Poslovni broj: Us I-3151/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Drago Boras, odvjetnik u Zagrebu, Trg Francuska republike 6, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica MD, radi poništenja rješenja, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03416355718, URBROJ: 341-99-05/3-22-7557 od 26. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03416355718, URBROJ: 341-99-05/3- 22-7557 od 26. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03416355718, URBROJ: 341-25-05/3-22-27886 od 17. studenoga 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica bolesti (30%) zadobivenog gu obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti (70%) izvan tih okolnosti određena je invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 20. listopada 2021., u visini određenoj u izreci rješenja, uz naznačena usklađenja visine mirovine i određenje da se umjesto navedene određuje najniža mirovina.

2.1. Istim rješenjem određeno je da isplata mirovine tužitelju pripada od 20. listopada 2021., a isplaćivat će je Zavod iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag, te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da mu pravo na mirovinu pripada počevši od 22. svibnja 2014., a ne kako to navode upravna tijela tek od 20. listopada 2021. Navedeno obrazlaže time da je tada podnesen prvi zahtjev za ostvarivanje prava na mirovinu, a koji postupak je višestruko obnavljan.

3.1. Tužbom zahtjeva da sud prizna pravo od 22. svibnja 2014., uz isplatu tako priznatog prava.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

4.1. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) sud je 6. lipnja 2025. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika stranaka, s tim da je u zamjenu za odvjetnika Dragu Borasa pristupila na raspravu ZD, bez valjane zamjeničke punomoći te je istoj raspravnim rješenjem suda naloženo u roku od 5 dana dostaviti punomoć za zastupanje, uz upozorenje na pravne posljedice ne postupanja po rješenju suda, ne prihvaćanjem radnji na ročištu. Kako u rješenjem određenom roku, a niti do dana objave presude zamjenička punomoć nije dostavljena radnje poduzete od ZD, sud nije prihvatio.

5.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tuženika u bitnome navodi kao u odgovoru na tužbu i obrazloženju rješenja, ne predlaže izvođenje daljnjih dokaza.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku kao i činjenice koje je sam utvrdio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA:UP/I 141-02/21-03416355718, URBROJ: 341-25-05/3-21-71390 od 9. veljače 2022. (doneseno u izvršenju presude ovog suda poslovni broj: UsI-818/20-10 od 22. veljače 2021. kojom je poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/Ii-141-02/19-01/03416355718, Urbroj: 341-99-05/3-19- 6959 od 3. veljače 2020. i /I-141-02/19-01/03416355718, URBROJ: 341-25-05/3-19- 13768 od 16. kolovoza 2019. i predmet vraćen na ponovni postupak) tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u omjeru 30% (bolest u vezi Domovinskog rata) - 70% (bolest izvan okolnosti Domovinskog rata) počevši od 20. listopada 2021. (na temelju nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja KLASA: 141-02/19-01/2155, URBROJ: 426-04-08-01/2- 21-17, evidencijski broj vještačenja 671876 od 2. studenog 2021., na koje je dana suglasnost u Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti KLASA: 141-02/21- 01/453, URBROJ: 522-4/4-21-2 od 8. prosinca 2021.) i određena mu je isplata predujma mirovine počevši od 20. listopada 2021. uz utvrđenje da će se pripadajuća svota mirovine odrediti po službenoj dužnosti novim rješenjem, a da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

8.1. U podacima spisa, nema naznaka da je tužitelj navedeno prvostupanjsko rješenje osporavao žalbom. Tužitelj navedeno niti ne tvrdi niti ne dokazuje.

9. Nadalje, prvostupanjsko rješenje od 17. studenog 2022. doneseno je po službenoj dužnosti, radi utvrđenja visine mirovine (nakon prethodnim rješenjem određenog predujma mirovine).

9.1. U obrazloženju rješenja detaljno je opisan izračun visine pripadajuće mirovine na temelju odredaba Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZOHBDR) i odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj:

157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO).

9.2. U dijelu koji se odnosi na datum priznavanja prava prvostupanjsko tijelo navodi kako je tužitelj na dan 20. listopada 2021. ispunio uvjete za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 30. ZOHBDR-a, a da mirovinski staž, prema članku 24. do 31. ZOMO i članku 55. ZOHBDR-a koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi do dana 20. listopada 2021. ukupno 07 god., 06 mj. i 07 dana.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u bitnome navodeći da je pobijano rješenje doneseno po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 59. stavka 2. ZOMO, te obrazlažući postupak izračuna visine mirovine s obzirom na utvrđeni uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti.

10.1. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi da je izvršio kontrolu izračuna svote invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti na dan 20. listopada 2021. te je utvrdilo da su svi elementi koji su potrebni za izračun iste pravilno utvrđeni te mu ej pravilno s navedenim danom priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnost i određena mirovina u iznosu od 2.265,48 kn mjesečno, odnosno najniža mirovina u iznosu od 3.340,54 kn mjesečno.

10.2. U odnosu na datum priznavanja prava, tuženik u obrazloženju napominje kako je pobijano prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom dana 28. siječnja 2019., a postupak pokrenut zahtjevom od 22. svibnja 2014. okončan je rješenjem Područne službe u Zagrebu broj spisa 464938 od 7. listopada 2014. i nije predmet ovog postupka.

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe propisa na koje se u obrazloženjima odluka pozivaju upravna tijela, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao i primjena materijalnog prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

12. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.

13. Tužitelj u tužbi iznosi iste razloge kojima je osporavao zakonitost prvostupanjskog rješenja, dakle, razloge koje je tuženik cijenio neosnovanima, a na koje je odgovorio u obrazloženju rješenja i s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj sud. Za zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju postoji uporište u dokumentaciji spisa tuženika i citiranim odredbama ZOMO i ZOHBDR-a na koje se u obrazloženjima odluka pozivaju upravna tijela, dok tužitelj ne dostavlja relevantne dokaze niti predlaže izvođenje dokaza kojima bi navedene zaključke, u svezi primjene citiranih odredaba osporio.

14. Tužitelj u bitnome iznosi u tužbi samo jedan prigovor, istim zahtjeva da mu se pravo prizna s danom podnošenja prvog zahtjeva za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu, odnosno s danom 22. svibnja 2014.

15. Navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima. Spisu prileži rješenje prvostupanjskog tijela od 7. listopada 2014. (KLASA: 141-02/14-01, URBROJ: 341- 25-05/3-147-072624, broj spisa 464938) na koje se poziva tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, a istim se ne priznaje tužitelju pravo iz mirovinsko osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

15.1. Podaci spisa predmeta ne daju osnova za zaključak da bi to rješenje bilo stavljeno izvan snage u postupku po pravnim lijekovima, niti da je pobijano prvostupanjsko rješenje u predmetnom postupku (rješenje od 17. studenog 2022.) doneseno u obnovi postupka pokrenutog zahtjevom od 22. svibnja 2014., kako to paušalno navodi tužitelj u tužbi.

15.2. Pri tom se napominje da spisu prileži zahtjev podnesen 28. siječnja 2019. uz isti je priložen obrazac 1-IN – izvješće se nalazom i mišljenjem liječnika od 11. siječnja 2019. godine. Navedeni je zahtjev podnesen nakon što je prvostupanjsko tijelo dopisom od 15. studenog 2018. obavijestilo tužitelja da dostavi obrazac 1-IN uz medicinsku dokumentaciju. Iako je tužitelj kao predmet naznačio: „prijedlog za obnovu postupka, broj spisa: 464938“ upravna su tijela isti razmatrala kao novi zahtjev te je u tom smislu i doneseno rješenje prvostupanjskog tijela od 9. veljače 2022. (koje rješenje tužitelj nije osporavao žalbom).

15.3. Imajući u vidu navedeno, činjenicu da je prvostupanjsko rješenje koje je prethodilo ovom sporu od 17. studenog 2022. doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 59. stavka 2. ZOMO kojim je propisano da osiguraniku kod kojega je na temelju nalaza i mišljenja mjesno nadležne područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, odnosno nalaza i mišljenja središnjeg ureda Zavoda za vještačenje utvrđen djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. ili 4. ovoga Zakona na temelju koje ima pravo na invalidsku mirovinu prema članku 56. ovoga Zakona, a koji je u radnom odnosu ili obavlja djelatnost na temelju koje je obvezno osiguran, Zavod donosi rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu na osnovi utvrđenog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a nakon pravomoćnosti tog rješenja donijet će se rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate, tužitelj u ovom sporu ne može s uspjehom osporavati datum priznavanja prava na mirovinu utvrđen pravomoćnim rješenjem s danom s kojim mu je utvrđen gubitak radne sposobnosti.

16. Nadalje, dan priznavanja prava na invalidsku mirovinu tužitelju je pravilno utvrđen pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 9. veljače 2022. godine u skladu s odredbom članka 59. ZOMO. Tim je člankom propisano da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.).

16.1. Imajući u vidu činjenicu da je nalazom i mišljenjem vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: 141-02/19-01/2155, URBROJ: 426-04-08-01/2- 21-17, evidencijski broj vještačenja 671876 od 2. studenog 2021. tužitelju utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti s danom 20. listopada 2021. pravilno je u skladu s citiranom odredbom tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu.

16.2. Slijedom navedenog, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima. Nema osnova niti uporišta u zakonskim propisima za zaključak da bi se tužitelju pravo na invalidsku mirovinu moglo priznati s ranijim datumom u odnosu na dan gubitka radne sposobnosti. Upravo je gubitak (djelomični ili potpuni) radne sposobnosti pretpostavka priznavanja prava na invalidsku mirovinu, uz druge zakonom propisane uvjete (odgovarajući staž i sl.).

16.3. Čak i kada bi se radilo o obnovi postupka, napominje se da se brojčana oznaka spisa koji je tužitelj naznačio na zahtjevu od 28. siječnja 2019. (broj spisa: 464938) ne odnosi na postupak pokrenut zahtjevom od 22. svibnja 2014. (već na postupak pokrenut 12. travnja 2016. (prvostupanjsko rješenje od 1. srpnja 2016.). Pri tom se ističe da se u slučaju obnove postupka u skladu s člankom 134. stavkom 2. ZOMO prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

17. Budući da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka okolnosti na temelju koje se stječe pravo, u konkretnom slučaju, od dana gubitka radne sposobnost, odnosno kod tužitelja od 20. listopada 2021. koji dan je vještačenjem utvrđen kao dan gubitka radne sposobnosti, nema osnova za zaključak da bi se tužitelju pravo na invalidsku mirovinu moglo priznati s ranijim datumom, pa tako niti sa danom 22. svibnja 2014.

17.1. Stoga, navodi tužbe ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

18. Pravilnost izračuna visine mirovine, tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje. Ovo tim više jer niti ne iznosi konkretne navode vezane za izračun kojima bi osporio obrazloženje izračuna visine mirovine tužitelja, a koje se temelji na konkretnim platnim podacima sadržanima u spisu.

19. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

20. Sud nije utvrdio razloge ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

21. Zbog navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude, pod točkom I.

22. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora, nije osnovan. U skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev, valjalo je riješiti kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. odvjetnik Drago Boras, [adresa] Zagreb, Trg Francuske republike 6

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, A. Mihanovića 3

3. U spis