Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-144/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ljiljane Milina predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ankica Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, Odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3326/2019-30 od 13. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 3326/2019-30 od 13. siječnja 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 041-50-3939928 koji su 27. veljače 2007. sklopili tužitelj MA kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu kojim je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,20% godišnje (točka I izreke presude), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.759,24 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli neisplaćeni iznos razlike od dospijeća do isplate (po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope – točka II izreke), utvrđene su ništetnim odredbe navedenog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarske franke (CHF) (točka III izreke) i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 35.313,77 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli neisplaćeni iznos razlike od dospijeća do isplate (po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli – točka IV izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 823,76 kn (točka V izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 11.824,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana (točka VI izreke presude).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prigovora provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza, ističe bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Ističe i prigovor zastare i prigovara tijeku zatezne kamate na dosuđene iznosa, pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu tuženiku troškova žalbe.

3. Protiv dijela presude pod točkom V izreke žalbu je pravovremeno podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. ZPP. Ističe da je sud samoinicijativno, bez zahtjeva tuženika, izvršio prijeboj i uračunavanje razdoblja kada je tečaj CHF bio manji od početnog tečaja, pri čemu je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje presude u pobijanom dijelu i usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu troška žalbe, a podredno ukidanje pobijanog dijela i vraćanje predmeta u tom dijelu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu izjavljeni.

5. Žalbe su osnovane.

6. Prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, što čini upitnim i pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 27. veljače 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 041-50-3939928, tužitelj MA kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor), temeljem kojeg je tuženik odobrio tužitelju kredit za kupnju novog vozila, u iznosu od 33.232,27 CHF u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatnu stopu od 5,20 % godišnje i to promjenjivu sukladno Odluci kreditora, s rokom otplate 84 mjeseca, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, da je tijekom utuženog razdoblja tuženik mijenjao kamatnu stopu, da je kredit otplaćen 31. ožujka 2014. i ne radi se o kreditu koji je konvertiran (stranke nisu sklopile dodatak Ugovora).

8. Sporno je između stranaka jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno da ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. Sporno je da li je potraživanje tužitelja u zastari, te visina utuženog potraživanja.

9. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., dalje: ZZP/03.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).

10. Prema odredbi članka 82. točka 19. istog Zakona, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

11. Člankom 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15 i 14/19., dalje: ZZP/14.) je propisano da se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Prema članku 3. Direktive Vijeća 93/13 Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva), kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati ne njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.), a iz odredbe članka 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi (stavak 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (stavak 2.).

13. Prigovor zastare nije osnovan. Prvostupanjski sud je prigovor zastare odbio kao neosnovan, uz poziv na općepoznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima i u tom dijelu za svoju odluku je dao jasne razloge i presuda se u tom dijelu može ispitati.

14. Tužitelj je podnio tužbu za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja valute švicarski franak (dalje: CHF) u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita i promjenjive kamatne stope. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uskladio je tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, a prvostupanjski sud je utvrdio da je svoje protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe iskazao tek na ročištu od 8. prosinca 2021., nakon proteka roka, pa se smatra da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe (točke 19. i 20. obrazloženja presude).

15. Tužbeni zahtjev je prvostupanjski sud djelomično odbio kao neosnovan (točka V izreke presude), smatrajući da je kod izračuna preplate potrebno uzeti u obzir i negativne tečajne razlike, odnosno umanjiti iznos za koji tužiteljica potražuje isplatu za razdoblje kada je tečaj CHF bio manji od početnog.

15.1. Tužitelj ističe da on u razdoblju kada je tečaj valute u kojoj je sklopljen Ugovor bio niži nije ništa primio, odnosno nije ništa više stekao temeljem predmetnog Ugovora u odnosu na početno stanje, vezano za promjenu tečaja ugovorene valute CHF, te da se stoga ne radi o stjecanju bez osnove.

15.2. Protivno žalbenim navodima tužitelja, tuženik je u više navrata tijekom postupka predložio da se kod izračuna razlike između početnog otplatnog plana i stvarno uplaćenih iznosa uzme u obzir i razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja (pa tako već i na pripremnom ročištu od 9. studenog 2020.), da bi u podnesku od 4. studenog 2021. istaknuo i prigovor prijeboja (stranice 216 spisa).

16. Osnovan je prigovor tuženika da prvostupanjski sud nije izveo dokaze po prijedlogu tuženika, zbog čega činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

17. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku izraženo shvaćanje kako je suprotan odredbi članka 81. stavka 4. ZZP/03 kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka, koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

17.1. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

17.2. Uvažavajući shvaćanje iz navedene odluke Ustavnog suda, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1135/2023-2 od 3. siječnja 2024. izraženo je pravno shvaćanje da sud ne može u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica (čime je odstupljeno od ranije prakse Vrhovnog suda, izraženih pravnih shvaćanja u Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

18. Tuženik je u podnesku od 29. kolovoza 2020. predložio saslušanje tužitelja, radi utvrđenja da se o predmetnim odredbama ugovora, o načinu promjene kamatne stope i primjeni valutne klauzule, pojedinačno pregovaralo te da su tužitelju tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici ugovaranja promjenjive kamatne stope i vezanja kredita uz tečaj CHF, odnosno, o postojanju pregovora glede ugovornih odredbi u odnosu na koje tužitelj traži utvrđenje njihove ništetnosti (stranice 111-118 spisa, s prilozima).

18.1 Uvidom u spis je utvrđeno da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka ostao kod prijedloga za saslušanjem tužitelja, na ročištu održanom 9. studenog 2020. (stranice 126-127 spisa).

19. Prvostupanjski sud je na ročištu održanom 9. studenog 2020., prije zaključenja prethodnog postupka, raspravnim rješenjem usvojio sve dokazne prijedloge stranaka, osim prijedloga tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja (prijedlog je odbijen kao nepotreban, stranice 126-127 spisa).

19.1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi zbog čega je odbio prijedlog tuženika za saslušanje tužitelja, s pozivom na sudsku praksu, tada važeću u istovrsnim predmetima (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

20. Osnovan je stoga žalbeni prigovor da je odbijanjem izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja, po prijedlogu tuženika, tuženiku onemogućeno dokazivati pod kojim uvjetima je sklopljen Ugovor o kreditu, odnosno da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da je tužitelj bio upoznat s posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te da se stoga ne radi o nepoštenim, ni ništetnim ugovornim odredbama.

21. Slijedom toga, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, pa je za sada upitna i pravilna primjena materijalnog prava, odredaba ZZP/03., u vezi s odredbama ZZP/14., koji je usklađen s Direktivom i odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO).

22. Budući da je radi otklanjanja uočenih nedostataka potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom, uvažene su žalbe tužitelja i tuženika, ukinuta pobijana presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu (članak 370. ZPP).

23. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke, odlučiti o izvođenju dokaza saslušanjem tužitelja, po prijedlogu tuženika, na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama (i osporavanja izravne primjene utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača), te izvesti eventualno druge predložene dokaze koje ocijeni potrebnim za utvrđivanje odlučnih činjenica, pa će ocjenom svih izvedenih dokaza donijeti novu i zakonitu odluku, uz pravilnu primjenu materijalnog prava i pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, u skladu sa člankom 221.a ZPP i za svoju odluku dati jasne razloge.

24. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP, kako je odlučeno pod točkom II. ovog rješenja.

Sisak, 18. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Milina