Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Povrv-5/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužitelja Cash-expert S. L., Avenida Diagonal 468/8/22, Barcelona, Španjolska, OIB: 45946454923, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD Nadramija i partneri d.o.o. Zagreb, Kranjčevićeva 10, protiv tuženika ČC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave 13. svibnja 2025. u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužitelja odvjetnika IC i tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mile Fajdića iz Gospića poslovnog broja Ovrv-87/2021, UPP/OS-Ovrv-7/2021 od 17. studenog 2021. kojim se nalaže tuženiku ČC da tužitelju Cash- expert S. L., isplati iznos od 2.070,48 eura (slovima: dvijetisućesedamdeseteurai četrdesetosamcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 278,72 eura od 23. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura od 22. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 530,89 eura od 21. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 331,81 eura od 1. listopada 2021. do isplate, te

- na iznos od 331,81 eura od 1. listopada 2021. do isplate,

a koje se izračunavaju od dospijeća svakog pojedinog obroka do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju Cash-expert S. L. da tuženiku EC naknadi troškove postupka u iznosu od 750,00 eura (slovima: sedamstopedeseteura) uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. lipnja 2025. do isplate, a koje se izračunavaju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj (tada ovrhovoditelj) je 4. listopada 2021. podnio prijedlog za ovrhu kojim potražuje isplatu iznosa od 15.600,00 kuna (u sadašnjoj valuti 2.070,48 eura konvertirano uz fiksni tečaj konverzije 7,53450) i isplatu zakonskih zateznih kamata. Javni bilježnik Mile Fajdić iz Gospića je donio rješenje na temelju vjerodostojne isprave o ovrsi broj Ovrv-87/2021, UPP/OS-Ovrv-7/2021 17. studenog 2021.

2. Tuženik (tada ovršenik) je pravovremeno podnio prigovor na predmetno rješenje o ovrsi u kojem navodi da ovršenik osporava i osnovu i visinu tražbine. Ovršenik ništa ne duguje ovrhovoditelju. Istaknuo je i prigovor zastare. Ovrhovoditelj i ovršenik su sklopili ugovor o zajmu ES-20-51011 kojim je ovrhovoditelj odobrio ovršeniku zajam u iznosu od 15.000,00 kuna na period od 180 dana, plativo u 6 rata, uz pristojbu u iznosu od 10.500,00 kuna umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 150,00 kuna. Sukladno otplatnom planu, ovršenik je trebao vratiti 25.500,00 kuna. Ovršenik se u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazio u teškom materijalno stanju, a ugovor je potpisao da bi osigurao sredstva za život. Ovršenik smatra da je taj ugovor ništetan na temelju čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao lihvarski ugovor jer je ovrhovoditelj iskoristio stanje nužde ovršenika. Osim toga, ugovor je tipski, unaprijed formuliran od strane ovrhovoditelja i o njegovim odredbama se nije pregovaralo, te iste nisu bile jasne i razumljive ovršeniku, što je suprotno s načelom savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama. Ovršenik je, kao potrošač, bio doveden u situaciju „uzmi ili ostavi“. Ovrhovoditelj smatra da vjerodostojna isprava na temelju koje je donijeto pobijano rješenje o ovrsi nije podobna za ovrhu. U odnosu na visinu potraživanja, ovršenih ističe da je izvršio uplate iznosa glavnice predmetnog zajma, zbog čega dug ne postoji. (list 40 - 44 spisa) Zbog prigovora je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ).

3. Tužitelj je u podnesku od 5. ožujka 2025. (list 132-136 spisa) naveo da je tuženik kao zajmoprimac s tužiteljem kao zajmodavcem 24. studenog 2020. sklopio ugovor broj ES-20-51011 na daljinu elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, što je dostatno za postojanje ugovora o zajmu u skladu s čl. 499. ZOO-a. Takav ugovor može biti sklopljen u bilo kojoj formi. U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici zajmodavca tuženik je zatražio zajam u ukupnom iznosu od 15.000,00 kuna (1.990,97 eura) i obvezao se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 10.500,00 kuna s krajnjim dospijećem dana 23. svibnja 2021.

4. Sklapanje ugovora uređeno je čl. 4. i 5. Općih uvjeta. Nakon što je tuženik podnio zahtjev za odobrenje zajma, podnio odgovarajuću dokumentaciju, te poslao SMS kojim potvrđuje isplatu, iznos je plaćen na njegov bankovni račun. Upoznavanje s Općim uvjetima prije sklapanja ugovora o zajmu i izričita izjava odnosno potvrda tuženika da Opće uvjete prihvaća u potpunosti i bez zadrški, te da se s njima izričito slaže, predstavlja apsolutno bitan uvjet odobrenja zajma od strane zajmodavca te je bez istog nemoguće sklopiti ugovor o zajmu. Označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici zajmodavca, tuženik je dao svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, te izričito izjavio da će ih se pridržavati. Prihvatom Općih uvjeta, tuženik je sukladno odredbi čl. 5. istih dostavio presliku svoje bankovne kartice Raiffeisen banke iz kojeg je vidljiv broj istog, presliku svoje osobne iskaznice te izvod po računu, kao i platnu listu. Temeljem navedenog ugovora, tuženik je za isplatu iznosa zajma sukladno čl. 6. Općih uvjeta poslao SMS poruku na broj tužitelja s tekstom ''ŽELIM ISPLATU ODOBRENOG ZAJMA ES-20- 51011“.

5. Tužitelj je tuženiku 24. studenog 2020. isplatio novčani iznos od 14.850,00 kuna (odnosno 15.000,00 kuna umanjeno za 150,00 kuna troškova obrade zajma), dok se tuženik obvezao vratiti iznos od 15.000,00 kuna, uvećan za 10.500,00 kuna pristojbe, sukladno čl. 7. i 8. Općih uvjeta, i to najkasnije 23. svibnja 2021. Navedenim radnjama, sklopljen je ugovor o zajmu elektroničkim putem, sukladno čl. 247., čl. 286. i čl. 293. Zakona o obveznim odnosima.

6. Sukladno čl. 10. Općih uvjeta, na dan dospijeća zajma zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili prolongirati rok otplate te je dužan na bankovni račun zajmodavca uplatiti iznos pristojbe prolongata u visini od 20% od neotplaćene glavnice uvećano za iznos troška obrade prolongata zajma. Nadalje, na stranici tužitelja, na koju je tužena pristupila svojevoljno, jasno je vidljivo objašnjenje pojma prolongata.

7. U ugovoru o zajmu ES-20-51011 u točki 1.6. jasno piše kako zajmodavac ima pravo jednostrano otkazati ugovor u slučaju kada zajmoprimac kasni s isplatom bilo koje rate, u kojem slučaju cjelokupni ostatak duga i ukupan iznos pristojbe dospijevaju na naplatu danom otkaza ugovora te se otkaz ugovora dostavlja zajmoprimcu putem elektroničke pošte. Sukladno odredbama ugovora zajmodavac je raskinuo ugovor o zajmu budući da tuženik nije platio ratu do dospijeća niti u naknadnom roku od 5 dana po dospijeću prve rate čime je na naplatu došao ukupni iznos dugovanja.

8. Tuženik je na ročištu 27. ožujka 2025. osporio da je ugovor sklopljen.

9. Tijekom postupka pročitani su izvod iz knjige otvorenih stavki od 30. rujna 2021. (list 8 i 9 spisa), izvod iz Trgovačkog registra u Barceloni s ovjerenim prijevodom (list 11 – 17 spisa), preslika ugovora o zajmu ES-20-51011 (list 46 spisa, opet list 175 spisa), otplatni plan ES-20-51011 (list 47 i 48 spisa, opet list 176 i 177 spisa), potvrde o plaćanju (list 49 – 57 spisa), Opći uvjeti ugovaranja zajma tužitelja (list 132 – 154 spisa), tabela zajmova i tabela pristojbi prolongata na hrvatskom i španjolskom (list 155 - 162 spisa), preslika bankovne kartice tuženika (list 163 spisa), preslika osobne iskaznice tuženika (list 164 i 165 spisa), fotografija tuženika s osobnom iskaznicom (list 166 spisa), nečitljiva fotografija (list 167 spisa), popis transakcija s tekućeg računa broj [broj bankovnog računa] (list 168 – 171 spisa), obračun plaće za listopad 2020. za tuženika (list 172 spisa), ispis tekstualnih poruka (list 173 spisa), ispis realiziranog kunskog platnog naloga Croatia banke (list 174 spisa), aneksi 2 – 6 ugovora o zajmu broj ES-20-51011 od 24. listopada 2020. (list 178 - 182 spisa), otplatni plan – prolongat od 28. prosinca 2020. (list 183 - 185 spisa), otplatni plan – prolongat od 23. veljače 2021. (list 186 - 188 spisa), otplatni plan – prolongat od 24. ožujka 2021. (list 189 - 191 spisa), otplatni plan – prolongat od 29. travnja 2020. (list 192 - 194 spisa), otplatni plan – prolongat od 25. svibnja 2021. (list 195 - 197 spisa), otplatni plan – prolongat od 5. srpnja 2021. (list 198 - 200 spisa), otkaz ugovora ES-20-51011 od 30. rujna 2021. (list 201 spisa), saslušana je svjedokinja KC (list 228 i 229 spisa), te tuženik (list 229 spisa).

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. U ovom postupku nije sporno da je tuženik 2020. od tužitelja zatražio isplatu zajma u iznosu od 15.000,00 kuna kojeg je trebao vratiti u 6 obroka počevši od prosinca 2020. do svibnja 2021., kao da je u 6 navrata tražio prolongat otplate za što je svaki put platio pristojbu prolongata.

12. Sporno je je li ugovor o zajmu uopće sklopljen, je li predmetni ugovor zelenaški ugovor i time ništetan, obvezuju li tuženika opći uvjeti tužitelja ako se o njima nije pregovaralo, postoji li dug tuženika po predmetnom ugovoru, je li tražbina zastarjela, visina duga, kao i je li ovršni postupak pokrenut na temelju vjerodostojne isprave.

13. U ugovoru o zajmu ES-20-51011 je navedeno da je zajmodavac zaprimio zajmodavčev zahtjev za odobrenje zajma 24. studenog 2020. Istog dana je zajmodavac obavijestio zajmoprimca da mu je odobren zajam od 15.000,00 kuna, na period od 180 dana, plativo u 6 rata, uz pristojbu od 10.500,00 kuna. Zajmoprimac je putem SMS poruke 24. studenog 2020. zatražio isplatu zajma, pa mu je isti dan zajmodavac isplatio 15.000,00 kuna umanjeno ne naknadu obrade u iznosu od 150,00 kuna.

14. Otplatni plan po ugovoru ES-20-51011 prikazuje da je tuženik trebao platiti ukupno 25.500,00 kuna u 6 obroka. U svakom obroku je trebao vratiti 2.500,00 kuna glavnice, a preostali dio rate bi otpao na pristojbu, i to (od prosinca 2020. do svibnja 2021.) mjesečno 3.000,00 kuna, 2.500,00 kuna, 2.000,00 kuna, 1.500,00 kuna 1.000,00 kuna i konačno 500,00 kuna.

15. Iz priloženih potvrda o plaćanju je vidljivo da je tuženik uplatio prvu ratu od 2.900,00 kuna 23. kolovoza 2021., prolongat od 2.650,00 kuna 24. ožujka 2021., ratu od 500,00 kuna 26. lipnja 2021., prolongat od 3.150,00 kuna 28. prosinca 2020., prolongat od 2.650,00 kuna 24. ožujka 2021., prolongat od 2.650,00 kuna 25. svibnja 2021., preostali dug po prolongatu od 2.150,00 kuna 5. srpnja 2021., prolongat od 2.650,00 kuna 22. veljače 2021., i prvu ratu od 5.500,00 kuna 27. siječnja 2021.

16. Čl. 10.3. Općih uvjeta ugovaranja zajma tužitelja (dalje: OU) je ugovoreno da zajmoprimac može, u slučaju nemogućnosti plaćanja zajma u dogovorenom roku, zatražiti prolongat roka otplate Zajma za što je dužan na bankovni račun koji navede zajmodavac uplatiti iznos pristojbe prolongata u visini od 20% od neotplaćene glavnice uvećano za troškove obrade prolongata zajma.

17. Na fotografiji na listu 166 spisa se vidi tuženik fotografiran s prednjom stranom svoje osobne iskaznice.

18. S ispisa tekstualnih poruka na listu 173 spisa se vidi da je tuženik 24. studenog 2020. zatražio isplatu po odobrenom zajmu ES-20-51011, a u šest navrata, u prosincu 2020., te veljači, ožujku, travnju, svibnju i srpnju 2021. je tražio prolongat zajma ES-20-51011.

19. Iz kunskog platnog naloga broj 3140150 Croatia banke je vidljivo da je tužitelja tuženiku isplatio iznos od 14.850,00 kuna po ugovoru ES-20-51011.

20. Iz otplatnih planova – prolongat je vidljivo da je tuženik platio tužitelju pristojbu prolongata od 3.000,00 kuna (i naknadu prolongata od 150,00 kuna) 28. prosinca 2020., pristojbu prolongata od 2.500,00 kuna (i naknadu prolongata od 150,00 kuna) 22. veljače 2021., pristojbu prolongata od 2.500,00 kuna (i naknadu prolongata od 150,00 kuna) 24. ožujka 2021., pristojbu prolongata od 2.500,00 kuna (i naknadu prolongata od 150,00 kuna) 29. travnja 2021., pristojbu prolongata od 2.500,00 kuna (i naknadu prolongata od 150,00 kuna) 25. svibnja 2021. i pristojbu prolongata od 2.500,00 kuna (i naknadu prolongata od 150,00 kuna) 5. srpnja 2021.

21. Ispitana na raspravi 13. svibnja 2025., tuženikova supruga KC je, u bitnome iskazala da su 2020. godine bili u teškoj financijskoj situaciji. Suprug je preko internetske stranice, misli hrvatske, doznao za ponudu tužitelja i kontaktirao ih putem poruka. Cjelokupni posao oko sklapanja ugovora je obavljen putem poruka, pa je tako i njezin suprug dao pristanak. Nitko ih nikada nije pitao u kakvom se financijskom stanju nalaze u trenutku sklapanja ugovora o zajmu. To je bilo vrijeme korone, ona sam bila bez posla, a suprug je bio sezonac. Pročitali su ugovor, ali nisu niti o jednom dijelu mogli pregovarati. Zbog nužde je suprug pristao platiti iznos.

22. Tuženik je na raspravi 13. svibnja 2025., u bitno, iskazao da je doznao za tužiteljevu ponudu na internetu. Stranica je bila strana, ali je oglas bio na hrvatskom jeziku. Tužitelj ima svoju stranicu na hrvatskoj domeni. Prilikom sklapanja ugovora ga nisu pitali za njegovo financijsko stanje, ali su tražili da dostavi platnu listu. Tada je bio sezonski zaposlen i na njoj su bila vidljiva primanja u sezoni, uz međusezonska primanja ovisno o broju radnih sati u sezoni. Niti o jednoj stavci ugovora nije pregovarao, ali ga je potpisao i vratio potpisan primjerak. Misli da mu nikada nisu dostavili njihove opće uvjete.

23. Iz svih izvedenih dokaza, prije svega, zaključak koji sud može izvesti je da, suprotno tvrdnjama tuženika, predmetni ugovor o zajmu jest sklopljen i nije ništetan.

24. Do sklapanja predmetnog ugovora o zajmu je došlo 24. studenog 2020. S obzirom da je tužitelja pravna osoba sa sjedištem u [adresa], a tuženik fizička osoba s uobičajenim boravištem u [adresa], njihov odnos ima međunarodni element, pa je mjerodavno pravo utvrđeno na temelju čl. 25. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, br. 101/17, dalje: ZMPP) koje upućuje na primjenu Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (SL 177 od 4. srpnja 2008., dalje: Rim I). Uredba Rim I u čl. 6. st. 1. propisuje da, ne dovodeći u pitanje članke 5. i 7., ugovor koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik (a) provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili (b) bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu, te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti. Iz niza okolnosti ovog ugovora, između ostalog iz navoda da je tuženik doznao za tužiteljevu ponudu preko oglasa na hrvatskoj internetskoj stranici i da tužitelj ima svoju internetsku stranicu na hrvatskoj domeni, da su i ugovor i OU na hrvatskom jeziku, da je u čl. 6.1. OU propisano da se potvrda sklapanja ugovora o zajmu šalje SMS porukom na broj hrvatskog nacionalnog pozivnog broj [broj telefona] ali i da, recimo čl. 20.1. OU deklarira da su ti opći uvjeti u skladu sa španjolskim i hrvatskim zakonima, sud zaključuje da su ispunjeni uvjeti da bi se ovaj ugovor ocijenio kao potrošački, pa se na njega primjenjuje pravo države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, odnosno hrvatsko pravo.

25. Iako tuženik smatra da bi ugovor na daljinu bio sklopljen elektroničkim putem kad su se stranke suglasile u bitnim sastojcima ugovora u skladu s čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), predmetni ugovor je odnos iz potrošačkog ugovora, pa se kao specijalna norma primjenjuje čl. 66.a st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP) koji određuje trenutak sklapanja ugovora kao trenutak kad potrošač, nakon primitka ponude, dostavi trgovcu potvrdu svoje suglasnosti o sklapanju ugovora. Tužitelj je dostavio u spis preslike tužiteljeve kartice tekućeg računa, zatim presliku osobne iskaznice, fotografiju tuženika koji drži svoju osobnu iskaznicu, zatim ispis tekstualnih poruka koje je tuženik poslao tužitelju od kojih ona od 24. studenog 2020. glasi „ŽELIM ISPLATU ODOBRENOG ZAJMA ES-20-51011“. Čl. 6.1. ugovoreno je da nakon što tražitelj zajma primi odgovor zajmodavca kojim ga ovaj obavještava da je njegov zahtjev odobren, te zatraži od zajmodavca isplatu zajma slanjem SMS poruke sadržaja „ŽELIM ISPLATU ODOBRENOG ZAJMA ES-XX-XXXXX“ (gdje XX-XXXXX predstavlja broj zajma) na broj [broj telefona], smatrat će se da je ugovor o zajmu sklopljen, te će zajmodavac izvršiti prijenos zajma na bankovni račun koji je zajmoprimac naveo u zahtjevu za zajam. Tužitelj je dostavio potvrdu u isplati iznosa od 14.850,00 kuna (15.000,00 umanjeni za 150,00 kuna troška obrade zajma) na tuženikov račun u Croatia banci. Tuženik je dostavio dokaz da je u više navrata uplaćivao iznose raznih visina tužitelju, što na ime dužnih rata, što prolongata, te je u šest navrata tražio produljenje roka otplate zajma (prolongat). Sve to nedvojbeno ukazuje da je predmetni ugovor o zajmu ne samo sklopljen već i ispunjen. Konačno, sam tuženik je iskazao da je potpisao ugovor i dostavio ga tužitelju. Iako je ta tvrdnja u suprotnosti s drugim dokazima koji ukazuju na to da je ugovor sklopljen SMS porukom, to ukazuje na postojanje i volje da se ugovor sklopi i formalnog čina njegovog sklapanja.

26. Doduše, predmet ugovora je davanje zajma, dakle financijska usluga, pa je tužitelj bio dužan tuženiku prije sklapanja ugovora dostaviti prethodne obavijesti u skladu s čl. 81. st. 1. i 2. u vezi s čl. 82. – 85. ZZP-a. Teret dokaza da je dostavio prethodnu obavijest je na trgovcu (čl. 93. st. 1. ZZP-a), ali posljedica propuštanja dostave prethodne obavijesti nije ništetnost ugovora, već daje potrošaču pravo na jednostrani raskid ugovora kojeg potrošač, tuženik u ovom predmetu, nije iskoristio.

(čl. 92. st. 1. ZZP-a)

27. Ugovor je, dakle, sklopljen, a nije ni ništetan kao zelenaški ugovor. Čl. 329. st. 1. ZOO-a definira zelenaški ugovor kao ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Takav ugovor je ništetan. No, da bi neki ugovor bio zelenaški, potrebno je ispuniti dva kumulativna uvjeta: prvi, da je vjerovnik iskoristio stanje nužde ili teško materijalno stanje dužnika, njegovo nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost; drugi, da vjerovnik s dužnikom ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Prvi od dva kumulativna uvjeta u ovoj situaciji nije ispunjen. Nema niti jednog dokaza da je tužitelj znao za tuženikovo teško financijsko stanje (i tužitelj i njegova supruga iskazuju da tužitelj nije znao za njihovo financijsko stanje), a da ne govorimo da je tužitelj iskoristio tuženikovo nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost o ikome. Međutim, tuženikova protučinidba jest u nerazmjeru s tužiteljevom činidbom, i tu leži razlog zbog kojeg treba odbiti tužbeni zahtjev.

28. Tuženik je uzeo zajam od tužitelja u iznosu od 15.000,00 kuna, a obvezao se vratiti glavnicu uvećanu za nešto što tužitelj naziva „pristojbom“ u ukupnom iznosu od 10.500,00 kuna u roku od šest mjeseci. Čl. 499. st. 1. ZOO-a propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Čl. 500. st. 1. ZOO-a propisuje se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate. Kamata je naknada koju zajmoprimac plaća zajmodavcu za pozajmljivanje njegovog novca. Iako u predmetnom ugovoru o zajmu nema ugovorene kamate, tuženik je dužan platiti ono što tužitelj naziva „pristojbom“, a što je zapravo naknada za pozajmljivanje tužiteljevog novca, dakle – kamata.

29. Čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-a propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U čl. 8.1. OU je ugovoreno da će zajmodavac predati zajmoprimcu otplatni plan u kojem će biti navedeni svi iznosi zajma sa svim troškovima i naknadama te bankovni račun zajmodavca na koji se moraju uplaćivati navedeni iznosi. Otplatni plan koji su sudu dostavili identičnog i tužitelj i tuženik otkriva da je tuženik za 6 mjeseci za pozajmljenih efektivnih 14.850,00 kuna bio dužan vratiti nevjerojatnih 25.500,00 kuna. Time je tuženik, kao potrošač, stavljen u očitu neravnotežu prema tužitelju, pa je odredba o visini tzv. „naknade“ ništetna na temelju čl. 49. ZZP-a.

30. Sama ugovorna odredba o „naknadi“, zapravo kamati, nije ništetna jer je to jedna sasvim uobičajena ugovorna odredba. Zajmovi s kamatom su puno češći od beskamatnih zajmova. A kad je kamata ugovorena, ali nije ugovorena njezina visina (jer je odredba o visini ništetna po ZZP-u kao specijalnom zakonu u odnosu na ZOO), onda vrijedi zakonska predmnjeva da (između osoba od kojih barem jedna nije trgovac) je kamatna stopa visine četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. (čl. 26. st. 3. ZOO-a) Stopa zakonskih zateznih kamata je definirana u čl. 29. st. 2. ZOO- a, pa se u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Prosječna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za polugodište koje je prethodilo polugodištu sklapanja ugovora 24. studenog 2020. je iznosila 2,89% („Narodne novine“, br. 75/2020), pa je kamatna stopa između osoba od kojih bar jedna osoba nije trgovac 5,89%. Dakle, jedna četvrtina te stope bi bila 1,47%. Ako se ta kamatna stopa uračuna na polugodišnje razdoblje povrata jednostavnim kamatnim računom se dobije da je tuženik trebao vratiti, povrh glavnice, 109,15 kuna, a ne 10.500,00 kuna.

31. Osim što je u ovom postupku bilo potrebno pravilno imenovati „naknadu“ kao kamatu, potrebno je i „prolongat“ nazvati ispravno – novčana kazna. Iako je u čl. 12. OU propisano da se zbog kašnjenja u plaćanju plaćaju zakonske zatezne kamate, čl. 10. propisuje i „prolongat“ u iznosu od 20% od neotplaćene glavnice, on u stvarnosti služi istoj svrsi kao i ugovorna kazna. Čl. 350. st. 3. ZOO-a propisuje da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Ta norma je prisilne naravi, pa je odredba OU o „prolongatu“ ništetna na temelju čl. 322. st. 1. i 324. st. 1. ZOO-a.

32. Tuženik je, vidljivo je iz priloženih potvrda o uplatama, platio ukupno 24.800,00 kuna, što na ime povrata zajma, što na ime ništetnog „prolongata“. Time je tuženiku platio i glavnicu i kamatu, i još dobrano preplatio dužni iznos. Zbog tog razloga tužbeni zahtjev treba u cijelosti odbiti, pa sud neće obrazlagati osnovanost ostalih prigovora tuženika.

33. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu, pa ima pravo na naknadu troškova na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Tuženiku se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak nagrade za sastavljanje prigovora na rješenje o ovrsi od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 11. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa), što uvećano za PDV iznosi 250,00 eura,

- trošak sastavljanja podneska od 18. veljače 2025. od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8. 1. u vezi s Tbr 7. 1. Tarife, što uvećano za PDV iznosi 250,00 eura, te

- trošak zastupanja na ročištu 27. ožujka 2025. od 200,00 eura, s skladu s Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, uvećano za PDV 250,00 eura,

pa ukupni priznati trošak tuženiku iznosi 750,00 eura.

34. Odbijaju se sljedeći troškovi:

- trošak sastava podneska od 18. ožujka 2025. jer je dostavljen sudu prekasno da bi se mogao dostaviti suprotnoj stranicu, pa je došlo do povrede čl. 299.a. ZPP-a,

- trošak sastava podneska od 9. travnja 2025. jer je u njemu samo iznijeto procesno stajalište vezano uz pravovremenost podneska od 18. ožujka 2025., a taj podnesak nije potreban za vođenje ovog postupka jer tuženikov uspjeh u ovom sporu ne ovisi o podnesku od 18. ožujka 2025., bitno iz podneska od 18. ožujka 2025. (da tuženik osporava da je ugovor uopće sklopljen) je ionako iznijeto na pripremnom ročištu 27. ožujka 2025., dok je ostali sadržaj podneska od 18. ožujka 2025. ponavljanje argumenata iz prigovora na rješenje o ovrsi,

- trošak pristojbe na presudu od 134,32 eura jer je, na temelju čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 118/18 i 51/23), pristojbe za odluke prvostupanjskog suda dužna platiti osoba koja pokreće postupak, dakle, tužitelj.

35. Na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pa su tuženiku dosuđene kamate na priznati trošak koje teku od dana presuđenja.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 18. lipnja 2025.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.