REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-192/2025

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AV, OIB [osobni identifikacijski broj], pok. A iz D, kbr. 52, kojeg zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, protiv tuženika DV, OIB [osobni identifikacijski broj], pok. S, kbr. 94, kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, radi predaje u posjed, te u pravnoj stvari protutužitelja DV, OIB [osobni identifikacijski broj], pok. S, kbr. 94, kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv protutuženika AV, OIB [osobni identifikacijski broj], pok. A iz [adresa], kbr. 52, kojeg zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, radi utvrđenja, nakon glavne rasprave održane dana 12. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja SV koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj DV pk. S, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. vlasnik:

- dijela č. zem. [katastarska čestica], Zlanpolje vinograd, površine 1093 m2, i to onog dijela nekretnine označenog na skici izmjere izrađene u prosincu 2014g. od strane dipl. ing. geod. MV iz [adresa], brojevima 13, 14, 8, 6, 4, 5, 16, 15 i 13, ukupne površine 764 m2, šrafirano stepeničastim crvenim linijama

- dijela č. zem. [katastarska čestica], vrtal, površine 899 m2 i to onog dijela nekretnine označenog na skici izmjere izrađene u prosincu 2014. g. od strane dipl. ing. geod. MV iz [adresa], brojevima 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14 i 8, ukupne površine 828 m2, šrafirano kockasto plavim linijama

- dijela č. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 500 m2 i to onog dijela nekretnine označenog na skici izmjere izrađene u prosincu 2014g. od strane dipl. ing. geod. MV iz [adresa], brojevima 20,25,24,27,26,33,34, 21 i 20, ukupne površine 96 m2, šrafiran kosim lijevim crvenim linijama

- vlasnik cjeline č. zem [katastarska čestica], Zlanpolje oranica, površine 164 m2

[katastarska čestica]

- dijela č. zem. [katastarska čestica], Zlanpolje pašnjak, površine 119 m2 i to onog dijela nekretnine označenog na skici izmjere izrađene u prosincu 2014g. od strane dipl. ing. geod. MV iz [adresa], brojevima 26, 28, 29, 30, 31, 33 i 26, , ukupne površine 43 m2, šrafirano kosim lijevim plavim linijama

[katastarska čestica]

- dijela č. zem. [katastarska čestica], oranica, voćnjak, šuma i vinograd, površine 4932 m2 i to onog dijela nekretnine označenog na skici izmjere izrađene u prosincu 2014g. od strane dipl. ing. geod. MV iz [adresa], brojevima 34, 35, 36, 44, 34, površine 134 m2 šrafirano kosim lijevim zelenim linijama i 41,40, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 47, 58, 59, 60, 61 i 41, površine 4091m2, šrafirano kosim desnim zelenim linijama

sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja skica izmjere čini sastavni dio ove presude, pa se tuženik - protutužitelj ovlašćuje temeljem ove presude i prijavnog lista ( parcelacije) potvrđenog od nadležnog Odjela za katastar nekretnina, uknjižiti se u zemljišne knjige na postojećim i novoformiranim česticama, uz prethodno brisanje tog prava sa imena Laus Zvonko pk. A, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], što je tužitelj- protuženik dužan trpjeti.“

II. Svaka stranka snosi svoj dio parničnih troškova.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 22. veljače 2010. se navodi da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnina u [adresa], u naravi poljoprivrednog zemljišta u predjelu Zlanpolje, a riječ je o katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Te je nekretnine, tvrdi tužitelj, on stekao darovanjem od oca po ugovoru od 3. srpnja 1997., a njegov je prednik tu imovinu naslijedio od svoga oca pok. ZV pok. ZV po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Korčuli pod br. O-6/59 od 7. srpnja 1962.

1. 1. Tuženik DV, kako dalje navodi tužitelj, bez valjanog osnova drži u posjedu i gospodarski iskorištava opisano zemljište pri čemu je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] započeo gradnju poljske kućice, iskrcao građevni materijal i alat, a na njegove usmene zahtjeve da mu to zemljište preda u posjed i ukloni poljsku kućicu, tuženik se oglušio.

1. 2. Pozivajući se tako na svoje pravo vlasništva i pravo na posjed tužitelj je podnesenom tužbom (list spisa br. 1 i 2) zatražio od tuženika predaju posjeda utuženih nekretnina slobodnih od osoba i stvari te uklanjanje poljske zgrade na kat. čest. [katastarska čestica], a pri tome je zadržao pravo naknadno precizirati tužbeni zahtjev i to nakon što se provede očevid na licu mjesta.

1. 3. Istodobno s tužbom tužitelj je zatražio određivanje privremene mjere kojom bi se tuženiku zabranilo poduzimanje bilo kakvih građevinskih radova na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s tvrdnjom da je takva mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje tuženika i nastanak nenadoknadive štete.

2. Tuženik se usprotivio tužbi (list spisa br. 4) kao i prijedlogu za određivanje privremene mjere navodeći da je riječ o radovima na obnovi štale koja se nalazi u sklopu njegovog poljoprivrednog imanja. On priznaje da drži u posjedu jedan dio utuženih katastarskih čestica ističući da takav posjed vrši putem svog prednika pok. ĆV već dugi niz godina, a sve to poštujući sporazum kojega su nakon smrti pok. ZV (djed stranaka) zaključili tužiteljev otac pok. PV i njegov otac pok. HV. Upravo po tom sporazumu tvrdi tuženik, on je i u katastru upisan kao posjednik na točno određenim dijelovima predmetnih katastarskih čestica te je, a pozivajući se na pravo na posjed, predložio da se tužbeni zahtjev odbije.

2. 1. Podneskom od 25. siječnja 2011. (list spisa br. 8 i 9) tuženik je istakao protutužbeni zahtjev zatraživši da se utvrdi njegovo pravo suvlasništvo 1/2 dijela nekretnina u k. o. [katastarska općina] i to kat. čest. [katastarska čestica]. Ovakav protutužbeni zahtjev obrazlaže tvrdnjom da je putem svog prednika u dugogodišnjem zakonitom posjedu točno određenih dijelova zemljišta koje je predmetom ove tužbe u predjelu [adresa] u [adresa], a ujedno je zadržao pravo tijekom postupka pobliže identificirati svoj postavljeni zahtjev.

2. 2. Tužitelj-protutuženik je podneskom od 21. travnja 2011. (list spisa br. 10) osporio osnovanost protutužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka u više su navrata stranke precizirale svoje tužbeno traženje pa je tako protutužitelj podneskom na listu spisa br. 34, prilog O, zatražio da se utvrdi njegovo isključivo pravo vlasništva nekretnina u k. o. [katastarska općina] i to 2329, 2330/1, 2688/3, 2353/1, 2353/2, 2352/1 i 2352/2, zajedno sa izgrađenim poljskim kućicama.

3. 1. Podneskom od 17. ožujka 2014. (list spisa 46) protutužitelj je ponovno izmijenio prvobitni protutužbeni zahtjev te sada zahtjeva da ga se utvrdi vlasnikom cjeline kat. čest. [katastarska čestica] te za 824/1093 dijela čest. zem. [katastarska čestica], za 178/248 dijela čest. zem. [katastarska čestica] te za 182/252 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3 2. Tužitelj je podneskom od 28. srpnja 2014. (list spisa 52-54) precizirao svoj tužbeni zahtjev navodeći da ga usklađuje sa nalazom mjerničkog vještaka te zahtjeva od tuženika predaju točno određenih dijelova utuženih nekretnina dok čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] traži predati u posjed u cijelosti.

3. 3. Protutužitelj je također u nastavku postupka precizirao svoj zahtjev i to podneskom od 4. rujna 2014. (list spisa br. 55) tražeći da se utvrdi da je vlasnik cjeline kat. čest. [katastarska čestica] te suvlasnik 85/252 dijela čest. zem. [katastarska čestica], za 159/248 dijela čest. zem. [katastarska čestica] kao i za 764/1093 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. 4. Na ročištu dana 27. siječnja 2016. (list spisa br. 79) prilog 1 tužitelj je konačno precizirao svoj zahtjev za predaju u posjed postavivši ga na način kako je to pobliže opisano u izreci.

3. 5. Tuženik-protutužitelj je svoj protutužbeni zahtjev izmijenio najprije podneskom predanom na ročištu od 27. siječnja 2016. (list spisa br. 79, prilog 2) da bi potom na ročištu 13. travnja 2016. ponovno dostavio podnesak sa preciziranim protutužbenim zahtjevom (list spisa br. 86, prilog 1) da bi konačan protutužbeni zahtjev i to na način kako je pobliže naznačeno u toč. II izreke ove presude protutužitelj istakao podneskom od 13. rujna 2016. (list spisa br. 89 i 90).

4. Presudom ovoga suda pod posl.br. P-847/22 od 6. studenog 2024. (list spisa br. 141-154) odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja kao i protutužbeni zahtjev SV, jednako je tako odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere te odlučeno da svaka stranka snosi svoj dio parničnih troškova.

4. 1. Povodom izjavljenih žalbi drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Zagrebu pod br. Gž-11/25 od 28. siječnja 2025. (list spisa br. 171-176) potvrđena je presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja AV, a jednako je tako potvrđena presuda u dijelu kojim je sud odbio protutužbeni zahtjev DV u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovom je drugostupanjskom odlukom ukinuto i rješenje o parničnim troškovima pa je u nastavku postupka valjalo raspravljati o zahtjevu protutužitelja DV Lausa upravljenom na utvrđenje vlasništva utuženih katastarskih čestica od kojih su neke predmetom zahtjeva u cijelosti a druge pak samo u pogledu točno određenog fizičkog dijela.

4. 2. U nastavku postupka tuženi-protutužitelj je, a sukladno uputi drugostupanjskog suda, precizirao svoje tužbeno traženje i to podneskom od 3. travnja 2025. (list spisa 213 i 214) te na zapisniku s ročišta od 12. svibnja 2025. (list spisa br. 217). Tako sada tužbenim zahtjevom DV zahtjeva utvrđenje vlasništva zemljišnih čestica 2353/1 i 2352/2 k. o. [katastarska općina] u cijelosti dok u odnosu na ostale utužene nekretnine traži da se utvrdi da je on vlasnik geometrijski odijeljenog dijela prikazanog na skici mjernika, a sve kako je to pobliže i naznačeno u toč. I izreke ove presude.

4. 3. Tužitelj-protutuženik AV je podneskom od 10. travnja 2025.(list spisa br. 216) izjavio da se protivi preinaci protutužbe no sud takav prigovor nije prihvatio dopustivši u ovoj pravnoj stvari preciziranje protutužbenog zahtjeva protutužitelja SV, a obzirom da je takva odluka data i od strane drugostupanjskog suda.

4. 4. Očitujući se povodom konačno postavljenog protutužbenog zahtjeva tužitelj-protutuženik je predložio da se isti odbije kao neosnovan te ustrajao u svim prigovorima istaknutim tijekom dosadašnjeg raspravljanja.

5. U postupku je proveden dokaz očevidom na licu mjesta te mjerničkim vještačenjem po vještaku dipl.ing. Mišu Biliš, pregledom svih spisu priloženih isprava, saslušanjem svjedoka ŽV, TV, ČV, IV, CV, EV, FV, ZV i VV te saslušanjem parničnih stranaka.

6. Protutužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Predmetom raspravljanja u ovoj parnici po protutužbenom zahtjevu su nekretnine u k. o [katastarska općina], u naravi poljoprivredno zemljište u predjelu Zlanpolje i to:

- čest. zem [katastarska čestica], po kulturi vrt površine 899 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva na ime tužitelja (list spisa 86, prilog 3)

- čest. zem. [katastarska čestica], po kulturi vinograd površine 1093 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva na ime tužitelja

- čest. zem. [katastarska čestica], po kulturi pašnjak površine 500 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva na ime tužitelja

- čest. zem. [katastarska čestica], po kulturi pašnjak površine 119 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva na ime tužitelja

- čest. zem. [katastarska čestica], po kulturi oranica, voćnjak, šuma i vinograd površine 4932 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva na ime tužitelja

- čest. zem. [katastarska čestica], po kulturi oranica površine 350 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva na ime tužitelja

- čest. zem. [katastarska čestica], po kulturi oranica površine 164 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva na ime tužitelja

- čest. zem. [katastarska čestica], po kulturi oranica površine 959 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva na ime tužitelja

8. Protutužitelj, dakle, tvrdi da mu pripada vlasništvo nekretnina pobliže označenih u izreci, a takav zahtjev temelji na tvrdnji da je putem svog prednika u dugogodišnjem zakonito posjedu zemljišta u predjelu [adresa] u [adresa] i daje riječ o cjelini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te o točno određenim fizičkim dijelovima ostalih utuženih katastarskih čestica.

8. 1. Riječ je stoga o pravoj vlasničkopravnom zahtjevu koji se temelji na dosjelosti sukladno propisima koji su u to vrijeme bili na snazi, a kako je to i propisano odredbom čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZV).

9. Iz provedenih je dokaza u postupku utvrđeno:

- da su stranke rođaci, njihovi su očevi bili braća i nasljednici zajedničkog prednika stranaka pok. ZV

- da je djed stranaka pok. ZV umro 1955., a po njegovoj je smrti proveden pred Kotarskim sudom u Korčuli ostavinski postupak pod posl.br. O-129/55

(preslik spisa priložen listu 82)

- da je pok. ZV oporučno raspolagao svojom imovinom, da su na nasljedstvo bili pozvani njegova supruga Marija, sinovi HV i PV, kćerka OV te unuk LV

- da je tijekom ostavinskog postupka među nasljednicima bila upitna valjanost oporuke (o tome je bila pokrenuta parnica) kao i sastav ostavinske imovine, da su u više navrata nasljednici pokušavali sklopiti sporazum do kojega nije došlo te da je konačno dana 7. srpnja 1962. doneseno rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Korčuli pod br. O-6/59

- da je istim rješenjem utvrđeno da u ostavinsku imovinu pok. ZV spadaju nekretnine u predjelu Zlanpolje k. o. [katastarska općina], da je riječ o zemljištu koje je po kulturi vinograd, voćnjak, oranica, pašnjak i šuma, a označenom kao čest. zem. [katastarska čestica]/1, 2332, 2327/2, 2329, 2330/1, 2330/2, 2345/1, 2345/2, 2346/1, 2346/2, 2352/1, 2352/2, 2353/1, 2353/2 i 2693

- da su nasljednicima temeljem ostaviteljeve oporuke od 11. studenog 1952. proglašeni sin PV, sin HV, kćerka OV te unuk LV uz napomenu da ĆV pripada pravo tražiti nadopunu nužnog dijela pored čega nasljednici imaju pravo zasebnom parnicom utvrđivati da li i neke druge nekretnine odnosno pokretnine ulaze u ostavinsku imovinu

- da je po istom rješenju jasno određeno koje nekretnine, a opisane po predjelima gdje se nalaze pripadaju kome od nasljednika s time što je određeno da nasljedniku ŠV pripada i sva ostala imovina ostavitelja koja nije izričito dana drugim nasljednicima

- da je to rješenje postalo pravomoćno 29. kolovoza 1962. kada je odbijena žalba od strane drugostupanjskog suda no nije odmah provedeno u zemljišnoj knjizi pa iz zemljišnoknjižnog izvatka na listu br. 83 proizlazi da je prijedlog za upis po navedenom rješenju o nasljeđivanju uz identifikaciju sačinjenu 25. studenog 2010. predan na upis 26. studenog 2010. pod br. Z-1619/10

- da je nakon okončanja ostavinskog postupka tuženikov otac HV pokrenuo parnicu pred Kotarskim sudom u Korčuli pod posl.br. P-232/62 i to radi nadopune nužnog dijela (preslik spisa priložen na listu 66, prilog C2 )

- da je podnesenom tužbom HV zahtijevao od ŠV da mu na ime nadopune nužnog dijela preda određene nekretnine i pokretnine a među ostalim i 1/8 dijela zemljišta u predjelu Zlanpolje

- da iz sadržaja navedenog parničnog spisa i zapisnika od 14. prosinca 1962. proizlazi da je među strankama bila u tijeku još jedna parnica pod br. P-224/62 u kojoj je vršena procjena naslijeđene imovine

- da je ovaj parnični postupak okončan rješenjem o povlačenju tužbe od 22. siječnja 1981.

- da je dana 3. srpnja 1997. sačinjen darovni ugovor između UV i AV, a prijepis tog ugovora priložen je u spisu (list spisa br. 94, prilog 3)

- da istim ugovorom PV daruje sinu AV nekretnine "u predjelu Zlanpolje, sve što tu imam" nabrajajući katastarske čestice

- da je temeljem ovog ugovora tužitelj AV u zemljišnoj knjizi ishodio upis prava vlasništva po rješenju ovoga suda pod br. Z-1620/10

- da je baš ovaj darovni ugovor bio predmetom ovosudne parnice pod br. P-1220/15 u kojoj je tužitelj ĐV (brat tužitelja) postavio zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ovakvog pravnog posla te radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa koji je dopušten po istom ugovoru

- da je, a smatrajući da je pitanje valjanosti ovog darovnog ugovora od odlučnog značaja za ishod ove parnice, sud rješenjem pod posl.br. P-494/15 od 17. siječnja 2017. odredio prekid postupka (list spisa 97 i 98)

- da je parničnim postupak pod posl.br. P-1220/15 pravomoćno okončan povlačenjem tužbe nakon čega je ova parnica nastavljena rješenjem od 10. ožujka 2022. (list spisa br. 107 i 108)

- da je tuženik-protutužitelj uz podnesak od 19. ožujka 2018. (list spisa br. 100) dostavio isprave iz kojih proizlazi kako je pred Općinskim sudom u Korčuli ponovno pokrenut ostavinski postupak iza smrti ZV pok. ZV, unatoč činjenici da je već u ranijem postupku pred Kotarskim sudom u Korčuli doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju

- da je takav ostavinski postupak proveden pod posl.br. O-157/83, a u spisu je priložen zapisnik sa ostavinske rasprave od 21. studenog 1983. (list spisa br. 100, prilog 1) te rješenje o nasljeđivanju od 1. studenog 1983. (list spisa br. 100, prilog 2)

- da su na ostavinskoj raspravi bili nazočni sin ostavitelja PV i unuk DV pok. S, da su na istom ročištu suglasno izjavili kako je njihov prednik još uvijek uknjižen na svim nekretninama te kako su oni spremni zaključiti diobeni ugovor u svezi nekretnina koje predstavljaju ostaviteljevu imovinu

- da je temeljem takvog diobenog ugovora kojega su potpisali PV i DV doneseno rješenje o nasljeđivanju pod br. O-157/83 od 1. studenog 1983., da su istim rješenjem nasljednicima pok. ZV proglašeni sin PV i unuk DV, a da kćerka OV nije prihvatila svoj nasljedni dio

- da je po ovom rješenju a sukladno ugovoru o diobi određeno da svakome od nasljednika pripadaju zemljišta opisana po predjelima gdje se nalaze pri čemu je izričito navedeno da i nasljedniku ŠV i nasljedniku DV pripada zemljište u Zlanpolju

- da je iza smrti AVB doneseno rješenje o nasljeđivanju ovoga suda pod posl.br. O-318/03 od 18. lipnja 2004. a njegovim su nasljednicima proglašeni supruga CV, sinovi ĐV i AV, svi za po 2/8 dijela te unuke JV i KV za po 1/8 dijela (list spisa br. 39, prilog 1S)

- da je iza smrti ĆV pok. ZV doneseno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod br. O-137/75 od 7. srpnja 1975. te su temeljem oporuke nasljednicima proglašeni supruga NV te sin DV (list spisa br. 39, prilog 1 Š)

- da je stvarni izgled nekretnina koje su predmetom raspravljanja utvrđen neposrednim opažanjem suda očevidom od 17. listopada 2011. uz nazočnost mjernika dipl.ing. Miša Biliš (list spisa br. 17-19)

- da je tom prilikom na licu mjesta jasno utvrđeno koje zemljište u ovom predjelu posjeduje tuženik nakon čega je sud od imenovanog vještaka zatražio sačinjenje skice, prikaz svih utuženih nekretnina uz označavanje granica tuženikova posjeda kao i opis kultura te obračun površine

- da je mjernički vještak dana 13. travnja 2012. dostavio sudu nalaz i mišljenje te skicu premjeravanja (list spisa br. 21) naglasivši da je svo zemljište pod makijom označio slovom E u površini od 1690 m[2] , da je ukupna površina vinograda u ovom predjelu 578 m[2] što je označeno slovom B, da je zemljište koje je zasađeno maslinama ma skici označeno plavom bojom i slovom A u površini od 1058 m[2] , da je zemljište koje se koristi za sadnju sezonskog povrća i na kojemu su zatečene i građevine tj. poljske kućice prikazano crvenom bojom i slovom D u površini od 3100 m[2] te da je voćnjak zasađen bademima i maslinama označen slovom C u površini od 1432 m[2] s time da preko njega prolazi makadamski put

- da je povodom primjedbi stranaka a na zahtjev suda vještak tijekom postupka dopunjavao svoj nalaz a prilikom saslušanja na glavnoj raspravi dana 20. listopada 2015. (list spisa br. 70) ovaj je vještak naglasio da je svoj nalaz utemeljio na pokazivanju samog tuženika koji mu je na licu mjesta točno označio ono što posjeduje

- da je po nalogu suda mjernički vještak dostavio konačnu skicu dana 4. studenog 2015. (list spisa 73, prilog LJ2 ) označivši točkama i zasebnom bojom točno određene dijelove utuženih nekretnina i njihovu površinu, a na takav nalaz vještaka stranke nisu više imale primjedbi

10. Upitan na sve ove okolnosti tužitelj AV u svome iskazu (list spisa 75 i 76) navodi kako je još 1957. odselio u Australiju gdje je živio sve do 2008. godine, da je boraveći tijekom 1997. u Republici Hrvatskoj bio kod svog oca UV, da je tad sačinjen darovni ugovor, da mu je otac opisao u kojim se predjelima nalaze darovane nekretnine, a da je u vrijeme sastavljanja tog pravnog posla njegov otac bio u dobi od 92 godine. Tada je, tvrdi tužitelj, utvrdio da su po nalogu njegovog oca ove nekretnine obrađivali neki mještani, on sam je naknadno dopustio GV i IV da koriste neke njegove nekretnine, a prema kazivanju njegovog oca saznao je da je on imao razmirica sa svojim bratom S i to baš iz razloga jer je njihov otac pok. ĐV pok. ZV sve nekretnine u predjelu Zlanpolje oporukom ostavio sinu ŠV.

10. 1. Tuženik-protutužitelj u svome iskazu (list spisa br. 76-78) navodi kako je njegov otac sa bratom PV dugo godina vodio sudske sporove u svezi imovine koja je ranije pripadala njihovom ocu pok. BV, a sve te nesuglasice prestale su nakon što je postignut dogovor posredovanjem tadašnje Mjesne zajednice Čara. Takav se dogovor, tvrdi tuženik, poštovao s time što je sva vrjednija zemlja u predjelu Zlanpolje pripala ŠV zajedno sa jednom poljskom kućicom dok je s druge strane njegovome ocu pripalo zemljište koje nije bilo obrađeno, a njegov je otac na tom zemljištu izgradio i poljsku kućicu. On sam, tvrdi tuženik, nastavio je vršio posjed u granicama kako je to radio i njegov otac, probio je i makadamski put u tom predjelu pred više od deset godina i to uz suglasnost tužiteljeva oca. Poslije očeve smrti, tvrdi tuženik, utužene nekretnine su pripale njemu sukladno dogovoru između njega i njegovih sestara, a ovakav mirni posjed nitko mu nije ometao.

11. O posjedovnom stanju utuženih nekretnina i odnosima između stranaka iskazivali su tijekom postupka svjedoci kojima je stanje na terenu poznato iz neposrednog opažanja.

11. 1. Svjedokinja ŽV posjeduje zemljište u neposrednoj blizini u opisanom predjelu, tu dolazi počev od 1976. godine, sjeća se da su susjedno zemljište obrađivali PV i njegova supruga CV, da su održavali vinovu lozu i masline te u kućici držali koze i suhu travu, da je kasnije takav posjed preuzela kćerka pok. UV a da je poslije toga u ovom predjelu viđala osobe kojima je PV dao da rade na njegovom imanju i to RV, AS te IV. Imenovani svjedokinji nije poznato je li među prednicima stranaka bila sačinjena dioba.

11. 2. Svjedok DS je bio u braku sa SS koja se sestra tužitelja te on tvrdi da se sa suprugom vratio iz Australije 1978, da su radili u spornom predjelu, održavali masline i sadili sezonsko povrće, sjekli šumu i drva za ogrjev a u postojećim poljskim kućicama držali koze i suhu travu. Nakon razvoda od supruge (1986. godine) ovaj svjedok nije više dolazio u opisani predjel, a poznato mu je da su bili poremećeni odnosi između pok. UV i SV s time što je PV znao odobriti DV da na određenom dijelu zemlje sadi povrće.

11. 3. Svjedok MS u istom predjelu ima svoje nekretnine te je dolazeći u ovaj predjel utvrdio da je masline održavao PV, da je jedan vinograd držao DV, da je jednako tako jednu poljsku kućicu posjedovao otac tužitelja dok je drugu kućicu unazad par godina izgradio tuženik DV.

11. 4. Svjedokinja IV u [adresa] živi od 1980., a počev od 2008. godine zajedno sa suprugom je držala u posjedu vinograd po ugovoru sa tužiteljem AV s time što jedan dio vinograda u istome predjelu posjeduje DV. Dolazeći na zemljište koje posjeduje po odobrenju tužitelja, tvrdi ova svjedokinja, ona je zaključila da tuženik DV širi svoj posjed, da se proširio i sjeverno od makadamskog puta na zemljište koje ranije nije držao. Ona također navodi da je poljsku kućicu na utuženom zemljištu DV izgradio otprilike godinu dana poslije smrti UV.

11. 5. Svjedokinja CV ima nekretnine u predjelu Zlanpolje, tu dolazi još od 1967. godine te se sjeća da su na imanju obitelji UV posjed vršili i PV i HV, da je svaki od njih držao određenu količinu maslina i vinove loze. Ona također navodi da je DV u ovom predjelu izgradio novu poljsku kućicu oko 2005. godine, a vrlo dobro joj je poznato da su se očevi stranaka oduvijek svađali po pitanju međaša u ovom predjelu kao i na nekim drugim predjelima gdje su bile nekretnine njihova oca. Po njenim saznanjima PV je posjedovao dio zemljišta od zapada odnosno od ceste pa sve do njegove poljske kućice dok je pok. HV držao i obrađivao zemljište od istoka.

11. 6. Svjedok EV u opisanom predjelu posjeduje maslinik, poznato mu je što je predmetom spora te navodi da je dio maslinika uz cestu posjedovao PV a jedan dio njegov brat HV, da je zemljište oko poljskih kućica ranije držao HV a danas tuženik te da je sam tuženik izgradio kućicu na mjestu ranije ruševine.

11. 7. Svjedok ZS također potvrđuje da su u predjelu Zlanpolje posjed vršili i PV i njegov brat HV poslije čije smrti je upravo tuženik nastavio posjed te obnovio vinograd kojeg je držao njegov otac i zasadio par novih maslina. Svaki od braće je, kako tvrdi svjedok, imao svoju poljsku kućicu s time što je svoju kućicu tuženik obnovio te probio put u ovom predjelu. Imenovani svjedok potvrđuje da su u obitelji PV dugo vremena bili poremećeni odnosi i to baš između braće S i ŠV, da je u svrhu razrješenja njihovih odnosa posredovala i tadašnja Mjesna zajednica Čara, on sam je bi tajnik Mjesne zajednice Čara no nikada nije vidio pismenu ispravu o diobi naslijeđenog imanja.

11. 8. Svjedok ĐV je tužiteljev brat te on tvrdi da je još 1961. odselio u Australiju, no poznato mu je da je njegov otac sa svojim bratom S sklopio neki sporazum o diobi, prema tom sporazumu su posjedovali imanje u predjelu Zlanpolje, jedan dio vinograda je držao njegov otac a preostalu vinovu lozu je održavao tuženikov otac, jednako tako i masline i druge voćke, a u ovom predjelu bile su dvije poljske kućice, jednu je držao HV a drugu koja je sada srušena je koristio pok. PV.

11. 9. Svjedok VV ne posjeduje nekretnine u predjelu Zlanpolje no tvrdi da je u više navrata pomogao DV vršiti radove, tako su zajedno obnovili poljsku kućicu, iznad te kućice su masline, riječ je o manjim ogradama u kojima ima i stabla badema, a na dijelu od asfaltirane ceste pa do ispod spomenute kućice je DV držao vinograd. U istom predjelu, tvrdi ovaj svjedok, i PV ima svoj vinograd kao i zemljište s maslinama.

12. Ocjenom svih provedenih dokaza u ovoj parnici sud je utvrdio:

- da su nekretnine koje su predmetom raspravljanja nekada bile vlasništvo zajedničkog prednika stranaka pok. ZV

- da su odnosi u obitelji ZV bili poremećeni te su poslije smrti pok. BV započeli prijepori oko naslijeđenog imanja, a što je rezultiralo brojnim sudskim postupcima kao i pokušajima konačnog sporazuma

- da su kroz svo to vrijeme braća PV i HV tj. očevi parničnih stranaka suposjedovali nekretnine koje su ranije pripadale njihovome ocu a koje se nalaze u predjelu Zlanpolje

- da je među njima bio postignut dogovor oko diobe posjeda

- da su upravo iz razloga jer nije postignuta faktična dioba naslijeđene imovine tijekom 1983. nasljednici pok. BV ponovno pokrenuli postupak za raspravljanje ostavine iza njegove smrti iako je prethodno bio pravomoćno okončan ostavinski postupak

- da su u ostavinskom postupku pred Općinskim sudom u Korčuli pod posl.br. O-157/83 otac tužitelja PV i tuženik DV dana 21. rujna 1983. postigli zaključili sporazum o diobi naslijeđene imovine

- da u takvom njihovom sporazumu, a na temelju kojeg je doneseno i rješenje o nasljeđivanju pod posl.br. O-157/83 od 1. studenog 1983. nekretnine im pripadaju nisu označene katastarskim brojevima niti je naznačen suvlasnički dio koji bi pripao svakome od njih no izričito je navedeno da i PV i DV PV imaju pravo na zemljište u predjelu Zlanpolje

- da sve ovo opravdano upućuje na zaključak kako među prednicima stranaka nikada nije faktično provedena podjela obiteljskog imanja iza smrti pok. BV veće se radi isključivo o diobi posjeda

- da tuženik-protutužitelj nastavljajući posjed svog oca već duže vrijeme u navedenom predjelu posjeduje upravo ono zemljište koje je prikazano na skici mjerničkog vještaka te takav posjed sačinjavaju točno određeni dijelovi utuženih katastarskih čestica

13. Imajući sve ovo u vidu sud je tijekom postupka utvrdio da tuženik- protutužitelj ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje utuženog zemljišta i da je osnovan njegov prigovor kojega je istakao povodom tužiteljeva zahtjeva za predaju u posjed.

13. 1. S druge pak strane u postupku je utvrđeno da ovakvim posjedom tuženik-protutužitelj nije mogao steći isključivo vlasništvo zemljišta koje je predmetom protutužbe odnosno točno određenih i fizički ograđenih dijelova utuženih katastarskih čestica kao i pojedinih katastarskih čestica u cijelosti.

13. 2. Svoj protutužbeni zahtjev tuženik temelji na činjenici da su još prednici stranaka izvršili diobu posjeda, da je on nastavio posjed svoga oca i da je na zapisniku ostavinske rasprave pred Općinskim sudom u Korčuli pod br. O-157/83 od 21 rujna 1983. njemu priznato pravo na dio nekretnina u predjelu Zlanpolje sačinjenim sporazumom o diobi.

13. 3. Ocjenom svih provedenih dokaza ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću niti je njegov posjed imao zakonom određene kvalitete.

14. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom ako je posjed zakonom određene kakvoće i ako neprekidno traje zakonom propisano vrijeme. Primjenom odredbe čl. 388.s t. 2. istog Zakona u ovoj je pravnoj stvari potrebno voditi računa o tome da je otac protutužitelja sukladno dogovorima o diobi posjeda sa svojim bratom ušao u posjed zemljišta u ovom predjelu još prije 1980., a u to vrijeme vrijedile su odredbe Općeg građanskog zakonika. U paragrafu 1460. OGZ-a kao temeljna pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću propisan je pošteni, zakoniti i istiniti posjed, a paragrafom 1468. bilo je određeno da je za stjecanje dosjelošću potreban protek roka od 30 godina. Počev od 1. rujna 1980. pa do 1. siječnja 1997. na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91) kojim su u čl. 28. bile propisane pretpostavke potrebne za stjecanje vlasništva dosjelošću te potrebna kakvoća posjeda.

15. Kao što je već u obrazloženju ove presude i navedeno prednici stranaka nisu proveli faktično razvrgnuće suvlasništva već se radilo isključivo o podjeli posjeda do konačne diobe. Pored toga tužiteljev je otac pok. PV izričito priznao svome nećaku DV pravo na dio nekretnina u predjelu Zlanpolje potvrdivši to na zapisniku ostavinske rasprave pred Općinskim sudom u Korčuli pod br. O-157/83 od 21. rujna 1983. Na istom je zapisniku naznačeno da nasljednici zaključuju diobeni ugovor prema kojemu i ŠV (ocu tužitelja) i DV (protutužitelju) pripada "zemljište u Zlampoju".

15. 1. Ovakav zapisnik sa ostavinske rasprave ukazuje na volju stranaka da izvrše diobu suvlasništva na naslijeđenoj imovini no baš po pitanju zemljišta u navedenom predjelu njihov je sporazum nedovoljno jasan pri čemu nije moguće iz sadržaja tog ugovora utvrditi koje bi točno zemljište pripalo svakome od nasljednika. Nisu navedene katastarske oznake, nije opisana kultura niti površina predmetnog zemljišta a čak nije niti naznačeno je li riječ o zemljištu koje su pojedini nasljednici već od ranije posjedovali prema dogovoru o diobi posjeda.

15. 2. Upravo iz tog razloga tuženik-protutužitelj je i nakon ovog sporazuma vršio posjed zemljišta u predjelu Zlanpolje držeći se očito već ranije dogovorene podjele posjeda među suvlasnicima, no znajući pri tome vrlo dobro da nije isključivi vlasnik. Ovo stoga jer diobeni sporazum sa zapisnika ostavinske rasprave od 21. rujna 1983. ne predstavlja valjani osnov razvrgnuća suvlasništva budući nije određeno a niti je po bilo kojim kriterijima moguće odrediti koje je točno zemljište trebalo pripasti tuženiku-protutužitelju, a koje zemljište u istom predjelu pripada sad pok. ŠV odnosno njegovom sljedniku. Zbog navedenoga je tuženik-protutužitelj bio posjednik spornog zemljišta, ali je takav posjed vršio znajući da na predmetnom zemljištu pravo suvlasništva ima i tužitelj.

15. 3. Samim time ovakvim posjedovanjem koji nema zakonom određenu kvalitetu tuženik-protutužitelj nije niti mogao steći pravo vlasništva dosjelošću pa je postavljeni protutužbeni zahtjev valjalo odbiti.

16. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP) pa je sud, a vodeći računa o uspjehu stranaka u ovoj parnici, odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Korčuli, 18. lipnja 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).