Posl br. P Ob- 497/2018-68

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Rijeka, 51000

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631 po sucu tog suda Višnji Seršić- Gržetić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], J. Mohorića k. br. 27b, zastupan po punomoćniku Arleni Čop odvjetnici iz Rijeke tužene: AE (ranije GE), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], G k. br. 27b, zastupana po punomoćniku Loreni Sandalj Kojundžić, odvjetnici iz Matulja, radi: utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene javne i glavne rasprave 19. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika i punomoćnika tužene, a sukladno čl. 335., stavak 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23. dalje ZPP-a) , po objavi dana 18. lipnja 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I.Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„ 1.Utvrđuje se da nekretnina opisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišno knjižni odjel Rijeka , k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća (stambeno- poslovna zgrada), gospodarska zgrada i dvorište 636 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja posebnu imovinu i isključivo vlasništvo tužitelja CE OIB [osobni identifikacijski broj], te je tužena A OIB [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti brisanje svog prava suvlasništva na navedenoj nekretnini u ½ idealnog dijela i upis prava vlasništva tužitelja CE OIB [osobni identifikacijski broj] u cijelosti.

2.Nalaže se nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši upis prava vlasništva u cijelosti u korist tužitelja CE OIB [osobni identifikacijski broj] na nekretnini opisanoj u točki 1. zahtjeva, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužna je tužena AE OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju ĐE [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom propisanoj odredbom čl. 29.st. 2 Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od dana presuđenja pa do isplate.

II. Tužitelj se odbija s postavljenim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1.Utvrđuje se da nekretnina opisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišno knjižni odjel Rijeka, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća ( stambeno- poslovna zgrada ), gospodarska zgrada i dvorište ukupno površine 636,00 metara upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužitelja GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] u 955/1000 suvlasničkog dijela i tužene AE, OIB: [osobni identifikacijski broj] u 45/1000 suvlasničkog dijela.

2.Nalaže se nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši upis prava vlasništva tužitelja CE OIB [osobni identifikacijski broj] u 955/1000 suvlasničkog dijela nekretnine opisane u točki 1. zahtjeva, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužna je tužena AE OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju ĐE [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom propisanoj odredbom čl. 29.st. 2 Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od dana presuđenja pa do isplate.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnične troškove ovog postupka u iznosu od 5.500,00 €, sve u roku od 15. dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 05. lipnja 2013. god. podnio ovom sudu tužbu koja je zaprimljena pod posl. brojem P – 1631/2013 u kojoj je tražio da sud utvrdi da je on suvlasnik u većem omjeru na spornoj nekretnini od ½ koliko je do sada upisan.

2. Naime, tužitelj u tužbi naglašava da su stranke bile u braku od 27. srpnja od 1981. god., a koji je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-3712/04 od 13. srpnja 2007. god., ali da je faktički bračna zajednica stranka trajala do lipnja 1994. god. kada ga je tužena zajedno s djecom bezrazložno napustila i otišla u Austriju gdje je provela najmanje 12 godina, a za koje vrijeme je on sagradio obiteljsku kuću ( stambeno poslovnu zgradu ), gospodarsku zgradu i dvorište u Rijeci. J. Mohorića 27b, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], površine 636,00 metar, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

3. Do formalnog upisa tužene kao suvlasnice predmetne nekretnine da je došlo iz razloga što je on kod kupovine građevinskog terena za predmetnu kuću kao kupca upisao i tuženu u kupoprodajni ugovor, iako ga ista nije potpisala kao kupac niti sudjelovala kod isplate kupoprodajne cijene. Do odlaska tužene 1994. na predmetnoj nekretnini da su bili izgrađeni temelji za stambeno gospodarsku zgradu s pločom, dok je ostatak kuće sagradio tužitelj i to postepeno do 2005. god. 4. Po povratku iz Austrije, tužena da je podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja CE, radi utvrđenja bračne stečevine, a koja se vodila pod posl. br. P-3222/06 u kojem je donesena presuda ali je po njegovoj žalbi Županijski sud u Rijeci tužiteljicu u cijelosti odbio s tužbenim zahtjevom, a iz razloga što je ista već bila upisana na predmetnoj nekretnini u ½ idealnog dijela.

5. U navedenom spisu posl. br. P-3222/06 da je provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke Jasminki Lilić, te utvrđeno da je doprinos AE istaknut u omjeru 129/1000, a doprinos Radoša Ribaća 871/1000. Upravo pozivom na taj nalaz vještaka tužitelj je ustao ovom tužbom i tražio da se njegov doprinos 5. poveća.

6.Tužitelj je podneskom od 30. lipnja 2015. god. preinačio tužbeni zahtjev tražeći utvrđenje da je vlasnik nekretnine u cijelosti, čemu se tužena protivila, međutim sud je takvu preinaku dopustio jer je ocijenio da bi ista trajno riješila odnos između stranaka, a osim toga ta preinaka nije bitno i suštinski različita od prvobitnog tužbenog zahtjeva, a svi do tad provedeni dokazi mogu se koristiti i u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev.

7. U odgovoru na tužbu ( str. 17 spisa ) tužena je istakla prigovor pravomoćno presuđene stvari, te istakla da su stranke vodile pred ovim sudom spor pod posl. br. P-3222/06 i da je o tome već u tom spisu odlučeno, te predlaže da se tužba tužitelja odbaci.

8. Sud je utvrdio da se ne radi o presuđenoj stvari zato što u ovom postupku tužitelj traži da se utvrdi da je on u većem omjeru suvlasnik u predmetnoj nekretnini od ½ u kojoj je za sada upisan, dok je tužena upisana u drugoj ½ . Nadalje smatra da bi tužena trebala bit upisana u manjem omjeru od njega jer da je doprinosila kraće vrijeme u predmetnu nekretninu obzirom da je 1994. god. napustila ga i otišla u Austriju, a tijekom izbivanja ničim nije doprinosila, ni financijski ni radom u tu nekretninu.

9. Dana 04. prosinca 2015. sud je donio presudu pod posl. brojem P -1631/2013 u kojoj je tužitelja u cijelosti odbio s tužbenim zahtjevom i naložio mu da tuženoj namiri parnični trošak. Na tu presudu žalbu je podnio tužitelj.

10. Županijski sud u Zagrebu pod posl. brojem Gž -508/2016-6 (list 142.-145 spisa) ukinuo je ovosudnu presudu P-1631/2013 od 04. prosinca 2015 i predmet vratio istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. S obzirom na ukinutu presudu predmet se nastavio voditi pod posl. brojem P Ob- 497/2018 sud je proveo slijedeće dokaze: saslušao tužitelja (list 173. -175. 445.- 446. spisa) i tuženu (list 184. -185. 447.-448. spisa), svjedoke TE i FE (list 177.-178. spisa), RE (list 186. spisa), te proveo očevid na spornoj nekretnini 31. siječnja 2022. i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zoranu Hraniloviću koji je dostavio nalaz (list 241. -296. spisa), očitovao se na primjedbe tužene (list 246. -251. spisa), a na ročištu 23. srpnja 2024. vještak se očitovao na primjedbe i usmeno obrazložio svoj nalaz (list 436.-438. spisa) kao i na ročištu 09. travnja 2025. (list 484. spisa). Izvršio je uvid u ovosudni priklopljeni spis P-3222/06 (razvod braka stranaka ), u rješenje P-4930/2015, u ovosudnu presudu i rješenje P-60/2018-24, u presudu Županijskog suda u Bjelovaru Gž-18/2019-2. (list 496.-529.spisa), a na koje su se odluke stranke tijekom postupka pozivale.

12. Međutim, prije donošenja ove presude sud je izvršio uvid u sve dokaze koji su provedeni od podnošenja tužbe u predmetu P -1631/2013 pa do ukidanja presude P- 1631/2013, a to je iskaz tužitelja i tužene dan na ročištu 17. studenog 2014. (list 54. - 57. spisa), u iskaz saslušanih svjedoka: GEČ (list 77. spisa),

ME (list 78. spisa), EE, IE, VE, BE i ZE (list 91.-93. spisa), te svjedoka ČE, kćerke stranaka (list 106.-107. spisa). Izvršen je uvid u kupoprodajni ugovor (list 4. -5. spisa), u vlasnički list (list 15.-16. spisa), u ovosudni spis P-3222/06 (razvod braka stranaka ) koji je priklopljen.

13. Tužitelj je tijekom trajanja ovog postupka u više navrata mijenjao tužbeni zahtjev (podnesci na listu 112.-114. spisa, 148.-155. spisa, te konačno 426.-436. spisa),

14. Podneskom koji prileži na listu 148.-155. tužitelj ističe da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo jer predstavlja njegovu posebnu imovinu, te da je tužena dužna trpjeti brisanje svog prava suvlasništva na navedenoj nekretnini u ½ idealnog dijela radi upis prava vlasništva u cijelosti na tužitelja.

15. Međutim tužitelj je naveo da ako sud smatra da tuženoj pripada određeni dio suvlasništva na predmetnoj nekretnini, da je tužena dužna trpjeti brisanje svog prava suvlasništva na navedenoj nekretnini u ½ idealnog dijela te upis svog prava suvlasništva u 129/1000 suvlasničkog dijela sukladno nalazu vještaka Jasminke Lilić i upis prava vlasništva tužitelja CE u 871/1000 dijela.

16. U podnesku od 06. kolovoza 2024. na listu 426. -430. spisa tuženik mijenja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u kojem se traži utvrđenje da je tužitelj suvlasnik na predmetnoj nekretnini u 955/1000 dijela a tužena u 45/1000 dijela, a kako to proizlazi iz nalaza vještaka Zorana Samaržije Hranilovića.

17. Tužitelj je potraživao i parnične troškove ovog postupka.

18. Ovakav tužbeni zahtjev tužitelj objašnjava time da među strankama nije postojao dogovor niti zajednička odluka za kupnjom zemljišta niti za gradnjom nekretnine. Tužitelj da je kupio zemljište dijelom iz svojih sredstava a dijelom iz sredstava pozajmljenih od brata, u čemu tužena nije sudjelovala. Tužena da od samog početka nije bila zainteresirana za gradnju kuće.

19. Također se poziva na ovosudni predmetu P- 3222/06 gdje je AE u tom spisu tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev na utvrđenje da je suvlasnica na predmetnoj nekretnini u 129/1000 dijela, a ne u ½ dijela i u tom postupku da je prihvatila nalaz vještaka Jasminke Lilić.

20. Potvrdu takvog zaključka vidi i u tome da ovdje tužena po odlasku u Beč 1994. nije sudjelovala niti doprinosila u izgradnji kuće, a on da je svoju obvezu sukladno ovosudnoj presudi u odnosu na uzdržavanje djece i supruge u cijelosti ispunio, pa je stoga pozivanje tužene na svoj doprinos u izgradnji kuće kroz brigu o djeci neosnovan i nezakonit.

21. Vještak koji je angažiran u ovom postupku da je utvrdio da je doprinos tužene manji od 45/1000 idealnog dijela.

22. Tužena je u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka navela da ona nije ni nenadano ni bezrazložno napustila bračnu i ekonomsku zajednicu, nego da je bila prisiljena pobjeći s djecom bez stvari, zbog zlostavljanja od strane ovdje tužitelja, a na okolnost da je bila zlostavljana, psihički i fizički predložila je saslušanje svjedoka, te uvida u spise KO 130/11, spis Prekršajnog suda PpJ-1576/15 od 22. rujan 2015. god.

23. Nadalje je tužena istakla podneskom od 20. listopada 2015. god. da je između stranaka sporno u kojoj je fazi bila zgrada kad je tužena bila primorana napustiti bračnu zajednicu. Objekt da ni danas nije dovršen a izvodio se u više faza, ali i danas izgleda onako kako je izgledao 2005. god. Naglašava da je kuća 1994. god. bila u većem stupnju izgrađenosti nego što sad u ovom postupku tvrdi tužitelj.

24. Tužena osporava da je tužitelj vlastitim sredstvima nastavio gradnju objekta jer da je prodao bračnu stečevinu ( strojeve pekare ) i da zakupoprimac pekare KE sada ŽE nije plaćala zakupninu već ulagala u privođenje predmetne nekretnine prostora svrsi.

25. Nadalje, ističe kako se veličina udjela bračnih dugova u imovini stečenoj radom tijekom braka ne može mijenjati jednostranom voljom jednog bračnog druga time da on nakon faktičnog prestanka bračne zajednice ili rastave braka, a prije utvrđenja udjela i diobe zajedničke imovine, izvrši daljnja ulaganja u zajedničkom objektu pa mu se na taj način poveća vrijednost. Taj bračni drug koji je vršio eventualna daljnja ulaganja u spornu nekretninu da bi mogao postaviti samo obvezno pravni zahtjev na naknadu za izvršena naknadna ulaganja.

26. Tužitelj GE, je na ročištu 17. studenog 2014. (list 54. -57 spisa) u bitnome izjavio da su on i tužena sklopili brak 27. srpnja 1981. god. Prije zaključenja braka da nisu zajedno živjeli. U njihovom braku da je rođeno dvoje djece, kćerka i sin. Sudski je njihov brak razveden 13. srpnja 2007. god. ali su oni prestali zajedno živjeti u 6. mjesecu 1994. god. kad ga je tužena napustila, uzela sa sobom djecu i otišla kod brata u Austriju, jer je rekla da ovdje nema nikakve perspektive. Nakon dva mjeseca ga je nazvala i rekla da joj pošalje nešto novaca, a što je on i učinio. Mjesečno je slao dva puta novac. Tijekom 2008. god., tužena se vratila s djecom u stan u predmetnoj kući koji joj je on uredio. Dakle, njihova ekonomska zajednica prestala je u lipnju 1994. god.

27. Njemu je s tuženom to bio 1. brak i djecu izvan braka nije imao. Kad je zasnovao brak imao je kafić. Kod zaključenja braka nije imao nekretnina, a ni pokretnina veće vrijednosti, ali je imao ugostiteljski obrt u iznajmljenom prostoru u kojem je on bio zaposlen, a povremeno i jedan konobar. Ulaskom u brak nije imao ušteđevine ni dugova. On i tužena nisu sklopili ugovor o diobi imovine. Tijekom braka nije ništa dobio nasljeđivanjem niti darovanjem. U razdoblju od 1981. do 1994. god. nije bio bez posla. Kafić je zatvorio 1997. god. i prešao raditi u "Vulkan". U "Vulkanu" je radio jedno vrijeme, onda je radio na građevini kod privatnika, pa se vratio u "Vulkan". Par mjeseci prije nego što je zaključio brak kupio je teren na kojem se sagradila sporna kuća. Teren je kupljen od novaca dijelom od njegove zarade, a dio mu je pozajmio brat NE. Teren je koštao 58.000 ili 60.000 tadašnjih dinara. Zna da je imao ušteđeno oko 1/3 kupoprodajne cijene terena, a brat mu je ostatak pozajmio. Taj novac je bratu vratio kad je počeo raditi u „Vulkanu“, a to je bilo negdje 1994. god. kad je tužena otišla raditi u Austriju. U „Vulkanu“ je imao 1.000 DEM plaće. Radio je u ljevaonici.

28. Kupljeni teren je trebalo urediti i očistiti, pa je bager radio jedno par dana. S tim radovima se započelo 1993. i 1994. god. Temelji su se počeli kopati dva mjeseca prije nego što je tužena otišla od njega, pa kad je tuženoj rekao da ljudima donese kavu, odbila je riječima da što će ona u toj rupi graditi kuću. Kuća se gradila u etapama, kat po kat. Prvi kat se gradio mjesec-dva dana do ploče. Kuća ima prizemlje, dva kata, potkrovlje i podrum koji je ukopan. Kuća ni danas nije dovršena. On se uselio u kuću tek kad je potkrovlje bilo napravljeno i to u jednu sobu u potkrovlju. To je moralo biti 2002/2003. god.

Kad su se on i tužena oženili živjeli su kod njene sestre. Nakon toga su išli u podstanare do 1994. a on je nastavio biti podstanar sve do useljenje u potkrovlje. On je fizički radio na kući, a radnike je u pravilu imao preko vikenda.

29. Na kupoprodajnom ugovoru za kupnju terena nema potpisa tužene nego samo njegov potpis kao kupca. Tuženu je kasnije ubacio, jer je ona u to vrijeme radila u Mesokombinatu pa je mislio da će ona dignuti kredit, ali to nije učinila. On traži da se utvrdi da je on suvlasnik u više od ½ , jer je u ½ već upisan.

30. Osim što je tužena bila prisutna kad su rađeni temelji ona ni na koji način nije doprinijela ni financijski ni radom u gradnji kuće. On je tuženoj svojim sredstvima potpuno opremio stan u potkrovlju kad se ona vratila iz Austrije s djecom, a sad više ne zna da li je to bilo 2006. ili 2008. god. Kupio je Zeppter suđe, bijelu tehniku, namještaj, televiziju. Namješteno je bilo i kupatilo. pa je stan bio u punoj funkciji kad se tužena s djecom vratila. Komunalije, priključak vode, struje sve je on to platio. On je radio, šparao i tako mogao kupovati i graditi.

31. Prizemlje je iznajmio jednom pekaru koji je imao pekarsku peć i proizvodnju i dućan za prodaju pekarskih proizvoda. Ne sjeća se kada je to bilo. Ta pekara je bila jedno 7-8 godina u njegovoj kući. Taj novac je i ulagao u kuću.

32. Tužena dok je živjela u [adresa] mu je dala suglasnost da može dignuti kredit u austrijskoj banci jer je banka zbog tog kredita upisala hipoteku na predmetnoj nekretnini na kojoj su oboje bili upisani kao suvlasnici. Taj kredit je isplaćen iz sredstava iznajmljenog prostora za pekaru koja je bila u kući. Dogovor je bio da vlasnik pekare plaća zakup direktno u banku u kojoj je on imao kredit. Zapravo vlasnica pekare je digla kredit radi nabavke opreme i ostalog za pekaru, a temeljem čega je upisana hipoteka na toj kući i ona ga je u cijelosti i isplatila. Kad mu je tužena dala suglasnost za realizaciju tog kredita kojeg je realizirao vlasnik pekare u zakupu u toj spornoj kući, tužena je od njega tražila da njoj zauzvrat kupi stan od 70 m2 u Rijeci i on joj je to obećao, ali nije mogao i realizirati nego joj je uredio potkrovlje u toj predmetnoj kući.

33. Tužena je od sklapanja braka pa do odlaska u Austriju radila u Mesokombinatu u knjigovodstvu. Imala je mizeriju od plaće, a potrošila ju je na svoju garderobu. On je u „Vulkanu“ radio u smjenama i znao je tražiti kolege da se s njima mijenja u noćnoj smjeni jer je tužena uvijek radila ujutro, a kćerka je išla tada u vrtić. Kćerka je ovdje u Rijeci završila 6. razred osnovne škole, a onda je nastavila školovanje u Austriji, a da li je što dalje nastavila ne zna jer oni njemu ništa ne govore. Sin je u Austriji završio osnovnu školu, a onda navodno nije mogao upisati srednju, ovdje se vratio i završio srednju školu. Ne zna koliki su bili troškovi školovanja u Austriji i zato je slao po šoferima novac, jer je tako bilo najbrže.

On je pred ovim sudom kazneno osuđen zbog neplaćanje alimentacije za sina i suprugu.

34. Prizemlje predmetne kuće ima 100 m2 i sve je to bilo iznajmljeno pekari „Horizont“ u vlasništvu ŽE, za 2.000,00 kn. Upravo je gđa. ŽE uzela kredit i utrošila ga na nabavku strojeva i opreme pekare .Novac od najma nije davao tuženoj ali je zato uređivao okoliš, gradio zidove i slično. Međutim on i brat NE imali su isto pekaru koja se zvala " C", a pekara je bila u bratovoj kući na adresi PE, oko 10 godina. Pekara „Bane“ postojala je prije nego što je iznajmio prostor pekari Horizont. On nije nikad bio zaposlen u pekari "Bane", ali je znao odrađivati neki posao npr. voziti kruh iz pekare po trgovinama. Pekara "Horizont" je vlasništvo gđa. ŽE.

35. Na pitanje suca kako to da je opteretio vlastitu nekretninu tuđim kreditom bez papira, navodi da je imao u gospođu ŽE veliko povjerenje jer je vidio da ona uredno plaća zakup odnosno ratu kredita. On je uvijek zahtijevao da mu ona pokaže uplatnicu za uplaćenu ratu kredita. Taj je prostor u prizemlju u zakupu od 1. listopada 2014. god. a dao ga je u zakup jednom svom radniku jer on sada ima firmu „Božur“.

36. U njihovom braku on je vodio domaćinstvo do odlaska tužene u Austriju. Išao je u nabavu. Kuhanja nije bilo toliko, a kad se kuhalo on je skuhao, a zapravo kuhala je i tužena ali manje nego on. Suđe je on prao jer je tužena radila 1. smjenu a rublje je prala i peglala tužena, kao što je i čistila stan. Tužena je za svako dijete koristila porodiljni dopust. Tužena nije ovisnik o ničemu koliko on zna i kazneno nije odgovarala za ništa. Međutim, imali su svaki svoju kasu. Tužena je svoju trošila na garderobu. Djeci su kupovali i jedan i drugi ono što je bilo potrebno. Podstanarstvo je plaćao on iz svoje plaće i to 2-3 puta sigurno. Tijekom braka on nije bio na dužem bolovanju. Ni on ni tužena nisu imali na banci tijekom zajednice života ušteđevinu, zapravo za tuženu ne zna. Koliko zna tužena od svojih nije dobila ni darovanjem ni nasljeđivanje ništa. Kad je tužena s djecom rekla da će se vratiti , stan u potkrovlju je bio u potpunosti spreman za život i stanovanje. Osim što kćer nije imala krevet kad se vratila pa joj je on kupio ležaj od 14.000,00 kn s posebnim madracem. Istina je da je njemu tužena stalno dobacivala da će ona ići u Austriju kod brata i jednoj jutra kad se vratio s noćne smjene, tužene i djece više nije bilo, pa je prijavio nestanak na policiju i oni su se trudili i otišli kod sestre tužene i tako je saznao da je išla s djecom u Austriju, ali nije dobio adresu. Nakon par mjeseci tužena ga je nazvala i rekla " Đ jesi to ti" a on ju je pitao da li može doći u Beč da vidi djecu, na što mu je tužena odgovorila potvrdno. Spavao je u hotelu ili nekom privatnom smještaju i tada joj je dao za djecu 500 DEM. Tužena je tada radila u jednom vrtiću. Prvi put je bio samo jednu noć i nije išao tamo gdje su oni živjeli. Slijedeći put je došao nakon dvije godine. Tada je tužena stanovala u jednoj zgradi. Imala je iznajmljenu sobu, WC i kupatilo. Tada nije noćio nego se u istom danu vratio. Tijekom tog perioda tužena ga nikad nije prijavila zbog nikakvog nasilja. Nakon povratka tužene iz Austrije 2006. ili 2008. oni nisu uspostavili bračnu zajednicu, jer je on ne smije ni pozdraviti, jer ona odmah zove policiju da ju maltretira.

37. Tužena je istakla primjedbe na iskaz tužitelja i to da bi tuženik slao dva puta tjedno novac dok je ona bila u Austriji, da ona nije doprinosila za gradnju kuće i da su bili samo dovršeni iskopi u vrijeme kad je otišla u Austriju.

38. Tužitelj naglašava da u vrijeme odlaska tužene u Austriju su temelji kuće bili iskopani i zaliveni s time da nije bila ni temeljna ploča zabetonirana iako je bilo sve pripremljeno za njenu betonažu. I bili su kupljeni bloketi za 1. etažu, gredice i ispune za 1. ploču. Drugog građevinskog materijala nije bilo. To je bilo sve kupljeno od njegove plaće i zarade u bratovoj pekari.

Tužena je išla u školu za kćer, kod doktora kad je trebalo, ali je znao i on ići na roditeljski kćeri, koja je išla u OŠ Pehlin.

39. Tužitelj GE saslušan je na ročištu 26. siječnja 2021. (list 173. -175. spisa) kad je uglavnom ponovio svoj iskaz dan na ročištu 17. studenog 2014. te posebno istaknuo da bi njemu trebala pripasti cijela nekretnina, jer je zemljište kupio on par mjeseci prije zaključenja braka s tuženom. Radovi na iskopu temelja da su započeli desetak dana prije odlaska tužene u Austriju. Tužena da je s djecom boravila oko 14 godina u Austriji i u tom periodu nije učestvovala u financiranju gradnje kuće. Upravo u razdoblju izbivanja tužene napravljen je podrum od 60 m2. Po tome je napravljen suteren u kojem je bila proizvodnja pekarskih proizvoda, nakon toga slijedi prizemlje u kojem je bila trgovina pekarskih proizvoda, na prvom katu je prazan stan neuređen i onda slijedi potkrovlje gdje je on uredio stan za suprugu i djecu prije nego li su se vratili iz Austrije. Kuća je prije dolaska tužene iz Austrije imala napravljen betonski krov, a na krovu su bili postavljeni crjepovi. Bila je termo žbuka, ali ne i fasada. Sva vanjska aluminijska stolarija je bila ugrađena. Dvorište nije bilo baš uređeno ali se polako uređivalo. Struja i voda je bila uvedena u kuću. Sve je to on sam financirao u tom razdoblju, ali uložio i svoj fizički rad; dovozio je materijal, miješao beton iako nije građevinski radnik. Imao je angažirane i majstore na gradnji kuće i plaćao ih. Inače on živi u toj kući u prizemlju. Kada se supruga vratila iz Austrije on joj je dao ključeve i ona se uselila u potkrovlje i koristila ga, jer je bilo je potpuno uređeno, sa ugrađenim protuprovalnim vratima, strujom, vodom, pločicama, namještajem. Tužena je u toj kući od kada se vratila iz Austrije živjela 10-tak godina, a onda je opet negdje otišla. Međutim, po povratku nije ni jednu lipu uložila u kuću. On je čitavo to razdoblje plaćao režije za cijelu kući.

40. On je platio projekt, komunalije, geodeta, uris kuće, svu administraciju vezanu za kuću. Građevinska dozvola za tu nekretninu izdana je na ime njega i tužene. Kuća nije etažirana. On je podnio i zahtjev za legalizaciju predmetne kuće, ali još nije dobio rješenje.

41. Sada je kuća uglavnom prazna, a niti se iznajmljuje. On ima prijateljicu pa u pravilu kod nje prespava. To je jedina njegova nekretnina.

42. Prije nego li su sklopili brak on je živio kod svog brata, a tužena kod svoje sestre. Njegov brat je imao kuću blizu tog terena gdje je sada sagrađena predmetna kuća, pa je htio da blizu stanuju. Tek kada su se vjenčali on je tuženoj rekao da je kupio ranije teren i pokazao joj ga, onda se ona uhvatila za glavu i rekla da li zna koliko će se na pripremu terena potrošiti novaca, jer je teren bio jako nepristupačan. Tu je ispaljeno 150 mina da se teren privede svrsi, jer je na jednoj strani bila stijena, a na drugoj provalija. On je teren kupio od Vlade, a isti se oko tog zemljišta sporio sa svojim bratom.

43. On radi od 1969. Tada je radio u „Vulkanu“ dok nije otvorio kafić, kojeg je vodio tri godine. Nakon kafića je sa svojim bratom otvorio pekaru u kući svog brata U toj pekari je radio jedno četiri godine, onda se ponovno zaposlio u „Vulkanu“ i tamo je radio do umirovljenja 2017. Tužena je htjela teren negdje uz more; na području Opatije, Voloskog. Prije nego li je tužena otišla u Austriju oni su živjeli kod njene sestre, a jedno kratko vrijeme su bili podstanari u jednoj kući.

44. Trebalo mu je 10-tak godina da tu kuću dovede pod krov. Kad je suteren dao u najam, na prizemlju i prvom katu se postepeno radilo. Iznajmio ga je LE, a ona je koristila prostor za proizvodnju pekarskih proizvoda ali ih tamo nije prodavala. Ona je bila i vlasnica tih pekarskih strojeva. S obzirom da mu nije uredno plaćala najam, prebili su dugove i na taj način je on postao vlasnik tih pekarskih strojeva, pa je nakon toga iznajmio opremljeni suteren sa pekarskim strojevima. Taj suteren je onda nastavio iznajmljivati jedno četiri godine. Novac od iznajmljivanja suterena nije davao supruzi nego je plaćao režije. Struju u stanu u potkrovlju plaćo je tuženoj sve dok ga nije počela tužiti. Kako račune nije plaćao ni on ni tužena, dug je narastao na 50.000,00 kn i HEP je isključio struju prije četiri godine u potkrovlju.

Sada cijela zgrada nema struje.

45. Kada je supruga bila u Austriji on je prodao bratovu pekaru koja se zvala „ C“, za 50.000 €, jer je brat otišao na Kosovo prije Domovinskog rata, bez namjere vraćanja ovamo, pa je on nastavio voditi njegovu pekaru sve dok nije dobio Domovnicu. Tada je pekaru prebacio na svoje ime i prodao je. Brat mu je oprostio što je prodao njegovu pekaru i novac zadržao za sebe. On je sav taj novac uložio u kuću. Tada je tužena bila u Austriji i nisu još bili razvedeni.

46. U braku je sve on odrađivao, a tužena se bavila sastancima Jehovinih svjedoka i dijelila Kule stražara.

47. Na pitanje suca što može kazati o navodu tužene da je imao problema s alkoholom, tužitelj odgovara protupitanjem “Da li taj objekt može napraviti osoba koja ima problema s alkoholom.“

48. Tužena je na teren dok se isti pripremao za gradnju kuće, dolazila u prolazu, niti je skuhala i donijela kavu, a niti marendu radnicima.

49. Na ročištu održanom 12. rujna 2024. tužitelj je naveo da je svojim novcima kupio materijal, radilo se o građevinskom materijalu koji je kupljen ali nije još bio ugrađen kada je tužena otišla s oboje djece u Austriju. Ostalo je gredica i bloketa za betonažu ploče iznad podruma. Kada je tužena otišla bili su samo temelji iskopani i šalovani, ali ne i betonirani, jer nije bilo materijala za betonažu temelja. Nije bilo kupljenog cementa jer je bila nestašica i morao se dizati u 3 sata ujutro da bi nabavio cement za gradnju na Škrljevu i to je mogao kupiti najviše 20 vreća. Cigli nije bilo nego samo betonski bloketi, međutim tih bloketa nije bilo dovoljno pa ih je morao još kupiti. Samo za tu etažu je trebalo 2000 bloketa. Gredica i ispuna je bilo dovoljno. Misli da je trebalo kupiti još toliko bloketa koliko ih je bilo da bi se napravila ta prva etaža.

50. U temelj je ugrađen kamen, beton, željezna mreža da sve poveže i taj materijal se naknadno kupovao. Nije se moglo nabaviti više materijala za gradnju, jer je zemljište bilo puno iskopa, a tu su bili bageri.

51. Tužena AE, je na ročištu 17. studenog 2014. navela da su ona i tužitelj živjeli par mjeseci prije zaključenja braka kao podstanari u Šumcima. Tuženik je bio zaposlen u Vulkanu, a ona u Mesokombinatu. Tužitelj je već tada imao problema sa alkoholom. Kćerka ČE je rođena **.**.1982., a sin ĆE **.**.1992. god. Točno je da su se 13. 07. 2007. god. sudski razveli i da je 13. 06. 1994. god. otišla u Austriju s djecom jer nije mogla podnositi zlostavljanje i nasilje tužitelja. Negdje 1980. otvorena je pekara "Bane". Pekara je otvorena u suvlasništvu tužitelja i brata mu NE i to u Đurinoj kući. Radilo se o obrtu gdje je tuženik bio zaposlen. Tuženik je radio kao konobar u kafiću u Šumcima. Tužitelj je imao problema u "Vulkanu" sa radnicima i sa šefom. Umjesto da radi noćnu smjenu on je spavao jer je na posao došao pijan. Ona je tužbu za razvod podnijela tek 2004. god. jer ranije nije mogla zbog posebne vrste zlostavljanja koju je tužitelj nad njom vršio.

52. U Austriju je s djecom otišla u 6. mjesecu 1994. god. i tamo je radila neprekidno 18 sati dnevno i djecu je vodila na posao. Kod brata nije živjela jer je pretpostavljala da će je tužitelj tamo najprije tražiti

53. Teren kad je kupljen zajedno su ga išli pogledati. Ona nije bila zadovoljna s terenom jer je znala da će se puno novaca potrošiti za uređenje terena, jer je tamo bila jedna jama, ali tuženik je inzistirao na tome. Teren je kupljen zajedničkim novcima. Sada se cijene ne sjeća. Misli da novac za kupnju terena nisu posudili, ali nije teren ni puno koštao. Ona se zbog zlostavljanja tužitelja ne može sjetiti detalja. Na kupoprodajnom ugovoru ne zna tko je ispunio tekst mašinom, a ona ga nije potpisala kao kupac jer joj to tužitelj nije dao, a kako je često bio pod utjecajem alkoholom, htjela je izbjeći neke stvari zbog toga. Kasnije svi dokumenti za gradnju kuće glasili su na njih oboje pa zato ona dolazi upisana u 1/2 . Najvjerojatnije je imao neke interese za to.

54. Ona ne može usporediti njihove prihode tijekom trajanja braka jer nije znala prihode tužitelja, a kad bi ga to pitala to bi s njegove strane završilo fizičkim nasiljem. Ona je zbog nasilja u dva navrata odlazila od tuženika i to 1983. i 1988., ali kako nije otišla izvan Hrvatske, on bi je našao. Kratko nakon kupnje terena, isti se počeo uređivati .

55. Bageri su ravnali teren na način da se punila jedna rupa s materijalom iz terena. Ti radovi su financirani iz njihovih zajedničkih novaca. Kad je otišla u Austriju s djecom bila je betonirana prva temeljna ploča, s tim da je bio izgrađen i suteren. Gradnja je trajala duže zato što nije bilo interesa od strane tužitelja. Tijekom gradnje kuće živjeli su kod njezine sestre i plaćali podstanarstvo i režije. Ona ne zna gdje je tužitelj trošio novac od svoje zarade, jer ga ona nije vidjela. Zapravo novac je trošio na društvo po kavanama i restoranima, pio i jeo i zato kuća nije dovršena. Ona je radila u Mesokombinatu i vodila knjige za pekaru "Bane" i neprekidno brinula o djeci i vodila domaćinstvo, a zdravstveno osiguranje djece je bilo preko nje.

56.Sin ĆE je bio izuzetno boležljiv i zbog njegovog zdravstvenog stanja uzela je godinu dana neplaćeni dopust i molila je da djeca imaju zdravstveno preko oca, ali on je to odbio. Ona je tom periodu bila bez prihoda pa je bila prisiljena od jedne osobe koju ne želi imenovati pozajmila novac, koji je kasnije kad je otišla u Austriju vratila. Ne zna koji iznos pozajmila.

57. Kad je otišla u Austriju onda je suteren bio izgrađen i betonirana je bila prva ploča. To je bio plafon suterenu, a ta ploča se vidjela s ulice kao ravna ploha. Iz Austrije se vratila za stalno 2008. god., a do tada je dolazila samo kad je trebala obnoviti putovnicu sebi ili djeci i tada je boravila kod sestre koja živi u [adresa].

58. Dok je bila u Austriji nije financijski doprinosila za gradnju kuće jer joj je to bilo onemogućeno ali je vodila kompletnu brigu o djeci. Djeca su stalno bila sa njom. Tuženik je manipulativno i proračunato slao malo novca za alimentaciju, tako da ona u Austriji s tim nije mogla živjeti ni mjesec dana.

59. U mjesecu kolovozu 2008. god. vratila se s djecom u predmetnu kuću na svoje, u stan u potkrovlje. Stan ima oko 100 kvadrata. Međutim svugdje nema dovoljne visine stropa da se može uspravno stajati, pa je onda iskoristiva površina od 90 i nešto m2. Kad su ušli u unutra stan je imao struju i vodu. Imao je uređene i ofarbane zidove, na podu su bile pločice, odnosno parketi. Postavljena je unutrašnja i vanjska stolarija, ali prozori propuštaju vodu tako da su u vlazi, a i krov propušta. Stan je bio i opremljen, ali to nije onaj namještaj koji su oni imali zajednički od prije. Ona je zatekla Zeppter posuđe ali tužitelj može doći po njega jer je ona donijela svoje posuđe iz Austrije.

60. Ona trpi veliku štetu jer su državne institucije mimo njezine suglasnosti i znanja izdavale razne dozvole, ali samo na ime ovdje tužitelja. Ona smatra da ta nekretnina treba biti 1/1 na njezino ime da bi djeci mogla dati krov nad glavom, jer su djeca uništena kroz sve ove postupke i zlostavljanja.

61.Na pitanje pun. tužitelja da li je dobila otkaz u Mesokombinatu ili je tražila prestanak radnog odnosa tužena navodi da ona na to pitanje ne može odgovoriti. Na daljnji upit pun. tužitelja iz kojih razloga joj tužitelj nije dozvolio da potpiše kupoprodajni ugovor za teren, a ipak je uneseno njeno ime kao kupca, ista odgovara da ona 11 godina više ne može ponavljati iste stvari, jer je boli utroba od svega.

62. Na pitanje tko je rukovodio financijama i vodio domaćinstvo do odlaska u Austriju odgovara da je ona na to već odgovorila. Ona se mogla rukovoditi samo svojom zaradom jer od tužitelja nije ništa ni dobivala, a od svoje zarade je tužitelju davala dovoljno novaca, jer je sve na njoj bilo: kupnja namirnica, plaćanje režija itd.Ttužitelj je eventualno dva puta po šoferu poslao novac, a nije najavljivao svoj dolazak u Austriju nego kad je došao bi nazvao kćer i rekao da dođe po njega. Sve što je tužitelj platio uvedeno je u spis za uzdržavanje i odbijeno ĆE od iznosa uzdržavanja.

63. Obzirom da je na crno boravila u [adresa] i da je tužitelj može prijaviti policiji , zato je potpisala izjavu da odobrava hipoteku na kući zbog kredita , a onda je samo navela za taj stan da ga traži za sebe i djecu. Nije bilo spomena da se ona zbog toga odriče suvlasništva na ovoj spornoj kući u zamjenu za stan. Ona je tražila stan pored već upisanog dijela suvlasništva na predmetnoj kući jer je sav teret tijekom braka bio na njoj.

64. Nakon uvida u fotografije iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Jasminke Lilić sačinjenog u rujnu mjesecu 2009. god. gdje se prikazuje sporna kuća i uređeno potkrovlje te druge prostorije u toj kući, naglašava da i kuća i potkrovlje na fotografijama lijepo izgledaju, ali da u naravi ima jako puno nedostataka, te da su njoj sve ostale prostorije osim potkrovlja nedostupne, pa tako podrum i garaža, a nema ni grijanja.

65. Po povratku iz Austrije ona i tužitelj nisu uspostavili zajednicu života. Ona je sve učinila po povratku da bi s tužiteljem bila u normalnim odnosima zbog djece, ali to nije bilo moguće jer ako bi komunicirala to bi se opet pretvorilo u nasilje. Tužitelj je nad njom vršio psihičko nasilje nakon fizičkog nasilja. Fizičko nasilje ne može opisati jer je bilo strašno i monstruozno.

66. Tužitelj je u njezinoj odsutnosti živio sam, bez ikakvih obaveza, a da je ona bila prisutna ona bi tri nekretnine sagradila, a ne jednu, a nije mogla sagraditi niti jednu, jer joj je tužitelj sve oduzeo.

67. Ona je u Austriji radila po cijele dane da može pokriti sve troškove za sebe i djecu. Kćerka je u Beču završila od 5. do 8. razreda osnovne škole, a sin cijelu osnovnu školu koja traje 9 godina. Kćerki je platila tečaj za masera u Austriji.

68. Kako nije mogla raditi u svojoj struci, radila je teške fizičke poslove. Plaćala je zdravstveno osiguranje sebi i djeci. Čim su došli u Austriju kćer je oboljela i samo za dva dana boravka u bolnici platila za nju 16.995 austrijskih šilinga. Taj je račun 2-3 godine otplaćivala.

69. Budući da u Austriju nije došla iz područja ugroženih ratom bivše Jugoslavije, tamo nije mogla regulirati boravak i dobiti radnu dozvolu, već je produžavala dozvolu svaka 3 mjeseca. Bila je tretirana kao turist i nikakve povlastice nije imala i sve je plaćala u punom iznosu. Morala je jako puno zarađivati da bi sve to pokrila. Vratila se jer više nije mogla raditi zbog narušenog zdravlje, a i radi školovanja sina ĆE.

70. Misli da je kuća sagrađena izvan projekta i da u projektu nije bilo potkrovlja i zato je ona predala zahtjev za legalizaciju. Kad je otišla pored već izvedenih radova ostao je i sav građevinski materijal za gradnju kuće u cijelosti, barem tako misli. Ostao je cement, blokovi, cigle. Da se uzeo ravni teren mogla je biti kuća pod krovom jer bi prošli puno jeftinije. Niti je ona potpisala niti je bilo tko pitao ni konzultirao za iznajmljivanje prostora u toj kući, niti je dobivala novac od iznajmljivanja. Pekarski obrt je otvoren u toj kući 2000. god. i traje još i danas bez da je ona bilo što o tome znala.

71. Tužitelj je bio cijelo vrijeme dok je ona bila u Austriji potpuno bez obaveza u odnosu na djecu i nju kao suprugu. Izvlačio je novac iz zajedničke nekretnine od 2000. god. nadalje i pored toga imao je prihode od pekare "Bane".

72. Ona nije znala da je 1. listopada 2014. tužitelj opet dao dio nekretnine u zakup. U postupku je dioba, odnosno razvrgnuće nekretnine. Jedno godinu i pol dana je bila bez struje, jer su pekara i potkrovlje na istom strujomjeru. Ona nije bila u mogućnosti plaćati potrošnju struje jer potkrovlje nije imalo svoje brojilo.

73. Na ročištu 03. kolovoza 2021. tužena je te uglavnom ponovila svoj iskaz od 17. studenog 2014. i navela da tužitelj može izjavljivati što god hoće. Sramotno je to što potražuje cijelu nekretninu. Smatra da uopće nije realno što je ona u polovici upisana, upravo bi ona trebala biti upisana u većem omjeru od polovice. Ona je sve financirala, trpjela nasilje od strane supruga.

74. Ona je bila u braku sa suprugom kada se kupio teren na kojem se kuća sagradila. Najprije se dala kapara za zemljište, a onda razlika do pune cijene. Novac kojim se kupilo zemljište je bio kod kuće, to je držao tuženi, a njezino je bilo samo da radi. Ona je znala da će se kupiti teren, pa su išli zajedno na taj teren prije nego li se kupio. Ona nije bila za kupnju tog terena, ali se na kraju ipak kupio jer je tužitelj o svemu odlučivao. Ona je u Austriju otišla pod jakom prisilom, a ne dobrovoljno.

75. Tada je glavni dio kuće bio napravljen. Sagrađena je ploča koja je bila u ravnini s cestom. Sagrađen je suteren, pa garaža, bio je kupljen i materijal za daljnju gradnju. Kada je ona otišla u toj kući oni nisu živjeli.

76. Ona nije dizala kredit za granju te kuće, već za opremu kafića koji je tada bio aktualan. Tužitelj je digao jedan kredit, ali puno kasnije, od čega ona nema niti jednog centa. Kredit je digao da bi išao dalje sa gradnjom. Tužitelj je jako rastrošan, imali bi daleko više da je ekonomičan kao ona. Ona je bila kući sa djecom i radila, vodila knjige za pekarstvo, dok je tužitelj išao iz dana u dan u kafiće sa društvom, pio i trošio novac. Ne sjeća se da su podrum i suteren bili iznajmljeni 1994. kada je otišla u Austriju.

77. Radila je od 1980. neprekidno i cijelo vrijeme je stavljala sa strane novac koliko je bilo moguće. Ušteđevina je bila u tadašnjim dinarima, ne zna koji je iznos bio. Njezina ušteđevina je potrošena za potrebe obitelji. Kada je dokupljivala staž radila je u Austriji. Ne zna da li je na porodnom za sina bila godinu ili šest mjeseci. Od 1993. do odlaska u Austriju živjela je od one ušteđevine koju je uspjela stvoriti dok je radila. Misli da se nakon porodiljinog prijavila na Zavod za zapošljavanje. ĆE je bio jako boležljiv, a posljedica njegove boležljivosti je bio tužiteljev alkoholizam i nasilje u obitelji. Tužitelj ju je maltretirao i tukao ,a bio je nasilan i prema djeci. Ona je to prijavljivala policiji, ali tužitelju prijatelj radi u policiji pa je sve to prebrisano.

78. Na pitanje suca da li je financirala gradnju kuće od odlaska u Austriju do povratka iz Austrije, odgovara da je, jer je otišla u Austriju sa djecom prisilno i ostavila tužitelja samog.

79. U razdoblju od odlaska u Austriju pa do povratka u Rijeku, dolazila je uglavnom radi izrade putovnica i zbog sudskih postupaka koje su ona i tužitelj vodili na ovom sudu, a bilo ih je više. Nije slala novac tužitelju za gradnju kuće. Kada se vratila ĆE je krenuo u 1. razred srednje škole, i ušli su u potkrovlje predmetne kuće. Potkrovlje nije bilo uređeno bili su pregradni zidovi, ali sve rou bau. Tužitelj je bio jako proračunat i manipulativan . Kako tu nije bilo uvjeta obratila se Centru jer je sin trebao krenuti u školu. I natrag se vratila u Austriju sa sinom, a u međuvremenu tužitelj je nešto okrečio i onda se ponovno vratila 2008. u potkrovlje. U njezinoj se odsutnosti uredio prostor u prizemlju i suterenu da bi se mogla useliti pekara. Onda je tužitelj sa primanjima koje je ostvario od pekare od sredstava najma dalje gradio kuću. Zapravo, fiktivno je tužitelj otvorio pekaru na drugu osobu, a ustvari je bila njegova pekara. Njihov je dogovor bio kod kupnje terena da će nekretnina biti u njihovom vlasništvu svakog u ½ . Međutim, ona smatra da ta cijela nekretnina u cijelosti treba biti na njoj u 1/1, jer mi ne znamo što je on as tužiteljem sve prošla.

80. Na pitanje suca, da li je tužitelj, osim problema sa alkoholom i kockao, tužena odgovara da sve što je povezano sa alkoholom i nemoralom, to je sve bilo prisutno kod tužitelja.

81. Tijekom braka s tužiteljem nije ništa stekla ni darovanjem ni nasljeđivanje, kao niti tužitelj. Sve što je stekla, stekla je isključivo svojim radom. Rad u Austriji nije joj ušao u radni staž, jer nije dobila radnu i boravišnu dozvolu. Tužitelj je radio u firmi“ Vulkan“, u čeličani, ali je imao problema na poslu jer je ili spavao na poslu ili je bio pijan. Svu brigu o djeci do odlaska u Austriju isključivo je ona vodila (škola, doktor). Kada su djeca bila bolesna bolovanje je ona otvarala.

82. Sjeća se da je majstorima marendu i ručak spremala u stanu gdje su živjeli i nosila na gradilište, jer su živjeli pola sata pješice od gradilišta. Tužitelj nije dao novac za kupnju tih namjernica, nego je znao namirnice donijeti. O tome koliko će se materijala kupiti, koje će se radnike angažirati, brigu o tome je vodio tužitelj, a na pitanje suca kako kada je imao problema sa alkoholom, odgovara da je to bilo u razdoblju kada nije bio pijan.

83. Na pitanje suca, da li je tužitelj fizički radio na nekretnini, tužena odgovara da nije, jer on nije u životu ništa teže dignuo od fete kruha. Ona nije fizički radila na nekretnini jer nije stigla. Tužitelj je bio taj koji je nadgledao sve radove, jer pored njega kao nasilne osobe nitko drugi to nije mogao vršiti, iako ima završenu samo osnovnu školu. Zaboravila je imena ljudi koji su dolazili raditi na kući. Sjeća se da dok su zajedno živjeli su uvijek dolazile opomene za režije.

84. Tužitelj ju je tijekom braka varao, imao je veza s drugim ženama, zbog čega je više puta od njega otišla, ali se vraćala pod utjecajem nasilja i straha da se djeci nešto ne desi. Misli da se tužitelj trebao liječiti prvenstveno psihički a onda i zbog problema sa alkoholom. Osnovna namjera tužitelju je da čini zlo njoj i djeci.

85. Kuća nije dovršena, ona je pod krovom, krov prokišnjava, fasade nema. Ona je sve financirala ovdje dok je bila sa djecom, a što je bilo potrebno za život, prehranu, odijevanje, sve ostalo. Tužitelj je trebao dijeliti s njom novac koji je ostvario od pekare ali nije. Tužitelj ne zna baratati s novcima, a kako je manipulator to nije htio prepustiti ni njoj da radi. Kada je otišla, garaža je imala struju i vodu i bila je vratima zatvorena. Do garaže je bio podrum koji ni danas nema vrata, a iznad podruma i garaže je radnja za pekaru. Pretpostavlja da su struja i voda bile na tom prostoru iznad garaže. Taj prostor za pekaru ima zaseban ulaz. Tužitelj u toj kući nikada nije živio, dok su zajedno živjeli bio je podstanar sa raznim ženama. Iznad pekare postoji kat koji je neuređen, a onda je potkrovlje. Ni na jednoj etaži te kuće se nije moglo živjeti kada je ona otišla u Austriju, ali se radi o tome da su to mogli napraviti. Na etaži gdje je pekara nije bilo pregradnih zidova osim WC-a. Kada je otišla na ploči, obzirom da nije bilo krova nalazio se materijal koji se trebao upotrijebiti za dovršetak kuće. To je bio jedan dio materijala koji je ostao od gradnje i bio je dostatan za dovršetak gradnje do iznad pekara, a možda je bilo za potkrovlje.

86. Ona je bila za to da grade kuću ali ne na tom mjestu. Zna da su na teren dolazili bageri, drobilice i da se teren morao minirati. To tada nije bilo tako skupo kao danas to se tada moglo financirati. Tužitelj je imao sa bratom i svojim rođacima još jednu pekaru na Zametu, u suvlasništvu. Dobivao je zaradu ali ona ne zna koliko, jer to nije htio reći. Od njezine plaće se gradilo i živjelo, a tužitelje bi doprinosio ako je što falilo. Teren se prilagođavao od 1982. minimum dvije, tri godine. Temelji su se počeli graditi nakon 1984.

87. Kada su se vjenčali tužitelj je radio u“ Vulkanu“. Onda je dao otkaz u Vulkanu i otvorili su kafić. Kafić se zvao „Tihi“ i nalazio se na Zametu. Kafić je bio u najmu, ali ne zna koliki je bio najam. Tužitelj ju je upisao kao suvlasnika zemljišta jer je smatrao da može doprinijeti na način da digne kredit. Tužitelj je išao u kafiće i tamo pronalazio radnike. Ne zna da li su ti radnici plaćeni jer je zbog nasilja morala otići. Radnici su s tužiteljem dogovarali, pa ona o tome ništa ne zna.

88. Na pitanje pun. tužitelja ako ju je tužitelj tako maltretirao zašto se odlučila ići na drugo dijete, ista navodi da na to ne želi odgovoriti.

89. Svi računi za režije za potkrovlje dolazili su na ime pekare. Tražila je da se potkrovlje odvoji sa strujom i vodom u odnosu na drugi dio kuće, ali tužitelj to nije želio, jer je sve tendenciozno radio. Sad nema struje jer ju je tužitelj isključio, a kuća ima šest brojila za struju. Od kada se vratila ona nije ništa ulagala u kući, ali nije ni tužitelj. Dok je bila s djecom u Austriji tužitelj nije plaćao uzdržavanje za djecu.

90. Na pitanje tužitelja gdje je tužena kada je došla u Austriju išla raditi, ista odgovara u vrtiću. U Mesokombinatu nije dobila otkaz, a niti je radila u arhivi. Nadalje, tužena navodi da je radila obračune za pekaru ali na kraju nije htjela napraviti bilancu jer nije htjela lagati.

91. Kafić je bio u najmu 3 godine i trebalo ga je opremiti. U njemu su radile dvije osobe u smjenama. Ona ne zna zašto se kafić zatvorio. Pretpostavlja zato što je netko rekao tužitelju da je pekarstvo puno unosniji posao. Prva pekara zvala se C, strojevi te pekari bili su zajednički od tužitelja, njegovog brata i rodbine. Bila je otvorena 3-4 godine i nalazila se u kući brata tužitelja. Tužitelj se razišao s bratom, prodao strojeve i pekara se zatvorila. Onda je postojala i druga pekara koja se zvala „Božur“ i počela je s radom 2000. i ona se nalazi u predmetnoj kući. Misli da se pekara vodila kao obrt fiktivno na nekog radnika, a da je stvarni vlasnik bio ovdje tužitelj. Tužitelj je digao kredit da kupi opremu za pekaru „ Božur“, od kojeg kredita ona nema ništa, kao ni od prihoda od pekare. Tamo su se radili pekarski proizvodi, prodavali i razvozili. Tužitelj u toj pekari nije imao nekog zaduženja osim što bi ponekad odvezao pekarske proizvode. Po njezinom mišljenju vrijednost strojeva pekare“ Bane“ je bila velika. Strojevi od te pekare su prodani prije njezinog odlaska u Austriju. ŽE je žena s kojom je tužitelj živio, kao što je živio i sa ranijim radnicima i ona je bila fiktivni vlasnik pekare „Božur“. Suradnja tužitelja i ŽE i dalje traje. Oni i dalje surađuju i pogledu pekare i nekog novog kafića. Tužitelj ima još dva stana, jedan na Zametu i jedan na Viškovu. I to je kupio od pekare „Božur“. Misli da je to kupljeno dok su bili još u braku i ti stanovi nisu bili predmet sudskog postupka, iako je to kupljeno njihovim zajedničkim sredstava. Sve etaže u spornoj kući bile su u funkciji pekare osim potkrovlja. U garaži je bilo skladište, u suterenu i u prizemlju proizvodnja, a prvi neuređeni kat skladište, u prizemlju je bilo uređena trgovina za prodaju pekarskih proizvoda. Neto dobit od te pekare od 2000. pa daljnjih 10 godina je bio izuzetno visok jer se tužitelj hvalio i kada je bila tu vidjela je koliko se pekarskih proizvoda razvozilo. Ona se vratila iz Austrije sa 15-16 medicinskih dijagnoza, jer je morala raditi da bi financirala svoj i život i djece u Austriji.

92. Ona HE, OE, TE, DE, niti T, ne poznaje, već poznaje jedino ŠE pok. susjeda. Nema pojma tko je RE koji je pozvan na sud.

93. Ne može procijeniti koliko vrijedi danas sporna nekretnine. Međutim, prije par godina kuća je procijenjena na 400.000,00 €, a procjena se tražila od suda za ovršni postupak vezano za alimentaciju.

94. Na ročištu 12. rujna 2024. tužena je navela da vezano za stupanj izgradnje kuće ostaje kod prethodnog iskaza, a to je da je kuća je bila izgrađena do razine ceste, a ispod ceste je bio suteren. Najteži dio kod izgradnje kuće je bila priprema terena za izgradnju kuće. S ceste se nije mogao vidjeti ni buldožer. Kada je otišla u Austriju ostalo je cementa koji bi stao u jedan prosječan kamion, ali ne šleper. Neki kamen se za temelje iskoristio iz iskopa, a drugi se doveo, bilo je jako puno šljunka. Sve je to bilo u velikim količinama. Bilo je gredica, ispona, željeza za armaturu raznog profila, crijepova, a da li je bilo dovoljno crijepova za pokriti cijeli krov, ne zna jer se u to ne razumije. Bilo je daski za daljnje šalovanje raznih debljina i dužina. Sav taj materijal je kupljen od zajedničkog novca.

95. Ona baš nikad nije vidjela novac tužitelja, jer nije ostavljao za potrebe kućanstva i prehrane. Svi radovi su se pokrivali od njezine plaće. Ovaj opisani materijal je dovezen na gradilište u više navrata, i zato smatra da je njezin doprinos puno veći od ½ .

96. Na ovjereni podnesak UE, kćerke stranaka, tužena navodi da je to jedna teška manipulacija i laž i valjda joj je to izraz zahvalnosti što je sve za kćerku napravila. Ona se kune F da baš nikada nije vršila pritisak na svoju djecu. Kćer je sa njom u dobrim odnosima, ali zna dobro lagati i manipulirati. Kćer joj nije to što je poslala sudu pokazala kada je sastavila i ovjerila, već je ona to saznala u ovom postupku po svojoj odvjetnici. Na kćer je utjecao otac. Kćer ima materijalnu korist za ovakvu izjavu, jer je ona bolesna. Ona živi u predmetnoj kući, ali ne želi zbog tužitelja reći svoju adresu jer se boji za svoj život. Sin povremeno živi s njom da joj pomogne. Ona je u mirovini od 2023. a sada joj mirovina iznosi 190,00 €.

97. Na pitanje pun. tužitelja da li se tužena može detaljnije izjasniti o vrsti željeza kada je otišla, ista navodi da je bilo mreža za držanje betona. Bilo je na hrpi tih mreža, sigurno ih je bilo više od 20. Jedne su bile dugačke, a neke kraće. Te mreže su kupili na Rujevici.

98. Na pitanje istog punomoćnika može li detaljnije objasniti kakvog kamenja je sve bilo, ista iskazuje da ne može detaljnije objasniti jer su radnici radili na tom kamenu. Ona pojedinosti ne zna jer joj tuženik nije dopustio pristup bilo kakvim informacijama. Znao joj je po potrebi zabraniti dolazak na gradilište svojim ponašanjem i riječima: „Nemaš ti što raditi tamo“. Dopustio joj je da dođe ako bi donosila kavu i hranu. Ne može se detaljnije izjasniti ni o tavalonima, jer je nabavku i iskrcavanje radio tužitelj kao muško.

99. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li je znala za ugovor, ista navodi da je sve to izmanipulirano od tuženika, ali je teren kupljen zajedničkim novcem. Novac je bio dio na njezinoj knjižici u Riječkoj banci, a nešto kod kuće. Ne može se izjasniti da li je više novaca bilo u banci ili kod kuće. Pita se gdje je novac koji je ona ugradila u svoju djecu i zbog čega je i izgubila svoje zdravlje.

100. Tužitelj stavlja primjedbu na iskaz tuženice jer da se više bavila R svjedocima i tom vjerom nego s djecom. Tužitelj navodi da je prije nego što je otišla u Austriju dobila otkaz na poslu, što tužena negira. Tužitelj stavlja primjedbu na iskaz tužene na količinu cementa koja je po njezinom odlasku navodno ostala na gradilištu jer se tada moglo dobiti najviše 20 vreća cementa, zbog nestašice. Kuća se radila u etapama i tako se kupovao materijal. Nije bilo materijala za dovršetak kuće jer nije bilo mjesta za pohranu.

101. Nadalje tužitelj se pita kako je mogao tuženu zlostavljati ako je tužena otišla 1994. god u Austriju, a vratila se 2008. Također ističe da se u ovom postupku raspravlja o bračnoj stečevini a ne o eventualnom nasilju koje se dogodilo 1994. god po navodima tužene. Tužitelj također naglašava da se kćerka stranaka saslušavala u brakorazvodnoj parnici ovdje stranaka, te da je suglasan da se i taj iskaz koristi za potrebe ovog spisa, kao i da se pribavi radi priklopa spis P-3222/06

102. Svjedok AEČ, nesrodan sa strankama saslušan na ročištu 16. ožujka 2015. je naveo da mu je za ovo ročište rekao ovdje tužitelj i zato je došao. Rekao mu je da bi trebao reći ono što su radili 1994. god. a radili su temelj za CE, negdje iza svibnja mjeseca. S njim je radio i OE i još jedan radnik koji je u međuvremenu umro. Nekad ih je znalo biti četvero, a nekad i više. Njih je pozivao na gradilište i određivao im radove ovdje tužitelj. Suprugu mu nikad nije vidio. Navodno je bila u Austriji. On je povremeno oko šest godina radio za tužitelja, ali vikendom i to na betonaži temelja, od šalovanja pa nadalje. Sjeća se da je teren bio jako težak. Na temeljima su betonirali prvu ploču. Hranu i piće posluživao je ovdje CE. Nekad su otišli u gostionu. Hranu i radove plaćao je CE. Radio je on i na iskopu septičke jame i na uređenju okoliša. Drugi su majstori podizali zidove. Radio je na miješalici kad su majstori žbukali prostor u suterenu.

103. Zna da je bio angažiran nakon maja 1994. god jer su mu djeca bila mala, a on je bio bez posla. Sjeća se kad je došao to je bio nepristupačan teren sa vrtačama i rupama, ne zna ni da li je bager mogao pristupiti. Cijelo naselje je znalo da je tužena odsutna. On ne zna zašto je tužena otišla. Ta kuća ni danas nije dovršena, fali joj fasada. Ne zna kad se CE u tu kuću uselio, ali u vrijeme dok je on tamo radio CE je bio podstanar. Da li u toj kući ima pekara, ne zna, jer tuda ne prolazi.

104. Na primjedbe pun. tužene , da tužena nikad nije u tom periodu dolazila na gradilište i donosila hranu radnicima, i da bi ti radovi počeli 1994. god. svjedok navodi da je on govorio istinu danas na sudu, da je radio za kruh. On nije nikad vidio žlicu ni padelu , a ni tuženu na gradilištu, ali baš nikad.

105. Svjedok ME, nesrodan sa strankama je naveo da je bio angažiran na gradnji kuće stranaka, a po ovdje tužitelju. Prvi put je došao u četvrtom ili petom mjesecu 1994. god. teren je bio jako loš, kao na mjesecu. Prvi posao mi je bio na nanosnoj skeli da bi se odredili gabariti kuće, a nakon toga su išli iskopi. On je radio par mjeseci na šalovanju, armiranju i betonaži. U međuvremenu je bilo i zidanja. Radio je i kao zidar. Radilo je više ljudi, ovisno o poslu. Uglavnom su radili vikendom. Tužitelj im je donosio gotovu kupljenu hranu, a njegova žena nije dolazila tamo. Tužitelj je tada bio podstanar. Čuo je da tužitelj ima djecu, ali ih nikad nije upoznao. Plaćao ga je CE. Zadnji put je na toj kući bio pred četiri godine, kad se sređivao okoliš.

106. Kuća ima podrum, dvije etaže i visoko potkrovlje. Misli da se tužitelj u tu kuću uselio 2004. god ili 2005. god. i to sam bez obitelji. Čuo sam da mu je obitelj bila u Njemačkoj ili Austriji. Obitelj mu nije slala novac za kuću jer se tužitelj snalazio. Zna da je bila pekara u podrumu. Čuo je od susjeda da je tužitelj slao za dvoje djece alimentaciju. Misli da je njegova obitelj 12-15 godina bila u inozemstvu. Ne zna što su tamo radili, niti da li su se međusobno posjećivali.

107. Tužitelj im je rekao da se tužena uključila u Jehove svjedoke i otišla u Austriju. Koliko on zna tužitelj nije bio nasilan ni prema kome, a pogotovo ne prema svojoj obitelji.

108. Sjeća se da je to bilo u četvrtom, petom mjesecu 1994. god kad se vratio s ratišta, a tužitelj ga je zaposlio. Čuo je da tužena sada živi u toj kući, a uselila se prije dvije- tri, a možda i četiri godine. Dok tužene nije bilo na kući se napravilo sve, grubi i fini radovi, i okoliš. On je radio i u potkrovlju nešto keramike. Radio je tu i M koji je preminuo, pa IE, E koji je isto trebao svjedočiti ali je promijenio adresu. Bilo je još i pomoćnih radnika. To potkrovlje je bilo tako uređeno da je I mogao ući unutra. Sve te radove financirao je ovdje tužitelj. Tužitelj je uzimao kredite, radio je, snalazio se. CE je opremio u prizemlju pekaru. On je bio na terenu kad su došli bageri radi iskopa, a radili su više dana. Da li je tužena i gdje radila on ne zna. O djeci stranaka brinuli su njihovi roditelji. Ja nisam čuo da bi tužena slala iz inozemstva nekakav novac vezano za gradnju kuće, ali je čuo da je tužitelj slao novac njima u inozemstvo. To je čuo od samog tužitelja i od drugih. Valjda se radilo o novcu za uzdržavanje.

109.Tužena stavlja primjedbe na iskaz svjedoka prvenstveno da bi radovi započeli u petom mjesecu 1994. god i da tužena u njima nije sudjelovala, te da je tužena pripadnica Jehovih svjedoka, te ističe da su instruirani prije ovog ročišta.

110. Svjedok EE, saslušan na ročištu 14. svibnja 2015. nesrodan sa strankama naveo je da stranke poznaje preko 20 godina. Nije bio u predmetnoj kući u kojoj su stranke živjele, ali je tuda prolazio i to samo autom. Ne zna od kad tamo stranke žive, niti kad su počeli graditi kuću. Zna kad je tužena otišla u Austriju, u Beč jer sam joj pomogao da dođe do željezničke stanice. To je moralo biti 1995. god. ili 1996. god., prije će bit 1996. god. Ona je tada otišla s oboje djece. Da li se nakon toga vraćala ili nije, ne zna. Da li je suprug znao da li ona odlazi on ne zna. Njemu je tužena rekla da se tužitelj prema njoj nedolično ponaša, da se svađaju, a ostalo ne zna. On poznaje tuženu jer su oboje Jehovi svjedoci pa se poznaju iz njihove skupštine, a osim toga imaju zajedničku prijateljicu. Znam da je tužena radila u Mesokombinatu. Kad je odveo tuženu s djecom na željezničku stanicu onda nije bio prisutan ovdje tužitelj.

111.Svjedok SE, nesrodan sa strankama je naveo da tužitelja poznajem 30 godina, a tuženu nije nikad vidio. Radio na toj kući na temeljima. Zna da je tužitelj bio u braku i ima djecu, ali ih nikad nije upoznao. Misli da su oni bili u Austriju kad su radili na kući, to je bilo unazad 20 godina, negdje 1994. god. ili 1995. god. Betonirali su i šalovali temelje. Čuo je da se žena tužitelja vratila. Kuća se gradila kako je bilo novaca i još nije gotova, jer nama fasade. Ne zna tko u kući živi.

Izgleda kao da je kuća napuštena.

112.Svjedok VE nesrodna sa strankama je navela da poznaje stranke jer je stanovala u istoj kući 1985. god. gdje i oni, na Pehlinu. Ona se 1987. god. preselila i poslije se nisu posjećivali. Ne zna gdje je AE živjela.

113. AE da je čuvala djecu, po tuđim kućama, čistila i radila, vodila ujutro djecu, i išla na posao, sve je sama radila, a što je radio tužitelj ona ne zna, jer ne može sve vidjeti i znati. Stranke su planirale graditi kuću. Čula je od nekih ljudi da je AE gradila kuću. Nosila je piće, kuhala ručak radnicima. Stranke nisu bile u nikakvim odnosima. Nije vidjela da bi je tukao, ali je primjećivala da je odnos narušen. 114. Svjedok BE, sestra tužene je navela da je doselila ovamo iz Bosne 1960.Stranke da su bile najprije podstanari, stanovali su kod nje dok su kuću gradili. Kuća je građena par godina prije nego je tužena otišla u Austriju. Sjeća se da su u vrijeme odlaska tužene bili sagrađeni temelji, prva betonirana ploča. Ne sjeća se da li je prizemlje bilo podignuto, a sada je tu pekara, to će bolje znati njezin muž. Njezina sestra je 13 godina bila u Austriji, sve dok se nije razboljela. Stranke su skoro razvedene. Dizao se kat, potkrovlje, dok nje nije bilo ovdje. AE nije slala novac iz Austrije za gradnju kuće, ona je tamo radila na crno i morala je djecu hranit. Od kad se njezina sestra vratila iz Austrije, ona živi u potkrovlju te kuće. Ne zna gdje tužitelj živi. Taj teren gdje se sagradila kuća bio je jako ukopan, trebalo je puno toga izgraditi da bi se izašlo iz te rupe. Kad su AE i djeca otišli u Austriju njihov sin je imao 2 godine, a UE 12 ili 13 godina. Vani je bila s djecom oko 13 godina. Ona je na tom gradilištu bila možda jednom, a možda i više. Kuća je bila kad je njezina sestra otišla u Austriju izašla iz rupe i prva ploča je bila u ravnini s cestom. AE je je morala otići zbog nasilnog ponašanja tužitelj, zapravo morala je bježati od prvog dana braka. To je bilo više puta. I onda je ovdje tužitelj molio da se vrati da neće takav biti, i onda bi se ona vraćala. Prije nego što se udala moja sestra je radila u računovodstvu Mesokombinata. Sjeća se da joj je AE rekla da je dizala kredit za gostionu koju je vodio ovdje tužitelj, za frižidere i sve ostalo što je trebalo, a za kuću ne zna da li je dizala kredite. Ovdje tužitelj nije ništa imao dok se nije oženio za AE, dizali su kredite, pa su kuću krenuli raditi. Ona samo vidi da se sad na JE sve vodi, pekara i ostalo što se nalazi u predmetnoj kući. Možda je to upisano sve na JE kako tužitelj ne bi plaćao alimentaciju i da mu se nema što uzeti. Stranke su kupile tri placa, na jednom su sagradile kuću, a ostalo se prodalo. AE nije zbog takvog ponašanja svog supruga pozvala policiju jer ju je bilo sram, krila je od nas puno toga i bojala se svog muža.

115. Svjedok GČ nesrodna sa strankama je navela da tužitelja ne poznaje, da ga danas na sudu prvi put vidi. AE poznaje jer je u skupštini Jehovih svjedoka, najmanje 30 godina. Kad ju je upoznala živjela je kod svoje sestre na Pehlinu. Misli da je razvedena. Jednom davno ju je posjetila na adresi gdje je živjela. Kćerka UE joj je tada ima 4, 5 godina. Zvala ju je kod sebe na kavu, ali joj je AE uvijek govorila da nema vremena jer mora raditi, uvijek joj je spominjala da radnicima mora ručak spremati, radila je i na poslu, uvijek je radila kao pčelica radilica. Sjećam se da je jedne noći oko 24 sata u zimsko doba tužena s djetetom došla joj na vrata, bila je sva u strahu i uznemirena od supruga i ostala je kod nje mjesec dana. Valjda u tom periodu nije išla ni na posao, sve iz straha da je negdje ne dočeka suprug. Izgleda da mu se vratila suprugu kad je nakon kćeri rodila sina. Taj događaj je možda bio 1988. god. ili 1989. god.

116. Svjedok ČE, kćerka stranaka, ne komunicira s tužiteljem je navela da se sjeća da su najprije živjeli na Pehlinu, Hosti 87, kao podstanari. Onda su se preselili na Tiće. U toj kući koja je predmet sudskog spora između njezinih roditelja, nisu živjeli jer je tada bila u izgradnji. Negdje u ljeti, 6 ili 7 mjesec 1994. god. majka, ona i brat koji je bio u dobi od 2 god otišli su u Austriju, zbog očevog nasilja prema majci, ali i prema njoj.

117. Otac je bio manje-više pijan, a onda je bio i agresivan, prijetio je, donosio pištolje. Oni su otišli u Austriju bez znanja oca, on je tada bio u pijanom stanju, majka je uzela nju, brata i dvije vrećice i pobjegla. Vozio ih je netko do kolodvora ali ne sjeća se tko. Tad su živjeli na Tićima.

118. Ono čega se sjeća za predmetnu kuću je to da je na tom terenu bila jedna velika jama na kojoj je trebalo iskopati temelje za podizanje kuće. Mutno se sjeća da je bilo strojeva na terenu i puno radnika. Bili su betonirani temelji i prva ploča na temelju. Kad su otišli u Austriju bio je izgrađen suteren, na njemu još jedan kat koji je imao gornju ploču a ta gornja ploča je bila u ravnini s cestom. Sjeća se da su iz te betonske ploče u ravnini ceste izvirivale željezne šipke za daljnju izgradnju. Sve je to bilo u procesu gradnje i u ciglama. U prostoru iznad suterena bili su izgrađeni samo neki pregradni zidovi. Nije bila uvedena voda ni struja. Na gradilištu su radili radnici. Otac je dolazio na gradilište, više da nadgleda nego da radi, ali se jako dobro sjeća mame da je donosila hranu radnicima a ona joj je pomagala nositi. Tada je mama radila u Mesokombinatu. Mama je kupovala hranu. Hrana se pripremala tamo gdje su živjeli kao podstanari na Hostima 87. Bilo je dosta angažiranih radnika. Majka je svaki trenutak kad je mogla bila na gradilištu, svakodnevno. Ne može se sjetiti da bi i fizički sudjelovala u izgradnji. Na to gradilište ona je dolazila uvijek s majkom. Sjeća se kad su otišli u Austriju da je na tom prostoru gdje se gradila kuća ostalo materijala, cementa u vrećama, cigli, miješalica za beton.

119. Otac je pronalazio radnike, nadgledao ih i isplaćivao ih. Majka je u Mesokombinatu dizala kredit a što je išlo u gradnju. Otac je radio u „Vulkanu“, nakon toga je imao svoju pekaru zajedno s braćom. Pekara je bila na Zametu. Misli da je jedno vrijeme radio u proizvodnji. Ne zna o prihodima svojih roditelje. U Austriji su bili od 1994. god. do 2008. god. Znala je ovamo doći neredovito, uglavnom na školske ferije.

120. Mama iz Austrije ocu nije slala novac, ali otac im je znao poslat neredovito neke iznose, po šoferu autobusa. Kad su se vratili kuća je bila gotova, iako nije imala fasadu, ali je imala krov, prozore. U potkrovlje, koje je bilo uređeno uselili su se majka, brat i ona. Otac je u podstanarstvu. Živio je na Zametu u stanu za koji ona zna da je na ime ŽE s kojom otac i živi u izvanbračnoj zajednici. Suteren je njezin otac iznajmio ŽE za pekaru. Da li ona plaća najam i koliko, nije joj poznato. Međutim, otac da ime naknade za iznajmljivanje majci nije dao nikada nikakve novce.

121. Ta kuća ima suteren koji je poslovni prostor, onda prizemlje isto poslovni prostor, na prvom katu je neuređeni stan u kojem nitko ne živi i uređeno potkrovlje.

122. Pekara u kojoj je radio njezin otac nalazila se na Zametu, u kući njegovog brata. Ne zna čiji su bili strojevi u toj pekari. Ona je u Austriji završila 6., 7. i 8. razred i srednju Medicinsku školu za fizioterapeuta, to je u stvari bio 6-mjesečni tečaj. Ne može se sjetiti iznosa koji im je otac slao ali kad bi ga se tražilo, uvijek je govorio da nema.

123. Mama da je u Austriji radila u više domaćinstva, gdje je kuhala, peglala, čistila. Znala je rano ići i vraćala se kasno navečer. Ona je bila s bratom. Dok nije brat išao u školu znao bi s mamom ići na posao.

124. Kad bi došla iz Austrije tijekom ljeta najčešće bi boravila kod mamine sestre. Znala je ići na gradilište uglavnom sama. Prvi put se vratila u Rijeku kad je imala 15 godina, suteren je bio izgrađen kao i prizemlje. Potkrovlje tad nije bilo izgrađeno. Misli da je potkrovlje izgrađeno prije nego što su se vratili iz Austrije.

125. U potkrovlju se jako loše spava zato što u je u suterenu proizvodnja pekare pa se čuje tutnjava jer ventilacijska cijev prolazi kroz majčinu sobu. Čuju se razni zvukovi iz pekare, vrata peći, kolica na kojima se vozi kruh. I to je stalno tako od njihovog povratka 2008. god. 126. Pun. tužitelja stavlja primjedbu na iskaz svjedoka u pogledu stupnju izgrađenosti kad je svjedok otišao u Austriju i realizacije kredita na ime tužene.

127. Svjedokinja navodi da zna o kreditu iz razgovora roditelja.

128. Svjedok TE, nesrodan sa strankama je u bitnom iskazao da je on fasader, a angažiran je negdje 1992. - 1993. na predmetnoj nekretnini. On je tada bio pomoćni radnik i ravnao je teren. Na terenu su bili iskopi za temelje. U više navrata je dolazio i radio po par dana. I bio je plaćen po g. ĐE. Tuženu nije nikad vidio. O bračnom životu tužitelja ne zna ništa jer to je intimna stvar. Bio je ponovno angažiran kada se radila prva etaža na kući. Radio je s jednim čovjekom koji je bio isto ovdje na sudu, a to mu je rekao ME jer je i s njim radio. ME je zidao, a on ga je posluživao. U tom drugom navratu, bio je angažiran 15- 20 dana. Znao ih je u tom vremenu gazda počastiti. Nikakva ženska osoba nije na gradilište dolazila. Kad je treći put došao na tu nekretninu bio je zaposlen kod AČ, koji je sada pokojni. Taj gazda AČ se pogodio sa V za posao. Tada je radio žbukanje prostora u prizemlju te kuće. To je moralo biti negdje 1995., ili 1996. ili kasnije. Onda je opet s AČ žbukala se kuću izvana. Kuća je bila pod krovom. Radilo se o termo žbuci. Kuća je imala tri etaže. Čini mi se da kuća ima potkrovlje. Kuća ima i podrum ali tu nije radio. Na tom vanjskom žbukanju kuće radilo je pet, šest radnika. Znao ih je ovdje tužitelj počastiti s pićem. Nije vidio da bi došla supruga tužitelja na nekretninu. Na trećoj etaži radio je unutarnju žbuku. Tu je bilo pet radnika. Možda je to bilo 2003. Tada ČE u toj kući nije živio. Sjeća se da je u prizemlju bila pekara i to je bilo od ČE. Ima saznanje da tužitelj ima djecu, ali ih nije upoznao jer su tada bila u Austriji. Misli da ih je tužitelj plaćao od zarade koje je dobivao od pekare i pekarskih proizvoda. Kuća ni danas nema fasade, ali ima termo žbuku što je on radio. On je tu kuću vidio unazad dvije godine. Na kući se radilo 10 godina, a temelji su se počeli raditi kada je bio Domovinski rat. Čuo je da se gđa. AE vratila iz Austrije živjeti u toj kuću, a kada se vratila i da li još sada tamo živi, to ne zna.

129. Bilo je tu radova na radu na zemljištu, jer je bio neravan teren. On je bio tamo da bi mogao reći da li se teren treba minirati. Ta kuća ima dio koji je ukopan, a on je počeo raditi na prvoj etaži 1992. ili 1993, a koja je u ravnini sa zemljištem. Sjeća se betonskih blokova i karabita . Na toj kući radio je i njegov pok. brat, radio je ME, AČ, bilo je tu i dečki koji su zajedno s njim radili kod AČ. Poznaje on i CČ.

130. Svjedok FE je naveo da tužitelja poznaje, ali ne i tuženu. Bio je angažiran na kući za izradu krovišta, a pozvan je po tužitelju. Radio je i na zidanju potkrovlja. Tada je bio zaposlen, pa je kod tužitelja radio na crno. To je moralo bilo 1992., 1993. ali nije siguran. Moguće da je to bilo i kasnije. Bilo je par pomoćnika koji su s njim radili, a jedan od njih bio je TE, a poznaje i ME. Krov je bio betoniran, uz pomoć pumpe, a radilo se o kosoj betonskoj ploči. Prethodno je trebalo sve šalovati. Postavljala se i sva potrebna izolacija. On je donio potreban materijal. Materijal i radove platio je tužitelj. On suprugu tužitelja nije tada vidio. Radove su izvodili cca mjesec dana, dolazili su svaki dan. Ne sjeća se da li je bilo tada još angažiranih radnika koji bi radili na nekim dijelovima kuće. Kuća ima suteren. Tada je taj suteren tužitelj uređivao za pekaru. Nakon toga slijedi prva, druga etaža i potkrovlje. U toj kući tužitelj tada nije stanovao, a ne zna ni da li je netko drugi stanovao. Ne sjeća se da li je nešto bilo uređeno na kući za stanovanje. Čini mi se da je tužitelju supruga bila negdje vani u inozemstvu, ali ne zna gdje. Misli da tužitelj ima djecu, ali ih on nije vidio. Ta kuća ni sada nije gotova, nema fasade, a da li je unutra sve uređeno i gotovo ni to ne zna. Koliko zna gradnju te kuće financirao je tužitelj. To zna prema priči drugih koji su bili angažirani na gradnji kuće, jer je svih njih tužitelj angažirao i plaćao. Odakle mu novci kojim je plaćao radnike i materijal to ne zna. Nije mu poznato da bi se supruga tužitelja vratila živjeti u tu kuću. Ne zna kada je započela gradnja kuće. Teren na kojem je sagrađena kuća bio je jako strm ispod toga je bio neki dolac, pa je trebalo dosta radova izvesti na zemljištu prije gradnje.

131. ČE se bavio izradom pekarskih proizvoda, najprije je radio u jednoj pekari, a onda nakon toga u svojoj pekari u njegovoj kući.

132. Svjedok RE je naveo da tužitelja poznaje, a ženu i djecu mu ne poznaje. Čuo je da je bio u braku. Poznaju se iz kafića od 1991., 1992. Sada se manje posjećuju i druže. Zna da je stanovao negdje na Zametu blizu objekta kojeg ima sada. On mu je radio armaturu na toj kući na prvoj i na drugoj ploči u razdoblju od dvije i pol godine u trajanju od 20 dana. Plaćen je po ČE a prema odrađenim satima. Tako su bili plaćeni i drugi radnici, jer se o tome pričalo u kafiću. Bilo je i betoniranja. B je bio glavni majstor. ČE im je svaki dan donosio suhu hranu: burek, ćevape, a tu hranu je kupovao kod Z. Radio je na toj kući TE, Č, ĐČ. U jesen 1994. je počeo raditi prvu ploču, a druga možda godinu kasnije 1995. Tužitelj je radio u etapama jer nije imao toliko novaca. Nešto od tog materijala je pokupljeno na gradilištu ono što je falilo to je ČE donosio.

133. Na pitanje odakle novci tužitelju za gradnju kuće, svjedok navodi da je ČE prije toga imao kafić i pekaru sa bratom i u toj kući je bila pekara. Suteren je bio zauzet i tamo je bio jedan mali dućan za pekaru. Teren je bio nepristupačan pa je trebalo izvršiti puno iskopa, a radio se veliki potporni zid. On je bio u prolazu pa je vidio da se teren dugo pripremao, a i bageri su se angažirali. Od završenih iskopa pa do njegovog angažiranja možda je proteklo 5-6 mjeseci. Kuća se gradila 3- 4 godine. Krov je sigurno sagrađen tri godine od betonaže temelja. Kuća nema fasadu samo nabačenu grubu žbuku. Ti iskopi čini mu se da su bili početkom Domovinskog rata to je moralo biti 1992. Ili 1993. Više je tih bagerista dolazilo, tko je mogao iz firme doći, a plaćao ih je ČE.

134. Na primjedbu tužena da je hranu donosio ČE radnicima odnosno da nije bila kuhana hrana i da su prva i druga ploča rađene 1994. svjedok ističe da je siguran da je betonaža ploče bila u listopadu 1994. jer to zna po tome što se 1993. zaposlio u firmi, a to je bilo nakon što se zaposlio. Radio je kod tužitelja subotom i nedjeljom i izvan radnog vremena.

135. U ovom postupku sud je proveo vještačenje po sudskom vještaku Zoranu Samaržiji Hraniloviću, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je predmetna zgrada u naravi stambeno-poslovna zgrada koja se sastoji od podruma, suterena, prizemlja, kata i potkrovlja na kč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 606 m2. U podrumskoj etaži se nalazi poslovni prostor potpuno ukopan u teren, bez prozora na fasadi i ima zaseban ulaz s dvorišta s istočne strane. Sve etaže osim podruma povezane su unutarnjim dvokrakim stubištem. Podrumska i suterenska etaža nalaze se u funkciji pekare. Na katu je stambena jednoetažna jedinica, a interijer stana nije u cijelosti završen. U potkrovlju je izvedena jednoetažna stambena jedinica koja je završena i useljena. Površina kuće iznosi 517,77 m2.

136. Na nalaz vještaka primjedbe je iznijela tužena (list 300.-302. spisa) uspoređujući ga sa nalazom vještaka Jasminke Lilić koji je izrađen za potrebe ovosudnog spisa P- 3222/06 a odnosi se na istu nekretninu i vođen je među istim strankama. Također je podneskom na listu 353. -355. spisa usporedila nalaz vještaka Samaržije s nalazom vještaka sačinjenim po vještaku nevenu Čačiću samo 6 mjeseci ranije, koji je istu nekretninu procijenio u ovršnom postupku u iznosu od 415,000,00 €, a dostavljen je i nalaz vještaka Ivana Vučemila iz svibnja 2018.

137. Vještak Samaržija se očitovao na nalaz i primjedbe vještaka Čačića (list 246. - 251. spisa) te naveo tržnu vrijednost zgrade 559.000,00 €, te dostavio obračun najamnine za prostor suterena od lipnja 1994. do 2000. godine 26.629,32 € i za prostor suterena i prizemlja od 2000. do 2011. 121.941,59 €.

138.Tužitelj je tražio dopunu vještačkog nalaza radi iskazivanja idealnog suvlasničkog udjela stranaka.

139. Vještak Nastavno navodi da je tržna vrijednost predmetne nekretnine 560.000,00 €, a vrijednost izvedenih radova prema iskazu tužitelja (temelji suterena i betonska ploča) do lipnja 1994. na dan izrade nalaza iznose 153.000,00 €, a prema iskazu tužene 303,000,00 €., dok je vrijednost najamnine za prostor suterena i prizemlja u periodu od 2000. do 2011. iznosila 84.937,44 €.

140. Na ročištu održanom 23. srpnja 2024. vještak Zoran Samaržija Hranilović se očitovao na podnesak tužene od 19.03.2023. navodeći da je korisnu površinu zgrade izračunao na osnovu projekta izvedenog stanja koji je izrađen zbog legalizacije predmetne zgrade. Taj projekt je dan u autocedu u programu autoced i iz njega su izvučene točne površine koje su izračunate s propisanim koeficijentima iz pravilnika iz procjene nekretnine tako smatra da su te površine zgrade 100 % točne. Što se tiče garaže koje je skladište brašna i ona je prikazana u tom tlocrtu i ista je uzeta u obzir.

141. U odnosu na primjedbu vrijednost građevinskih radova odabrana je jedinična cijena građenja obiteljske kuće tip V-a.2 iz biltena standardan kalkulacija u visokogradnji gdje cijena iznosi 1.318,05 eura/m2 neto korisne površine. Taj tip zgrade je odabrao zbog samog opisa gradnji i materijala koji su korišteni tj. kalkulirani u opisu gradnje.

142. Što se tiče širokog iskopa točnu veličinu širokog iskopa nije moguće izračunati više jer da bi se ista točno izračunala trebalo bi imati geodetski snimak terena prije započinjanja bilo kakvih radova te geodetski snimak nakon izvedenih radova. Pošto je kuća već davno izgrađena, to se ne može točno utvrditi. Iz navedenog razloga prihvatio je iskazane količine iz elaborata odnosno nalaza vještaka Jasminke Lilić. U tu količinu iskopa obračunati su svi radovi pikiranja i odvoz viška materijala.

143. Na primjedbu iznesenu u toč. D koja se iznosi na vrijednost izvedenih radova do 1994. uračunati su svi radovi koji spadaju u suteren. Navodi se garaža. Ta garaža je spremište brašna i obračunato je u vrijednost suterena. Navodi da se o materijalu koji je bio deponiran na gradilištu, ne može očitavati jer ne zna koji je to materijal ni količinu istog i u tom smislu trebalo bi saslušati tuženu da točno navede o kojem se materijalu radi.

144. Na primjedbe iznesene pod toč. E vještak navodi da je garaža spremište brašna, što se tiče izračuna najamnine i primjedbe vještaka Čačića prihvatio je njegovu primjedbu koja se odnosi na suteren, pa je cijenu najamnine smanjio za 50 % pa da nalaz bude prema pravilniku o procjeni nekretnina onda je površinu obračunao sa 5,5 €.

145. Vezano za očitovanja na nalaz iz primjedbe vještaka Čačića tu su dvije krucijalne stvari zbog čega nalaz nije korektan, prvo on je poslovni dio zgrade procijenio po prihodovnoj metodi. Međutim zgrada nije etažirana tako da taj poslovni dio zgrade ne predstavlja posebni dio zgrade. S obzirom da to nije poseban dio zgrade ne može se prodati, pa isto tako ne može se procjenjivati prema prihodovnoj metodi. Jer upravo tržišna vrijednost nekretnine bi treba biti vrijednost koja se može postići na tržištu a ne može biti tržišna vrijednost nečega što se ne može prodati. S obzirom na navedeno smatra da je jedina pravilna metoda troškovna metoda procjene cijele zgrade. Druga stvar u odnosu na starost zgrade vještak Čačić navodi da je godina izgradanja 1986. a zgrada je stara 37 g., tada je izdana građevinska dozvola .Međutim izgradnja same zgrade započela je kasnije i u ovom današnjem obliku i uređenju izgrađena je prema iskazu stranaka tek 2005. g. U svojim izjavama u sudskom spisu tužitelj navodi da je do lipnja 1994. bila izgrađena samo betonska ploča i temelji suterena dok tužena tvrdi da su do lipnja 1994. bili izvedeni radovi na iskopu, podrumu, suterenu bez keramike, septička jama i okoliš. Iz tih iskaza se vidi da zgrada 1994. nije bila u cijelosti izgrađena, prema iskazu tužitelja samo betonska ploča i temelji suterena, a prema tuženoj podrum i suteren bez keramike i okoliša. Prema tome proizlazi da se ne može izračunati starost zgrade 37 g. 1986. kada je vidljivo da još nije izgrađena 1994. Vještak Čačić je umanjio vrijednost nečega čega nije ni bilo. Što se tiče održivog vijeka korištenja odabrao je korištenje od 120 g. Treba navesti da je vještak Jasminka Lilić odabrala vijek trajanja od 100 g., te je i on korigirao taj vijek trajanja zgrade na 100 g. Međutim tada je dobio minimalnu razliku u odnosu na procjenu kuće od 1.000,00 € što misli da nije bitno, pa prema tome ostaje kod svog osnovnog nalaza.

146. Na primjedbe tužitelja istaknute u podnesku od 31. svibnja 2024. vještak se očituje na način da je u stvari to bila vrijednost građevinski radova i to smanjena vrijednosti zbog starosti, to bi bilo 50.730,77 €, a ako se uzme u obzir da je polovicu vrijednosti od tužene onda se taj iznos dijeli na dva , pa je 25.365,38 kao njen udio i to podijeliti sa vrijednosti zgrade da se dobije postotak od 4,5% u suvlasništvu tužene na ime njenog udjela, odnosno iskazano u razlomku je 45/1000.

147. Vještak vezano za navode tužene u odnosu na njegovo očitovanje od 4. travnja 2025., je na ročištu održanom 19. ožujka 2025. naveo da što se tiče površine prostora koji su bili u najmu, obračunao je na osnovu danog podneska tužene u kojem se zahtjeva izračun visine zakupnine odnosno naknade za korištenje prostora suterena od 1994. do 2000.g., a od 2000. do 2011.g suterena, prizemlja, garaže i dvorišta. U tom podnesku se ne navodi podrum pa ga iz tog razloga nije niti obračunao. Međutim moguće je da tužena omaškom nije navela podrum u svom podnesku pa je s obzirom na navedeno ponovno napravio izračun najamnine s tim da je ubacio i površinu podruma.

148. Vještak naglašava da se dio suterena koji se koristio kao skladište brašna, zapravo radilo o posebno izdvojenoj prostoriji i da stoga to nije uzeto u obzir.

149. Tužitelj navodi da se u tom prostoru nije držalo ništa, a skladište brašna je bilo unutar prostora pekare, gdje se držalo 5 paleta, odnosno 5t brašna. Prostor koji se sada spominje kao skladište brašna on je namijenio za garažu i stavio je garažna vrata, međutim nije se koristio niti kao garaža.

150. Vještak navodi da ako se doda ta garaža odnosno skladište brašna od 19,46 m2 onda bi taj izračun po pun. tužene bio u redu. Također vještak navodi da ova vrijednost 117,09 prikazana je u Tabeli i služi za obračun međuvremenskog izjednačenja.

151. Razlika u obračunu između njega i drugog vještaka iz ovrhe je u tome što su uzimali različitu godinu izgradnje predmetne nekretnine. Vještak Čačić je uzeo godinu izgradnje prema projektu, u vrijeme kada nešto još nije bilo izgrađeno, a on je uzeo vrijeme izgradnje prema iskazu stranaka. To je jedan od osnovnih elemenata razlike ali ima ih još o čemu se on očitovao u svom ranijem podnesku.

152. Sud u ovom postupku nije prihvatio prijedlog tužene da se provede drugo vještačenje, jer je ocijenio da je vještak Zoran Samaržija Hrnanilović zadaću određenu po sudu izradio u skladu s pravilima struke, a za što je dao jasna objašnjenja a naročito u usporedbi sa vještačenjem vještaka Čačića i Lilić.

153. Sud je TČ, kćerku stranaka pozvao na ročište 09. travnja 2025. kako bi se utvrdilo koji je njezin iskaz točan, u ovom ili ranijem postupku kad je saslušavana na okolnost izgrađenosti sporne nekretnine kad je s bratom i majkom u lipnju 1994. otišla u Austriju, a obzirom na njezin podnesak sudu koji prileži na listu 334. spisa. Međutim, poziv za istu ostao je neuručen.

154. Sud je utvrdio slijedeće relevantne činjenice za presuđenje u ovoj pravnoj stvari:

- stranke su brak zaključile 27. 07.1981.

- U njihovom braku rođeno je dvoje djece, kćerka FČ **.**.1982. i sin ĆE **.**.1992.

- Kupoprodajni ugovor kojim je kupljen teren na kojem je sagrađena sporna nekretnina sačinjen je između RČ kao prodavatelja i i GE i AE kao kupca, s tim da je kao kupac potpisan samo GE, i da na ugovoru nije naveden datum njegovog sačinjavanja, ali datum ovjere potpisa u tijelu državne uprave je bio 26.09.1983. (list 4.-5. spisa),

- Tužena je sa djecom otišla u Austriju 13.06.1994.

- Stranke su bile podstanari u vrijeme odlaska tužene s djecom u Austriji, a tuženik je bio podstanar do 2002/2003., kad se uselio u potkrovlje predmetne kuće,

- Stranke nisu podizale kredit za gradnju kuće,

- Stranke su se razvele pred općinskim sudom u Rijeci, presudom posl. broj P- 3712/2004, a kojom presudom je mlt. ĆE povjeren na stanovanje majci, dok je GE bio u obvezi doprinositi za sina uzdržavanja od 01.08.2024., kao i za AE od 12.02.2007. iznos od 1.460,00 kn ,

- Odlukom Županijskog suda u Rijeci Gž 1845/2008 preinačena je visina uzdržavanja za mlt. ĆE , a za AE datum ostvarenja prava na uzdržavanje,

- Tužena se sa djecom vratila u predmetnu nekretninu u kolovozu 2008. i koristila stan u potkrovlju,

- Tužitelj je zaposlen od 1969. a u mirovini je od 2017. a tužena je zaposlena od 1980., dok je u mirovini od 2023.

155. Među strankama je sporno u kojem stupnju izgrađenosti je bila predmetna nekretnina po odlasku AE s djecom u [adresa], **.**.1994. te o količini građevinskog materijala koji je tada ostao na gradilištu, kao što je bilo sporno čijim sredstvima je kupljeno zemljište na kojem se predmetna nekretnina sagradila.

156. Prema tužitelju stupanj izgrađenosti 1994. po odlasku tužene je bio vro mali, pripremljen je teren za gradnju kuće, izvršeni su iskopi za temelje bili su betonirani, a materijala je na gradilištu bilo malo, dostatno za izgradnju podruma i eventualno suterena. Međutim, u kasnijim iskazima tužitelja, isti je, što se bližio predmet zaključenju sve više smanjivao stupanj izgrađenosti objekta u vrijeme odlaska tužene, te naveo da su temelji bili iskopani i šalovani, ali ne i betonirani, a prva ploča na samim temeljima da nije bila betonirana. Međutim, ovdje tužitelj GE a u ovosudnom spisu P-3222/2006 (priklopljen) tuženik je na listu 28. tog spisa u odgovoru na tužbu dostavljenom na ročištu 12. veljače 2007. jasno naveo da su na spornoj nekretnini prilikom odlaska AE bili iskopani temelji za kuću i postavljena betonska ploča.

157. Po iskazu tužene, temelji su u vrijeme njezinog odlaska bili betonirani, kao i prva ploča, izgrađeni podrum i suteren, sa betoniranom pločom iznad suterena koja je bila na razini ceste. Na gradilištu da je bilo materijala dostatnog za završetak kuće do pod krov, pa čak i nešto crijepova.

158. Po iskazu tužitelja zemljište je kupljeno dijelom njegovom ušteđevinom, a dijelom pozajmicom koju mu je dao brat, a koju je on bratu vratio nakon odlaska tužene u Austriju.

159. Po iskazu tužene u vrijeme kupnje terena ona i tuženi su živjeli zajedno, a teren nije bio skup i kupljen je njezinom plaćom, kao što je ona sa svojom plaćom sve do odlaska u Austriju financirala gradnju kuće, plaćala troškove domaćinstva, dok je tužitelj svoju zaradu, koja je njoj bila nepoznata trošio na društvo, kavanu i žene.

160. Tužena smatra da bi u stvari ona morala biti samovlasnica predmetne nekretnine obzirom da je puno radila, a zbog fizičkog i psihičkog nasilja koju je tuženik vršio nad njom i djecom, pa je bila primorana otići u Austriju, gdje je sama vodila računa o dvoje zajedničke djece, dok je tužitelj bio slobodan i bez obveza prema djeci.

161. Budući da su se stranke pozivale na ovosudni spis P- 3712/2004 (razvod braka) na listu 18. tog spisa se nalazi iskaz AE gdje jasno navodi da su u vrijeme njezinog odlaska u Austriju bili betonirani temelji i 1. ploča, a ne podrum i suteren, kako je to kasnije u ovom postupku utvrđenja bračne stečevine isticala. Takav iskaz dala je i FČ, kćerka stranaka u spisu P-3712/2004 na poleđini lista 39. stavak 2. na ročištu 03. travnja 2006. gdje je navela da su one otišle u Austriju negdje 1994. kuća je bila u izgradnji, tj. otac je počeo graditi kuću kad su otišli, jer je tada bila samo temeljna ploča.

162. U ovom postupku i tužitelj i tužena bitno mijenjaju svoj iskaz u odnosu na stupanj izgrađenosti sporne nekretnine u vrijeme odlaska AE u [adresa] u lipnju 1994. u odnosu na ranije vođene postupke, na način da ga prilagođavaju svojim interesima.

163.S obzirom na navedeno sud je kao stupanj izgrađenosti predmetne nekretnine u lipnju 1994. kad je tužena s dvoje tada mlt. djece otišla u Austriju uzeo da su bili iskopani i betonirani temelji i nad njima prva, temeljna ploča. Tada stranke nisu bile opterećene uspjehom u sporu utvrđenja bračne stečevine.

164. Također je uzeto kao točno da je na gradilištu ostala određena količina materijala, za izgradnju podruma i dijela suterena, ali nikako dostatno za izgradnju kuće do krova, jer se materijal nabavljao postepeno po etapama gradnje.

165. Međutim, kako je tužena od kupnje terena na kojem je građena kuća upisana u ½ dijela, tužitelj sukladno zakonu nije mogao mijenjati suvlasnički omjer svojom voljom, već je mogao za rad na kući od odlaska tužene u Austriju postaviti obvezno pravno zahtjev, odnosno potraživati isplatu na ime svog naknadnog ulaganja (sudska praksa Gž-276/75 od 24.07.1975., Gž-674/62 od 31.05.1962. i Rev-437/73 od 08.05.1974. Gž -3560/00-2 od 22. 10.2002. Županijski sud u Zagrebu). Međutim, tužitelj u ovom postupku to nije učinio, pa je sud odlučio kao u izreci ove presude.

166. O parničnim troškovima ovog postupka sud je odlučio temeljem čl. 154. stavak 1. ZPP-a, dostavljenog troškovnika tužene (list 493.-494 spisa), Tbr. 7. stavak 1. i Tbr. 52. stavak 3), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 138/23).

167. Obzirom da je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom, tuženoj je u obvezi namiriti iznos od 5. 500,00 €, a koji se odnosi na sastav tužbe, pristup na 21 ročište (200.00 € po ročištu), za pristup na ročište 16.09.2014. i 17.04.2019. iznos od 100,00 € po ročištu, za sastav tri obrazložena podneska 05.12.2022., 21.03.2024. i 08.04.2025. 200,00 € po podnesku, te za sastav podnesaka 09.06.2014., 20.11.2015. i 03.11.2020. 100,00 € po podnesku, dok je s preostalim iznosom troškova, kao nepotrebnim i neosnovanim, odbijena.

U Rijeci, 18. lipnja 2025. god.

Sudac:

Višnja Seršić-Gržetić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Na ovu presudu može se uložiti žalba u roku od 15 dana od njezina primitka. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

Pun. tužiteljice

Pun. tuženika

Tužitelj oslobođen plaćanja pristojbi za 80%