REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-2098/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja VZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Vukelić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Bjelovaru, Antuna Mihanovića 8B, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, (OIB: 95131524528), Zagreb, Trg N. Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci (OIB: 03377753055), Građansko-upravni odjel, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi priznavanja statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/21-01/991, URBROJ: 522-4/1-1-2-21-4 od 3. studenoga 2021., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Zagreba, KLASA: UP/I-564-01/19- 031/306, URBROJ: 251-24-02-21-19 od 1. ožujka 2021., odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 10. lipnja 2019., za priznavanje statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (u nastavku teksta: HRVI) po osnovi bolesti PTSP-a i oboljenja sluha, te za ponovnu procjenu oštećenja organizma na temelju ozljede noge (koljena) 26. srpnja 1991. godine.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-562-02/21-01/991, URBROJ: 522-4/1-1- 2-21-4 od 3. studenoga 2021., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pozivom, u bitnome, na nalaz i mišljenje nadležnog tijela vještačenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, upućuje na dijelove medicinske dokumentacije za koje smatra da idu u prilog njegovom traženju i tvrdi, u bitnome, da nalaz i mišljenje na kojem se temelji osporavano rješenje tuženika nije objektivan niti je sastavljen u skladu s pravilima struke. Zbog toga smatra da je činjenično stanje utvrđeno pogrešno i nepotpuno, što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 4.280,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja. Dodaje, u bitnome, da tužitelj, na kojem je u ovome sporu teret tvrdnje o činjenicama i teret predlaganja dokaza u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva, ne obrazlaže zbog čega stručno-medicinska utvrđenja drugostupanjskog tijela vještačenja ne smatra valjanima. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Ovaj spor izvorno je vođen pod poslovnim brojem Us I-577/2023. Prvostupanjskom presudom, poslovni broj: Us I-577/2023-13 od 22. veljače 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tužitelja, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom, poslovni broj: Usž-1430/2024-2 od 4. rujna 2024. poništio navedenu prvostupanjsku presudu, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, radi provedbe sudskog vještačenja u odnosu na bolesti psihe po vještaku odgovarajuće specijalizacije (psihijatrije). Spor je pred Upravnim sudom u Rijeci nastavljen pod poslovnim brojem Us I-2098/2024.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, te u spisu ovoga spora.

6.1. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu na sporne stručno-medicinske okolnosti izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Provedena su dva sudska vještačenja.

6.2. Vještačenje je najprije povjereno Medicini rada, Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu. Predstavnica ustanove vještačenja prim. dr. sc. ZZ, dr. med., specijalistica medicine rada i sporta, stalna sudska vještakinja medicine rada, iznijela je nalaz i mišljenje u pisanom obliku, uz dodatno izlaganje na raspravi.

6.3. U nastavku spora, nakon donošenja drugostupanjske presude od 4. rujna 2024., vještačenje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji prof. prim. dr. sc. Elizabeti Dadić-Hero, dr. med., specijalistici psihijatrije, supspecijalistici socijalne psihijatrije. Na ročištu za raspravu održanom 4. lipnja 2025. Sud je, u skladu sa člankom 92. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), strankama iznio dodatne napomene u okviru raspravnog izlaganja sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Elizabeti Dadić-Hero (str. 45 spisa spora). Raspravnim rješenjima odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tim rješenjima, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6.4. U pogledu odbijanja prijedloga tužitelja za izvođenje dokaza dodatnim sudskim vještačenjem po novoj osobi vještaka na umu je potrebno imati i da ovdje nema kolidirajućih mišljenja između sudskih vještaka, niti između njihovih nalaza i mišljenja te nalaza i mišljenja institucionalnih vještaka (mutatis mutandis npr.: Ustavni sud Republike Hrvatske, t. 14. obrazloženja odluke, broj: U-III-285/2022 od 29. svibnja 2025.).

6.5. Raspravnim rješenjem od 4. lipnja 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za izuzeće sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Elizabete Dadić-Hero, zbog razloga navedenih u tom rješenju.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. HRVI je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (članak 12. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, „Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB).

9. Netom citirana normativna definicija HRVI sadržava sljedeće kumulativne pretpostavke: (1) status hrvatskog branitelja; (2) oštećenje organizma od najmanje 20 %; (3) zbog rane, ozljede, zatočeništva (zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili zatočeništva u neprijateljskom logoru) ili bolesti (ako je bolest neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske). Izostanak makar jedne od ovih pretpostavki zapreka je za priznavanje statusa Z. U konkretnom slučaju sporna je drugonavedena pretpostavka (u odnosu na ozljedu desnog koljena), kao i trećenavedena pretpostavka – uzročno-posljedična veza s ratnim angažmanom (u odnosu na bolest PTSP i bolest sluha).

10. Smisao i svrha odredbe članka 12. stavka 1. ZHB-a nije priznavanje statusa HRVI svim hrvatskim braniteljima kod kojih može postojati veza između konkretne bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu, već priznavanje tog statusa kada je nedvojbeno dokazana neposredna uzročno-posljedična veza između ratnog angažmana i dotičnih zdravstvenih tegoba, uz kontinuitet liječenja.

11. Dokazna sredstva kojima se dokazuje činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHB-a propisana su člankom 180. toga Zakona. Za ovu vrstu predmeta naročito su važne odredbe članka 180. točaka g) i h) ZHB-a. Navedene odredbe glase:

„Prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se sljedećim:

(…)

g) medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede jest dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva h) medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva“.

12. Tuženikovo rješenje temelji se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenima od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, vijeća viših vještaka od 26. listopada 2021. godine. Prema nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka, psihička bolest tužitelja i njegova bolest sluha ne mogu se dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, uvažavajući činjenicu da je do oslabljenog sluha došlo izvan ratnih okolnosti s višegodišnjim vremenskim odmakom od razvojačenja te da nema s time povezane prijave o okolnostima stradavanja. Što se tiče bolesti psihe, nije evidentirano redovito psihijatrijsko liječenje, nije učinjeno psihologijsko testiranje, a tužiteljevo zdravstveno stanje nije takvo da bi zahtijevalo češće posjete psihijatru, dnevnobolničko ni hospitalno liječenje, niti ozbiljniju primjenu psihofarmakoterapije. U odnosu na ozljedu desnog koljena nema elemenata koji bi govorili o pogoršanju stanja. Uz to, tužitelj je za vrijeme ratnog angažmana zadobio povredu desnoga, a ne lijevog koljena.

13. Ključni dio nalaza i mišljenja ustanove vještačenja Medicine rada, Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu (u nastavku teksta: Institut) glasi:

„Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, koja uključuje i zdravstveni karton tužitelja za razdoblje 1991.-1998. i 2006.2018.g., vidljivo je da je tužitelj u djetinjstvu prebolio meningitis te je kraće vrijeme nakon toga uzimao profilaktičnu antiepileptičku terapiju bez pojave epileptičnih ataka. U travnju 1991.g. liječen je uz kraće bolovanje radi istegnuća ligamenata desne prepone, a u srpnju 1991.g. je bio na bolovanju 2 tjedna zbog pogoršanja psihičkog stanja u smislu razvoja neurotske reakcije. Dana 26.7.1991.g. je u tijeku borbene akcije skočio sa drugog kata stambene zgrade te je tom prilikom zadobio lakšu tjelesnu ozljedu u vidu natučenja desnog kuka i koljena bez koštanih ozljeda. Ova ozljeda je hospitalno konzervativno liječena u trajanju od tjedan dana nakon čega je provedena rehabilitacija fizikalnom terapijom. Tužitelj je u kolovozu 1991.g. u jednom navratu psihijatrijski pregledan sa propisanom terapijom antidepresivom i anksiolitikom radi reaktivnog psihičkog poremećaja. U rujnu 1991. g. tužitelj je uganuo lijevi gležanj tijekom bolovanja koje je koristio u razdoblju 26.7. - 9.10.1991.g. (oko 2,5 mjeseca). Potom tužitelj nije kontroliran niti liječen radi posljedica ozljede desnog kuka i koljena te psihičkog poremećaja do 1998.g. U 1998.g. je provedena psihijatrijska kontrola sa psihologijskim testiranjem i postavljenom dijagnozom PTSP-a u remisiji, kao i ortopedski pregled sa utvrđenim stanjem iza istegnuća medijalnog kolateralnog ligamenta desnog koljena uz znakove oštećenja hrskavice ivera i očuvanu funkciju zgloba. Za razdoblje 1999. -2005.g. nema podataka o eventualnim pogoršanjima zdravstvenog stanja tužitelja. Tužitelj je liječnički kontroliran ponovno 2006.g. radi tegoba u gornjim dišnim putovima, kralježnici, zglobovima, te psihičkih tegoba. Utvrđene su dijagnoze bolnih sindroma vratne i slabinske kralježnice, te pojava dvoslika, preporučena je fizikalna terapija. Funkcija oba koljena je bila uredna uz znakove oštećenja hrskavice ivera. Psihijatrijski i psihologijski nalazi utvrđuju prisutnost blagih rezidua PTSP-a samo u anamnezi. Psihologijski nalaz govori za kognitivno funkcioniranje u ranije utvrđenim kategorijama prosjeka, a psihoafektivnu sliku ocjenjuje bitno stabilnijom u odnosu na 1991.g. Za razdoblje 2007.-2009.g, nema podataka o eventualnim pogoršanjima zdravstvenog stanja tužitelja. U 2010. i 2011 .g. je psihijatrijski liječen pod dijagnozom PTSP-a radi pogoršanja psihičkog stanja uz psihologijski nalaz koji govori za prisutnost anksioznih, depresivnih i konverzivnih simptoma uz elemente PTSP-a i sindrom sagorijevanja na poslu, propisivani su mu antidepresiv i anksiolitik. U 2010.g. liječen je fizikalnom terapijom radi bolova u kralježnici, kukovima i koljenima. Radiološki su utvrđene početne degenerativne promjene slabinske kralježnice i kukova, dok je rtg nalaz koljena bio uredan, U siječnju 2012.g. tužitelj je kod kuće uganuo lijevo koljeno bez koštanih ozljeda te je liječen konzervativno uz mirovanje i provođenje fizikalne terapije. Ortopedski nalaz nakon liječenja govori za manju nestabilnost zgloba lijevog koljena uz preporuku operativnog liječenja. U istom razdoblju radiološka obrada slabinske kralježnice utvrdila je progresiju degenerativnih promjena uz manje protruzije međukralježničnih diskova u zadnja dva segmenta slabinske kralježnice. U razdoblju 2014-2016.g. tužitelj se liječio radi tegoba u koljenima i kralježnici. Tada je i dalje preporučan operativni zahvat radi oštećenja unutarnjih struktura lijevog koljena, ne navodi se oštećenja funkcije desnog koljena. Radiološki su potvrđene umjerene degenerativne promjene slabinske kralježnice sa protruzijama medukralježničnih diskova u zadnja dva segmenta slabinske kralježnice, te početne degenerativne promjene lijevog koljena. Novo pogoršanje bolnog sindroma slabinske kralježnice tužitelj je liječio 2019.g, medikamentozno i fizikalnom terapijom, a iste godine odlučuje se na operativni zahvat na lijevom koljenu. Zahvat je bio odgođen zbog neregulirane hipertenzije te je artroskopija lijevog koljena provedena u veljači 2020.g. kada je sanirano oštećenje medijalnog meniska i unutarzglobne hrskavice. Oporavak je bio remećen postoperacijskom upalom rane. U 2019.g. tužitelj je psihijatrijski liječen radi pogoršanja psihičkog stanja s dijagnozom PTSP-a. Kontrolno psihologijsko testiranje tada nije provedeno. U psihijatrijskom nalazu se spominje prethodno liječenje kronične nesanice u 2017.g. o čemu nema priložene dokumentacije. Liječenje pri specijalisti ORL tužitelj je provodio 2014.g. radi upale gornjih dišnih putova i oba vanjska uha, 2015.g. radi šuma u ušima sa utvrđenim znakovima obostrane perceptivne nagluhosti sa ukupnim gubitkom sluha od 5,175%, te 2017.g. kada je nagluhost potvrđena i opisana kao srednje teški simetrični gubitak sluha (ukupan postotak gubitka sluha nije naveden), uz preporuku operativnog saniranja deformacije nosnog septuma. Nadležna liječnička komisija je tužitelju utvrđivala ratni vojni invaliditet u studenom 1997.g. kada je ocijenjen sa privremenim invaliditetom na godinu dana od 20% radi ozljede ligamenata desnog koljena. Ova ocjena nije potvrđena u revizijskom postupku iz listopada 1998.g. u kojem je ocijenjeno da invaliditet radi stanja po ozljedi desnog koljena iznosi manje od 20%, te je rješenjem tuženika od 23.10.1998. tužitelj odbijen sa zahtjevom za priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida. U 2006.g. tužitelj je odbijen sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida temeljem psihičkog oboljenja jer nije pravodobno podnio zahtjev. Ponovno mu je ratni vojni invaliditet ocjenjivan u rujnu 2020.g, temeljem zahtjeva za ocjenom oštećenja organizma na osnovi psihičke bolesti i oboljenja sluha, te pogoršanja stanja nakon ozljede oba koljena. Tada je ocijenjen sa 20% oštećenja organizma za stalno temeljem stanja nakon ozljede koljena iz 1991.g. u vidu ograničenja pokretljivosti. Oštećenje organizma temeljem psihičke bolesti i oboljenja sluha nije utvrđeno. Ova ocjena nije potvrđena u revizijskom postupku iz veljače 2021 .g. u kojem se ne nalazi pogoršanja stanja na desnom koljenu u odnosu na 1998.g., te se utvrđuje kod tužitelja oštećenje organizma temeljem stanja iza ozljede desnog koljena manje od 20% za stalno. Ocjena donesena u revizijskom postupku je potvrđena u žalbenom postupku iz listopada 2021.g. na koji tužitelj ustaje sa predmetnom tužbom.

Prema svemu navedenom može se zaključiti da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u kojem je sudjelovao u borbenom sektoru u razdoblju od ožujka 1991. do srpnja 1992.g. u dobi od 21/22 godine, pri čemu je bio izložen životno ugrožavajućim ratnim stresnim situacijama, nepovoljnim vremenskim i higijenskim uvjetima. Dana 26.7.1991 .g. je u tijeku borbene akcije skočio sa drugog kata stambene zgrade te pri tome zadobio lakšu tjelesnu ozljedu u vidu natučenja desnog kuka i koljena sa istegnućem unutarnjeg kolateralnog ligamenta desnog koljena. Ozljeda je odgovarajuće liječena i rehabilitirana uz korištenje bolovanja, te nije ostavila trajnih posljedica po funkciju desnog koljena koja je bila uredna do 2020.g. prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Osim opisane ozljede desnog koljena, kod tužitelja se tijekom sudjelovanja u borbenim aktivnostima od srpnja 1991.g. prati razvoj neurotske reakcije na stres. Radi reaktivnog psihičkog poremećaja bio je na bolovanju u srpnju 1991.g. prije opisane ozljede desne noge, a psihičko stanje se dodatno pogoršava nakon ozljeđivanja kada je, osim liječenja ozljede desne noge, i psihijatrijski liječen radi akutne reakcije na stres. Po prestanku sudjelovanja u Domovinskom ratu psihičko stanje tužitelja se stabilizira te je obradom psihologa i psihijatra iz 1998. i 2006.g. utvrđeno povlačenje simptoma PTSP-a i stabilizacija psihičkog stanja kod tužitelja. Nakon toga kod tužitelja se do 2020.g. prati povremeno liječenje bolnog sindroma slabinske kralježnice temeljenog na razvoju degenerativnih promjena, te liječenje ozljede lijevog koljena nakon pada 2012.g. u vidu puknuća medijalnog meniska koje je operativno sanirano tek 2020.g. uz razvoj degenerativnih promjena lijevog koljena. Neurotske tegobe se kod tužitelja pogoršavaju ponovno 2010.g. zbog stresnih situacija na poslu, te je tada psihijatrijski liječen sa slikom anksiozno depresivne neuroze uz elemente PTSP-a i sindrom sagorijevanja na poslu, a ponovno se javlja psihijatru sa anksiozno depresivnim simptomima i kroničnom nesanicom 2017. i 2019.g. Tužitelju je 2015.g. utvrđeno obostrano perceptivno oštećenje sluha s ukupnim gubitkom sluha od 5,175%, oštećenje sluha je potvrđeno u nalazu iz 2017.g. ali bez potvrđene progresije u odnosu na 2015.g.

Zaključno, tužitelj je tijekom sudjelovanja u borbenim aktivnostima Domovinskog rata 1991.g. zadobio lakšu ozljedu desnog kuka i koljena, te je razvio reaktivnu neurotsku reakciju na ratni stres. Oba zdravstvena poremećaja su tada liječena bez trajnih posljedica po funkciju desnog koljena i uz stabilizaciju psihičkog stanja koja je potvrđena 1998. i 2006.g. Ostali opisani zdravstveni poremećaji koji su se javili kod tužitelja nakon 2006.g. (bolni sindrom slabinske kralježnice, ozljeda lijevog koljena i njene posljedice, povremena pogoršanja psihičkog stanja, početno oštećenje sluha) ne mogu se povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Stoga kod tužitelja u odnosu na njegovo zdravstveno stanje na dan 26.10.2021 .g. ne nalazim oštećenja organizma prema Listi postotaka oštećenja organizma (…).“

14. U raspravnom izlaganja predstavnica Instituta iznosi da nalaz i mišljenje institucionalnog tijela vještačenja smatra pravilnim. U odgovorima na pitanja tužitelja dodaje, u bitnome, sljedeće. Na pitanje je li višegodišnje oštećenje desnog koljena i s time pozvan nepravilni hod te prebacivanje težine moglo dovesti do problema sa lijevim koljenom, odgovara da je riječ o hipotetskom pitanju, ali da smatra da bi za takav učinak ozljeda desnog koljena morala biti značajnija, što ne proizlazi iz medicinske dokumentacije, tim više što su u odnosu na to koljeno u novijem razdoblju nalazi uredni. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi neposredna uzročno-posljedična veza između sudjelovanja u ratu i ozljede lijevog koljena. Tome u prilog ide i otpusno pismo od 26. srpnja 1991., sastavljeno odmah po ratnom ozljeđivanju tužitelja, u kojem je utvrđeno natučenje desnog kuka i koljena, bez dodatnih dijagnoza. Na upit proizlazi li iz medicinske dokumentacije da je tužitelj iza 1991. odnosno 1992. u obje potkoljenice imao zaostale gelere, upućuje na nalaz fizijatra iz svibnja 2010. gdje je u anamnezi navedeno kirurško uklanjanje krhotina zadobivenih 1991. od vatrenog oružja donjeg ekstremiteta, ali ne postoji medicinska dokumentacija o navedenom kirurškom zahvatu, a ne postoji ni dokumentacija iz 1991. da se dogodila takva ozljeda, odnosno ranjavanje od vatrenog oružja. Na upit postoji li mogućnost da su 1991. nastale i određene druge ozljede koje tada nisu registrirane, odgovara da bi kirurzi tada teško mogli previdjeli za vrijeme jednotjedne hospitalizacije tužitelja postojanje takvih ozljeda, već su nasuprot tome utvrdili da klinički RTG i RTG ne upućuje na dodatne ozljede. Nema raspoložive medicinske dokumentacije koja bi išla u prilog dodatnih ozljedama iz anamneze iz 2010., a u anamnezu se uvrštavaju podaci koje pacijent iznese liječniku. Dodatna ozljeda nije verificirana ni u zdravstvenom kartonu tužitelja za razdoblje od travnja 1991. do travnja 1998. godine. Na upit kada je tužitelju prvi puta dijagnosticiran PTSP, odgovara da je tužitelj prije spomenutog ratnog ozljeđivanja u srpnju 1991. bio na bolovanju dva tjedna, kada je samo u kartonu verificiran nespecificirani neurotski poremećaj. Tijekom duljeg bolovanja nakon tog ozljeđivanja tužitelj je ponovno psihijatrijski pregledan u kolovozu 1991., kada mu je utvrđen reaktivni poremećaj, krizno stanje, vezano uz što su mu propisani lijekovi. Idući nalaz po osnovi psihičkih tegoba je registriran u kartonu u travnju 1998. u okviru obrade za priznavanje statusa HRVI, kada je utvrđena ozljeda desnog koljena i PTSP blagog stupnja, da bi 2006. bio utvrđen PTSP u remisiji. To znači da je tužiteljevo stanje tada bilo stabilnije, čemu u prilog ide i tada učinjeni psihologijski nalaz. To ne znači da je tužiteljev PTSP bio definitivno izliječen, već je stanje bilo stabilnije s mogućnosti pogoršanja u budućnosti. Nakon toga je tužitelju utvrđeno pogoršanje psihičkog stanja 2010. i 2011., te je pribavljen novi psihologijski nalaz. Tada je tužitelju utvrđena prisutnost anksioznih, depresivnih i konverzivnih simptoma, uz elemente PTSP-a i sindrom izgorijevanja na poslu. lz toga se može zaključiti da je od ranije postojala neurotska podloga, koja je uz nove stresove dovela do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja. Potom je 2019. ponovno utvrđeno pogoršanje zdravstvenog stanja pod dijagnozom PTSP-a, gdje se spominje i liječenje kronične nesanice u 2017., koja je sigurno u vezi s kompletnim psihičkim stanjem tužitelja. Na upit bi li specijalist psihijatar bio kompetentniji od nje za procjenu moguće uzročno-posljedične veze i stupnja oštećenja, odgovara je u srpnju 2020. provedena stručna procjena od strane psihijatrijskog tima sastavljenog od tri psihijatra, kojom prilikom je utvrđeno da se psihička bolest ne može povezati sa ratnim angažmanom. Pri tome je navedeno da je riječ o blagom obliku PTSP-a, te nije isključeno da su uzrok i druge traume koje nisu povezane sa Domovinskim ratom. Prema medicinskoj dokumentaciji, prvi problemi tužitelja sa sluhom javili 2014. godine. Predstavnica Instituta potvrđuje da je raspolagala nalazom ambulante Bjelovar od 25. svibnja 2006., pri čemu je također riječ o anamnestičkom podatku.

15. I drugo sudsko vještačenje, provedeno po prof. prim. dr. sc. Elizabeti Dadić- Hero, dr. med., specijalistici psihijatrije, u cijelosti je potvrdilo osnovanost nalaza i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja. Zaključak pisanog mišljenja sudske vještakinje glasi:

„Iz spisa doznaje se da je tužitelj bio sudionik obrane suvereniteta RH od 15.03.1991. do 16.10.1991. te od 01.12.1991. do 22.07.1992.g. ukupno 451 dan borbenog sektora, prilikom čega je bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama.

U spisu naslova ne nalazi se osobni zdravstveni karton tužitelja za period prije 1991.g. Radi navedenog nema podataka o njegovom psihičkom i fizičkom stanju i eventualnim ozljedama prije sudjelovanja u obrani suvereniteta RH. Jedino saznanje iz dostavljene dokumentacije je da je prije sudjelovanja u RH prebolio meningitis posljedično se razvila epilepsija radi čega je i nekoliko godina uzimao antiepileptike (nema točnog podataka dužine uzimanja ).

Dostavljeni u spis osobni zdravstveni kartoni tužitelja su iz RH i R. Češke. Osobni zdravstveni karton u RH je za period 16.04.1991-10.03.1992 (redovite bilješke), nakon čega se bilježe samo dva datuma 22.04.1998 i 23.04.1998. Dakle u periodu (6 godina) od 10.03.1992. -22.04.1998 nema zabilježenog posjeta liječniku. Zatim posjeta liječniku obiteljske medicine samo u tri navrata; 18.05.2006, 23.05.2006 i 1.07.2010.

Osobni zdravstveni karton u R. Češkoj datira od 10.05.2010.-11.10.2018. sa ukupno 16. posjetama liječniku obiteljske medicine za navedeni period. Nije mu prepisivana redovita medikacija.

Od navedenih posjeta izdvajaju se one vezano uz psihičke smetnje: 12.04.2011-... problemi na poslu, stresovi 10.08.2018. PTSP.., 11.10.2018. od 2002. kontroliran i pregledan zbog psihičkih tegoba u više navrata....

U dokumentaciji koja je nastala u inozemstvu/Češka pojavljuje se neobičan podatak (Podhorska bolnica od 5.3.2020) stoji „ ... 1991.g. ozljeda od metka donjeg ekstremiteta, krhotine uklonjene..." spominje se ranjavanje metkom koljena o čemu nema nikakvih saznanja u medicinskoj dokumentaciji nastaloj u RH. Štoviše, u dokumentaciji nastaloj u RH spominje se u naknadno pisanoj prijavi povrede na radu (6.08.1991) o povredi nastaloj od 26.07.1991. u 16,20 skokom sa prozora. Što se tiče psihičkog stanja kod tužitelja iz dostavljene medicinske dokumentacije dozna se da se prve smetnje pojavile nakon ozljede koljena, odnosno - OB Bjelovar, Djelatno za živčane i duševne bolesti od 19.08.1991. gdje stoji „ ... Reaktivno osjeća tenziju, anksioznost, afektivnu labilnost, intoleranciju. Već se nalazi na bolovanju zbog povrede koljena ali mu nije bolje. Neurološki: b.o., psihički: reaktivno stanje...". Njegove smetnje bile su reaktivnog tipa i nisu zahtijevale značajniju terapiju niti liječenje.

Zatim se ponovno po psihijatru liječi 2006. godine i to je učinio 2 pregleda u 0B Bjelovar 19.05.2006 gdje stoji da nije do tada koristio psihofarmake (lijekove) te pregled 26.05.2006 u kojem je navedeno da je bio na bolovanju od 26.07. -30.09.1991. Učinio i psihologijsku obradu u navedenoj ustanovi 22.05.2006. gdje stoji „U anamnezi i dalje egzogeni problemi vezani za zapošljavanje i državljanstvo u Češkoj. Drugi brak bez maritalnih problema. Klinički: ekspresija u nivou neuroze.... Psihoafektivna slika sada bitno stabilnija u odnosu na 1991. Ima rezidua u kategoriji F43.1-anamnestički, uključuje F 43.2"

Nadalje, dozna se da je od 2010.g u obradi za 1K, radi čega je u dva navrata činio pregled psihijatra u hitnoj ambulanti (0B Bjelovar, Psihijatrija, Specijalistički nalaz- Hitna ambulanta od 1.07.2010. i 26.08.2010). Navedeno je vrlo neobično jer hitna ambulanta kao što ime kaže služi za hitne slučajeve a nikako za obradu IK-e. Iz gore navedenih nalaza dozna se da je tužitelj visoko funkcionalan jer je radio u Americi, Meksiku, Kini, Češkoj gdje i sada živi. Dakle, psihičke smetnje nisu postojale kao ni ozljeda koljena da bi ga remetile u radnom i socijalnom funkcioniranju.

Zatim se ponovno psihijatrijski liječi u R. Češkoj, Vojna bolnica Olomouc, Ambulantni nalaz od 13.09.2019..... prije svega na poslu prilikom poslovnog sastanka, kratkoća daha, muče ga noćne more... ..preporučujem konzultirati se sa psihijatrom.... Zatim privatna psihijatrijska ambulanta 21.09.2019. .. .cjelokupni stres, vezano uz radne obaveze...poslovno putuje na poslovne sastanke u Hrvatsku gdje je tema rata i nakon toliko godina živa, diskutirana, oživljava njegove uspomene informacije u vezi moguće farmakoterapije. ..

Stoga, sustavno liječenje radi psihičkog stanja tužitelj nije imao. Psihijatrijska dokumentacija je oskudna i manjkava. Povremeno (rijetko) se javljao psihijatru gdje je subjektivno iznosio svoje smetnje. Tijekom boravka u Češkoj pritužbe su bile vezane adaptacijom na novu sredinu (inozemstvo) kao i uz stresove na radnom mjestu . Nigdje nisu bilježene karakteristične smetnje koje bi se povezivale sa sudjelovanjem u DR. Nadalje nije redovito uzimao lijekove iako je sporadično ukazivao na psihičke smetnje koje su karakterizirane kao neurotske. Nije do sada učinio psihološku obradu (Harvardski upitnik) kojom bi se dijagnosticirali simptomi PTSP. Dakle, tužitelj nije bio hospitaliziran niti je pohađao Dnevnu bolnicu. Tužitelj ne odlazi redovito na psihijatrijske ambulantne kontrole niti uzima redovito ikakvu medikaciju od strane psihijatra

Iz oskudne dokumentacije koja se nalazi u spisu može se zaključiti da je kod tužitelja povremeno prisutne anksiozne smetnje blagog intenziteta, a koje nisu zahtijevale kontinuirano liječenje niti ga remetile u svakodnevici da bi tražio psihijatrijsku pomoć bilo ambulantno bilo hospitalno. Lijekove nije uzimao. Navedene anksiozne smetnje se ne dovode u uzročno posljedičnu vezu sudjelovanja u DR, nego su produkt njegove osobnosti odnosno njegovog karaktera, a što je objektivizirano i u učinjenoj psihološkoj obradi od 22.05.2006. Kod osoba kod kojih se dijagnosticira Poremećaj ličnosti, prisutne su promjene od doba adolescencije, a u odrasloj dobi obrasci ponašanja i funkcioniranja, te stil života pojedinca značajno odskače od društvenih normi i pravila. Takve osobe karakterizira način razmišljanja, shvaćanja i reagiranja, koji su tijekom vremena relativno stabilni u različitim situacijama, ali se značajno kose s društvenim pravilima.

Na koncu, psihičke smetnje o kojima je tužitelj izvještavao psihijatra u rijetkim pregledima ne mogu se dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Zaključno:

U nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured, drugostupanjski Žalbeni postupak od 26.10.2021. godine pravilno je cijenio psihičko stanje tužitelja. “

16. Na raspravi sudska vještakinja prof. prim. dr. sc. Elizabeta Dadić-Hero dodaje, u bitnome, sljedeće. Za istaknuti je da u periodu kada je tužitelj govorio da ima određene smetnje ipak psihijatar u RH zabilježio u nalazu pod 1. srpnja 2010. „Živi u [adresa] od 1992. godine, u međuvremenu radio u Americi, Meksiku i Kini“. Osoba koja ima PTSP sigurno ne bi mogla biti tako visoko funkcionalna. U naknadno dostavljenoj dokumentaciji iz Češke ne evidentira se specifična terapija za PTSP niti za kroničnu nesanicu, jer iako su postavljene te dijagnoze, nije mu prepisana terapija za nesanicu, što je vrlo neuobičajeno, nego samo lijek Escitlopram od 10 mg, koji se daje širokoj populaciji, a to je lijek za vraćanje volje i raspoloženja. Pod pretpostavkom da su istiniti naknadno dostavljeni podaci o pokušaju tužiteljeva suicida, to ne bi utjecalo na moj nalaz i mišljenje. Navedeno ponašanje tužitelja nemamo medicinski dokumentirano, a psihičke smetnje barem iz medicinske dokumentacije nisu povezane sa ratnim djelovanjem. Njegovo ponašanje može biti iz ranije dijagnosticiranog poremećaja ličnosti. Kod PTSP-a morate imati kontinuirano liječenje, ambulantno, redovito uzimati terapiju. Blaži oblici PTSP-a odlaze u dnevnu bolnicu, dok se teži oblici hospitaliziraju. Činjenica je da tužitelj nema niti jedan oblik liječenja PTSP-a. Teoretski je moguće da ljudi imaju PTSP a da se ne liječe. Ipak osoba koja ima PTSP-i zakazuje radno i socijalno.“

17. Stranke su se izjasnile o nalazu i mišljenju sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Elizabeta Dadić-Hero.

17.1. Tužitelj smatra da njezin pristup provedenom vještačenju nije objektivan i u skladu s pravilima struke, već ona procjeni subjektivnog stanja tužitelja pristupa subjektivno, tendenciozno sa nizom pretpostavki koje insuniraju i počinjenje kaznenog djela od strane tužitelja te liječnika koji su ga pregledavali. Mišljenje vještakinje da je tužitelj trebao biti liječen u Centru za psihotraumu, koji u Republici Češkoj ne postoji, ponovno upućuje na neobjektivnost i postupanje protivno pravilima struke. Tužitelj nije kriv što je za njegovu temelju ozljedu donjih ekstremiteta ne postoji cjelokupna medicinska dokumentacija, ali razlog tome je ratno stanje 1991. te funkcioniranje zdravstvenog sustava u okviru takvog stanja i nikako se isto ne može prepisati krivnji tužitelja. Vještakinja navodi kako kod tužitelja iz ranijeg razdoblja postoji nespecificirani poremećaj ličnosti, a što objektivno prema medicinskoj dokumentaciji nije točno. Do početka Domovinskog rata iz postojeće medicinske dokumentacije proizlazi samo da je tužitelj prije rata prebolio meningitis, dok se prvo spominje anksioznosti, depresije, frustriranosti, emocionalne nestabilnosti i PTSO-a veže na razdoblje nakon ozljeđivanja 1991., kao i pokušaj samoubojstva 1995. godine

17.2. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

18. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Elizabete Dadić-Hero Sud ocjenjuje potpunim, koherentnim i uvjerljivim, te sukladnim medicinskim kriterijima sadržanima u odredbama posebnih propisa na ovom upravnom području. Usto, sudska je vještakinja na raspravi uvjerljivo odgovorila na primjedbe tužitelja. Sud dodatno naglašava da je, prema podacima poznatima Sudu, riječ o sudskoj vještakinji sa šest mjeseci osobnog ratnog angažmana, koja je u dva navrata bila član prvostupanjskog liječničkog povjerenstva pri Centru za vještačenja, koja radi u Zavodu za psihološku medicinu KBC-a Rijeka, gdje se hospitalno liječe hrvatski branitelji, te ima 25 godina specijalističkog staža.

19. Zaključci svih četiriju provedenih vještačenja, dva u upravnom postupku i dva u upravnom sporu, posve su suglasni: psihička bolest kod tužitelja ne može se dovesti u izravnu uzročno-posljedičnu veza s njegovim ratnim angažmanom. Očito je da, u smislu općih napomena iznesenih u točkama 10. i 11. ovog obrazloženja, medicinska dokumentacija tužitelja te izostanak njegova intenzivnijeg liječenja i izostanak uobičajene terapije, kao i način njegova poslijeratnog socijalnog funkcioniranja, ne daju valjanu podlogu za zaključak da su u njegovom slučaju po osnovi psihičke bolesti dosegnuti propisani kriteriji dokumentirane neposredne uzročno-posljedične veze između ratnog angažmana i odnosnih tegoba, uz nužan kontinuitet liječenja. Pritom nisu mjerodavni dijelovi anamneza koji se baziraju isključivo na onome što stranke navedu liječnicima, bez odgovarajuće medicinske verifikacije. Spomenuti propisani kriteriji ne bi bili dosegnuti čak ni da se kao istinit prihvati naknadno iznesen navod tužitelja o pokušaju suicida 1995., povezano sa čime se tužitelj poziva isključivo na ono što je naveo liječniku u privatnoj kirurškoj ambulanti prilikom pregleda obavljenog 2024. godine. Naposljetku, u većini pravnih područja, uključujući predmetno, razlika u dokaznim sredstvima kojima raspolažu stranke pravno je relevantna.

20. Tužitelj u ovome sporu nije, dakle, osnovano osporio stručno-medicinsko utvrđenje tuženika na kojem je bazirana osporavana odluka tuženika.

21. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

22. Pri odlučivanju o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora nije od utjecaja to što je usvojena tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjske presude od 22. veljače 2024., već je mjerodavan isključivo kriterij uspjeha u sporu po njegovu okončanju (primjerice: Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenje broj: U-zpz-21/2024-4 od3. prosinca 2024.). Zbog toga je, u skladu sa člancima 144. i 147. ZUS-a, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

23. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 135. ZHB-a.

U Rijeci 18. lipnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Zoranu Vukeliću, Bjelovar, Antuna Mihanovića 8B

- Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu,

Rijeka, Erazma Barčića 5, na broj: Us-DO-67/2024