Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-234/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ivice Raguž, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Grgurić, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženika Raiffeisen bank d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB:53056966535, zastupan po OD Glamuzina&Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj: P- 545/2024. od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj: P-545/2024. od 9. siječnja 2025. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj: P- 545/2024. od 9. siječnja 2025., utvrđena je ništetnom odredba članaka 2. stavak 3. Ugovora o kreditu od 16. svibnja 2007. sklopljen između stranaka u dijelu u kojem se određuje da je kamatna stopa promjenjiva ( točka I. izreke), kao i odredba članka 6. istoga Ugovora u dijelu u kojem se određuje da se protuvrijednost mjesečnog anuiteta podmiruje u kunama obračunato po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije isteka dospijeća ( točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju na ime preplaćenog iznosa po izmijenjenim kamatnim stopama i na ime povišenog deviznog tečaja švicarskog franka isplati iznos od 3.915,34 eura odnosno 29.500,16 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci ( točka III. izreke) kao i da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 2.691,86 eura ( točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti odnosno prije svega odbaciti jer da je žalba nepravodobna.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prije svega treba reći da žalba tuženika nije nepravodobna i nije u spis predana dana 27. siječnja 2025. kako to tužitelj u odgovoru na žalbu navodi. Tuženik je prema Obavijesti o primitku elektroničkog podneska koja se nalazi u spisu u sustavu za komunikaciju sa sudovima elektronskim putem predao žalbu dana 24. siječnja 2025. te prema tome nije nepravodobno da bi ju trebalo odbaciti.

7. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. , 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) kad je dopustio preinaku tužbe.

Prvostupanjski sud je naime pravilnom primjenom odredbe članka 190. stavak 2. i stavak 3. Zakona o parničnom postupku dopustio preinaku tužbe koji tužbeni zahtjev je tužitelj konačno postavio nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

Osim toga na sastanku Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. zauzet je stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a slijedom toga i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita.

9. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 16. svibnja 2007. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.079,10 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF sa rokom otplate od 72 mjeseca uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana te da je kredit u cijelosti otplaćen.

10. Knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreno tužitelj platio više ukupno 29.500,16 kuna odnosno 3.915,34 eura.

11. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" 96/03) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

12. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog sud u Zagrebu broj: P-1401/2012 u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

13. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017 a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove je zauzeo pravni stav o tijeku i nastupu zastare pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa. Zastarni rok od 5 godina iz članak 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. lipnja 2019., zastara nije nastupila.

14. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 16. svibnja 2007., a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu na ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Osim toga člankom 502. c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina pretplate.

17. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

18. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi i na isplatu, tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj a od dana stjecanja.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20. Slijedom izloženog valjalo je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 18. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin