REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-674/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ŽC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri (OIB: 01831852538), u Rijeci, Palmotićeva 70, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, u Samoboru, Mirnovečka ulica 23a, radi ukidanja dozvole za boravak i rad te protjerivanja iz Republike Hrvatske, 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: UP/I-216-02/25-23/7279, URBROJ: 511-19-40-25-2 od 6. svibnja 2025. godine.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. Tuženik je dužan u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, da tužitelju ŽC nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora. Ako tuženik u ostavljenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zatezne kamate, koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate.

r i j e š i o  j e

Danom izvršnosti ove presude prestaje vrijediti odgodni učinak određen rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Us I-674/2025-3 od 12. lipnja 2025., ako odgodni učinak ne prestane vrijediti već prije nastupa izvršnosti presude, istekom razdoblja iz točke II. tog rješenja.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/25-23/7279, URBROJ: 511- 19-40-25-2 od 6. svibnja 2025. ukinuta je dozvola za boravak i rad izdana ovdje tužitelju (državljaninu treće zemlje - Republike Kosovo) s rokom važenja od 21. ožujka 2025. do 20. ožujka 2026., tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske i određena mu je zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od dvije godine od dana napuštanja Republike Hrvatske, uz ostale prateće odluke. Osporavano rješenje doneseno je u ponovnom postupku, nakon što je prijašnje rješenje doneseno u ovoj upravnoj stvari poništeno presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 8/2025-4 od 19. veljače 2025. godine.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tuženik se u ponovnom postupku nije pokorio upravnosudskoj presudi od 19. veljače 2025. godine. Osporavano rješenje uopće nije obrazloženo. Povrijeđeno je pravo tužitelja na sudjelovanje u postupku. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, uz vraćanje predmeta na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen), uvećano za zatezne kamate od dana donošenja presude do dana isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tuženik je 28. travnja 2025. zaprimio negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije. Tužitelj i njegov poslodavac saslušani su na zapisnik. U postupku je utvrđeno pravo stanje stvari, uz pravilnu primjeru mjerodavnih odredaba Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25). Obrazloženje rješenja sadržava propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, a naznačena je i uputa o pravnom lijeku. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Izvanraspravnim rješenjem od 12. lipnja 2025. određen je odgodni učinak tužbe do 30. studenoga 2025. ili do drugog datuma koji Sud do tada odredi, te je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere prema kojoj tužitelj nije dužan napustiti Republiku Hrvatsku i Europski gospodarski prostor do donošenja konačne odluke u ovome sporu. Razlozi izneseni za odluke sadržane u tom rješenju strankama su poznati.

5. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 98. t. 3. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Prijašnja upravnosudska presuda od 19. veljače 2025. donesena je, u bitnome, zbog manjkavog obrazloženja osporavanog rješenja i zbog toga što dostavljenom spisu predmeta ne prileži negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije.

7. Sljedeći su razlozi za usvajanje tužbenog zahtjeva u ovom upravnom sporu.

7.1. Ovdje osporavano rješenje tek je neznatno opširnije obrazloženo u odnosu na rješenje poništeno presudom od 19. veljače 2025. godine. No, sadržaj obrazloženja rješenja od 6. svibnja 2025. ne udovoljava standardima dostatnosti i relevantnosti, niti odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). U osnovi, to je obrazloženje ograničeno na paušalnu tvrdnju da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i za javni poredak Republike Hrvatske, uz navođenje i samo djelomično citiranje primijenjenih pravnih normi.

7.2. Usto, tuženik ni u ovome sporu, pri dostavi Sudu spisa predmeta upravnog postupka uz odgovor na tužbu, nije dostavio negativno mišljenje Sigurnosno- obavještajne agencije.

7.3. Tužitelju tijekom upravnog postupka ni u najkraćim crtama nije predočeno zbog čega je Agencija dala negativno mišljenje.

7.4. Tužitelju je u upravnom postupku tek formalno pružena mogućnost izjašnjenja. Naime, iz zapisnika o uzimanju izjave tužitelja od 6. svibnja 2025. proizlazi da je tom prilikom tužitelju samo priopćeno da ne ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za boravak i rad, jer tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske. Iz sadržaja zapisnika slijedi da je tužitelju pružena mogućnost tek da potvrdi da je s time upoznat, uz najavu osporavanja odluke tuženika.

7.5. Naposljetku, tuženik u ponovnom postupku nije u postupio prema pravnom shvaćanju i primjedbama suda, iako je njima bio vezan (članak 151. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS).

8. Pri takvom stanju stvari, Sudu ne preostaje drugo nego da poništi osporavano rješenje tuženika, u skladu sa člankom 117. stavkom 1. ZUS-a. Predmet je ujedno vraćen tuženiku na ponovni postupak, uzevši u obzir prirodu stvari, te očitu potrebu da tuženik uskladi način rješavanja ovog predmeta i svoje procedure s ustavnim, konvencijskim i zakonskim standardima pravičnog postupka, te s time povezanom prevladavajućom upravnom praksom Ministarstva unutarnjih poslova.

9. Pri izvršenju ove presude tuženik je dužan voditi računa i o sljedećem. U okviru odlučivanja o protjerivanju državljanina treće zemlje potrebno je razmotriti i obrazložiti i opće te posebne zaštitne odredbe iz članaka 182. i 191. Zakona o strancima. Mjerodavni mogu biti i konvencijski kriteriji razvijeni načelnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava (izraženi npr. u predmetu V protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 80343/17, presuda od 24. studenog 2020.). Što se tiče korištenja klasificiranih podataka, u prethodnom razdoblju razvijena je domaća upravna, upravnosudska i ustavnosudska praksa koja upućuje na potrebu da stranka, ovisno o okolnostima konkretnog predmeta, u dovoljnoj mjeri bude upoznata s razlozima za negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije, pri čemu bi ključni razlozi trebali biti poznati i nekoj od službenih osoba Ministarstva unutarnjih poslova koje rješavaju odnosni predmet, uz propisano certificiranje dijela službenih osoba za pristup klasificiranim podacima. U tom pogledu kao orijentir mogu poslužiti, primjerice, načelna stajališta iznesena u sljedećim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske: broj U- III-2086/2016 od 13. ožujka 2018.; broj U-I-1007/2012 i dr. od 24. lipnja 2020.; broj U- III-5170/2024 od 12. ožujka 2025. godine. Prema iskustvu ovog Suda, sve dosad izneseno u ovoj točki obrazloženja postalo je unutar posljednjih nekoliko godina prevladavajući način postupanja Ministarstva unutarnjih poslova pri rješavanju predmeta koji uključuju korištenje klasificiranih podataka, a djelomice i u praksi vezanoj protjerivanje državljana trećih zemalja. Neke od ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova razvile su u pogledu odlučivanja o protjerivanju i drugim mjerama za povratak stranca primjere dobre upravne prakse (primjerice, Postaja pomorske i aerodromske policije Pula - Pola). Ako tuženik, kao policijska postaja, ne raspolaže odgovarajućim resursima za cjelovito rješavanje pojedinih upravnih stvari, potrebno je da zatraži stručnu pomoć nadležnih ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, umjesto ustrajavanja na donošenju rješenjâ koja ne udovoljavaju propisanim postupovnim standardima i za koja nije realno da mogu uspješno proći upravnosudsku kontrolu. Na koncu, očito je da se tuženik ponovno oslonio samo na minimalni sadržaj predloška rješenja. Predlošci (tzv. šprance) akata mogu biti koriste u upravnoj djelatnosti, ali često nisu dovoljni za valjano obrazlaganje rješenja, već je taj sadržaj potrebno dopuniti izlaganjem prilagođenim odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a i okolnostima konkretnog predmeta.

10. Točka III. izreke presude temelji se na članku 119. stavku 4. ZUS-a, vezano uz članak 151. stavak 2. toga Zakona.

11. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

12. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23), u okviru troškovnika podnesenog u tužbi, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koju tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, dok se odluka o zateznim kamatama kao dijelu troškova spora temelji na članku 144. stavku 4. ZUS-a.

13. Postane li ova presuda izvršna prije isteka odgodnog učinka tužbe određenog izvanraspravnim rješenjem od 12. lipnja 2025., daljnje trajanje odgodnog tužbe učinka postalo bi bespredmetno. Zbog toga je odlučeno kao u rješenju uz presudu.

U Rijeci 17. lipnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).