REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-135/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika SEECP Turizam d.o.o., Zagreb, Gradišćanska 34, OIB: 34993239589, kojeg zastupa Željko Albini, odvjetnik u Zagrebu, Gračanska cesta 91B, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja JKH i odvjetničkog vježbenika JK, zamjenika punomoćnika tuženika, dana 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivice Vukovića, Zagreb, Draškovićeva 13, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-689/2024 od 19. lipnja 2024. (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovrv-49596/2024) te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 707,54 EUR s zateznim kamatama od 18. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 83,73 EUR s zateznim kamatama od 18. lipnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Ivice Vukovića, Zagreb, Draškovićeva 13, poslovni broj UPP/OS- Ovrv-689/2024 od 19. lipnja 2024. (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovrv-49596/2024), nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru, u bitnom, tvrdi da je on u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik etaže E-17 – poslovnog prostora na prvom katu zgrade na adresi [adresa]

– Teslina 7, površine 404,70 m2, u 35687/40470 dijela, da je upisan kao suvlasnik etaže E-18 – poslovnog prostora u potkrovlju zgrade na adresi [adresa] – Teslina 7, površine 43,63 m2, u 2914/4363 dijela te da je upisan kao isključivi vlasnik etaže E-19

– poslovni prostor u potkrovlju zgrade na adresi [adresa] – Teslina 7, površine 51,93 m2 te etaže E-20 – poslovni prostor u potkrovlju zgrade na adresi [adresa] – Teslina 7, površine 207,34 m2. S druge strane, da tužitelj nije upisan ni kao vlasnik ni kao suvlasnik niti jednog od navedenih poslovnih prostora, slijedom čega da nije jasno kako je tužitelj taj koji može od njega u ovoj parnici zahtijevati plaćanje naknade za korištenje bez pravne osnove poslovnog prostora na adresi [adresa], za razdoblje od travnja do prosinca 2023. Stoga da osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja. Osim toga, ističe da je izvadak iz poslovnih knjiga temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi izdan od strane drugog pravnog subjekta, različitog od tužitelja.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da je poslovni prostor u zgradi na adresi [adresa], površine 404,70 m2, djelomičnom rješenjem o povratu samog tužitelja, od 24. listopada 2016., vraćen u vlasništvo fizičkim osobama u 35687/40470 idealnog dijela, dok je tužitelj nastavljao upravljati s preostalih 4783/40470 nevraćenog idealnog dijela predmetnog prostora. Tuženik da je kupio suvlasnički udio od 35687/40470 dijela predmetnog poslovnog prostora od ranije utvrđenih vlasnika te da se je upisao kao suvlasnik tek u postupku obnove zemljišne knjige za zk č. 2294/2 u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 5. prosinca 2023. Međutim da je još prilikom očevida od 4. travnja 2023. utvrđeno da je tuženik u posjedu cijelog prostora, dakle, da neovlašteno koristi 4783/40470 idealnog dijela predmetnog prostora kojim je tada još uvijek upravljao tužitelj. Stoga da je tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati naknadu za bespravno korištenje 4783/40470 idealnog dijela predmetnog poslovnog prostora. Izvadak iz poslovnih knjiga da se odnosi na utuženo potraživanje, ali da je isti sastavljalo Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., budući da s istim tužitelj ima sklopljen Ugovor o obavljanju stručnih poslova naplate za Grad Zagreb.

4. Tuženiku nije jasno kakvo je to pravo upravljanja dijelom predmetnog stana imao tužitelj, ali tvrdi da je on kao većinski suvlasnik predmetnog poslovnog prostora imao pravo suposjed tog poslovnog prostora te da ga je izvršavao sukladno odredbama čl. 36. – 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj; 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje u tekstu; ZVDSP). Stoga da se tuženik ne može smatrati bespravnim korisnikom. Osim toga, da tužitelj nije dokazao visinu naknade (422,94 EUR mjesečno) koju potražuje u predmetnom postupku.

5. Tužitelj je naveo da je visinu naknade obračunao sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Služeni glasnik Grada Zagreba, broj: 6/2016., 14/2023.), ali ako je ista i dalje sporna, da predlaže provesti financijsko vještačenje.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 12. spisa),kamatni list /list 13. – 14. spisa), povijesni izvadak iz zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 34. – 48. spisa), djelomično rješenje Grada Zagreba od 5. prosinca 2016. (list 68. – 79. spisa), zapisnik tužitelja o očevidu od 4. travnja 2023. (list 80. – 81. spisa), povijesni izvadak za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 82. – 86. spisa), Ugovor o obavljanju stručnih poslova naplate za Gard Zagreb sklopljen u 2011. između tužitelja i Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo (list 87. – 89. spisa), Aneks Ugovoru o obavljanju stručnih poslova naplate za Grad Zagreb iz rujna 2011. (list 91. - 97. spisa), aktivni izvadak za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 104. – 106. spisa) i aktivni izvadak za zk ul [broj ZK uloška] .o. Grad Zagreb (list 107. - 115. spisa).

7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora jest naplata naknade za korištenje poslovnog prostora u zgradi u [adresa], na prvom katu, površine 404,70 m2, u odnosu na 4783/40470 suvlasničkog dijela istog, u razdoblju od travnja do prosinca 2023., za koji suvlasnički dio tužitelj tvrdi da je on bio ovlaštenik raspolaganja istim sve dok o tom dijelu nije donesena pravomoćna odluka u upravnom postupku radi povrata istog bivšim vlasnicima, sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/1996., 92/1999., 39/1999., 42/1999., 43/2000., 131/2000., 27/2001., 34/2001., 65/2001., 118/2001., 80/2002., 81/2002., 98/2019., dalje u tekstu: Zakon o naknadi).

9. Među strankama je nesporno da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnik predmetnog poslovnog prostora (etaža E-17) u 35687/40470 dijela, dok je u preostalih 4783/40470 dijela kao suvlasnik upisana Republika Hrvatska te da je tuženik kao suvlasnik izvršavao suposjed predmetnog poslovnog prostora i u utuženom razdoblju.

10. Sporno je da li je u utuženom razdoblju tužitelj bio ovlašten raspolagati sa suvlasničkim udjelom od 4783/40470 dijela predmetnog poslovnog prostora, a time i da li je aktivno legitimiran potraživati naplatu predmetne naknade koristi te da li je ovlašten zahtijevati naplatu te naknade od tuženika, kao i visina utužene naknade koristi.

11. Iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu, koja je ranije imala oznaku zk č. 3213/1 Kuća popisni broj 1150 u Gajevoj ulici 8, Nikolićevoj ulici 7 i dvorište, površine 944 m2 i bila je upisana u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a dana s ima oznaku zk. č. 2294/2 Ulica Nikole Tesle 7 – [adresa],10 (zgrada i dvorište) površine 3526 m2 i upisana je u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da se je tuženik upisao kao suvlasnik etaže E-17 – poslovnog prostora na prvom katu površine 404,70 m2 u 35687/40470 dijela dana 14. veljače 2022. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. rujna 2018.

12. U tom trenutku nije bilo upisanog nositelja preostalog suvlasničkog udjela u 4783/40470 dijela.

13. Ovo stoga, što iz pravomoćnog Djelomičnog rješenja Grada Zagreba, donesenog u postupku povrata oduzetih nekretnina, 24. listopada 2016., proizlazi da je ranijim vlasnicima, odnosno nasljednicima ranijih vlasnika kojima su predmetne nekretnine bile oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, vraćen suvlasnički udio od 35687/40470 dijela predmetnog poslovnog prostora na prvom katu površine 404,70 m2, kojeg je ranije koristio Radio 101 d.o.o., dok je preostalih 4783/40470 dijela ostalo neraspoređeno odnosno ostalo je na korištenju Gradu Zagrebu, čiji je sveopći pravni prednik – Poduzeće državnih stambenih zgrada I. rajona, Zagreb, tada bio upisan kao nositelj nekadašnjeg prava upravljanja na predmetnoj nekretnini i koji je u tom rješenju naveden kao obveznik povrata nekretnina.

14. Republika Hrvatska utvrđena je suvlasnicom u preostalom suvlasničkom dijelu od 4783/40470 predmetnog poslovnog prostora moguće iz razloga što u pogledu tog dijela nitko od bivših vlasnika ili njihovih pravnih sljednika nije pravovremeno podnio zahtjev za povrat ili temeljem druge pravne osnove, koja nije vidljiva iz dostavljenog povijenog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (samo se navodi da je ista upisana kao suvlasnik temeljem zapisnika Z-47118/2022/11313).

15. Zakonom o naknadi uređuju se uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u tom zakonu (čl. 1. st. 1. Zakona o naknadi), pri čemu se naknada za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima daje u načelu u novcu ili vrijednosnim papirima (dionice ili udjeli i obveznice), a iznimno u naravi (čl. 1. st. 2. Zakona o naknadi).

16. Prema odredbi čl. 5. Zakona o naknadi njegove odredbe odnose se i na imovinu koju su općine, gradovi ili županije preuzele na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine, broj: 90/1992., 94/1993., 117/1993., dalje u tekstu: Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi), a prenesena je u društveno vlasništvo na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga zakona.

17. Obveznik naknade u naravi je fizička ili pravna osoba u čijoj imovini se nalazi imovina koja se vraća prijašnjem vlasniku, ako Zakonom o naknadi za određenu imovinu nije drukčije propisano (čl. 13. st. 1. Zakona o naknadi).

18. U dostavljenom pravomoćnom Djelomičnom rješenju Grada Zagreba koji se odnosi na povrat predmetnog poslovnog prostora bivšim vlasnicima se kao obveznik naknade, dakle, obveznik vraćanja poslovnog prostora, navodi upravo tužitelj, a sve iz razloga što je tužitelj, koji ima status županije, preuzeo predmetni poslovni prostor u svoju imovinu temeljem Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi.

19. Osim toga, i iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetni poslovni prostor (raniji zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) vidljivo je da je cijela nekretnina nekada bila društveno vlasništvo – općenarodna imovina te da kao nositelj prava upravljanja bilo upisano Poduzeće državnih stambenih zgrada I. rajona, Zagreb (danas nepostojeći subjekt), a koji je sveopći pravni prednik tužitelja, što niti tuženik nije osporavao.

20. Stoga je utvrđeno da je 4783/40470 suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora činilo imovinu tužitelja, sve dok o istom nije pravomoćno odlučeno u postupku povrata bivšim vlasnicima, odnosno dok nije postalo pravomoćno eventualno upravno rješenje kojim se suvlasnikom utvrđuje Republika Hrvatska, ako prijašnji vlasnici nisu podnijeli zahtjev za povrat odnosno sve dok Republika Hrvatska nije po nekoj drugoj pravnoj osnovi upisana kao suvlasnik predmetnog poslovnog prostora, slijedom čega je tužitelj do tog trenutka u pogledu predmetnog poslovnog prostora imao ovlaštenja suvlasnika.

21. Iz stanja spisa ne može se utvrditi do kada je tužitelj imao ovlaštenja suvlasnika u 4783/40470 dijela predmetnog poslovnog prostora, međutim, sve i da je ista imao u utuženom razdoblju od travnja do prosinca 2023., to mu samo po sebi nije davalo pravo da od tuženika kao drugog (većinskog) suvlasnika predmetnog poslovnog prostora u u 35687/40470 dijela, koji je suvlasnikom postao prije utuženog razdoblja, 14. veljače 2022., zahtijeva plaćanje predmetne naknade.

22. Naime, svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (čl. 46. st. 2. ZVDSP-a).

23. Osnovno pravo vlasnika neposjednika stvari jest zahtijevati od posjednika nevlasnika da mu preda posjed stvari (čl. 161. st. 1. ZVDSP-a), stoga je osnovno pravo suvlasnika neposjednika zahtijevati od posjednika koji posjeduje stvar bez pravnog temelja da mu istu preda u suposjed.

24. Po tom pitanju razlikuje se položaj nepoštenog i poštenog posjednika, pri čemu je pošteni posjednik onaj koji kad je stekao posjed nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSP-a).

25. Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (čl. 165. st. 1. ZVDSP-a).

26. S druge strane, pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno (čl. 164. st. 1. ZVDSP-a).

27. Tuženik kao (većinski) suvlasnik predmetnog poslovnog prostora jest pošteni i ovlašteni posjednik istog, slijedom čega isti nije dužan tužitelju, koji je u ranijem razdoblju imao ovlaštenja (manjinskog) suvlasnika platiti nikakvu naknadu koristi.

28. Naime, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje (čl. 42. st. 1. ZVDSP-a).

29. Stoga je u određenom ranijem razdoblju (nepoznato do kojeg točno trenutka) tužitelju i tuženiku pripadao pravo na suposjed predmetnog poslovnog prostora.

30. Tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi ga tuženik isključio od posjedovanja predmetnog poslovnog prostora.

31. Štoviše, tuženik u podnesku od 4. travnja 2025. tvrdi da tužitelj nije nikada pokušao ostvariti svoja navodna prava prema mjerodavnim odredbama ZVDSP-a, a tuženik da je svoja prava kao suvlasnik predmetnog poslovnog prostora cijelo vrijeme ostvarivao sukladno odredbama čl. 36. – 56. ZVDSP-a.

32. Dakle, ako je tužitelj htio ostvariti svoje pravo neposrednog suposjeda na predmetnom poslovnom prostoru (ako je htio osobno ili putem pomoćnika u posjedovanju izvršavati faktičnu vlast na predmetnom poslovnom prostoru, u smislu odredbe čl. 10. st. 1. i 2. ZVDSP-a), on je takav zahtjev mogao postaviti tuženiku, ali tužitelj ne tvrdi da je to učinio.

33. Stoga je tuženik kao (većinski) suvlasnik i, stoga, ovlašteni suposjednik predmetnog poslovnog prostora pošteni posjednik koji nije dužan tužitelju, kao ranijem (manjinskom) suvlasniku, platiti naknadu koristi od takvog posjedovanja (a koja korist bi se očitovala u zakupnini koju bi tuženik bio dužan platiti da je s tužiteljem sklopio ugovor o zakupu u odnosu na tužiteljev suvlasnički udio predmetne nekretnine).

34. Budući da tužitelj nema pravnu osnovu od tuženika zahtijevati naplatu predmetne koristi, to sud nije izvodio dokaz vještačenjem radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva.

35. Stoga je platni nalog valjalo u cijelosti ukinuti, a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

36. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, isti nema pravo na naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

37. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.609,22 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za podnesak od 2. srpnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 4. travnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr 46 OT-a), za ročište od 12. svibnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi u plaćenom iznosu od 82,54 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023./), dakle, ukupno mu pripada 707,54 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 83,73 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tuženika valjalo odbiti kao neosnovan.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU;

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćniku