REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-16443/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Lazić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja KD, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika CDF, dipl. iur., dana 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, isplatiti tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.147,07 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 244,65 eura od dana 16.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 131,49 eura od dana 16.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 198,44 eura od dana 16.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 251,99 eura od dana 16.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 173,17 eura od dana 16.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 161,88 eura od dana 16.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 265,74 eura od dana 16.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 206,74 eura od dana 16.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 204,52 eura od dana 16.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 216,57 eura od dana 16.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 39,71 eura od dana 16.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 217,48 eura od dana 16.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 166,08 eura od dana 16.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 202,54 eura od dana 16.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 139,76 eura od dana 16.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 211,75 eura od dana 16.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 33,58 eura od dana 16.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 30,56 eura od dana 16.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 20,90 eura od dana 16.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 19,72 eura od dana 16.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 6,78 eura od dana 16.09.2020. pa do isplate,

- na iznos od 2,15 eura od dana 16.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 0,87 eura od dana 16.11.2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.956,81 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 15.08.1984., i to na radnom mjestu liječnik subspecijalist fetalne medicine i opstetricije, a rad mu je zbog prirode posla bio i jest organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Plaća tužitelja odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 88/13 – dalje u tekstu: KU 88/13; Narodne novine 143/13 - dalje u tekstu: KU; Narodne novine 96/15 - dalje u tekstu: Dodatak KU; Narodne novine 29/18

– dalje u tekstu: KU 29/18; Narodne Novine 35/19 - dalje u tekstu: Dodatak I. KU; Narodne Novine 78/19 - dalje u tekstu: Izmjene Dodatka I. KU; te Narodne Novine 92/19 - dalje u tekstu: Dodatak II. KU; Narodne novine 56/20 - dalje u tekstu: Dodatak III. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12 - dalje u tekstu: TKU/12; Narodne Novine 128/17, 47/18 i 2/19 - dalje u tekstu: TKU/17). Pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije poštivao, i to počevši od 01.12.2018. godine do dana podnošenja ove tužbe, misli se prvenstveno na: Tuženik nije evidentirao pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan „padao“ na „standardni“ radni dan (od ponedjeljka do petka) (prema članku 58. stavak 9. KU 88/13, članku 51. stavku 9., 10. i 11. KU, odnosno članku 49. stavak 9., 10. i 11. KU 29/18, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 65. KU 88/13, člankom 57. KU, Dodatkom KU, Dodatkom III. KU, odnosno člankom 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 66. KU 88/13, člankom 59. KU, Dodatkom KU, Dodatkom III. KU, odnosno člankom 57. KU 29/18, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Nadalje, Zakonom o radu (Narodne Novine 93/141 127/17, 98/19; u daljnjem tekstu: ZOR), i to odredbom članka 81. (članak 60. prema Zakonu o radu Narodne Novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako „…Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)…“. Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom članka 37. stavka 2. KU 126/11, odnosno članka 36. stavka 2. KU 143/13 propisano je da „…Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije…“ te je čl. 34. KU 29/18 (u skladu s čl. 13. Dodatka II. KU) propisano da se „za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.” Budući da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu (kako je detaljnije navedeno u točki III.), to je tuženik tužitelju počevši od 01.12.2018. do dana podnošenja ove tužbe pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Člankom 59. TKU/12, odnosno člankom 58. TKU/17, propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Budući da su za naknadu plaće za vrijeme bolovanja uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu (kako je detaljnije navedeno u točki III.), to je tuženik tužitelju počevši od 01.12.2018. godine do dana podnošenja ove tužbe pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme bolovanja. Slijedom gore navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću (točka III.) odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora (točka IV.) i naknadu plaće za vrijeme bolovanja (točka V.) uslijed čega tužitelj ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati, a nije. Tužitelj ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019. godine zauzeo pravno shvaćanje glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu te je objavio sljedeće priopćenje: "...Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu...". Dakle, navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u potpunosti potvrđuje osnovanost tužbenog zahtjeva kako ga tužitelj postavlja u ovoj tužbi. U prilog navedenome, tužitelj dostavlja i sudsku praksu tri različita županijska suda u RH u pravno i činjenično istovjetnim predmetima, a u kojima je usvojen tužbeni zahtjev u cijelosti. Stoga tužitelj predlaže presuditi kao u izreci ove presude.

2. Tuženik tijekom postupka ističe kako u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Tuženik ne spori da je tužitelj zaposlen kod tuženika te da je tužitelj prilikom svojeg rada ostvarivao i prekovremene sate. Također, tuženik ne spori da tužitelj ima pravo na uvećanja plaće sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Međutim, nasuprot tvrdnjama tužitelja da tuženik pogrešno obračunava i isplaćuje tužiteljevu plaću, tuženik ističe da se u cijelosti pridržava svih odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prilikom unošenja podataka u sustav Centraliziranog obračuna plaća koji se vodi pri Financijskoj agenciji. U odnosu na tužiteljeve navode o spornom izračunu plaće, tuženik uvodno ističe da je svim dosadašnjim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ugovoreno da redovni mjesečni fond radnih sati iznose sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Sukladno odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama, plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu staža. Tu se radi o osnovnoj plaći, odnosno o plaći za redovan rad. Navedeno je propisano i čl. 45. važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Iz navedenog proizlazi da se pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Iz navedenog je također vidljiva diferencijacija iznosa koji se radniku isplaćuje osnovne plaće od iznosa plaće njenih dodataka. Uzimajući u obzir naprijed navedene odredbe Kolektivnog ugovora, tuženik ističe svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirana čl. 45. st. 2. Kolektivnog ugovora. U pogledu osnovne plaće u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja tuženik ističe sljedeće. Osnovna plaća mjesečni iznos koji se ne mijenja u odnosu na broj sati rada, dok se redovni mjesečni fond radnih sati mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu, međutim osnovna plaća je svakog mjeseca ista bez obzira na mjesečni fond sati, jer ona po definiciji nije vezana za sate, dok je ukupno isplaćen iznos plaće ovisan o mjesečnom fondu radnih sati, vremenu i danima odrađenih dežurstava, eventualnim pripravnostima i dr. Slijedom navedenog, osnovna plaća ne ovisi ni o broju sati mjesečnog fonda radnih sati niti o broju stvarno odrađenih sati. Tuženik tako ističe da, ukoliko radnik radi na istom radnom mjestu, osnovna plaća je fiksni iznos i mijenja se tek jednom godišnje, kada radnik navrši sljedeću godinu radnog staža ili ako se odlukom Vlade RH promijeni osnovica za izračun. Tuženik nadalje navodi da tužitelj na svojem radnom mjestu ima sukladno čl. 57. KU pravo na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, a kako je osnovna plaća u određenom mjesecu fiksan iznos tako je i pripadajući dodatak fiksan i obračunava se na redovnu osnovnu mjesečnu plaću ostvarenu u sklopu redovnog mjesečnog fonda radnih sati te za navode tužitelja iz tužbe tuženik ističe da je dodatak za posebne uvjete rada isplaćivan samo na dio sati koje je tužitelj odradio, potpuno pravno neutemeljen i u suprotnosti s Kolektivnim ugovorom prema kojem se dodatak računa na cijelu osnovnu plaću. Slijedom navedenog netočna je tvrdnja tužitelja da je isti ostvario pravo na uvećanje po ovoj osnovi za svaki prekovremeni sat rada koji je radio jer se dodatak na posebne uvjete rada ne obračunava po prekovremenom satu rada, već se sukladno odredbama KU obračunava u propisanom postotku od osnovne plaće u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, a koja je osnovna plaća utvrđena čl. 47. st. 2. KU i čl. 51. st. 2. TKU. Prema tome, tuženik zaključno ističe da je dodatak za posebne uvjete rada obračunat na osnovnu plaću te nije obračunat na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Sve naprijed navedeno je razvidno iz razumnog i logičkog tumačenja navedenih odredbi Kolektivnog ugovora te primjenjivih odredbi relevantnih propisa koji reguliraju tužiteljev radnopravni status. U odnosu na važeće i za ovaj predmet primjenjive odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a povezano s ranijim navodima tuženika o načinu izračuna plaće, tuženik ističe da je člankom 321. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO) propisano kako ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor. Sukladno navedenoj odredbi, povezanoj s člankom 15. Kolektivnog ugovora, s ciljem otklanjanja svih nedoumica u odnosu na tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora je osnovano Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora. U odnosu na tužiteljevo potraživanje naknade za prekovremeni rad, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora zaključcima br. 58 i br. 95. je zaključilo: „Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka.“ dok je zaključkom br. 106 je zaključilo: „Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću.“ Nadalje, a u pogledu rada u dane blagdana i neradnih dana, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU je donijelo zaključak br. 153., kojim je odlučilo da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, dok se prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Tuženik upućuje i na odluku Vrhovnog suda posl.br. Rev- 281/2021 od 27.04.2021. Prema tome, tuženik smatra da su sud i vještak dužni uzeti navedene zaključke u obzir prilikom odlučivanja o odlučnim činjenicama u ovoj parnici. Nadalje, tuženik ističe da je i sudska praksa potvrdila stav tuženika o primjeni čl. 53. st. 5. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13) u ovom slučaju, a kojim je regulirano da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda sati obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura, i da slijedom toga tužitelju ne pripadaju predmetni dodaci u prekovremenom radu. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom predmetu. Naime, osnova predmetne tužbe je navodno neosnovano isplaćena umanjena plaća tužitelja za razdoblje od prosinca 2013. godine do dana podnošenja tužbe. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije vezano za osnovu i visinu predmetne tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a iz razloga što tuženik u spornom razdoblju nije bio nadležan i ovlašten za obračun osnovne plaće i gore navedenih dodataka na plaću tužitelja i ostalim svojim zaposlenicima. Naime, tuženik ovim putem ukazuje kako je za sporno razdoblje obračun i isplata plaća zaposlenicima tuženika vršena putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji (FINA). Putem gore navedenog COP- a FINA vrši obračun i isplatu plaća, uključujući i sve eventualne dodatke na plaću zaposlenicima u javnom sektoru pa samim time i tužitelju kao zaposleniku u javnom sektoru – zaposlenom kod tuženika koji je Klinička bolnica. Iz istog razloga je netočan i nerazumljiv navod tužitelja da se radi o „tuženikovom“ obračunu plaće, kada je iz jedinog dokaza priloženog uz tužbu vidljivo kako se radi evidenciji Registra zaposlenih u javnom sektoru Vlade Republike Hrvatske, a ne o obračunu ili evidenciji tuženika. Slijedom gore navedenog, razvidno je kako je tužitelj podnošenjem predmetne tužbe promašio pasivnu legitimaciju kada je kao tuženika naveo KB Merkur budući da KB Merkur ne vrši obračun plaća svojim zaposlenicima već se isto odvija putem COP-a, a kojeg vodi drugi nadležno državno tijelo – Financijska agencija. Slijedom svega gore navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud odbije u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

6. Člankom 57. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Člankom 59. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom I naprijed navedenom KU/13 (NN 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 4. da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

7. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.

8. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2.) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.) a primjena istog je produljena Dodatkom I (NN 35/19) i Izmjenama Dodatku I (NN 78/19) te Dodatkom II (NN 92/19). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%.

9. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, prema čl. 57. tog KU-a.

10. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) koji je u primjeni od 01.09.2019., u čl. 21. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće, prema čl. 23. tog Dodatka KU-a.

11. Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji je u primjeni od 01.04.2020., u čl.2. određuje da se u čl. 49. iza stavka 12. dodaju stavci 13., 14. i 15. koji glase:

"Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju."

12. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13-a, članka 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na taj dodatak.

13. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja budući je odredbom članka 59. predmetnoga KU/13-a određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, a od 01.10.2015. u iznosu od 12% prema čl. 4. Dodatka I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) te čl. 57. KU/18, a nadalje u iznosu od 16% prema Dodatku II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19). Prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

14. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) i čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

15. Stoga kako je zbog neisplaćenog i umanjenog iznosa po gore navedenoj osnovi došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, to je obračun trebao biti sačinjen prema prosjeku tužiteljeve mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da tužitelju za prekovremene sate rada, ostvarene do 31. ožujka 2020., nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi, visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 6. studenog 2020. s osnova dodataka na plaću iznosi ukupno 3.147,07 eura, a odnosi se na:

-2.663,91 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31. ožujka 2020.),

-483,16 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg (zbog prethodno neisplaćenih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'o' Tabele 1 iz nalaza. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi, pa je istog valjalo prihvatiti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim.

17. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan budući je najstarije potraživanje tužitelja a za prosinac 2018., dospjelo 16.01.2019., a tužba je podnesena 07.10.2021., imajući u vidu da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, temeljem odredbe čl. 139. i 232.st.2. Zakona o radu (NN 93/14).

18. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan, budući je prema čl. 90. st. 1. ZR-a upravo poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Pozivanje tuženika na Zaključak br. 153. Zajedničkog Povjerenstva za tumačenje KU-a nije predmetom ovog postupka, budući da tužitelj ne potražuje naknadu za prekovremeno odrađene sate.

19. S obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 94/14, 127/17), proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

20. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 3.147,07 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 12.01.2023., 16.05.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podneska od: 13.12.2021., 28.02.2023., 20.02.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), za zastupanje na ročištu za objavu odluke u visini od 50 bodova (Tbr. 9.t.3., 7.t.1.), što ukupno iznosi 650 bodova, odnosno 1.300,00 eura, imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 325,00 eura, te troškove financijskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.956,81 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak za sastav požurnica od 29.12.2023. i 16.09.2024., što sud cijeni nepotrebnim troškom za vođenje postupka; 24.09.2024., kojim tužitelj dostavlja dokaz o uplati predujma, što sud smatra nepotrebnim jer su isti podatci vidljivi u sustavu kojim sud raspolaže, te za sastav podneska od 08.04.2025., jer nije bilo potrebno dva puta postavljati tužbeni zahtjev.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku