REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: Us I-736/2025-4
[adresa] Đ 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja ĐT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Nataša Maletić, odvjetnica u Puli, Giardini 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (OIB: 91547293790), Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu, 18. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/25-01/33, URBROJ: 344-116/7-25-02 od 7. travnja 2025. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/25-01/33, URBROJ: 344-116/7-25-02 od 7. travnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda u Puli – Pola, KLASA: UP/I-102-05/25-01/212, URBROJ: 2168-27-214/16-25-02 od 19. veljače 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na novčanu naknadu.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/25-01/33, URBROJ: 344- 116/7-25-02 od 7. travnja 2025. tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 14. svibnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da nije sporno da je zahtjev za novčanu naknadu podnio 31. siječnja 2025. ali ističe, da mu je 30. siječnja 2025. na posljednji dan roka podnošenja zahtjeva, onemogućeno podnošenje predmetnog zahtjeva. Istaknuo je da je na zadnji dan roka odlučio podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, pa se 30. siječnja 2025. uputio najprije u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Područni ured Pula, radi provjere okolnosti temeljem kojih mu je utvrđen status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, a nakon što je tamo završio, uputio se u Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Pula, kako bi u roku podnio zahtjev za novčanu naknadu, ali je onemogućen u tome, jer na nijednom od dva šaltera u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnom uredu Pula, nije bio ovlaštenih radnika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Naveo je, da je neko vrijeme čekao ne bi li netko od zaposlenih došao, ali kako se polako bližio kraj radnom vremenu, tužitelj da je napustio Područni ured Pula. Istaknuo je, da suprotno navodima tuženika iznesenim u obrazloženju osporavanog rješenja se ne može očekivati od tužitelja koji nije pravnik ,da je zahtjev mogao podnijeti putem pošte ili se obratiti bilo kojem drugom zaposleniku tuženika. Također ,tužitelj je naveo da se predmetni slučaj dogodio u razdoblju kad je tužitelj bio u teškoj obiteljskoj situaciji, jer mu je otac posljednjih mjeseci na dugotrajnom bolovanju te zbog te situacije ostvaruje minimalne prihode, a tužitelj je taj koji skrbi o svojoj obitelji te da unatoč primanjima majke, nalazi se u teškoj financijskoj situaciji već mjesecima zbog financijskih izdataka vezanih uz liječenje i brigu oko vlastitog oca. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 7. travnja 2025., a predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 10. lipnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer nije sporno da je tužitelju posljednji radni odnos bio u razdoblju od 10. listopada 2023. do 31. prosinca 2024. kod poslodavca Vesna Loborika d.o.o., odnosno da je tužitelju radni odnos prestao 30. prosinca 2024., a zahtjev za novčanu naknadu je podnio 31. siječnja 2025. , zbog čega je prvostupanjskim rješenjem od 19. veljače 2025. odbijen zahtjev tužitelja za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, jer je tužitelj propustio podnijeti zahtjev u roku propisanom člankom 47. stavak 1. točka 1. Zakona o tržištu rada ("Narodne novine", broj 118/18, 32/20, 18/22, 156/23 i 152/24, u nastavku teksta: Zakon). Navedenu odlučnu činjenicu tužitelj u tužbi niti ne spori, a svoje navode iz tužbe da nije potkrijepio nikakvim dokazima, slijedom čega da nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu članka 47. stavak 2. Zakona. Iz svega navedenog proizlazi, da je tužitelj propustio se prijaviti u Zakonom propisanom roku od dana prestanka radnog odnosa i podnijeti zahtjev za novčanu naknadu, a svoje navode da je bio onemogućen u prijavi na Zavod, nije dokazao, niti je dokazao da se iz opravdanih razloga propustio prijaviti i podnijeti zahtjev za novčanu naknadu, slijedom čega je osporavano rješenje tuženika zakonito pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je sud bez održavanja rasprave, na temelju članka 98. stavak 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Člankom 47. stavom 1. Zakona propisano je, da p ravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba kojoj je prestao radni odnos, ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, prestanka privremene nesposobnosti za rad, odnosno rodiljnog dopusta nakon prestanka radnog odnosa.
6. Stavak 2. istog članka Zakona propisuje, da nezaposlena osoba koja zbog opravdanog razloga propusti rok za prijavu iz stavka 1. ovoga članka, može se prijaviti i podnijeti zahtjev Zavodu u roku od osam dana od dana prestanka razloga koji je prouzročio propuštanje roka, a najkasnije 60 dana od propuštanja roka iz stavka 1. ovoga članka.
7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da se tužitelj prijavio u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda, Područnog ureda Pula, 31. siječnja 2025. kada je ujedno podnio zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a razmjenom podataka s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje utvrđeno je, da je tužitelju posljednji radni odnos dio u razdoblju od 10. listopada 2023. do 31. prosinca 2024. kod poslodavca Vesna Loborika d.o.o., odnosno da je posljednji dan radnog odnosa bio 31. prosinca 2024., a tužitelj je zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu podnio 31. siječnja 2025. slijedom čega je prvostupanjskim rješenjem od 19. veljače 2025. odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na novčanu naknadu pozivom na odredbu članka 47. stavak 1. Zakona. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 7. travnja 2025. na način da je žalba tužitelja odbijena i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a nakon čega je tužitelj osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika pokrenuo upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.
8. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da je zahtjev za novčanu naknadu predao 31. siječnja 2025. iz razloga što mu je bilo onemogućeno podnošenje predmetnog zahtjeva u roku, a sve imajući u vidu da na niti jednom od dva šaltera u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnom uredu Pula, nije bilo ovlaštenih radnika tuženika, ukazuje se tužitelju, da je pravilno tuženik postupio kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja sukladno članku 47. stavak 1. točki 1. Zakona, jer je tužitelj zahtjev za novčanu naknadu podnio nakon proteka propisanog roka iz članka 47. stavak 1. Zakona, a sve imajući u vidu da mu je radni odnos prestao 31. prosinca 2024., a da je zahtjev prvostupanjskom tijelu podnio 31. siječnja 2025.
9. Također, ovaj sud smatra da tužitelj nije bio onemogućen u podnošenju zahtjeva, jer se mogao obratiti bilo kojem zaposleniku prvostupanjskog tijela radi podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu ili je takav zahtjev mogao podnijeti putem pošte preporučeno s povratnicom ili elektroničkim putem, slijedom čega nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu članka 47. stavak 2. Zakona. Osim navedenog, tužitelj se imao mogućnost informirati od djelatnika Zavoda kome da se dalje obrati kako bi dobio pravilnu i pravodobnu informaciju o ostvarenju svojih prava ukoliko nije zatekao na šalteru nikoga od zaposlenika prvostupanjskog tijela, a što isti također nije učinio, a u svezi s tim se očitovala u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu i gospođa M navodeći da tužitelj nije naveo niti vrijeme kada je došao na Zavod kako bi se mogao utvrditi sporni trenutak kada je isti sukladno njegovim navodima bio onemogućen prijaviti se i podnijeti zahtjev za novčanu naknadu te je istaknula da je u tijeku dana mogao postojati trenutak kada na šalteru nije bilo privremeno nikog, jer se pred kraj radnog vremena, zbog prirode posla dokumenti prikupljeni u tijeku dana ne dostavljaju savjetnicima u rad, no u prizemlju Zavoda da je zaštitar kako bi se tužitelj mogao vratiti i informirati kome da se prijavi dalje u svezi informiranju o svojim pravima, o čemu bi dobio pravilne i pravodobne informacije ukoliko doista na šalteru nije bilo nikoga.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 18. lipnja 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
- opunomoćenici tužitelja Nataši Maletić, odvjetnici u Puli, Giardini 9
- tuženiku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Središnjem uredu, Zagreb, Savska cesta 64
