8/1 100 bodova,za sastav podneska od dana 25. 4. 2024. po tbr. 8/1 100 bodova , za zastupanje na raspravi dana 5. 6. 2024. po tbr. 9/1 100 bodova, za zastupanje na raspravi dana 4. 9. 2024. po tbr. 9/1 100 bodova , za sastav podneska od dana 14. 1. 2025. po tbr 8/1 100 bodova i za zastupanje na raspravi dana 14. 5. 2025. po tbr 9/1 100 bodova , a kako je 1 bod 2,00 EUR , to iznosi 1.400,00 EUR te PDV od 25% u iznosu od 350,00 EUR čemu valja pribrojiti troškove financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR tako da su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 EUR na koji iznos sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a teku zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude dana 18. lipnja 2025.

50.

Tužitelju nisu priznati troškovi parničnog postupka , koji se odnose na zastupanje tužitelja po punomoćniku , koji je odvjetnik na ročištu za objavu presude, jer punomoćnik tužitelja nije bio nazočan tom ročištu pa je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

51. Budući da tuženik nije uspio u parnici , to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.276,54 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

U Zaboku 18. lipnja 2025.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste, pisano u tri primjerka , putem ovog suda , nadležnom Županijskom sudu

Dostaviti:

1. Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, Kralja Držislava 14

2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4