REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2417/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika TERMA HGK d.o.o., Sesvete, Rimski put 11c, OIB: 22186352722, zastupan po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku u Zagrebu, Petrinjska 9, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 4.576,30 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2018. do isplate po stopi obračunatoj do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 4.576,30 EUR koja teče od 12. prosinca 2018. do isplate preko stope dosuđene u točki I/ izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik, NŽ, ozlijeđen na radu 7. ožujka 2014. prilikom rada na stroju za savijanje željeza. Do ozljeđivanja je došlo prilikom podešavanja stroja za savijanje lima, kada je osiguranik tužitelja pomicao graničnik, dok je drugi djelatnik, ŠŽ, nehotično stisnuo nožnu komandu za pokretanje stroja te je nož stisnuo lijevu šaku osiguranika tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi da iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru proizlazi da do nastanka te ozljede nije bilo ograničeno ili zabranjeno sudjelovanje drugog radnika prilikom podešavanja stroja, slijedom čega da je inspektor donio rješenje da se obavi revizija procjene opasnosti za to mjesto rada te da se obavi ponovno osposobljavanje radnika prema utvrđenim izmjenama radnih postupaka. Uslijed zadobivenih ozljeda u cijelosti je tužitelj rješenjem broj 992583 od 19. veljače 2016. priznao svome osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a rješenjem broj 992583 od 27. srpnja 2016. je određena visina tako priznate mirovine te je rješenjem broj 992583 od 4. siječnja 2017. njegovom osiguraniku uslijed ozljede na radu priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. S obzirom da je tužitelju u razdoblju od 4. travnja 2016. do 31. srpnja 2017. nastala šteta s osnove isplaćene invalidske mirovine u iznosu od 3.987,61 EUR / 30.044,66 kuna te da mu je u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2017. nastala šteta s osnove tjelesnog oštećenja u iznosu od 588,69 EUR / 4.435,50 kuna, odnosno ukupno u iznosu od 4.576,30 EUR / 34.480,16 kuna, a da je tuženik otklonio tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora, to tužitelj u ovom postupku temeljem odredaba čl. 160. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 4.576,30 EUR/ 34.480,16 kuna sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2018. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se ne smatra odgovornim za nastanak štetnog događaja jer da je do ozljeđivanja osiguranika tužitelja došlo uslijed propusta i nepažnje radnika, što je vidljivo iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, iz kojeg proizlazi da se radi o ljudskom previdu, da tuženik redovito obučava svoje radnike u području zaštite na radu te da na samom stroju nije utvrđena nikakva nepravilnost, a također da je isto vidljivo i iz izjava koji su tom prilikom dali osiguranik tužitelja te radnik koji je bio prisutan štetnom događaju. Pojašnjava da se radi o CNC stroju koji se pokreće elektronski, a ne samo stiskanjem pedale, koja ja je, uz to, konstruirana na način da se ne može baš slučajno stati na nju i pokrenuti spuštanje mobilnog dijela stroja, već se noga mora uvući i stisnuti pedala. Taj dio da je radio radnik ŠŽ, i to po završetku faze pripreme, nakon što mu radnik koji radi pripremu potvrdi da su graničnici podešeni i da je lim postavljen ili pak ako sam vidi da je priprema završena i da su ruke radnika koji radi pripremu izvan dosega noževa. Tek tada se daje elektronski nalog za pokretanje rada stroja, a nakon toga se noga uvlači u prostor s pedalom koja pokreće spuštanje mobilnog dijela stroja s noževima. Dodaje da ako se stroj već nalazi u radnoj fazi, ali je potrebno drugačije podesiti graničnike, da se stroj treba programski ponovno vratiti u fazu pripreme i tek onda se podešavaju graničnici, uvlači lim i dalje nastavlja postupak, jer ako se u toj pripremnoj fazi i stisne pedala, da ona ne može pokrenuti stroj. Navodi da ako se pravilno slijede upute o korištenju stroja, da do ozljede nikada ne bi smjelo doći, što osiguranik tužitelja i drugi radnik dobro znaju jer taj posao rade već dvadesetak godina. Ukazuje da naredba inspektora iz zapisnika o obavljenom nadzoru ne ukazuje ni na kakve propuste u provedbi zaštite na radu, već isključivo na potrebu povećanja stupnja sigurnosti i ponovne obuke radnika, što da je tuženik sve izvršio. Dodaje da osiguranik tužitelja nikada prema njemu nije postavljao nikakve odštetne zahtjeve, da redovito uplaćuje doprinose i da su osiguranik tužitelja i radnik ŠŽ iznimno stručni i dobri radnici, ali da se konkretno desio nesretni slučaj na koji on nikako nije mogao utjecati. U odnosu na priznavanje prava osiguraniku tužitelja na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti temeljem konkretne ozljede na radu, ističe da je isti u vrijeme štetnog događaja imao navršenih 61 godinu života, 3 mjeseca i 14 dana, kao i navršenih 41 godinu, 4 mjeseca i 6 dana staža osiguranja, stoga da je već tada, sukladno čl. 35. Zakona o mirovinskom osiguranju, imao pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika. Da je čak i sam osiguranik tužitelja protiv rješenja tužitelja od 19. veljače 2016., kojim mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu od 20. svibnja 2015., podnio žalbu zbog toga što je 4. ožujka 2016. podnio zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, međutim da je žalba odbijena s obrazloženjem da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod osiguranika tužitelja nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti, a da će o priznanju prava na starosnu mirovinu odlučiti tijelo prvog stupnja. Stoga smatra da je tužitelj umjesto priznanja prava na invalidsku mirovinu trebao svome osiguraniku priznati pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, koja bi, uz to, iznosila više od invalidske mirovine, pa da je osiguraniku tužitelja na taj način pričinjena šteta, kao što ju tužitelj i u ovom postupku želi prouzročiti tuženiku. S obzirom da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu, da je osiguranik tužitelja obavljao poslove na svom radnom mjestu, da je imao svu propisanu opremu, odjeću i zaštitu, da nije bilo propusta tuženika te da je osiguraniku tužitelja zakonom osigurano zatraženo pravo na starosnu mirovinu, to predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj iznosi da tuženik, imajući u vidu da se radi o ozljedi na radu i stroju za koji postoji povećana opasnost za radnika, odgovara sukladno odredbama članka 1045. i članka 1063. Zakona o obveznim odnosima te da se isti može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno unatoč tome što je poduzeo mjere zaštite na radu. Smatra da iz okolnosti da tuženik nije dostavio isprave o ispravnosti stroja, naredbe inspektora rada o potrebi revizije procjene opasnosti za navedeno mjesto rada i ponovnog osposobljavanja radnika, kao i iz navoda osiguranika tužitelja da se na tom stroju već ranije dogodila ozljeda, proizlazi da tuženik nije proveo mjere zaštite na radu. Dodaje da odgovornost poslodavca postoji i temeljem odredbe članka 161. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju obzirom je štetu uzrokovao radnik na radu ili u svezi s radom, slijedom čega je odgovornost poslodavca i radnika solidarna. U odnosu na priznavanje prava osiguraniku tužitelja na invalidsku mirovinu, ističe kako je istom rješenjem broj 992583 od 15. rujna 2017. priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika od 1. kolovoza 2017., odnosno po prestanku osiguranja, te da je istom 31. srpnja 2017. prestalo pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad.

4. Tuženik je dalje u tijeku postupka ostao kod ranije iznesenih navoda te je dodao da iz svih isprava koje je dostavio u spis proizlazi da je poduzeo sve odgovarajuće mjere zaštite na radu, kao što je dostavio i dodatne isprave na okolnost udovoljenja uvjetima utvrđenim pravilima zaštite na radu. Dodaje da je rješenjem tužitelja broj 992583 od 27. srpnja 2016. određeno da isplata mirovine osiguraniku tužitelja pripada od 4. travnja 2016., odnosno od prvog dana nakon dana prestanka radnog odnosa. S obzirom da je osiguranik tužitelja podnio zahtjev za starosnu mirovinu mjesec dana prije toga, točnije 4. ožujka 2016., odnosno prije nego što mu je počela isplata invalidske mirovine, to da je tužitelj bio dužan osigurati svome osiguraniku ostvarenje prava koje mu je priznato Zakonom o mirovinskom osiguranju.

5. Prvostupanjski sud je presudom posl. broj P-2933/2018 od 16. ožujka 2023. odbio u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.576,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2018. do isplate (točka I/ izreke) te je naložio tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 580,66 EUR (točka II/ izreke).

6. Povodom žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem od 11 listopada 2024., posl. broj Pž-1558/2023 ukinuo presudu ovoga suda posl. broj P-2933/2018 od 16. ožujka 2023. te je predmet vraćen na ponovno suđenje. U obrazloženju predmetnog rješenja se navodi da je proturječan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da mu je šteta naslala uslijed štetne radnje radnika ŠŽ, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Također, drugostupanjski sud u svojoj odluci navodi da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je na tužitelju teret dokazivanja da je tuženik propustio provesti sve mjere zaštite na radu. Nadalje, drugostupanjski sud navodi da procjenjivanje odgovornosti tuženika kroz članak 1061. ZOO-a ne utječe na primjenu pravila o odgovornosti za štetu koja potječe od opasne stvari u smislu članka 1064. ZOO-a koja se primjenjuje u predmetnom slučaju. Zaključno drugostupanjski sud navodi da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud, uvažavajući razloge iznesene u drugostupanjskom rješenju, pravilno primijeniti pravilo o teretu dokazivanja i iz dokaza koji su izvedeni u prvostupanjskom postupku donijeti pravilnu i zakonitu odluku o tome je li tuženik uspio dokazati oslobođenje od odgovornosti po obje osnove propisane člankom 162. Stavak 2. i 3. ZMO-a.

7. S obzirom na odluku drugostupanjskog suda, na temelju članka 377. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., dalje u tekstu: ZPP) sud je proveo novu glavnu raspravu, a glavna rasprava morala je početi iznova i sukladno članku 315. stavku 3. ZPP-a budući da je ročište održano pred sudom u izmijenjenom sastavu.

8. Tijekom dokaznog postupka pročitani su isprave, i to: prijava o ozljedi na radu od 11. ožujka 2014. (list 3. – 4. spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sudstava, Inspektorata rada, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu, KLASA: 115-04/2014-01/051, URBROJ: 524-10-02-02/05- 2014, od 12. svibnja 2014. (list 5. – 6., 47. – 50. spisa, dalje u tekstu: zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 12. svibnja 2014.), rješenje tužitelja KLASA: UP/I-141- 02/15-01/03221526044, URBROJ: 341-25-05/3-15-208184, od 19. veljače 2016. (list 7. spisa, dalje u tekstu: rješenje tužitelja o priznanju prava na invalidsku mirovinu), rješenje središnje službe tužitelja KLASA: UP/II-141-02/16-01/03221526044, URBROJ: 341-99-05/3-16-1630, od 24. svibnja 2016. (list 8. – 9. spisa, dalje u tekstu: rješenje drugostupanjskog upravnog tijela), rješenje tužitelja KLASA: UP/I-141-02/16- 01/03221526044, URBROJ: 341-25-05/3-16-87300, od 27. srpnja 2016. (list 10. spisa, dalje u tekstu: rješenje tužitelja o visini invalidske mirovine), rješenje tužitelja KLASA:

UP/I-141-06/15-01/03221526044, URBROJ: 341-25-05/3-15-213238, od 4. siječnja 2017. (list 11. spisa, dalje u tekstu: rješenje tužitelja o priznanju prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja), nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, Samostalnom sektoru za reviziju i nadzore medicinskog vještačenja, KLASA: 140-01/15-02/2782, URBROJ: 524-07-15-2, od 19. studenoga 2015. (list 12. spisa), nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjim uredom, KLASA: 141-02/15-01/7227, URBROJ: 426-04-01/10-16-14, od 22. travnja 2016. (list 13. – 14. spisa), nalaz i mišljenje vijeća vještaka pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnim uredom u Zagrebu, KLASA: 141-06/16-01/537, URBROJ: 426-04-07/66-16-04, od 1. prosinca 2016. (list 15. – 18. spisa), nalaz i mišljenje vijeća vještaka pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnim uredom u Zagrebu, KLASA: 141-06/16-01/537, URBROJ: 426-04-07/28-17-8, od 1. ožujka 2017. (list 19. – 23. spisa), obračun isplata na teret tužitelja za osiguranika tužitelja od 9. siječnja 2018. (list 24. – 32. spisa), odštetni zahtjev tužitelja od 16. siječnja 2018. (list 33. – 34. spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev tužitelja od 8. veljače 2018. (list 35. – 36. spisa), očitovanje tužitelja na odgovor tuženika od 16. kolovoza 2018. (list 37. – 38. spisa), očitovanje tuženika na očitovanje tužitelja od 17. listopada 2018. (list 39. spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sudstava, Inspektorata rada, KLASA: 115-04/14-01/051, URBROJ: 524-10-02-02/05- 14/03, od 19. ožujka 2014. (list 51. – 55. spisa, dalje u tekstu: zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 19. ožujka 2014.), zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sudstava, Inspektorata rada, KLASA: 115-04/14-01/51, URBROJ: 524- 10-02-02/05-14/02, od 14. ožujka 2014. (list 56. – 58. spisa, dalje u tekstu: zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 14. ožujka 2014.), ispis podataka o prijavi osiguranika tužitelja na osiguranje od 3. lipnja 2019. (list 66. spisa), rješenje tužitelja KLASA: UP/I- 140-02/17-01/03221526044, URBROJ: 341-25-05/3-17-136468, od 15. rujna 2017. (list 67. – 68. spisa), zapisnik o pregledu i ispitivanju stroja / uređaja s povećanim opasnostima broj: 12-S-04-090/06 od 10. svibnja 2012. (list 74. – 75. spisa, dalje u tekstu: zapisnik o pregledu i ispitivanju stroja), uvjerenje o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima broj: 12-S-04-090/06-006 od 10. svibnja 2012. (list 76. spisa, dalje u tekstu: uvjerenje o ispitivanju stroja), izvršen je uvid u fotografije (list 59. – 61. spisa) i u upravni spis tužitelja za osiguranika tužitelja broj 992583 (u priklopu spisa). Također, pročitan je zapisnik o saslušan te su saslušani svjedoci NŽ (list 81. – 82. spisa), ŠŽ (list 82. – 83. spisa) i AŽ (83. – 84. spisa).

9. Sud nije proveo dokazni prijedlog tuženika za provođenje financijskog vještačenja na okolnost razlike isplaćene mirovine po rješenju tužitelja o priznanju prava na invalidsku mirovinu te mirovine koja bi osiguraniku tužitelja pripadala da mu je priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, jer je tuženik na ročištu od 16. veljače 2023. odustao od navedenog dokaznog prijedloga, kao što nije proveo dokazni prijedlog tužitelja da se od tuženika pribave isprave na okolnost ispravnosti stroja, i to jer je tuženik takve isprave već podnio u ovom postupku, a uz to je tužitelj na istom ročištu također odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

10. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni osnovanim u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa naknade štete, a djelomično osnovanim u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos naknade štete.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.576,30 EUR/ 34.480,16 kuna s osnova naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama svom osiguraniku invalidske mirovine za razdoblje od 4. travnja 2016. do 31. srpnja 2017. i naknade zbog tjelesnog oštećenja, uslijed ozljeda koje je njegov osiguranik pretrpio na radu kod tuženika.

12. Među strankama nije sporno da je 7. ožujka 2014. osiguranik tužitelja, tada radnik tuženika, zadobio ozljedu na radu kod tuženika, da je tužitelj povodom navedenog ozljeđivanja priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te da mu je u razdoblju od 4. travnja 2016. do 31. srpnja 2017. isplatio utuženi iznos na ime invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i na ime naknade zbog tjelesnog oštećenja.

13. Sporno je je li do ozljeđivanja osiguranika tužitelja došlo zbog propusta tuženika u provođenju mjera zaštite na radu ili zbog nepažnje radnika, odnosno kojeg radnika, te je li tužitelj bio dužan umjesto priznanja prava na invalidsku mirovinu priznati svom osiguraniku pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, pa posljedično tome i ima li tužitelj pravo od tuženika potraživati isplatu utuženog iznosa.

14. Odredbom čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., dalje u tekstu: ZOMO), koji se konkretno primjenjuje budući da tužitelju šteta za novčana davanja isplaćena na teret mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na mirovinu nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom mirovine, određeno je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

15. Sukladno odredbi čl. 162. st. 1. ZOMO-a, Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, pri čemu, ako je štetu uzrokovao radnik na radu ili u svezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno (čl. 162. st. 2. ZOMO-a), odnosno ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana, za štetu odgovara poslodavac (čl. 162. st. 3. ZOMO-a).

16. Iz sadržaja citiranih odredaba proizlazi, dakle, da se u odredbi čl. 162. st. 2. ZOMO-a radi o obliku odgovornosti za drugog prema kojoj poslodavac odgovara za štetu koju radnik (koji je osoba različita osoba od osigurane osobe) na radu ili u vezi s radom prouzroči osiguranoj osobi, pri čemu osiguranom osobom valja smatrati i drugog radnika zaposlenog kod istog poslodavca, ako je taj radnik oštećen u štetnom događaju. Prema tome, navedenom odredbom propisana je solidarna odgovornost radnika (različitog od osigurane osobe) i poslodavca za štetu tužitelju s osnove isplaćene invalidske mirovine osiguranoj osobi. To nadalje znači da je tužitelj ovlašten potraživati naknadu cjelokupne štete bilo od radnika koji je uzrokovao smrt ili invalidnost osigurane osobe, bilo od poslodavca, ili od oboje istodobno.

17. S druge strane, ako u nastanku štete oštećenoj osobi (radniku) nije sudjelovao drugi radnik poslodavca, tada će poslodavac odgovarati za tu štetu, pod uvjetom da je ista posljedica propusta provođenja mjera zaštite na radu (čl. 162. st. 3. ZOMO-a).

18. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu od 11. ožujka 2014. (list 3. – 4. spisa) vidljivo je da je BŽ, radnik tuženika, ispunio obrazac o predmetnom štetnom događaju te da je u istom, između ostalog, i naveo da je prilikom podešavanja stroja za savijanje lima ozlijeđeni radnik pomicao graničnik, dok je drugi radnik nehotično stisnuo nožnu komandu za pokretanje stroja te je gornji alat (nož) stisnuo lijevu šaku radnika na donju matricu.

19. Povodom predmetnog štetnog događaja sastavljen je zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 12. svibnja 2014. (list 5. – 6., 47. – 50. spisa), koji je proveo viši inspektor rada AŽ, a predmet kojeg je nadzora bila provedba odredaba Zakona o zaštiti na radu uslijed ozljede na radu osiguranika tužitelja, NŽ.

20. Iz zapisnika proizlazi da je do ozljeđivanja osiguranika tužitelja došlo prilikom rada na stroju, savijačici lima, u proizvodnom pogonu na adresi tuženika, pri čemu je ŠŽ bio rukovoditelj stroja. Toga dana je trebalo postaviti parametre za novi radni nalog. Parametre profila, ŠŽ unosi u računalo stroja te postavlja profilne noževe na stroj. Profilni noževi su sklop patrice i matrice koji se postavljaju na stroj prema potrebnoj duljini savijanja. Nakon postavljanja patrica na gornji, pokretni dio stroja, te matrica na donji, nepokretni dio stroja, iste je potrebno podesiti da bi se dobio ispravan, zadani profil savijanja. Pozicioniranje i provjera sjedanja patrice u matricu obavlja se spuštanjem noževa učvršćenih na gornji pokretni dio stroja prema donjem dijelu. Noževe su pričvršćivali osiguranik tužitelja i ŠŽ, s obzirom da se pričvršćuju pomoću tridesetak vijaka. U razini savijanja, dodira noževa, sa stražnje strane stroja postoje graničnici kojima se određuje dubina ulaska lima u stroj, odnosno na kojoj će se udaljenosti od ruba lima napraviti savijanje. Dok je ŠŽ unosio parametre u stroj, osiguranik tužitelja je podešavao graničnike, odnosno jednog od njih. Uobičajeno je da se podešavanje graničnika obavlja pomoću poluge od plosnatog lima kojom se kroz razmak među noževima graničnik može pogurnuti, kada su graničnici dalje od noževa, dok kada su blizu noževa onda to rade rukom. Međusobna udaljenost dva radnika u trenutku ozljede je otprilike dva metra i međusobno se vide. Do ozljeđivanja dolazi u trenutku kada ŠŽ stavlja nogu na pedalu za pokretanje stroja, koja pokrene stroj u času kada je osiguranik tužitelja još imao ruku između profilnih noževa. Samo zatvaranje stroja, približavanje gornjih profila donjima, je dvobrzinsko. Razmak od kojih 30 cm stroj obavlja brzo, a na razmaku profilnih noževa od 8 mm se bitno uspori i vrlo se polagano spušta do zadane dubine. Na povik osiguranika tužitelja, ŠŽ zaustavlja stroj te ga pokrene u otvaranje.

21. Nadalje, uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 14. ožujka 2014. (list 56. – 58. spisa), proizlazi da je nakon predmetnog štetnog događaja ŠŽ dao svoj iskaz na način da je iznio da je prilikom podešavanja stroja za novi zadani nalog trebalo izmijeniti gornje i donje profilne noževe. Nakon postavljanja istih, koji su višedijelni, da ih je trebalo poravnati po visini, a što je rađeno "nož na nož", odnosno na način da gornji noževi sjednu u utor donjih noževa, pa ih se potom pritegne da ostanu u točnom položaju. To spuštanje gornjih noževa izvodi se pritiskanjem nožne pedale koja se nalazi na posebnom stalku ručnih komandi koji je kabelom povezan sa strojem. Dalje proizlazi da isti nije bio siguran kako je došlo do ozljede, međutim zna da su radili u paru, da je u jednom trenutku pogledao gdje se nalazi pedala za pokretanje stroja te da je potom osiguranik tužitelja viknuo pa je ovaj maknuo nogu s pedale. Potom je morao podignuti nož da osiguraniku tužitelja može izvući ruku.

22. Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 19. ožujka 2014. (list 51. – 55. spisa) proizlazi da je nakon predmetnog štetnog događaja osiguranik tužitelja također dao svoj iskaz na način da je iznio da je toga dana ŠŽ ukucavao podatke u elektronski dio stroja, a da je osiguranik tužitelja htio podesiti graničnike. Ne zna kako je došlo do pokretanja stroja, a ne može niti protumačiti jesu li obojica bili na razmaku od kojih dva metra. Dodaje da mu je stroj pritisnuo šaku jer je rukom išao pomaknuti graničnik, što obično rade kad je graničnik bliže, a ako je dalje onda to rade turpijom, odnosno jednim komadom plošnog željeza. Nakon što je ŠŽ podignuo nož, on je izvadio ruku, a ne može se sjetiti tko je to bio.

23. Na okolnost nastanka predmetnog štetnog događaja sud je pročitao iskaz svjedoka NŽ, osiguranika tužitelja, svjedoka ŠŽ, radnika tuženika, i svjedoka AŽ, inspektora koji je proveo nadzor.

24. Iz iskaza svjedoka NŽ, osiguranika tužitelja (list 81. – 82. spisa), proizlazi da stroj za savijanje lima na kojem su on i ŠŽ radili prilikom predmetnog štetnog događaja ima četiri graničnika, od kojih su dva fiksna i dva pomična. Pri kraju programa koji je zadao ŠŽ, da su na stroju pomični graničnici bili blizu prizme i da je gurnuo malo prste da bi ih pomaknuo, u kojem se trenutku nož spustio na prizmu i stisnuo mu prste i šaku. U tom trenutku nosio je zaštitne rukavice i zaštitno odijelo, međutim smatra da bi bolje prošao da nije nosio zaštitne rukavice. Obojica su bili upoznati s načinom funkcioniranja stroja, a posebno ŠŽ koji na tom stroju radi od 1997. godine. Dalje navodi da u pravilu na tom stroju radi jedan radnik, a više njih ako je to potrebno radi veće težine ili dužine lima. Da se u pravilu za pomicanje graničnika služe cijevima, šipkama, komadima lima ili čime drugim kada je graničnih daleko od prizme, jer tada nije moguće rukom pomicati graničnik. Dodaje da je princip rada na predmetnom stroju, da se prvo postavlja lim, pa se postavlja program na kompjutoru u kojem se zadaje što i koliko se treba savijati, nakon čega se graničnici automatski pomiču od prizme prema zadanim uputama u programu, a potom se stisne papučica i lim se savija. Obje osobe koje rade na stroju mogu pritom komunicirati, a osoba koja upravlja strojem može i nadgledati cijeli postupak. Navodi da je on pomicao graničnike jer sam mora pomicati iste za namještanje duljine lima, dok se graničnici automatski pomiču za namještanje dubine savijanja lima. Dodaje da mu u tom trenutku nije bila pri ruci pomoćna šipka za pomicanje graničnika, ali smatra da mu nije ni trebala zbog blizine graničnika.

25. Iz iskaza svjedoka ŠŽ, radnika tuženika (list 82. – 83. spisa), proizlazi da se predmetni štetni događaj desio na način da su on i osiguranik tužitelja stavili alat (nož) na stroj i kada su ga trebali poravnati da se digne gore, da je pogledao u osiguranika tužitelja i uvjerio se da je isti bio udaljen od stroja, stoga da je pritisnuo pedalu pa da se alat spustio dolje, što je bilo potrebno kako bi ga mogli poravnati da se digne gore, ali kad je vratio pogled na stroj da je vidio da je osiguraniku tužitelja ruka bila ispod alata. Navodi da se i on ozlijedio jednom prilikom kada je na stroju radio dulje od sat i pol, pa je zbog prebacivanja težišta s jedne na drugu nogu uslijed dugotrajnog stajanja, slučajem pritisnuo pedalu na kojoj mu je bila druga noga. Dodaje da je proces rada na tom stroju isti kada radi jedan i kada rade dva radnika, osim što onda mora paziti i na drugu osobu. Ne zna zbog čega je točno došlo do predmetnog štetnog događaja, možda ako je osiguranik tužitelja smatrao da graničnik nije dovoljno širok pa ga je odlučio pomaknuti, ali ne može to sa sigurnošću reći. Svjedok dalje navodi da u praksi koristi komad lima za pomicanje graničnika, kada je graničnik blizu, a ako je graničnik udaljen, da onda od iza pomiče lim. On preferira pomicati graničnike komadom lima, a smatra da se pomicanje istih rukom radi samo u slučaju lijenosti. On to radi zbog prevencije, a ne sjeća se je li mu poslodavac dao kakve upute o tome. Napominje da pedala koja se koristi za pokretanje stroja ima zaštitnu kapicu, pa istu nije moguće pritisnuti samo pritiskom noge odozgo, već je potrebno prvo uvući nogu u pedalu, a potom je pritisnuti nogom.

26. Iz iskaza svjedoka AŽ, inspektora koji je proveo nadzor (list 83. – 84. spisa), proizlazi da u cijelosti ostaje kod svega navedenog u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 12. svibnja 2014. Nadodao je da protiv tuženika nije pokrenuo nikakav postupak, bilo prekršajni, bilo kazneni, jer je smatrao da nije bilo osnove za pokretanje istog jer kod tuženika nije bilo nikakvih propusta. Samo je dao naredbu tuženiku da se već razrađene upute za rad na tom stroju dva radnika, još detaljnije razrade. Dodaje kako su oba radnika koja su radila na stroju poznavali sustav rada stroja, odnosno da nisu priučeni u smislu da nemaju potrebne kvalifikacije i godine iskustva rada na tom stroju, već da je konkretan događaj bio isključivo peh, odnosno mali trenutak nepažnje, pri čemu ne konkretizira tko bi bio odgovoran za taj slučaj.

27. U odnosu na sporno pitanje je li do ozljeđivanja osiguranika tužitelja došlo zbog propusta tuženika u provođenju mjera zaštite na radu te na kome je teret dokazivanja jesu li provedene sve mjere zaštite na radu sud navodi kako slijedi. Prema odredbi članka 5. ZPP-a sud će svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, a samo kad je to tim Zakonom određeno, sud je ovlašten da odluči o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni, dok je člankom 7. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prema navedenim odredbama, ZPP-u ne sadrži eksplicitno opće pravilo o raspodjeli dokaza, ali propisuje dužnosti stranaka da iznosu tvrdnje o činjenicama i predlažu dokaze radi njihova utvrđivanja. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a propisana je dužnost svake stranke da pruži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Naprijed navedena pravila o iznošenju činjenica kao predmeta utvrđivanja i pravila o teretu dokazivanja čine posrednu zakonsku osnovu za utvrđivanje pravila o teretu dokazivanja. Teret iznošenja činjenica kao predmeta utvrđivanja u parničnom postupku dobiva svoju puni smisao tek ako se uzmu u obzir posljedice koje će pogoditi stranku koja te terete ne ispuni. Stoga iz navedenih odredaba o tim teretima dokazivanja valja zaključiti da teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh. Ta stranka snosi štetne posljedice odnosno rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti. Slijedom svega navedenoga, u konkretnom slučaju tuženik je dužan dokazati, a u svrhu oslobođenja od odgovornosti, da je proveo mjere zaštite na radu te da su te mjere bile adekvatne odnosno odgovarajuće.

28. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 12. svibnja 2014. (list 5. – 6., 47. – 50. spisa) proizlazi da je osiguranik tužitelja bio zaposlen kod tuženika na poslovima strojobravara, poslovima proizvodnje, montaže rashladnih uređaja i ostale energetske opreme, koji poslovi nisu poslovi s posebnim uvjetima rada prema odnosnom pravilniku, odnosno procjeni opasnosti poslodavca, kao i da je isti osposobljen za rad na siguran način za obavljanje istih poslova. Također da je i radnik tuženika, ŠŽ, koji je sudjelovao u predmetnom štetnom događaju, bio zaposlen kod tuženika na istim poslovima te je osposobljen za rad na siguran način za obavljanje tih poslova. Za predmetni stroj da je obavljeno ispitivanje kao stroja i uređaja s povećanim opasnostima 10. svibnja 2012. od strane društva Profi laboris d.o.o., s pozitivnim zaključkom, kao i da obilaskom stroja nije utvrđeno nedostataka.

29. Dalje proizlazi da obavljenim nadzorom na mjestu događaja nije utvrđeno nedostataka na stroju ili uređaju za pokretanje, kao i da uvidom u dokumentaciju tuženika kao poslodavca nije nađeno propusta. Oba radnika rade više od desetak godina na istim poslovima i kvalificirani su za obavljanje istih. Glede tehnologije rada na siguran način, utvrđeno je da je ista razrađena na način da su radnici osposobljeni za rad na siguran način za poslove koje su obavljali u trenutku nastanka ozljede. Do nastanka ozljede nije bilo ograničeno ili zabranjeno sudjelovanje drugog radnika prilikom podešavanja stroja. Uslijed obavljenog inspekcijskog nadzora, iz zapisnika je vidljivo da je inspektor donio rješenje da se obavi revizija procjene opasnosti za navedeno mjesto rada i da se obavi ponovno osposobljavanje radnika prema utvrđenim izmjenama radnih postupaka. Za to je ostavljen rok u kojem je poslodavac izvršio rješenje i povećao stupanj sigurnosti prilikom izvođenja radnih operacija.

30. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 19. ožujka 2014. (list 51. – 55. spisa) također proizlazi i da će se u knjigu nadzora upisati rješenje poslodavcu kojim mu se određuje detaljnije razraditi način rada kada sudjeluju dva radnika te u tom smislu dati ograničenja i upozorenja prilikom izvođenja radnji.

31. Uvidom u fotografiju na listu 61. spisa vidljivo je da tuženik ima ovješena pravila za rad na siguran način na strojevima i uređajima iz kojih proizlaze upozorenja i ograničenja prilikom rada na stroju.

32. Uvidom u zapisnik o pregledu i ispitivanju stroja (list 74. – 75. spisa) proizlazi da je stroj pod nazivom savijačica za lim, proizvođača LVD Company, tipa PPEB 135/40 MNC 95, tvorničkog broja [tvornički broj], korisnika Terma HGK, pregledan i ispitan u razdoblju od 2. svibnja 2012. do 10. svibnja 2012. od strane društva PROFI LABORIS d.o.o. za kontrolu kvalitete, usluge i trgovinu. Dalje proizlazi da stroj na sebi ima pločicu s osnovnim podacima, da je propisno udaljen od ostalih strojeva i da se ne ometa transport ni radnik na radnom mjestu, odnosno da ima dovoljno manipulativnog prostora, da prijenos snage ne predstavlja opasnost za korisnika, da su tipkalo za iskop u nuždi i ugrađeni mikroprekidač ispravni, da se upravljanje vrši pedalom, da uređaj za upravljanje pravilno funkcionira, da na stroju nisu nastale nikakve promjene i oštećenja uslijed kojih bi mogla nastati opasnost za osobe na radu, da je izvedena zaštita od preopterećenja i kratkog spoja te strujnog udara, da su električni vodiči zaštićeni od mehaničkog oštećenja, da su električni dijelovi uređaja pouzdani i nisu oštećeni, pa posljedično i da stroj ispunjava sve uvjete propisane pravilima zaštite na radu.

33. Uvidom u uvjerenje o ispitivanju stroja (list 76. spisa), izdano povodom sačinjenog zapisnika o pregledu i ispitivanju stroja, proizlazi da predmetni stroj ispunjava sve uvjete utvrđene pravilima zaštite na radu.

34. Iz navedenih isprava, koje je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i istinitima, utvrđeno je da su osiguranik tužitelja i radnik PŽ u vrijeme štetnog događaja bili zaposleni kod tuženika upravo na poslovima koje su obavljali u vrijeme predmetnog štetnog događaja te da su bili osposobljeni za rad na siguran način. Navedeni poslovi nisu bili poslovi s posebnim uvjetima rada, a stroj na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja, pozitivno je ocijenjen da ispunjava sve uvjete propisane pravilima zaštite na radu. Prilikom nadzora nisu nađeni nedostaci na stroju ili propusti u dokumentaciji i postupanju tuženika kao poslodavca te je tuženik imao dovoljno razrađene upute o radu na predmetnom stroju kada na istom rade dva radnika, kao i ovješena pravila s upozorenjima i ograničenjima prilikom rada na stroju. Uslijed provedenog nadzora, inspektor rada je naložio tuženiku kao poslodavcu još detaljnije razraditi upute o načinu rada na stroju kada na istom rade dva radnika te obaviti reviziju procjene opasnosti za navedeno mjesto rada i ponovno osposobljavanje radnika za isto, što je tuženik posljedično i učinio.

35. Dovodeći navedena utvrđenja u vezu s iskazom svjedoka AŽ, ovaj sud je utvrdio da je tuženik proveo sve propisane mjere zaštite na radu, a koje mjere su bile odgovarajuće. Stoga, u konkretnom slučaju šteta nije nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu pa stoga iz toga razloga ne postoji odgovornost poslodavca, ovdje tuženika, za nastalu štetu.

36. U odnosu na tuženika kao poslodavca odredbu članka 162. stavak 2. ZOMO-a treba tumačiti u smislu odredbe članka 1061. ZOO-a kojom je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Međutim, u predmetnom slučaju šteta je nastala korištenjem saviječice lima i to u trenutku kada radnik PŽ stavlja nogu na pedalu za pokretanje stroja (koja suprotno očekivanju PŽ pokrene stroj) te pokreće stroj dok je osiguranik tužitelja NŽ još uvijek imao ruku između profilnih noževa.

37. Sud smatra da u konkretnom slučaju predmetna savijačica u pogonu predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1064. ZOO-a jer po svojim osobinama predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu. Opasna stvar je stvar koja po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavlja povećanu opasnost štete za okolinu pa je zbog toga treba nadzirati s povećanom pažnjom. Pri tome sve te opasnosti postoje za okolinu unatoč poduzetim mjerama sigurnosti, budući da stvar ipak nije u potpunoj kontroli njezina imatelja.

38. Sud napominje da procjenjivanje odgovornosti tuženika kroz članak 1061. ZOO-a ne utječe na primjenu pravila o odgovornosti za štetu koja potječe od opasne stvari u smislu članka 1064. ZOO-a koja se primjenjuju u predmetnom slučaju, odnosno ne isključuje odgovornost poslodavca trećoj osobi po odredbama koje uređuju odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

39. Odredbom članka 1063. ZOO-a je propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da nisu bile uzrok štete. Odnosno, radi se o odgovornosti bez obzira na krivnju, šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, tj. uzročnost se predmnijeva. Štetnik odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena.

40. Vlasnik opasne stvari se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao priječiti, izbjeći ili otkloniti. (članak 1067. stavak 1. ZOO-a). Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (članak 1067. stavak 2. ZOO-a). U ovom je kontekstu potrebno napomenuti da se radnik ŠŽ, budući da je bio radnik tuženika, ne smatra trećom osobom, upravo zbog činjenice postojanja radnog odnosa.

41. Iz isprava u spisu i iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je osiguranik tužitelja pomagao radniku ŠŽ pri radu stroja za savijanje lima. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru je razvidno da je toga dana trebalo postaviti parametre za novi radni nalog. Pozicioniranje i provjera sjedanja patrice u matricu obavlja se spuštanjem noževa učvršćenih na gornji pokretni dio stroja prema donjem dijelu. Dok radnik ŠŽ unosi parametre u stroj, osiguranik tužitelja podešava graničnik. Uobičajeno je da se podešavanje graničnika obavlja pomoću jedne poluge od plosnatog lima kojom se kroz razmak između noževa graničnik može pogurnuti, kada su graničnici dalje od noževa. Kada su blizu noževa onda se to radi rukom. Stoga, iz iskaza svjedoka, osiguranika tužitelja, i zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 12. svibnja 2014. sud je utvrdio da je uobičajeno da se podešavanje graničnika, u slučaju kada se nalaze blizu noževa, obavlja rukom, a da kada su graničnici dalje od noževa da se to obavlja komadom lima ili cijevi ili šipkom, s obzirom da tada nije moguće micanje graničnika rukom.

42. Sam tuženik je odgovoru na tužbu naveo da je pedala konstruirana tako da se ne može baš slučajno stati na nju i pokrenuti spuštanje mobilnog dijela stroja, nego se noga mora uvući i stisnuti pedalu. Ni stiskanje pedale samo po sebi ne može pokrenuti stroj, odnosno spuštanje noževa. Nadalje tuženik navodi da se radi o CNC stroju koji se pokreće automatski, a ne samo stiskanjem pedale. Taj dio radi radnik ŠŽ i to nakon završetka faze pripreme (podešavanje graničnika, postavljanje lima u stroj itd.) i to nakon što mu radnik koji radi pripremu (NŽ) potvrdi da su graničnici podešeni, lim postavljen, ili ako vidi da je priprema završena i da su ruke drugog radnika izvan dosega noževa. Tek tada se zadaje elektronski nalog za pokretanje stroja, a nakon toga se noga uvlači u prostor s pedalom koja pokreće spuštanje mobilnog stroja s noževima.

43. Stoga, zaključak je suda da u postupanju osiguranika tužitelja nije bilo propusta, odnosno da on svojim postupanjem nije pridonio nastanku štete. Način podešavanja graničnika kako je to osiguranik tužitelja radio u konkretnom slučaju, uobičajen je način podešavanja graničnika. S obzirom da su se osiguranik tužitelja i radnik ŠŽ nalazili da udaljenosti od dva metra te da se međusobno vide, osiguranik tužitelja zasigurno nije mogao očekivati da će doći do pokretanja stroja dok on još uvijek obavlja uobičajene pripremne radnje.

44. Međusobna udaljenost dva radnika je u trenutku ozljede dva metra i međusobno se vide. Radnik ŠŽ se priprema za pokretanje stroja, radi pozicioniranja, a osiguranik tužitelja obavlja postavljanje graničnika na mjeru. Do ozljeđivanja dolazi u trenutku kada radnik ŠŽ stavlja nogu na pedalu za pokretanje stroja, koja suprotno očekivanju radnika ŠŽ, pokrene stroj u času dok je osiguranik tužitelja još uvijek imao ruku između profilnih noževa. S obzirom na navedeno, sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka ŠŽ u kojem je naveo da kada su stavili alat na mašinu te kada su ga trebali poravnati da se digne gore, da je pogledao u kolegu koji je stajao pored mašine, desno od njega te da je vidio da je udaljen od mašine. Naime, iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru je razvidno da je međusobna udaljenost dva radnika u trenutku ozljede kojih dva metra i da se međusobno vide, a da je do ozljeđivanja došlo u trenutku kada radnik ŠŽ stavlja nogu na pedalu za pokretanje stroja, koja suprotno očekivanju ŠŽ pokrene stroj u času dok je osiguranik tužitelja još uvijek imao ruku između profilnih noževa. Stoga, po mišljenju suda radnik ŠŽ postupao je s običnom nepažnjom, odnosno nije upotrijebio onu pažnju koju bi upotrijebio osobito pažljivi čovjek.

45. Slijedom svega navedenoga, po stavu ovoga suda tuženik u postupku nije dokazao da su u konkretnom slučaju nastupile okolnosti temeljem kojih bi se oslobodio od odgovornosti, odnosno nije dokazao da je do štete došlo zbog nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (članak 1067. stavak 1. ZOO-a), kao niti da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti, ni otkloniti (članak 1067. stavak 2. ZOO-a).

46. Glede pak prigovora tuženika da je osiguranik tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja imao ispunjene uvjete za priznanje starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika valja reći da sud u parničnom postupku, u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a, nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne i konačne odluke tužitelja u upravnom postupku u kojem je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, obzirom je o pravima iz mirovinskog osiguranja nadležan odlučivati upravo tužitelj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-2038/2019 od 20. srpnja 2021., Revt-275/2014 od 1. travnja 2015., Rev-x- 449/2011 od 13. srpnja 2011., Rev-x-294/2010 od 14. srpnja 2011.).

47. Tako je osiguranik tužitelja, ako je isti sumnjao u pravilnost rješenja tužitelja o priznanju prava na invalidsku mirovinu, povodom rješenja drugostupanjskog upravnog tijela kojim je odlučeno o njegovoj žalbi, imao pravo pokrenuti upravni spor u kojem bi se konačno riješilo o pravilnosti, odnosno zakonitosti navedenog rješenja kojim je odlučeno o njegovom pravu koje proizlazi iz mirovinskog osiguranja, sve sukladno uputi o pravnom lijeku danoj u rješenju drugostupanjskog upravnog tijela (list 8. – 9. spisa). Stoga ocjena pravilnosti, odnosno zakonitosti odluke tužitelja donesene u upravnom postupku priznanja prava na mirovinu, ne može biti predmet ocjene parničnog suda u parničnom postupku, već isključivo predmet upravnog postupka u kojem se o tome odlučuje, odnosno u konačnici predmet upravnog spora.

48. Uvidom u rješenje tužitelja od 19. veljače 2016. (klasa: UP/I 141-02/15- 01/03221526044) sud je utvrdio da je osiguraniku tužitelja (kod kojeg je zbog ozljede na radu nastao djelomični gubitak radne sposobnosti) priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 20. svibnja 2015.

49. Uvidom u rješenje tužitelja od 27. srpnja 2016. (klasa: UP/I 141-02/15- 01/03221526044) sud je utvrdio da osiguraniku tužitelja određena invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u svoti od 1.777,23 kn mjesečno, a ista sadrži i svotu dodataka na mirovinu. Od 1. srpnja 2015. mirovina iznosi 1.782,48 kn, od 1. siječnja 2016. mirovina iznosi 1.790,65 kn mjesečno, od 4. travnja 2016. mirovina iznosi 2.148,67 kn mjesečno.

50. Uvidom u rješenje tužitelja od 4. siječnja 2017. (klasa: UP/I 141-02/15- 01/03221526044) sud je utvrdio da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 146,00 kn mjesečno, a da od 1. siječnja 2016. novčana naknada za tjelesno oštećenje iznosi 146,67 kn mjesečno, a od 1. srpnja 2016. iznosi 147,19 kn mjesečno.

51. Iz obračuna izvršene isplate invalidske mirovine razvidno je da je osiguraniku tužitelja za razdoblje od 4. travnja 2016. do 31. srpnja 2017. izvršena isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 30.044,66 kn. Također, i iz ispisa baze tužitelja su razvidni podaci koja primanja su doznačena osiguraniku tužitelja (primanja s osnove invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje). Sud napominje da tuženik nije osporio visinu potraživanja, kao što nije osporio ni da je tužitelj izvršio isplatu na ime invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje na račun osiguranika tužitelja.

52. Slijedom svega navedenoga, sukladno odredbi članka 162. stavak 2. ZOMO i odredbe članka 1063. ZOO-a u vezi s člankom 1064. ZOO-a, tuženik je dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine u utuženim razdobljima u sveukupnom iznosu od 4.576,30 EUR te je odlučeno kao u točki I/ izreke presude.

53. S obzirom da je podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari došlo do promjene službene valute Republike Hrvatske, primijenjen je tečaj konverzije 7,53450 HRK za 1,00 EUR.

54. Odredbom članka 165. stavak 3. ZOMO je propisano da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na iznos potraživanja na ime naknade štete koje teku od sljedećeg dana po isteku roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

55. Tužitelj je prije podnošenja predmetne tužbe pozvao tuženika da mu u roku od 15 dana naknadi štetu nastalu u utuženom vremenskom periodu, a što proizlazi iz odštetnog zahtjeva od 16. siječnja 2018., koji je tuženik zaprimio 22. siječnja 2018. Međutim, s obzirom da je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata od kasnijeg datuma, o tijeku zateznih kamata odlučeno je u skladu s odredbom članka 2. ZPP-a. S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu proizašlom iz trgovačkog ugovora, nego o zahtjevu za isplatom naknade štete, tužitelju pripada zatezna kamata po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

56. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke presude. 57. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. kako je tužitelj uspio u sporu, tuženik mu je dužan naknaditi trošak, no s obzirom da isti nije potraživao trošak to tužitelju isti nije dosuđen.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.