REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-588/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice TP, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, (OIB:72910430276) Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi odobravanja besplatne pravne pomoći, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-701- 03/18-01/103, URBROJ: 514-04-03-02/02-25-04 od 17. veljače 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-701- 03/18-01/103, URBROJ: 514-04-03-02/02-25-04 od 17. veljače 2025., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za besplatnu pravnu pomoć, KLASA: UP/I-701-03/18-002/52, URBROJ: 251-07-31-18-2 od 16. ožujka 2018., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za odobravanje sekundarne pravne pomoći u obliku zastupanja i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka, u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-12870/2015.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-701-03/18-01/103, URBROJ: 514-04-03-02/02-25-04 od 17. veljače 2025., tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljena 29. travnja 2025. pod poslovnim brojem Us I-1578/2025, a koji predmet je rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednice suda broj 31-Su-369/2025-3 od 2. svibnja 2025. dostavljen ovom sudu na nadležno postupanje, kao manje opterećenom Upravnom sudu, te je zaprimljen 15. svibnja 2025. pod poslovnim brojem Us I-588/2025.

3. Tužiteljica je u tužbi u bitnome ponovila navode koje je navela u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 16. ožujka 2018. navodeći da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjene povrede odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Istaknula je, da je 17. kolovoza 2017. prema savjetu Pravne klinike Pravnog fakulteta u Zagrebu podnijela prvostupanjskom tijelu Zahtjev za odobravanje pravne pomoći radi zastupanja u složenom parničnom postupku povodom prigovora protiv platnog naloga u predmetu posl. br. Povrv- 12850/2015 koji se vodio zbog plaćanja zajedničke pričuve na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i da je postupak koji se vodio pred Općinskim građanskom sudu u Zagrebu pod posl. br. Povrv-12870/2015, promijenjen u upisniku posl. br. Povrv- 6471/2021. Istaknula je, kako prvostupanjsko tijelo nije postupilo po zahtjevu tužiteljice za odobravanje sekundarne pravne pomoći od 17. kolovoza 2018. pa je nakon sedam mjeseci 7. ožujka 2018. dostavila prvostupanjskom tijelu dodatak zahtjeva za odobravanje pravne pomoći, te je 16. ožujka 2018. prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje nakon više od 7 mjeseci od podnošenja zahtjeva, kojim se odbija zahtjev tužiteljice za odobravanje i korištenje sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja i oslobađanja od plaćanja troškova sudskog postupka poslovnog broja Povrv- 12870/2015 koji se vodio pred Općinskim građanskom sudu u Zagrebu. Istaknula je da je 19. travnja 2018. tužiteljica izjavila žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 16. ožujka 2018., a o kojoj žalbi je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 17. veljače 2025. na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 16. ožujka 2018. pa tužiteljica navodi da podnosi tužbu i zbog propuštanja donošenja odluke u zakonom propisanom roku, koji je iznosio 60 dana od dana izjavljivanja uredne žalbe protiv prvostupanjskog rješenja od 16. ožujka 2018., sve imajući u vidu da je tuženik nakon 7 godina odlučio o žalbi tužiteljice podnesenoj prvostupanjskom tijelu 19. travnja 2018., a što je nedopustivo. U svezi s tim navela je, da je zbog gore navedenog propusta javnopravnog tijela, ovdje tuženika, bila bez odvjetnika u navedenom parničnom postupku koji se prvotno vodio pod poslovnim brojem Povrv-12870/2015 i na taj način kao registrirana invalidna osoba bila izložena dugogodišnjoj višestrukoj izravnoj diskriminaciji, povredi prava osobnosti i materijalnoj šteti te visokim parničnim troškovima zbog dugotrajnosti vođenja tog postupka koji je sada dobio, kao što je to gore navedeno novi poslovni broj Povrv-6471/2021 koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a koji do danas ni nakon 15 godina nije završen i nalazi se na rješavanju na Županijskom sudu u Zagrebu iako se slični postupci u sporu male vrijednosti završavaju u roku od 3 godine. Napomenula je, da je u međuvremenu tijekom 7 godina izgubila pravo na sekundarnu pravnu pomoć, jer nije korisnik uzdržavanja, odnosno nije više korisnik zajamčene minimalne naknade, dok iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika navedenog pri dnu stranice druge proizlazi da je tužiteljica zadovoljavala kumulativne uvjete za odobrenje sekundarne pravne pomoći u postupku vezanom uz kriterij iz čl. 15. st. 1. tč. c., te čl. 13. st. 2. tč. a. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj 143/13, 98/19, u nastavku teksta Zakon). Ističe, kako suprotno navodima tuženika navedenim na stranici trećoj obrazloženja osporavanog rješenja tužiteljica ne negira zakonsku obvezu suvlasnika za plaćanje sredstva zajedničke pričuve sukladno Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u nastavku teksta ZV), već ističe da navedena obveza zajedničke pričuve nije zakonita i pravilno je obračunata, a uplata SZP zgrade nije zatražena na zakonit račun posebne namjene SZP zgrada, Osječka 46, Velika Gorica, a također da tužbeni zahtjev nije postavljen sukladno čl. 90. i 380. ZV-a, a o čemu da je tužiteljica u spis predmeta dostavila i dokaze.

4. Nadalje, tužiteljica elaborira zbog čega smatra da je nezakonit i nepravilan obračun zajedničke pričuve, a kako to pobliže pojašnjava na stranicama četvrtoj, petoj i šestoj tužbe te u konačnici u tužbenom zahtjevu predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika od 17. veljače 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 16. ožujka 2018., a također da se utvrdi propuštanje donošenja odluke u zakonom propisanom roku iz čl. 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP), sve uz nadoknadu troškova upravnoga spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 5. lipnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja istaknuvši da procjenjivanje i postojanje okolnosti, odnosno parničenje je u nadležnosti upravnih tijela i to je jedna od pretpostavki za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći propisane čl. 13. st. 1. tč.d) Zakona te da upravna tijela odlučujući o zahtjevima o besplatnoj pravnoj pomoći se ne upuštaju u ocjenjivanje niti utvrđuju meritum stvari u sudskom postupku ali su ovlaštena ocjenjivati okolnost postojanja obijesnog parničenja u sudskom postupku za koji je pravna pomoć zatražena, a pretpostavke za ostvarivanje prava na sekundarnu pravnu pomoć, propisane čl. 13. Zakona ispituju se u upravnom postupku, kao i utvrđenje njihove ispunjenosti ili ne, te isto ne utječe na odlučivanje redovnih sudova u postupcima u kojima stranka želi ostvariti pravo zaštite svojih interesa uz besplatnu pravnu pomoć. U svezi s tim tuženik se pozvao na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog brojs Us I-105/20-9 od 12. siječnja 2021. i Visokog upravnog suda u Zagrebu, poslovnog brojs Usž-2434/20-2 od 14. listopada 2020. predloživši da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

6. Ovaj sud je nakon izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrdio, da je pojedinačna odluka tuženika nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave niti je predlagao izvođenje dokaza., slijedom čega je Sud na temelju čl. 98. st. 1. tč. 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) u svezi s člankom 117. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.

7. Naime, u ovom upravnom sporu nije sporno da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužiteljice za odobravanje besplatne pravne pomoći u obliku zastupanja i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Povrv-21870/2015, jer je utvrdilo da tužiteljica ne ispunjava uvjete iz čl. 13. st. 2. Zakona.

8. Uvidom u obrazloženje osporavanog rješenja tuženika od 17. veljače 2025. utvrđeno je, kako je tuženik utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužiteljica na temelju podnesenih dokaza koji su navedeni u prvostupanjskom rješenju ispunjava uvjete iz čl. 15. st. 1. tč. c Zakona, kao što je pravilno utvrdio da tužiteljica ne udovoljava uvjetima iz čl. 13. st. 2. Zakona, pogrešno odredivši vrstu postupka zbog kojeg je zatražila odobravanje besplatne pravne pomoći, a koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-12870/2015.

9. U svezi s tim tuženik je utvrdio, da je prvostupanjsko tijelo pogrešno okarakteriziralo postupak kao obvezno pravni, jer se radi o zahtjevu za plaćanje pričuve, sukladno međuvlasničkom ugovoru, a što je istaknula i tužiteljica u žalbi, te se odnosi i obveze koji iz njega proizlaze uređuju ZV-om, u čl. 375. st. 2. ZV-a, zbog čega se zbog toga svrstava u stvarna prava za koja se prema čl. 13. st. 2. tč. a odobrava pravna pomoć uz kumulativno ispunjenje imovnog uvjeta, koje zbog čl. 15. st. 1. tč. c. Zakona nije potrebno utvrđivati.

10. Nadalje, tuženik citira odredbu čl. 85. st. 2. Zakona i čl. 90. st. 2. ZV-a koji propisuju obvezu plaćanja pričuve za sve suvlasnike bez iznimke, zbog čega da navodi tužiteljice o stanju nekretnine i razlozima koji su doveli do tog stanja, mogu biti predmet nekog drugog postupka, a također tuženik je utvrdio da se u ovoj upravnoj stvari radi o obijesnom parničenju u smislu čl. 13. st. 5. Zakona te da su očekivanja tužiteljice nerazmjerna sa stvarnom situacijom, odnosno, da tužiteljica zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć te su njezina očekivanja u suprotnosti s konačnim ishodom u sličnim predmetima i u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva, a iz kojeg razloga je tuženik odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsko rješenje od 16. ožujka 2018.

11. Naime, odredbom čl. 13. st. 1. i 2. Zakona određene su pretpostavke, koje moraju biti kumulativno ispunjene, kako bi sekundarna pravna pomoć u obliku oslobođenja od plaćanja sudskih pristojba i oslobođenja od plaćanja troškova postupka bila odobrena.

12. S obzirom na vrstu postupka, sekundarna pravna pomoć iz čl. 12. st. 1. ovog Zakona može se odobriti u sljedećim postupcima; u svezi sa stvarnim pravima osim zemljišnoknjižnog postupka, dok je odredbom čl. 15. st. 1. tč. c Zakona propisano da sekundarna pravna pomoć će se odobriti bez utvrđivanja imovnog stanja, ako podnositelj zahtjeva je osoba koja je korisnik pomoći za uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi.

13. Naime, u ovom upravnom sporu nije sporno da je tužiteljica zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći podnijela prvostupanjskom tijelu 17. kolovoza 2017. dopunivši ga 7. ožujka 2018., da je prvostupanjsko rješenje doneseno 16. ožujka 2018., a drugostupanjsko rješenje kojim je tuženik odlučilo o žalbi tužiteljice od 19. travnja 2018. izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, doneseno je nakon proteka zakonom propisanog roka, točnije gotovo nakon punih 7 godina, odnosno 17. veljače 2025.

14. Nije sporno da je prvostupanjsko tijelo pogrešno okarakteriziralo postupak koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-12870/2015 kao obveznopravni, a da se u konkretnom slučaju radi o stvarnom pravu koje proizlazi i uređeno je Zakonom o vlasništvu.

15. Sporno je u ovom upravnom sporu, radi ili se o obijesnom parničenju u smislu čl. 13. st. 5. Zakona kako to tvrdi tuženik u osporavanom rješenju, odnosno udovoljava li tužiteljica pretpostavkama iz odredba čl. 13. Zakona koji moraju biti kumulativno ispunjene kako bi sekundarna pravna pomoć u obliku oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka bila odobrena.

16. Naime, tužiteljica u tužbi navodi kako ne negira zakonsku obvezu suvlasnika za plaćanje sredstva zajedničke pričuve, već tvrdi, da navedena obveza nije zakonito i pravilno obračunata, a uplata iste nije zatražena na zakonit račun posebne namjene SZP zgrade, te da tužbeni zahtjev nije postavljen sukladno čl. 90. i 380. ZV-a.

17. U toj situaciji tuženik se nije mogao upuštati u ocjenjivanje i utvrđivanje meritorne stvari u sudskom postupku, već je trebao odlučiti ispunjava li tužiteljica pretpostavkama iz odredbe čl. 13. u svezi s čl. 15. Zakona.

18. Tužiteljica je u tužbi navela da navedeni postupak i nadalje traje te ima novi poslovni broj pod kojim se vodi Povrv-6471/2021, a trenutno se spis nalazi na rješavanju na Županijskom sudu u Zagrebu pa će tuženik imajući u vidu navedeno, izvršiti uvid u prvostupanjsku presudu Povrv-12870/2015, kao i tužbu, odnosno sam predmet koji se vodi pod gore navedenim poslovnim brojem, te u tom smislu utvrditi da li tužiteljica osnovano u ovoj tužbi navodi „kako spori da nije zakonito i pravilno obračunata pričuva, a ne spori obvezu suvlasnika na plaćanje sredstva zajedničke pričuve ali tvrdi da uplata zajedničke pričuve nije zatražena na zakonit račun posebne namjene zajedničke pričuve, odnosno da tužbeni zahtjev u tom predmetu nije postavljen sukladno čl. 90. i 380. ZV-a“, jer po mišljenju ovog Suda, a imajući u vidu dugotrajnost postupka, sporno je radi li se u konkretnom slučaju o obijesnom parničenju u smislu čl. 13. stavak 5. Zakona, a kako to tuženik tvrdi, nakon čega će tuženik u roku od 60 dana od dana primitka ove presude biti u mogućnosti donijeti novu i zakonitu odluku, koja će u cijelosti biti sastavljena u skladu s odredbom čl. 98., a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, slijedom čega je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

19. Ukoliko, tuženik utvrdi da se ne radi o obijesnom parničenju u smislu čl. 13. stavak 5. Zakona, utvrdit će je li zahtjev tužiteljice za odobravanje besplatne pravne pomoći podnesen prvostupanjskom tijelu 17. kolovoza 2017. osnovan.

20. Naposljetku, ukazuje se tužiteljice da se u konkretnom slučaju ne može utvrditi šunja uprave, jer je tuženik odlučio o žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja ovdje osporavanim rješenjem tuženika, zbog čega nema šutnje uprave. Tužiteljica je imala mogućnost podnošenja tužbe Sudu radi šutnje uprave tuženika tj. radi neodlučivanja o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja u zakonom propisanom roku iz članka 121. ZUP-a, a kojim pravom se nije koristila.

21. Kako tužiteljica u ovom upravnom sporu nije zastupana po kvalificiranom opunomoćeniku-odvjetniku, to nema pravo niti na nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

U Rijeci 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a). Protiv odluke u tč. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dostaviti:

- tužiteljici TP iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49