REPUBLIKA HRVATSKA

P-1263/2024

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja APIPHARMA, d.o.o., OIB 80934215074, Zagreb, Jeronima Kavanjina 26, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bartolić, odvjetnik iz Zagreba, Mrazovićeva 5, protiv 1. tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33 i 2. tuženika ČĐ, vl. obrta za prijevoz, [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tin Aničić, odvjetnik iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 8. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da mu 1. tuženik CROATIA osiguranje d.d. i 2. tuženik ČĐ, vl. obrta za prijevoz, [obrt], solidarno plate iznos od 22.396,80 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8. lipnja 2021. do isplate, kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev da mu 1. tuženik CROATIA osiguranje d.d. i 2. tuženik ČĐ, vl. obrta za prijevoz, [obrt] solidarno naknade parnične troškove u iznosu od 4.870,23 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženiku ČĐ, vl. obrta za prijevoz, TRANSPORTI [obrt] parnične troškove u iznosu od 4.062,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. lipnja 2024. podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 22.396,80 eura. U tužbi je naveo da je naručio od društva S.I.I.T. s.r.l. iz [adresa], Italija, 5 paleta robe s 18414 komada medicinskog proizvoda Gastavit. Tužitelj je angažirao 2. tuženika kao prijevoznika i 2. tuženik je 3. lipnja 2021. preuzeo robu u ispravnom stanju u [adresa], a dostavio ju tužitelju 8. lipnja 2021. u [adresa] uništenu na način da su sva pakiranja bila zgužvana, oštećena i natopljena vodom. Navodi da je 2. tuženik robu koju je preuzeo držao preko vikenda na otvorenom, na kiši, pa je krivnjom 2. tuženika došlo do oštećenja robe. Navodi da je u vrijeme štetnog događaja 2. tuženik imao sklopljene ugovore o osiguranju s 1. tuženikom kojima je osigurana međunarodna odgovornost prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu. Navodi da je tužitelj 23. lipnja 2021. podnio 1. tuženiku odštetni zahtjev, ali 1. tuženik mu nije nadoknadio štetu. Navodi da je tužitelj saznao za oštećenje robe 8. lipnja 2021. kada je roba stigla u [adresa]. Navodi da mu je nastala šteta u iznosu od 22.096,80 eura, u kojem iznosu je platio robu 2. kolovoza 2021. Navodi i da mu je nastala šteta u vidu troška prijevoza robe iz [adresa] u [adresa] u iznosu od 300,00 eura, koji iznos je platio 8. lipnja 2021. vozaču 2. tuženika u gotovini.

2. 1. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo kako priznaje da je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljen ugovor o osiguranju s 2. tuženikom za osiguranje odgovornosti cestovnog prijevoznika u domaćem i međunarodnom cestovnom prijevozu. Navodi da je ugovorena franšiza u iznosu od 10% od visine ugovorenog iznosa osiguranja. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare navodeći da zastarni rok iznosi jednu godinu sukladno odredbi čl. 32. st. 1. Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom. Navodi i da naknada štete za potpuni ili djelomični gubitak robe ne može premašiti 8,33 obračunske jedinice po kilogramu bruto mase oštećene robe te da je i odredbom čl. 5. st. 5. Općih uvjeta koji su sastavni dio police osiguranja određeno da se osigurateljeva obveza ograničava po jednom štetnom događaju na 8,33 posebnih prava vučenja po kilogramu bruto težine izgubljene ili oštećene robe. Bruto težina ukrcane robe je 736,31 kg pa visina naknade ne može prelaziti iznos od 6.133,47 posebnih prava vučenja, odnosno 7.453,95 eura. Osporava da da je tužitelj platio vozaču 2. tuženika cijenu prijevoza. U tijeku postupka navodi da u slučaju propusta u održavanju cerade od strane 2. tuženika postoji isključenje iz osiguranja sukladno čl. 6. st. 1. t. 2. i t. 13. Općih uvjeta.

3. 2. tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da ističe prigovor zastare. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je šteta povećana time što kutije u kojima se nalazila roba poslije zaprimanja nisu bile odmotane, razdvojene i raširene, već su stajale mjesec dana u skladištu omotane plastičnom folijom koja je sprječavala njihovo sušenje i uzrokovala dodatnu štetu. Navodi i da je štete ograničena na 8,33 posebnih prava vučenja po kilogramu bruto težine, pa naknada štete ne može prelaziti iznos od 7.421,48 eura. Navodi i da kamate mogu teći samo od podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 27. st. 1. Konvencije. U tijeku postupka navodi da je tužitelj angažirao društvo Pangea Worldwide Solutions d.o.o. kao špeditera radi međunarodnog prijevoza iz Italije u Hrvatsku. Navodi da su špediter i tužitelj potvrdili ponudu za prijevoz uz naknadu od 300,00 eura čime su sklopili ugovor o prijevozu. Špediter je angažirao 2. tuženika za uslugu međunarodnog cestovnog prijevoza i 2. tuženika je špediteru, a ne tužitelju, ispostavio račun za uslugu u iznosu od 2.342,91 kn. Ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer tužitelj može potraživati naknadu štete od špeditera s kojim je sklopio ugovor, a ne od 2. tuženika kao podprijevoznika. Navodi i da 2. tuženik nije postupao s krajnjom nepažnjom jer je vlažnost robe uzrokovana puknućem cerade na mjestu koje nije bilo vidljivo običnim pregledom (ispod nosača), što je uobičajena pojava u cestovnom teretnom prijevozu. 2. tuženik je platio popravak cerade u iznosu od 250,00 kn.

4. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da se na pravni odnos stranaka ne primjenjuje Konvencija o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom jer tužitelj nije stranka ugovora o prijevozu, već su to pošiljatelj i prijevoznik. Tužiteljevo potraživanje ne proizlazi iz ugovornog odnosa pa se ne primjenjuje Konvencija, već Zakon o obveznim odnosima. Navodi i da je 2. tuženik prouzročio štetu krajnjom nepažnjom na način da je robu ostavio preko vikenda na otvorenom na kiši.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao račun (list 8-10 spisa), teretni list (list 11, 92 spisa), licenciju za međunarodni cestovni prijevoz (list 12 spisa), pregledao fotografije (list 13-17 spisa), pročitao nalaz i mišljenje vještaka Maje Miškulin u predmetu R1-52/2021 (list 18-29 spisa), policu osiguranja (list 30-37, 57-58 spisa), prijavu štete (list 38-39 spisa), e-mail korespondenciju (list 40, 42-47, 122 - 130 spisa), dopise (list 41 spisa), karticu dobavljača (list 48 spisa), Uvjete za osigurane odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu (list 59- 63 spisa), uputu u slučaju nastanka osiguranog slučaja (list 64 spisa), informaciju ugovaratelju osiguranja (list 65-66 spisa), nalog za utovar (list 130 spisa), račun (list 131 spisa), ispis Internet stranice Jeltom (list 139-140 spisa), račun (list 148 spisa), saslušani su svjedoci RĐ (list 152-153 spisa), ŠĐ (list 153- 154 spisa), vještak Maja Miškulin (list 159-160 spisa), zastupnik po zakonu tužitelja VĐ (list 163-164 spisa), 2. tuženik ČĐ (list 164-165 spisa).

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog oštećenja robe prilikom prijevoza.

8. Suprotno tuženikovim navodima, tužitelj nije preinačio tužbu u ovom postupku u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je u tužbi zahtijevao da mu tuženici solidarno isplate iznos od 22.396,80 eura, a potom je u podnesku od 16. listopada 2024. zahtijevao da mu 1. tuženik i 2. tuženik solidarno plate iznos od 7.544,16 eura i da mu 2. tuženik plati iznos od 14.852,64 eura. Ovo predstavlja samo djelomično povlačenje tužbe u odnosu na 1. tuženika prema kojem zahtijeva isplatu iznosa od 7.544,16 eura, a ne više 22.396,80 eura. Ne radi se o promjeni istovjetnosti zahtjeva, povećanju postojećeg zahtjeva ili isticanju drugog zahtjeva uz postojeći u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a. Okolnost što za preostali iznos od 14.852,64 eura tužitelj zahtijeva da mu taj iznos plati samo 2. tuženik, a ne više solidarno 1. tuženik i 2. tuženik nije preinaka tužbe, već je to povlačenje tužbe prema 1. tuženiku za iznos od 14.852,64 eura. Suprotno navodima 2. tuženika, ni na koji način nije promijenjen pravni položaj 2. tuženika. Pogrešno 2. tuženik smatra da njegovo eventualno pravo na regres od 1. tuženika ovisi o tome hoće li tužitelj zahtijevati solidarnu isplatu od 1. tuženika i 2. tuženika. Kakav će tužbeni zahtjev postaviti tužitelj nije od bilo kakvog utjecaja na ugovorni odnos 1. tuženika i 2. tuženika koji se temelji na ugovoru o osiguranju i na međusobna prava i obveze 1. tuženika i 2. tuženika koja proizlaze iz ugovora o osiguranju kojeg su sklopili.

9. 1. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, a sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a za povlačenje tužbe (pa tako i za djelomično povlačenje tužbe) potreban je pristanak 1. tuženika jer se on upustio u raspravljanje prije nego što je tužitelj djelomično povukao tužbu u odnosu na njega. Kako se 1. tuženik protivio povlačenju tužbe, to tužba nije djelomično povučena u odnosu na njega za iznos od 14.852,64 eura pa je stoga predmet spora u ovom postupku prvotno postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da mu oba tuženika solidarno plate 22.396,80 eura. Ovdje se ne radi o situaciji da bi tužitelj, primjerice nakon izvedenog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev pa da bi to moglo predstavljati samo „usklađenje tužbenog zahtjeva s provedenim vještačenjem“, već je tužitelj djelomično povukao tužbu u odnosu na 1. tuženika, a i za djelomično povlačenje tužbe je potreban pristanak tuženika. Pa kako takvog pristanka nema, to tužba u odnosu na 1. tuženika nije djelomično povučena, zbog čega je odlučeno o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

10. U postupku nije sporno da je 2. tuženik izvršio prijevoz robe, medicinskih proizvoda Č iz [adresa] ([adresa]) u [adresa] ([adresa]). Nije sporno da je 2. tuženik predao robu koja je bila predmet prijevoza tužitelju u [adresa] 8. lipnja 2023., a preuzeo ju na prijevoz 3. lipnja 2021. u [adresa].

11. Iz teretnog lista proizlazi da je pošiljatelj robe S.I.I.T. s.r.l., primatelj robe je tužitelj, a prijevoznik je 2. tuženik te je roba isporučena tužitelju 8. lipnja 2021. u [adresa]. U teretnom listu je stavljena napomena kako je prilikom istovara primijećeno da je roba oštećena, transportne kutije su zgužvane, unutar transportnih kutija proizvodi su oštećeni, ispod folije kapljice vode, potrebno detaljno pregledati svu robu da se utvrdi količina oštećenog proizvoda.

12. U postupku nije sporno da je roba isporučena tužitelju oštećena. Nije sporno da je 2. tuženik preuzeo robu na prijevoz u [adresa] u ispravnom stanju. Sporna je količina oštećene robe i način kako je došlo do oštećenja.

13. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Maje Miškulin utvrdio kako je roba – 18.414 komada medicinskog proizvoda Gastavit koju je 2. tuženik predao tužitelju u cijelosti oštećena zbog izlaganja kiši i kako predmetna roba zbog toga nije prikladna za stavljanje u promet jer se zbog izlaganja vodi ne može sa sigurnošću utvrditi je li medicinski proizvod neškodljiv za zdravlje krajnjih korisnika te je li zadržao svoju deklariranu učinkovitost u otklanjanju smetnji probavnog sustava.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je Gastavit medicinski proizvod s višim stupnjem rizika za korisnike jer je riječ o tabletama za žvakanje, a sam proizvod sastoji se od jedinstvene kombinacije različitih sastojaka koji sinergistički djeluju u probavnom sustavu, čime se osigurava zaštita probavnog sustava.

15. Vještak je na ročištu jasno i stručno obrazložio kako se niti jedan komad Gastavita nije mogao staviti u prodaju jer se nije moglo sa sigurnošću reći da bilo koja aktivna tvar iz Gastavita nije narušena i da neće doći do neželjenih posljedica za pacijenta jer se Gastavit stavlja u usta i žvače. Obrazložila je i kako se u medicini kada dođe do ovakvog vanjskog događaja sav proizvod otklanja jer se ne može sa sigurnošću reći da neće doći do ugrožavanja sigurnosti pacijenta, posebice kod ovakvih pripravaka kao što je Gastavit koji se uzima na usta. Iskazala je i da kako bi bili potpuno sigurni da je Č neškodljiv za pacijente bilo bi potrebno sve kutijice nositi u laboratorij na analizu.

16. Točni su navodi tuženika kako vještak nije pregledao sve kutijice Gastavita. Međutim, to bi bilo i nemoguće s obzirom na to da se isporuka sastojala od 18.414 komada Gastavita. Vještak je obrazložio kako je pet velikih kutija u kojima su bili pripravci Gastavita te su izvana sve kutije bile natopljene vodom. Vještak nije otvorio svih pet kutija, već je otvarao kutije po metodi uzroka pri čemu je otvarao i kutije s vrha, ali i kutije sa sredine. I kutije koje nije otvarao vještak je pregledao izvana i sve su bile natopljene vodom. Vještak je obrazložio kako je u svim otvorenim kutijama unutra bilo vode, da je iz otvorenih kutija nasumično uzimala kutijice Gastavita sa strane, iz sredine, sa svih dijelova te su neke kutijice već bile i raspadnute od vode.

17. Okolnost što vještak nije otvorio svih pet velikih kutija u kojima su bile pojedinačne kutijice Gastavita ne utječe na vjerodostojnost nalaza i mišljenja. Svih pet kutija je izvana bilo natopljeno vodom pa se bez laboratorijske analize svake kutijice Gastavita ne može sa sigurnošću reći jesu li ti medicinski proizvodi i dalje neškodljivi za pacijenta i jesi li zadržali svoja svojstva. Međutim, nije razumno zbog toga raditi laboratorijsku analizu 18.414. komada Gastavita te je i vještak jasno obrazložio da se u medicini kod ovakvih događaja sav proizvod otklanja jer se ne može sa sigurnošću reći da neće doći do ugrožavanja sigurnosti pacijenata, posebice kod proizvoda koji se uzimaju na usta, kao što je Gastavit.

18. Po ocjeni ovog suda, stavljanje medicinskih proizvoda na tržište bez potpune sigurnosti da su neškodljivi za sigurnost pacijenata i da imaju sva deklarirana svojstva nije prihvatljivo u nikakvom slučaju. Svih pet kutija je bilo natopljeno vodom izvana, a za kutije koje je vještak otvorio utvrđeno je i da se voda nalazila unutar kutija. Jedini način da se za bilo koju pojedinačnu kutijicu Gastavita moglo reći da je sigurno neškodljiva za ljudsku uporabu je provođenje laboratorijske analize, bez obzira na to da li se kutijica nalazila u kutijama koje je vještak otvorio ili u kutijama koje nije otvorio s obzirom na to da se i u neotvorenim kutijama vidjelo da su te kutije izvana natopljene vodom. Provođenje laboratorijske analize svake pojedinačne kutijice Gastavita nije svrhovito niti ekonomično s obzirom na količinu Gastavita (18.414 komada) te iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako se u ovakvim situacijama po pravilima struke sav proizvod otklanja jer se ne može sa sigurnošću reći da je i dalje neškodljiv za pacijente.

19. Niti okolnost što je vještak pregledao robu mjesec dana nakon predmetne isporuke s obzirom na to da je pregled izvršio u srpnju 2021., a roba je isporučena 8. lipnja 2021. ne utječe na vjerodostojnost nalaza i mišljenja. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se roba nalazila u skladištu tužitelja u [adresa]. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi roba eventualno u tih mjesec dana bila izložena daljnjim oborinama, odnosno da bi ponovno bila izložena kiši ili toliko velikoj vlazi pa da bi nastala neka šteta koja nije postojala u trenutku isporuke robe. U trenutku kada je vještak pregledavao robu ona se nalazila u skladištu te je logično da je nakon isporuke stavljena u skladište i potom cijelo vrijeme bila u skladištu.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke, vještak je stručnim razlozima odgovorio na sva pitanja i otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje te ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja.

21. Na temelju nalaza i mišljenja sud je utvrdio kako je tužitelju nastala šteta u vidu potpunog oštećenja ukupno 18.414 komada medicinskog proizvoda Gastavit. U postupku nije sporno da je tužitelj platio društvu S.I.I.T. s.r.l. iznos od 22.096,80 eura. Dakle, tužitelj je predmetnu robu kupio na tržištu od prodavatelja S.I.I.T. s.r.l. za iznos kupoprodajne cijene od 22.096,80 eura pa je to i tržišna vrijednost robe u mjestu prodavatelja gdje je roba i preuzeta na prijevoz.

22. S obzirom na to da se prijevoz odnosi na relaciju u kojoj se mjesto utovara i odredišno mjesto nalaze u dvije različite zemlje (Italija i Hrvatska), obje ugovornice Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR (“Narodne novine – međunarodni ugovori" broj: 1/92 – dalje: CMR) to se u ovom postupku na pravni odnos stranaka primjenjuje CMR. Pogrešno tužitelj smatra da se CMR primjenjuje samo na odnos pošiljatelja i prijevoznika navodeći da tužitelj kao primatelj robe nije stranka ugovora o prijevozu. Odredba čl. 30. CMR-a govori o odnosu primatelja robe i prijevoznika i zahtjevima primatelja robe prema prijevozniku. Stoga se CMR ne odnosi samo na odnos pošiljatelja i prijevoznika, već zahtjev za naknadu štete može imati i primatelj robe.

23. Nadalje, ugovor o prijevoz ne moraju nužno sklopiti pošiljatelj robe i prijevoznik jer prijevoznika može angažirati i primatelj robe (tužitelj). Sam tužitelj u točki 2.4. tužbe iznosi činjenicu da je tužitelj angažirao 2. tuženika kao prijevoznika naručene robe iz [adresa] na adresu [adresa], gdje se nalazi sjedište tužitelja. Prema tome, sam tužitelj iznosi činjenicu da je on sklopio ugovor o prijevozu s 2. tuženikom, a okolnost što tužitelj nije pošiljatelj robe, već primatelj robe nije odlučna za pravila o odgovornosti prijevoznika, odnosno primjenu CMR-a. 2. tuženik tijekom postupka osporava da je tužitelj s njim sklopio ugovor o prijevozu i iznosi činjenicu da je tužitelj sklopio ugovor o prijevozu s Pangea Worldwide Solutions d.o.o., a da je to društvo onda angažiralo 2. tuženika kao podprijevoznika i u tom smislu 2. tuženik ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Iz e-mail korespondencije proizlazi da je tužitelj zaista sklopio ugovor o prijevozu s Pangea Worldwide Solutions d.o.o., a ne s 2. tuženikom. Iz e-maila od 25. svibnja 2021. (list 128-129 spisa) proizlazi da je tužitelj poslao e-mail Pangea Worldwide Solutions d.o.o. u kojem je zatražio da mu to društvo da ponudu za prijevoz 5 paleta s mjestom utovara SIIT, Milan i mjestom istovara Apipharma d.o.o., [adresa]. Pangea Worldwide Solutions d.o.o. je u e-mailu od 25. svibnja 2021. poslanog tužitelju (list 127 spisa) naveo kako cijena prijevoza iznosi 300,00 eura + pdv, a tužitelj je u e-mailu od 26. svibnja 2021. (list 126 spisa) naveo kako mu cijena odgovara. Potom je tužitelj u e-mailu od 1. lipnja 2021. obavijestio Pangea Worldwide Solutions d.o.o. da mu je dobavljač potvrdio kako je roba spremna za preuzimanje te potom u e-mailu od 2. lipnja 2021. postavio upit kada bi bio utovar i istovar. Pangea Worldwide Solutions d.o.o. je odgovorio kako će ukrcaj robe u Italiji biti u petak, a istovar u ponedjeljak ili utorak. Iz ove korespondencije vidljivo je da je tužitelj s društvom Pangea Worldwide Solutions d.o.o. ugovorio prijevoz predmetne robe iz [adresa] u [adresa], uz ugovorenu cijenu od 300,00 eura + pdv. Iz naloga za utovar (list 130 spisa) proizlazi da je Pangea Worldwide Solutions d.o.o. dala 2. tuženiku nalog za utovar i ovlastila ga da izvrši prijevoz robe s adrese SIIT, R na adresu Apipharma, [adresa] s danom utovara 3. lipnja 2021. i danom istovara 8. lipnja 2021. Iz ovog naloga za utovar vidljivo je da je Pangea Worldwide Solutions d.o.o. angažirala 2. tuženika kao podprijevoznika za predmetni prijevoz.

24. Međutim, pogrešno 2. tuženik smatra da zbog toga ne postoji njegova pasivna legitimacija, odnosno da bi tužitelj mogao zahtijevati naknadu štete samo od Pangea Worldwide Solutions. Na sva pitanja koja nisu uređena CMR-om primjenjuje se hrvatsko materijalno pravo s obzirom na to da sve stranke imaju sjedište ili prebivalište na području [adresa]. Odredbom čl. 690. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) uređeno je sudjelovanje više prijevoznika u prijevozu. Prema odredbi čl. 690. st. 1. ZOO-a prijevoznik koji povjeri nekom drugom prijevozniku potpuno ili djelomično izvršenje prijevoza pošiljke što ju je primio na prijevoz, odgovoran je za njezin prijevoz od njezina primitka do predaje, ali ima pravo na naknadu od prijevoznika kojem je pošiljku povjerio. Prema odredbi čl. 690. st. 2. ZOO-a ako drugi prijevoznik preuzme od prvog prijevoznika s pošiljkom i teretni list, on postaje ugovorna strana u ugovoru o prijevozu, s pravima i dužnostima solidarnog dužnika i solidarnog vjerovnika, čiji su udjeli razmjerni njegovu udjelu u prijevozu. S obzirom na to da je 2. tuženik potpisao teretni list prilikom istovara robe (list 11 spisa) očigledno je da je on s pošiljkom preuzeo i teretni list. Stoga, on je sukladno odredbi čl. 690. st. 2. ZOO-a postao ugovorna strana ugovora o prijevozu i odgovoran je za štetu kao solidarni dužnik te se na pravni odnosno stranaka primjenjuje CMR za sva pitanja koja su CMR-om regulirana.

25. Prema odredbi čl. 17. st. 1. CMR-a prijevoznik je odgovoran za potpun ili djelomičan gubitak robe i za oštećenje iste koje nastupi od vremena preuzimanja robe do vremena isporuke, kao i za ma kakvo zakašnjenje u isporuci.

26. Odredbom čl. 23. st. 1. CMR-a određeno je da kad, po odredbama ove Konvencije, prijevoznik odgovara za naknadu za potpun ili djelomičan gubitak robe, ta naknada ima se obračunati po vrijednosti robe u vrijeme i u mjestu u kome je roba bila primljena za prijevoz.

27. Protokolom uz Konvenciju o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom („Narodne novine“ broj: 6/16) izmijenjena je odredba čl. 23. st. 3. CMR-a i dodani su stavci 7., 8. i 9.

28. Odredbom čl. 23. st. 3. CMR-a, kako je izmijenjena čl. 2. Protokola, određeno je da naknada, međutim, ne smije biti viša od 8,33 obračunske jedinice po kilogramu bruto težine.

29. Odredbom čl. 23. st. 7. CMR-a određeno je da obračunska jedinica koja se spominje u ovoj Konvenciji je posebno pravo vučenja kako ga je odredio Međunarodni monetarni fond. Iznos spomenut u stavku 3. ovoga članka preračunava se u nacionalnu valutu države suda kojemu je predmet povjeren, na temelju vrijednosti te valute na datum presude ili na datum dogovoren između stranaka. Vrijednost nacionalne valute države koja je članica Međunarodnog monetarnog fonda, s obzirom na posebno pravo vučenja, izračunava se u skladu s metodom izračuna koju primjenjuje Međunarodni monetarni fond, a koja vrijedi na taj datum za njegove poslove i transakcije. Vrijednost nacionalne valute države koja nije članica Međunarodnog monetarnog fonda, s obzirom na posebno pravo vučenja, izračunava se na način koji utvrdi ta država.

30. Odredbom čl. 29. st. 1. CMR-a određeno je da prijevoznik neće imati pravo koristiti se odredbama ove glave koje isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili koje prebacuju dužnost dokazivanja ako je šteta prouzrokovana njegovim namjernim neispravnim postupkom ili takvim propustima s njegove strane koja se po postupku nadležnog suda smatra zlonamjernom.

31. Prema odredbi čl. 29. st. 2. CMR-a ista će se odredba primjenjivati ako je voljni neispravan postupak ili propust učinjen od strane predstavnika ili službenika prijevoznika ili ma kojih drugih osoba čijim se uslugama on koristio za izvršenje prijevoza, kad su takvi predstavnici, službenici ili osobe postupile u okviru svoje službe. Dalje, u takvom slučaju ti predstavnici, službenici ili druge osobe neće imati pravo da se koriste u pogledu njihove osobne odgovornosti, odredbama ove glave spomenutim u stavku 1.

32. Prema odredbama ZOO-a krajnja nepažnja se smatra zlonamjernim postupanjem u smislu odredbe čl. 29. st. 1. CMR-a, što proizlazi iz odredbe čl. 345. st. 4. ZOO-a prema kojoj je postupanje s krajnjom nepažnjom po učincima izjednačeno s postupanjem s namjerom.

33. Odnos posebnih prava vučenja i eura je javno dostupan i općepoznat podatak, odnosno radi se o podatku koji je svakoj osobi u bilo kojem trenutku dostupan na internetskim stranicama Međunarodnog monetarnog fonda, jednako kao što su, primjerice, podaci o tečajevima novčanih valuta javno dostupni na internetskim stranicama Hrvatske narodne banke pa ih ne treba dokazivati. Posebno pravo vučenja je međunarodna valuta koju je stvorio Međunarodni monetarni fond (MMF) te on na svojim internetskim stranicama ima javno dostupne podatke o tečajevima valuta u odnosu na posebno pravo vučenja. Prema odredbi čl. 23. st. 7. CMR-a visina štete se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude, odnosno to znači u trenutku zaključenja glavne rasprave jer je to posljednji trenutak u kojem se mogu iznositi činjenice u postupku te se pravomoćnost presude odnosi na trenutak zaključenja glavne rasprave. Prema javno dostupnim podacima Međunarodnog monetarnog fonda na dan 8. svibnja 2025., kao dana zaključenja glavne rasprave, tečaj je bio jedno posebno pravo vučenja jednako 1,196910 eura (što se zaokružuje na 1,20 eura).

34. Iz teretnog lista proizlazi da je ukupna bruto težina robe 736,31 kg. Sukladno odredbi čl. 23. st. 3. CMR-a odgovornost prijevoznika je ograničena na 6.133,46 posebnih prava vučenja (736,31 kg x 8,33), što iznosi 7.360,15 eura (6.133,46 posebnih prava vučenja x 1,20).

35. Prema odredbi čl. 29. st. 1. CMR-a prijevoznik se ne može pozivati na odredbe o ograničenju odgovornosti ako je šteta prouzrokovana njegovim namjernim neispravnim postupkom ili takvim propustima s njegove strane koja se po postupku nadležnog suda smatra zlonamjernim. To znači da je odgovornost 2. tuženika ograničena na iznos od 7.360,15 eura, osim ako je štetu prouzročio namjerno ili propustom koji predstavlja krajnju nepažnju. U slučaju da je šteta prouzročena namjerom ili krajnjom nepažnjom tada bi 2. tuženik odgovarao za cjelokupnu štetu, što u konkretnom slučaju iznosi 22.096,80 eura, kao cijena koju je tužitelj platio za predmetnu robu od prodavatelja (i pošiljatelja robe) iz Republike Italije, odnosno cijene koja predstavlja tržišnu vrijednost robe u mjestu pošiljatelja.

36. Između stranaka je sporno je li do štete došlo propustom 2. tuženika koji predstavlja krajnju nepažnju.

37. Prema odredbi čl. 1045. st. 2. ZOO-a predmnjeva se samo obična nepažnja, što znači da je krajnju nepažnju potrebno dokazati. Tužitelj je dužan dokazati činjenicu da je 2. tuženik postupao s krajnjom nepažnjom.

38. U postupku nije sporno da je 2. tuženik preuzeo robu u [adresa] u četvrtak 3. lipnja 2021. i da je kamion došao u [adresa] u petak 4. lipnja 2021. gdje je bio parkiran preko vikenda. Potom je 8. lipnja 2021. kamion stigao u [adresa] gdje je izvršen istovar.

39. Svjedok RĐ je u prijevozu sudjelovao kao vozač 2. tuženika koji je prevezao robu iz [adresa] u [adresa]. Iskazao je da je prilikom istovara u [adresa] vidio da je roba mokra, ali da tada nije znao uzrok oštećenja, već je to saznao kasnije kada se kamion vratio s prijevoza u sjedište 2. tuženika i kada je detaljno pregledana cerada. Iskazao je i da su tada utvrdili kako je cerada na krovu bila poderana na nevidljivom mjestu jer se rupa nalazila točno na dijelu gdje je cerada prelazila preko poprečne grede. Iskazao je i da u [adresa] nije pregledavao robu, niti ju ukrcavao, već je roba bila pripremljena u kamionu koji je bio parkiran na parkiralištu 2. tuženika.

40. Svjedok ŠĐ bio je prisutan prilikom istovara robe u [adresa] kao tužiteljev radnik. Iskazao je da su palete bile natopljene vodom, ali nije znao zbog kojeg uzroka je roba došla mokra na istovar. Iskazao je i kako je vozač kamiona (RĐ) na istovaru rekao da ne zna zašto je roba mokra te da je on samo preuzeo robu i prevezao ju. Iskazao je i da prilikom istovara nije primijetio nikakva oštećenja na kamionu.

41. Svjedoci RĐ kao vozač 2. tuženika i ŠĐ kao radnik tužitelja sudjelovali su na istovaru robe u [adresa]. Njihov iskaz suglasan je u dijelu kojim su naveli kako je roba na istovar došla mokra i da prilikom istovara nisu utvrdili uzroke zbog kojih je mokra, kao i da prilikom istovara nisu primijetili bilo kakva oštećenja na kamionu pa je u tom dijelu sud prihvatio iskaze ovih svjedoka. Nadalje, kako je i svjedok ŠĐ iskazao da nije primijetio nikakva oštećenja na kamionu prilikom istovara to je uvjerljiv iskaz svjedoka ŽĐ da su oštećenje na kamionu utvrdili naknadno kada se kamion vratio s prijevoza i kada su skinuli ceradu i detaljno je pregledali.

42. Sud nije povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tužitelja UĐ u dijelu kojim je iskazao da je roba pokisla zbog toga što je 2. tuženik robu u [adresa] držao na otvorenom preko vikenda na kiši jer je taj iskaz protivan iskazima svjedoka, pa čak i iskazu svjedoka ŠĐ koji je kao radnik tužitelja sudjelovao na istovaru. Zastupnik po zakonu tužitelja iskazao je da kada je roba stigla na istovar u [adresa], radnici su ga pozvali da dođe jer je roba mokra. Iskazao je da su tada pitali vozača što se dogodilo i da je vozač rekao da je roba stavljena u pretovarno skladište u [adresa] te da je tamo ostavljena na kiši. Međutim, svjedok ŠĐ, tužiteljev radnik na istovaru, iskazao je kako mu je vozač rekao da ne zna zašto je roba mokra te da je on samo preuzeo robu i prevezao ju, a koji iskaz je u skladu i s iskazom svjedoka ŽĐ. Nelogično je i neuvjerljivo da bi vozač rekao ŠĐ na istovaru da ne zna zbog čega je roba mokra jer je on samo prevezao robu iz [adresa] u [adresa], a da bi isti dan rekao zastupniku po zakonu tužitelja kako je roba u [adresa] ostavljena na otvorenom na kiši preko vikenda. Iskaz zastupnika po zakonu tužitelja u ovom dijelu nije potvrđen niti jednim drugim dokazom te je neuvjerljiv i nelogičan, uzimajući u obzir iskaze svjedoka ŠĐ i ŽĐ pa sud nije prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu kojim je iskazao da je roba mokra zato što je ostavljena na otvorenom na kiši preko vikenda u [adresa].

43. 2. tuženik SĐ iskazao je da je kamion došao s robom iz [adresa] u [adresa] za vikend i tada roba nije stavljena u skladište, već je stavljena direktno u drugi kamion koji je dovezao robu iz [adresa] u [adresa]. Iskazao je da je taj vikend bila jaka kiša, da cerada ima šipke koje su nosive te je iznad tih šipki došlo do habanja cerade, što nije bilo vidljivo kada su vršili pretovar u taj drugi kamion jer tada još nije bilo kiše. Iskazao je da rupa na ceradi nije bila vidljiva okom jer je bila iznad šipke, već su ju vidjeli tek nakon što su ceradu skinuli nakon izvršenog prijevoza.

44. Iz računa Belina d.o.o. broj 2471-B-1 proizlazi da je to društvo ispostavilo 2. tuženiku račun 13. srpnja 2021. u iznosu od 250,00 kn za popravak cerade za poluprikolicu [registarska oznaka]. U teretnom listu navedeno je kako je prijevoz izvršen kamionom registracijske oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka].

45. 2. tuženik ČĐ iskazao je da je na računu jedna registracijska oznaka, a na teretnom listu druga iz razloga što je jednim kamionom obavljen prijevoz iz [adresa] u [adresa], a drugim kamionom iz [adresa] u [adresa] i da je rupa bila na kamionu koji je vozio iz [adresa] u [adresa]. Iskazao je i da 2. tuženik u [adresa] ima zatvoreno skladište koje je tada bili staro oko dvije godine, a da roba nije stavljena na skladište, već je stavljena u drugi kamion zato što su pripremali drugi kamion da može odmah u ponedjeljak ujutro ići na put.

46. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ŽĐ i 2. tuženika ČĐ da je roba pokisnula zbog rupe na krovu cerade koja se nalazila iznad poprečne grade pa nije bila odmah uočljiva, odnosno mogla se uočiti tek detaljnim pregledom nakon skidanja cerade. Nesporno je da je kamion bio parkiran u [adresa] od petka do ponedjeljka ujutro. Nije logično da je 2. tuženik u [adresa] istovario robu iz kamiona i ostavio ju vani na otvorenom, tim više što u [adresa] ima i svoje skladište. Kako je već obrazloženo, nije logičan i uvjerljiv iskaz zastupnika po zakonu tužitelja da je roba preko vikenda stajala na otvorenom i zato pokisnula. Sud je utvrdio da je roba smočena dok se nalazila u prikolici kamiona koji je bio parkiran na 2. tuženikovom parkiralištu u [adresa] od petka pa do ponedjeljka ujutro zbog toga što je iznad poprečne grede bila rupa na ceradi koja nije bila vidljiva bez detaljnog pregleda i skidanja cerade. I iz iskaza svjedoka ŠĐ, tužiteljevog radnika koji je sudjelovao na istovaru u [adresa] proizlazi da on nije vidio nikakvo oštećenje na kamionu prilikom istovara robe, a kroz koje bi prolazila voda. Stoga je uvjerljivo da se to oštećenje nalazilo na ceradi iznad poprečne grede zbog čega nije bilo vidljivo bez detaljnog pregleda i skidanja cerade.

47. Prema odredbi čl. 10. st. 2. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

48. Postupanje s krajnjom nepažnjom je takvo postupanje u kojem stranka nije primijenila onu pažnju koju bi primijenio svaki prosječan čovjek. Postupanje s običnom nepažnjom je takvo postupanje u kojem stranka nije primijenila pažnju dobrog stručnjaka.

49. 2. tuženik je imao zatvoreno skladište u [adresa], što je sam 2. tuženik iskazao. Međutim, robu iz kamiona u [adresa] nije istovario u to skladište u petak kada je kamion tamo stigao, već direktno u drugi kamion pa je roba stajala u prikolici tog drugog kamiona parkiranog na parkiralištu 2. tuženika od petka do ponedjeljka ujutro. To je učinio zato da kamion u ponedjeljak ujutro bude što prije spreman za krenuti na put u [adresa]. 2. tuženik prije ukrcavanja robe u drugi kamion u [adresa] nije detaljno pregledao ceradu, a rupa koja se nalazila na ceradi iznad poprečne grede mogla se uočiti samo detaljnim pregledom ceradom, koju rupu je 2. tuženik uočio nakon štetnog događaja nakon skidanja cerade kada ju je detaljno pregledao. Rupa nije bila uočljiva okom iz prikolice kamiona, odnosno dok se cerada nalazila na prikolici. Taj vikend padala je jaka kiša, što je i 2. tuženik naveo u svom iskazu. Po ocjeni ovog suda ovakvo postupanje 2. tuženika predstavlja običnu nepažnju, a ne krajnju nepažnju. Primjenjujući pažnju dobrog stručnjaka, 2. tuženik bi robu u petak kada je kamion stigao u [adresa] istovario u skladište i potom je u ponedjeljak utovario u kamion, a ne odmah u petak ukrcao u drugi kamion pa da roba stoji u kamionu dva i pol dana. Međutim, propust pažnje koju bi primijenio dobar stručnjak predstavlja običnu, a ne krajnju nepažnju. Također, propust detaljnog pregleda cerade koji uključuje i njezino skidanje s prikolice u situaciji kada će roba u prikolici kamiona biti od petka do ponedjeljka ujutro je propust pažnje koju bi primijenio dobar stručnjak, odnosno obična nepažnja. Rupa na ceradi se nije mogla vidjeti okom običnim pregledom cerade, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je ta cerada prije tog vikenda bilo kada prije promočila. Tu činjenicu bio bi dužan dokazati tužitelj jer je na tužitelju teret dokazivanja svih činjenica iz kojih bi proizlazilo da se radi o krajnjoj nepažnji. Stavljajući robu u prikolicu kamiona pokrivenu ceradom na kojoj običnim pregledom nije uočljiva nikakva rupa jer se nalazi iznad poprečne grede, 2. tuženik nije propustio primijeniti pažnju prosječno pažljive osobe, već je propustio primijeniti pažnju dobrog stručnjaka, što znači da je postupao s običnom nepažnjom, a ne krajnjom nepažnjom. Također, činjenica što u takvim okolnostima, kada ta cerada nije prije toga promočila u nekim drugim prijevozima i kada rupa na ceradi nije vidljiva običnim pregledom, 2. tuženik nije u petak istovario robu iz kamiona u skladište, već odmah u drugi kamion, iz razloga da u ponedjeljak kamion može što ranije krenuti na put ne predstavlja propust pažnje prosječno pažljive osobe pa se na radi o krajnjoj nepažnji.

50. Stoga, 2. tuženik odgovara ograničeno sukladno odredbi čl. 23. st. 3. CMR do iznosa od 8,33 posebnih prava vučenja po kilogramu bruto težine robe, što iznosi 7.360,15 eura, kako je već obrazloženo.

51. Neosnovano tuženici smatraju da je tužitelj doprinio šteti. Prema odredbi čl. 17. st. 2. CMR-a prijevoznik se oslobađa odgovornosti ako je šteta posljedica krivnje imatelja prava, njegova upute koja nije dana krivnjom prijevoznika, prirodna mane robe ili okolnosti koje prijevoznik nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti. Prema odredbi čl. 17. st. 4. CMR-a prijevoznik se oslobađa odgovornosti i u slučaju kada je oštećenje nastalo uslijed posebne opasnosti svojstvene jednoj ili više sljedećih okolnosti:

a) uporaba otvorenih nepokrivenih vozila, kada je njihova uporaba izričito ugovorena i naznačena u teretnom listu,

b) nepostojanje ili manjkavost pakiranja u pogledu robe koja je po svojoj prirodi izložena gubitku ili oštećenju kada nije upakirana uopće ili je upakirana na neodgovarajući način,

c) rukovanje, ukrcaj, slaganje ili iskrcaj robe od strane pošiljatelja ili primatelja ili osoba koje djeluju u njihovo ime,

d) priroda određene vrste robe koja je čini osobito izloženom oštećenju, posebice uslijed lomljenja, hrđanja, truljenja, sušenja, curenja, normalnog rastura ili djelovanja moljaca ili štetočina,

e) nedovoljne ili netočne oznake ili brojeva na koletima,

f) prijevoz živih životinja.

52. Niti jedna od navedenih situacija nije ostvarena. Do štete nije došlo zbog bilo kakve upute koju bi tužitelj dao 2. tuženiku ili mu je propustio dati. Suprotno navodima 2. tuženika, tužitelj nije trebao dati uputu prijevozniku o korištenju bilo kakvog specijalnog vozila jer takvo vozilo očigledno nije bilo potrebno za prijevoz. Do štete je došlo isključivo zato što je roba pokisnula dok se nalazila u prikolici kamiona zbog toga što je cerada 2. tuženikovog kamiona imala rupu i propuštala je kišu. Prijevoznik bi se u smislu odredbe čl. 17. st. 4. a) mogao osloboditi odgovornosti samo ako je s tužiteljem izričito ugovoreno korištenje otvorenog nepokrivenog vozila i to naznačeno u teretnom listu, a takva ugovorna odredba nije ugovorena između stranaka.

53. Pogrešno 2. tuženik smatra da je tužitelj doprinio šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a time što je isporučena roba stajala mjesec dana na skladištu zapakirana u foliji u kojoj je bila i za vrijeme prijevoza, prije nego što ju je predlagao sudski vještak u postupku osiguranja dokaza. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi roba eventualno u tih mjesec dana bila izložena daljnjim oborinama, odnosno da bi ponovno bila izložena kiši ili toliko velikoj vlazi da bi nastala neka šteta koja nije postojala u trenutku isporuke robe, odnosno da bi tablete Gastavita bile neupotrebljive zato što su još mjesec dana nakon što su pokisle u prikolici kamiona 2. tuženika bile u skladištu tužitelja u foliji u kojoj su bile i tijekom prijevoza.

54. Međutim, osnovan je prigovor zastare. Odredbom čl. 32. st. 1. CMR-a propisano je da rok zastare za podizanje tužbe proizašle iz prijevoza na temelju te Konvencije iznosi godinu dana. Ipak, u slučaju namjere ili takve krivnje koja se prema pravu nadležnog suda ili sudišta smatra izjednačenom s namjerom, rok zastare je tri godine. Rok zastare počinje teći, u slučaju oštećenja robe, od dana isporuke. U konkretnom slučaju isporuka je izvršena 8. lipnja 2021., pa je 8. lipnja 2022. nastupila zastara. Kako je tužba podnesena 7. lipnja 2024., to je prije podnošenja tužbe nastupila zastara. Samo u slučaju da je do štete došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom 2. tuženika, tada ne bi nastupila zastara jer bi tada zastarni rok bio tri godine pa bi on isticao 8. lipnja 2024., dakle, nakon podnošenja tužbe. Kako je već obrazloženo, u konkretnom slučaju propust 2. tuženika predstavlja običnu nepažnju pa je zastarni rok jedna godina, zbog čega je nastupila zastara.

55. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1 ZOO-a pa je zbog nastupa zastare tužbeni zahtjev neosnovan.

56. U postupku nije sporno da su 1. tuženik i 2. tuženik sklopili ugovor o osiguranju od odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu koji je bio na snazi u vrijeme obavljanja predmetnog prijevoza. Prema odredbi čl. 965. ZOO-a u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Iz navedene odredbe proizlazi pasivna legitimacija 1. tuženika, s time da njegova obveza prema tužitelju može iznositi najviše do iznosa osigurateljeve obveze iz ugovora o osiguranju. Čl. 5. st. 5. Uvjeta za osiguranje odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu, a koji su sastavni dio ugovora o osiguranju, određeno je da osigurateljeva obveza, neovisno o broju oštećenika, kod djelomične i totalne štete ograničena je po jednom osiguranom slučaju na: SDR (specijalna prava vučenja) 8,33 po kilogramu bruto težine izgubljene ili oštećene robe u međunarodnom prijevozu robe u cestovnom prometu koji se odvija sukladno odredbama CMR konvencije.

57. Prema tome, 2. tuženikova ugovorna obveza iz ugovora o osiguranju sklopljenog s 1. tuženikom nije nadoknaditi cjelokupnu štetu na robi, već nadoknaditi štetu u ograničenom iznosu od 8,33 posebnih prava vučenja po kilogramu bruto težine oštećene robe, a to u konkretnom slučaju znači 7.360,15 eura.

58. Neosnovano 1. tuženik ističe da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za isključenje iz osiguranja. Odredbom čl. 6. st. 1. t. 1. Uvjeta za osiguranje odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu određeno je da je obveza osiguratelja isključena u cijelosti za štete na robi nastale neposredno ili posredno zbog namjere ili krajnje nepažnje osiguranika, a odredbom čl. 6. st. 1. t. 2. tih Uvjeta za osiguranje određeno je da je obveza osiguratelja isključena u cijelosti i za štete na robi nastale zbog nedostataka u konstrukciji prijevoznog sredstva, kao i štete nastale uslijed lošeg održavanja vozila. Odredbom čl. 6. st. 1. t. 13. Uvjeta za osiguranje određeno je da je obveza osiguratelja isključenja uslijed štete na robi nastale zbog prijevoza u otvorenim vozilima one robe koja nije prikladna / namijenjena za takav prijevoz.

59. Odredbom čl. 945. st. 1. ZOO-a propisano je da protiv odštetnog zahtjeva osiguranika iz ugovora o osiguranju, kao i zahtjeva koje druge osobe što se na nj poziva, osiguratelj može istaknuti prigovore koje ima u vezi s ugovorom prema osobi s kojom je sklopio ugovor o osiguranju. Prema odredbi čl. 945. st. 2. ZOO-a u obveznom osiguranju od odgovornosti osiguratelj ne može protiv odštetnog zahtjeva treće osobe istaknuti prigovore koje bi mogao isticati prema osiguraniku. Prema odredbi čl. 945. st. 3. ZOO-a iznimno, protiv zahtjeva treće osobe u slučaju dobrovoljnog osiguranja od odgovornosti i zahtjeva nositelja određenih prava na osiguranoj stvari, čije je pravo prešlo po samom zakonu s uništene ili oštećene osigurane stvari na osigurninu, osiguratelj može istaknuti jedino prigovore koji su nastali prije nego se dogodio osigurani slučaj.

60. Ugovor o osiguranju sklopljen između 1. tuženika i 2. tuženika predstavlja dobrovoljno osiguranje pa se primjenjuje odredba čl. 945. st. 3. ZOO-a. To znači da 1. tuženik prema tužitelju može istaknuti samo one prigovore koji su nastali prije nego što se dogodio osigurani slučaj. U konkretnom slučaju ne radi se o krajnjoj nepažnji, već običnoj nepažnji pa ne postoji razlog za isključenje odgovornosti iz čl. 6. st. 2. t. 1. Uvjeta za osiguranje prijevoznika. 1 tuženik nije dokazao da su postojali nedostaci u samoj konstrukciji prijevoznog sredstava, a niti u održavanju vozila. Rupa koja se dogodi na ceradi nije konstrukcijski nedostatak vozila, a niti samo po sebi znači loše održavanje vozila s obzirom da se radilo o rupi koja se pojavila na mjestu koje se nije moglo vidjeti običnim pregledom. Stoga nisu ostvareni niti razlozi iz čl. 6. st. 2. t. 2. Uvjeta za osiguranje. 2. tuženik nije obavljao prijevoz otvorenim vozilom pa nisu ostvareni niti razlozi iz čl. 6. st. 2. t. 13. Uvjeta za osiguranje.

61. Osnovan je prigovor zastare i u odnosu prema 1. tuženiku. Odredbom čl. 234. st. 5. ZOO-a propisano je da neposredni zahtjev treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu. Sukladno navedenoj odredbi zastara prema 1. tuženiku zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva i tužiteljev zahtjev prema 2. tuženiku, a to znači da zastarni rok iznosi jednu godinu pa je zastara nastupila 8. lipnja 2022. Podnošenje odštetnog zahtjeva osiguratelju ne dovodi do prekida zastare jer to nije radnja pred sudom u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a osim toga iz prijave štete proizlazi da ju je tužitelj podnio 1. tuženiku 23. lipnja 2021., pa čak da je time i prekinuta zastara, i dalje bi protekao jednogodišnji rok zastare prije podnošenja tužbe 7. lipnja 2024. Zbog nastupa zastare tužbeni zahtjev je neosnovan i u odnosu prema 1. tuženiku skladno odredbi čl. 214. st. 1. ZOO-a.

62. Pored zastare, u odnosu na zahtjev za povrat cijene prijevoza od 300,00 eura, tužitelj nije dokazao da je platio prijevoz u iznosu od 300,00 eura 2. tuženiku pa nije dokazao niti postojanje štete u vidu troškova plaćanja prijevoza. U spisu ne postoji nikakva isprava o izvršenom plaćanju. Zastupnik po zakonu tužitelja VĐ iskazao je da je po njegovim saznanjima plaćeno vozaču 2. tuženika u gotovini prilikom istovara robe. Međutim, zastupnik po zakonu tužitelja je ujedno iskazao da nije on platio vozaču 2. tuženika te da ne zna koji njegov radnik je izvršio plaćanje. Prema tome, niti sam zastupnik po zakonu tužitelja nije neposredno svjedočio bilo kakvom plaćanju te također ne zna koji njegov radnik je izvršio plaćanje vozaču 2. tuženika. Nadalje, zastupnik po zakonu tužitelja zainteresiran je za ishod postupka, a njegov iskaz u ovom dijelu nije potvrđen niti jedni drugim dokazom. Svjedok RĐ, koji je u konkretno slučaju bio vozač koji je došao na istovar iskazao je da nije primio nikakve novce prilikom istovara. 2. tuženik ČĐ iskazao je da mu tužitelj nije platio cijenu prijevoza.

63. Sud nije povjerovao zastupniku po zakonu tužitelja da je tužitelj platio 300,00 eura u gotovini vozaču 2. tuženika jer je zainteresiran za ishod postupka, a sam nije niti neposredno svjedočio bilo kakvom plaćanju cijene prijevoza u gotovini, te također niti ne zna koji njegov radnik je izvršio plaćanje, već je iskazao da je po njegovom saznanju plaćanje izvršeno. Pri tome, zastupnik po zakonu tužitelja u svom iskazu ne daje nikakvo uvjerljivo objašnjenje odakle mu to saznanje kada uopće niti ne zna koji njegov radnik je izvršio plaćanje i kada nikakvom plaćanju nije bio niti prisutan. Iskaz zastupnika po zakonu tužitelja nije potvrđen niti jednim drugim dokazom i u suprotnosti je s iskazom svjedoka RĐ i 2. tuženika.

64. Kako tužitelj nije platio 2. tuženiku prijevoz, to je neosnovan njegov zahtjev za isplatom iznosa od 300,00 eura po osnovi povrata cijene prijevoza.

65. Tužitelj je izgubio parnicu pa je dužan nadoknaditi parnične troškove 2. tuženiku sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi 2. tuženiku uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa).

66. 2. tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 24. listopada 2024. u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 22. listopada 2024. u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročišta od 17. prosinca 2024., 11. veljače 2025., 28. ožujka 2025. i 8. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 3.250,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 812,50 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 4.062,50 eura.

Zagreb, 18. lipnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

1. tuženiku

2. tuženiku po punomoćniku