UsI-392/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Potočnjak & Šušnjar" iz Zagreba, Miramarska 24/6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih opunomoćenika tužitelja i tuženika, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-20/22-01/635, URBROJ: 513-04-23-2 od 5. prosinca 2023. i Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu, Ispostave Split KLASA: UP/I-410- 20/2021-001/2414, URBROJ: 513-007-17-01-2022-009 od 16. srpnja 2022. i predmet vraća na ponovni postupak.

II. Dužno je prvostupanjsko porezno tijelo u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.

III. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 187,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 8. veljače 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/I-410-20/22-01/635, URBROJ: 513- 04-23-2 od 5. prosinca 2023. i Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu, Ispostave Split KLASA: UP/I-410-20/2021-001/2414, URBROJ: 513-007-17-01-2022-009 od 16. srpnja 2022. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da porezno tijelo nije uzelo u obzir a niti odgovorilo na njegove navode vezano za visinu porezne osnovice: a) zona u kojoj se nalazi nekretnina koja je predmet oporezivanja i b) činjenicu da je veći dio površine izvan promet jer je riječ o pomorskom dobru. Vezano za pod a) istaknuo je da je vještak pri procjeni vrijednosti nekretnine koristio poredbenu metodu i naveo da ona predstavlja građevinsko zemljište u građevinskom području zona R3, urbana pravila 2.9., ali da to nije točno a niti je, tvrdi, on uzeo u obzir da se predmet oporezivanja nalazi u režimu i pravnom sustavu KD – kulturno dobro. S tim u vezi tvrdi da je Konzervatorski odjel u Splitu za tu nekretninu izdao rješenje, u kojem je navedeno kulturni krajolik poluotoka Marjan u Splitu koje je zaštićeno rješenjem iz 2014. Sustavom mjera zaštite unutar prostornih međa Kulturnog krajolika poluotoka Marjana uvjetuju se mjere cjelovite zaštite i očuvanja svih kulturno- povijesnih vrijednosti uz najveće moguće poštivanje tradicije i funkcije prostora i sadržaja te da na području toga obuhvata nije dopušteno unošenje stranih ili neprikladnih struktura i sadržaja, osnivanje novih građevinskih parcela i područja, a da su prihvatljive metode sanacije, adaptacije, konzervacije, restauracije, konzervatorske rekonstrukcije i arheološke prezentacije. Drži da iz toga proizlazi da se na navedenu nekretninu ne primjenjuju urbana pravila 2.9., zona R3, već navedeno rješenjem kojima se pojedinačnim rješenjem utvrđuje status kulturnog dobra i ne dozvoljava ikakva nova gradnja, odnosno određuju se i propisuju drugačiji uvjeti i načini gradnje, koji su nepovoljniji od urbanih pravila 29., zona R3. Smatra da je u izloženom, a s obzirom na nemogućnost primjene pravila 2.9. i zone R3 i rješenje kojim se utvrđuje status kulturnog dobra, vrijednost zemljišta bitno umanjena. Smatra da je drugo ključno, a što porezno tijelo nije uzelo u obzir pri procjeni, da se bitni dio nekretnine (957 m2 od 1132 m2) koja je predmet oporezivanja nalazi u obuhvatu pomorskog dobra i da ona u tom dijelu ne može biti predmetom pravnog prometa a ni kupoprodaje. Najzad je istaknuo da je vještak pogrešno identificirao nekretninu oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i njezinu površinu i ne uzimajući u obzir zemljišnoknjižno i katastarsko stanje i podatke koji su sadržani u potvrdi Područnog ureda za katastar Split o identifikaciji čestica. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavo protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu, Ispostave Split KLASA: UP/I-410-20/2021-001/2414, URBROJ: 513-007-17-01-2022-009 od 16. srpnja 2022., a kojim mu je utvrđena razlika poreza na promet nekretnina u iznosu od 6.723,51 kuna na razliku porezne osnovice u iznosu od 224.117,05 kuna.

3. U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I- 410-20/2021-001/2414.

3.1. Sud je na ročištu od 19. svibnja 2025. odustao od izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještaku procjenitelju i građevinske struke radi procjene visine tržišne vrijednosti nekretnina koje su predmet oporezivanja, budući da tužitelj nije u određenom roku a niti naknadno po pozivu suda uplatio predujam za izvođenje navedenih dokaza. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovoga spora je utvrđenje tužitelju razlike obveze plaćanja poreza na promet nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koje je on za ¾ dijela stekao na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 23. srpnja 2021. s prodavateljicom ĆE. Razlika poreza u iznosu od 6.723,51 na razliku porezne osnovice u iznosu od 224.117,05 kuna mu je utvrđena na temelju odredbi članka 4., 5., članka 16. stavka 1. i članka 24. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: broj: 115/16., u daljnjem tekstu: ZoPNPN), kojeg je primijeniti u konkretnim predmetu na temelju članka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., u daljnjem tekstu: OPZ), s obzirom na trenutak sklapanja ugovora koji je bio osnova oporezivanja.

7. Nije sporno da je u konkretnom predmetu nastao promet nekretnine i da je tužitelj u obvezi platiti porez.

8. No, pokazala se spornim visina razlike porezne osnovice i razlike naknadno utvrđenog poreza.

9. Člankom 9. stavkom 1. ZoPNPN-a propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, dok je stavkom 2. toga članka propisano da porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

9.1. Ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo (članak 9. stavak 2. ZoPNPN-a).

9.2. Prema odredbi članka 9. stavka 4. ZoPNPN-a porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. toga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, dok prema stavku 5. toga članka procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. toga članka utvrđuje službenik porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

9.3. Ako se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka prema članku 9. stavku 5. ovoga Zakona, niti se radi o postupcima stjecanja nekretnine iz članka 9. stavka 6. toga zakona, procjena tržišne vrijednosti nekretnine provodi se vještačenjem stručne osobe koju imenuje pročelnik područnog ureda porezne uprave (članak 10. stavak 1. ZoPNPN-a).

9.4. Odredbom članka 23. stavka 1. ZoPNPN-a je propisano da ako iz isprave o stjecanju nisu razvidne činjenice bitne za utvrđenje porezne obveze, niti je te činjenice moguće utvrditi iz službenih evidencija poreznog tijela, porezni obveznik je dužan na poziv službene osobe dostaviti podatke potrebne za utvrđivanje porezne obveze, ali i druge podatke koje zatraži službena osoba.

10. Tumačeći i iščitavajući navedene zakonske norme sud smatra da pod tržišnom vrijednosti nekretnine valja razumjeti cijenu nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku njezina stjecanja pri čemu je porezno tijelo dužno, u situaciji kada, na temelju zakonskog ovlaštenja, tržišnu vrijednost utvrđuje procjenom, posebno obrazložiti zbog čega u pojedinom predmetu poreznu osnovicu nije odredilo prema ispravi o stjecanju i pri tom je dužno navesti metode i kriterije na temelju kojih je obavilo procjenu. Procjena tržišne vrijednosti na temelju poredbene metode podrazumijeva i postojanje bitnih podudarnih obilježja nekretnine čija se tržišna vrijednost procjenjuje s usporednim nekretninama. Porezno tijelo je, pri procjeni, dužno utvrditi i ključne činjenice vezano za stanje nekretnina u trenutku njihove kupoprodaje, odnosno stjecanja.

11. Polazeći od iznesenih općenitih pravnih shvaćanja, a vračajući se na konkretan predmet, valja istaknuti sljedeće.

12. Nije sporno da su ugovorne stranke ugovorile kupoprodaju ¾ idealnog dijela nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (u prirodi pašnjak), a koje nekretnine odgovaraju nekretnini oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 1132 m2 te ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 37.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate.

12.1. Nije sporno ni da je porezna uprava procijenila razliku vrijednosti nekretnina koje su predmet oporezivanja u iznosu od 224.117,05 kuna, a da je prethodno, privremenim poreznim rješenjem od 7. listopada 2021. utvrđena porezna osnovica u iznosu od 282.105,56 kuna prema ispravi o stjecanju, odnosno ugovorenoj kupoprodajnoj cijeni te utvrđen porez u iznos od 8.463,16 kuna. Tu razliku je porezno tijelo utvrdilo na temelju nalaza i mišljenja, procjembenog elaborata stalnog sudskog vještaka Roka Mijanovića od 12. svibnja 2022., a iz kojeg je razvidno da je dan procjene 12. svibnja 2022.

12.2. Nije sporno ni da su nekretnine koje su predmet oporezivanja u prirodi zemljište unutar građevinskog područja sportsko-rekreacijske namjene i u zoni kupalište za koje područje ne postoje usporedni podatci. Te činjenice su razvidne i iz sadržaja pismena Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu, Ispostave Split KLASA: UP/I-410-20/2021-01/2414 od 23. veljače 2022.

12.3. Iz spisa predmeta poreznog tijela je razvidno da je tužitelj, porezni obveznik i u prigovoru protiv nalaza i mišljenja, ali i u žalbi istaknuo, u bitnom, iste prigovore vezano za visinu tržišne vrijednosti nekretnine, odnosno visinu razlike porezne osnovice.

13. Iz spisa predmeta poreznog tijela i obrazloženja osporenih rješenja nije razvidno ni stanje stečenih nekretnina i parametri koji su bili ključni pri procjeni visine tržišne vrijednosti nekretnine odnosno visina razlike porezne osnovice i poreza prema trenutku nastanka porezne obveze, odnosno stjecanja (23. srpnja 2021.). Nisu jasni ni razvidni kriteriji i parametri za procjenu te metodologija procjene te da porezno tijelo nije uzelo sva bitna obilježja koja su utjecala na procjenu vrijednosti nekretnine koja je predmet oporezivanja u vrijeme prometa.

14. Iz sadržaja spisa predmeta poreznoga tijela proizlazi da obrazloženje prvostupanjskog poreznog rješenja ne sadrži utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakog pojedinog dokaza vezano za procjenu tržišne vrijednosti nekretnine te da tuženik nije iznio razloge rješavanja upravne stvari vezano za utvrđenje visine porezne osnovice i razloge zbog čega nije prihvaćena kao tržišna vrijednost ona navedena u kupoprodajnom ugovoru te da on nije konkretno ocijenio (ne)osnovanim žalbene navode, osim što je prepričao tijek dotadašnjeg upravnog postupka, puko iznio sadržaj isprava i selektivno sadržaj procjembenog elaborata te citirao materijalni propis. Valja primijetiti i da niti prvostupanjsko porezno tijelo nisu uopće osvrnuli a niti ocijenili (ne)osnovanost navoda/prigovora poreznog obveznika, žalitelja vezano za dvojbeno.

15. U izloženom, a osobito uzimajući u obzir i da je procjenitelj obavio procjenu predmetnih nekretnina prema trenutku izrade elaborata a ne prema trenutku stjecanja, odnosno nastanka porezne obveze, sud ocjenjuje da osporene odluke ne sadrže konkretne, dostatne i obrazložene razloge rješavanja porezne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te su kao takve arbitrarne i nerazumljive, zbog čega su u konkretnom predmetu povrijeđene odredbe članka 98. stavka 5. OPZ-a, članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP). Porezno tijelo nije nedvojbeno utvrdilo pravo stanje stvari, odnosno sve činjenice i okolnosti bitne za procjenu tržišne vrijednosti nekretnine prema trenutku nastanke porezne obveze (2021.), a osobito odnos ponude i potražnje na tržištu nekretnina iste ili slične kvalitete koristeći usporedne podatke o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istoga područja u približno isto vrijeme, kao i stanje nekretnina u (približno) vrijeme nastanka porezne obveze (u 2021.), pritom cijeneći i druga obilježja koja utječu na vrijednost nekretnine a u koja spadaju: pravna i stvarna svojstva nekretnine kao kategorije zemljišta, namjena, površina, način korištenja i uređenje površina prema prostorno-planskoj dokumentaciji, komunalna opremljenost, prava i tereti koji utječu na vrijednost, doprinosi i priključci, akti o gradnji, položajna obilježja, vrijeme čekanja, predvidivi ostatak održivog korištenja ali i posebnosti konkretnog predmeta. Time je ono povrijedilo i odredbe članka 9. i 10. ZoPNPN -a, članka 6. stavka 2. OPZ-a te članka 8. i 47. ZUP-a.

15.1. Porezna tijela nisu pri procjeni nekretnine vodila računa ni o regulaciji članka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZV).

16. Stoga, a budući da one nisu zakonite, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporene odluke i predmet vratiti prvostupanjskom poreznom tijelu na ponovni postupak te obvezati to tijelo da je u ponovnom postupku dužno postupiti u skladu s izraženi pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke.

16.1. U ponovnom postupku prvostupanjsko porezno tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, odlučiti o visini tužiteljeve porezne obveze pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.

17. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki III. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

17.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetnicima, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe 75 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 150,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (37,50 eura) iznosi ukupno 187,50 eura, koliko je i zatraženo, a što je obvezan platiti tuženik koji ga je svojim nezakonitim postupanjem. Iako ga nije konkretizirano ni popisao, valja navesti tužitelju da mu nije nastao ikakav trošak sudskih pristojbi, budući da nije ni u obvezi njihova plaćanja prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23.).

U Splitu 18. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. ZUS-a, a protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Matiji Potočnjaku, odvjetniku u OD "Potočnjak & Šušnjar" iz Zagreba, Miramarska 24/6,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-20/2021-001/2414,

- u spis.