REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2062/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupanog po punomoćniku Anđelku Jurešku, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško i Buntak, Zagreb, Radnički dol 23, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici iz OD GRGIĆ & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 9. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Ane Gruber i punomoćnice tuženika, 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 509,66 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 5. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu kojim isplatu zateznih kamata na iznos od 509,66 eur, u razdoblju od 5. studenog 2022. pa nadalje potražuje po stopi zakonske zatezne kamate koja prelazi stopi opisnu pod točkom I/ izreke presude, te u dijelu kojim potražuje daljnju isplatu iznosa od 123,09 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 13. travnja 2022. do isplate.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 248,88 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 18. lipnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu kojim isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnih troškova od 248,88 eur, potražuj počevši od 18. lipnja 2025. do isplate po stopi koja prelazi stopu opisanu pod točkom III/ izreke, te u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška, preko dosuđenog iznosa, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 18. lipnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 4. listopada 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navodi, u bitnome, da se 26. ožujka 2022. na autocesti A1 (na 3 km + 100 m) dogodila prometna nezgoda na način da je vozač, upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola, izgubio kontrolu nad vozilom, sletio s ceste i udario u zaštitnu ogradu autoceste, koju je pri tome oštetio. U vrijeme predmetne nezgode navedeno je vozilo kod tuženika bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. S obzirom da su tužitelju, koji autocestom koja je u vlasništvu Republike Hrvatske upravlja temeljem zakonske ovlasti, radi popravka štete nastale u vezi s predmetnom nezgodom, nastali troškovi u ukupnom iznosu od 1.564,76 eur, da se radi naknade na opisani mu način nastale štete, odštetnim zahtjevom od 13. travnja 2022. obratio tuženiku. Međutim, tuženik da je, na temelju troškovnika tužitelja priloženog uz odštetni zahtjev, štetu samo djelomično naknadio isplatom iznosa od 932,01 eur. S obzirom na ispravljeni tužiteljev troškovnik, koji je tuženik dostavio uz obrazloženu ponudu kao odgovor na odštetni zahtjev, da je razvidno po kojima je od više stavki iz predmetnog troškovnika tuženik odbio naknaditi štetu (po stavkama I/2, I/3, I/4 i II/5). Tužitelj smatra da je učinjeni otklon odštetne odgovornosti neosnovan, slijedom čega potražuje isplatu preostalog dijela troškova iskazanih u troškovniku temeljem kojeg je tuženiku podnio odštetni zahtjev, u iznosu od 632,75 eur, i to sa zateznim kamatama obračunatim na iznos od 509,66 eur (intervencija vatrogasne postrojbe) počevši od 5. studenog 2022. do isplate, a na iznos od 123,09 eur (radovi samog tužitelja poduzeti radi otklanjanja štete) počevši od 13. travnja 2022. do isplate, pri čemu zatezne kamata potražuje po višoj stopi, mjerodavnoj za odnose iz trgovačkog ugovora.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu zahtjeva. Prije svega, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, s obzirom da isti nije vlasnik autoceste. Nadalje, u bitnome, navodi da dio troškova naknadu kojih tužitelj potražuje nije niti nastao, jer da se radi o poslovima redovitog održavanja autoceste, a troškovi kojih poslova da su tužitelju podmireni redovnim načinom financiranja iz cestarina. Zatim, osporava da bi tužitelju nastali troškovi za radove njegovih djelatnika naknadu kojih potražuje jer da radovi nisu učinjeni, da bi ovi troškovi bili u uzročnoj vezi s predmetnom nezgodom jer da ih tužiteljevi djelatnici redovito obavljaju, kao i da bi tužitelj imao pravo na naplatu takvih troškova na temelju vlastitog cjenika. U odnosu na troškove vatrogasne intervencije, ističe da se isti financiraju iz gradskog proračuna, kao i da je tužitelj ove troškove neosnovano platio, iako nije bio dužan, jer da ih je dužna platiti osoba koje je nezgodu prouzročila, slijedom čega da nema pravo na regresni povrat neosnovano plaćenog. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata jer da tužitelj pravovremeno, uz odštetni zahtjev, nije dostavio tuženiku svu potrebnu dokumentaciju.

3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: potvrda MUP- a od 30. travnja 2023. (list 6-7 spisa), tužiteljev zapisnik broj 44/03 od 26. ožujka 2022. s fotografijama (list 8-13 spisa), ophodarski dnevnik s putnim radnim listom (list 14-17 spisa), troškovnik tužitelja od 12. travnja 2022. s tužiteljevim cjenikom (list 18-27 spisa), račun Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba (list 28-30 spisa), s izvješćem o vatrogasnoj intervenciji (list 31-32 spisa) i troškovnikom (list 33-34 spisa), potvrda o plaćanju predmetnog računa (list 35 spisa), tužiteljeva prijava štete tuženiku (list 36 spisa) i tuženikov odgovor s ispravljenim troškovnikom (list 37-39 spisa).

4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade preostalog dijela štete, koja tvrdi da mu je nastala kao posljedica prometne nezgode na autocesti, koju da je prouzročio tuženikov osiguranik, od tuženika kao osiguratelja odgovornog na temelju zaključenog ugovora o obveznom automobilskom osiguranju od odgovornosti.

6./ Među strankama nije sporno da se 26. ožujka 2022. na autocesti A1 (3 km + 100 m) dogodila prometna nezgoda na način da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač pod utjecajem alkohola i koji je izgubio kontrolu nad vozilom, izletjelo s autoceste i prevrnulo se, udarivši pri tome u zaštitnu ogradu autoceste koja je time oštećena. Nije sporno da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme predmetnog štetnog događaja kod tuženika bilo osigurano policom obveznog automobilskog osiguranja kao niti odgovornost vlasnika predmetnog vozila za nastanak ove nezgode, odnosno pasivna legitimacija tuženika kao odgovornog osiguratelja. Nije sporno da je povodom predmetnog štetnog događaja tužitelj kao upravitelj ceste poduzeo radnje opisane u njegovom zapisniku broj 44/03 od 26. ožujka 2022. s fotografijama, jer je troškove ovih radnji tuženik podmirio u mirnom postupku. Nadalje, nije sporno da je povodom predmetne prometne nezgode intervenirala i Javna vatrogasna postrojba grada Zagreba, koja je u vezi s predmetnom intervencijom ispostavila tužitelju troškovnik od 5. travnja 2022., a potom i račun od 11. travnja 2022., u iznosu od 3.840,00 kn (509,66 eur), koji je račun tužitelj podmirio 8. lipnja 2022. Nadalje, nije sporno da je povodom tužiteljevog odštetnog zahtjeva, uz koji je priložio i troškovnik od 12. travnja 2022., tuženik djelomično izvršio isplatu naknade štete, označujući na troškovniku stavke koje (ne)priznaje. Tužitelj je potraživao isplatu odštete u iznosu od 1.564,76 eur, a tuženik je podmirio iznos od 932,01 eur. Nije sporno da se nepodmireni iznos od 632,75 eur, utužen u ovoj parnici, odnosi na stavke iskazane uz prethodno navedenom tužiteljevom troškovniku, kako slijedi:

- pod točkom I/2 – postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa; slučaj osiguranja mjesta nesreće, u iznosu od 303,43 kn,

- pod točkom I/3 – ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka, debljine 0,01 m3/m2, u iznosu od 201,00 kn,

- pod točkom I/4 – intervencija vatrogasne postrojbe, račun, u iznosu od 3.840,00 kn

- pod točkom II/5 -ravnanje deformirane zelene površine debljine 0,02 m3/m2, sa sijanjem trave, u iznosu od 423,00 m2.

7./ Među strankama je sporna osnovanost i visina preostalog dijela tužiteljevog odštetnog zahtjeva, u iznosu od 632,75 eur, i to stoga što tuženik osporava da bi tužitelj, s obzirom da nije vlasnik autoceste, bio ovlašten potraživati predmetnu odštetu, zatim osporava da bi tužitelj učinio radnje naknadu kojih potražuje, da bi ovo poduzimanje radnji bilo u vezi s predmetnom prometnom nezgodom, a ne redovnim odražavanjem autoceste i da bi tužitelj imao pravo na naplatu naknade s tim u vezi, odnosno u visini iskazanoj vlastitim cjenikom. U odnosu na trošak intervencije vatrogasne postrojbe, sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu jer tuženik smatra da je tužitelj izvršio plaćanje iako nije bio dužan, odnosno jer se financiranje vatrogasne postrojbe osigurava iz gradskog proračuna. Nadalje, sporan je tijek zateznih kamata.

8./ Imajući u vidu troškove naknadu kojih tužitelj od tuženika u ovoj parnici potražuje, a koje troškove tuženik nije podmirio temeljem odštetnog zahtjeva, prije svega valja navesti da za donošenje odluke nije od utjecaja pitanje vlasništva nad autocestom jer se troškovi u dijelu u kojem ih tuženik nije podmirio ne odnose na uklanjanje štete nastale na zaštitnoj ogradi kao dijelu prometnice ili drugim dijelovima prometnice pa da bi vlasništvo oštećene stvari (autoceste i njezinih sastavnih dijelova) bilo odlučna činjenica. Naime, troškovi koji su predmet spora odnose se na radnje koje tužitelj tvrdi da je, kao osoba koja upravlja autocestom, poduzeo u vezi, odnosno radi uklanjanja posljedica predmetne prometne nezgode (privremena regulacija, čišćenje kolovozne površine, ravnanje zelene površine, odnosno podmirenje troška trećoj osobi

– za intervenciju vatrogasne postrojbe), dok je tuženik u mirnom postupku isplatio odštetu vezanu uz oštećenje i popravak zaštitne žičane ograde autoceste, kako je to razvidno iz stavki tužiteljevog troškovnika po kojima je nesporni dio odštete tužeik isplatio. Međutim, sve i kada bi se radilo o naknadi troškova vezanih uz oštećenje autoceste ili njezinih dijelova, tužitelj bi, iako nije vlasnik, bio aktivno legitimiran potraživati naknadu štete. Naime, prema odredbi članka 4. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, dalje ZC) javnu cestu, između ostalog, čine i građevine i oprema za zaštitu ceste, prometa i okoliša (snjegobrani, vjetrobrani, zaštita od osulina i nanosa, zaštitne i sigurnosne ograde, zaštita od buke i drugih štetnih utjecaja na okoliš i slično). Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZC-a, tužitelj upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama toga Zakona. Stoga je u konkretnom slučaju, imajući u vidu da tužitelj upravo potražuje naknadu troškova koje tvrdi da je imao u vezi s radovima radi odražavanja autoceste nastalima kao posljedica prometne nezgode koju je prouzročio tuženikov osiguranik, neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

9./ Po ocjeni ovog suda, tuženikov prigovor neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva osnovan je u odnosu na stavke troškovnika od 12. travnja 2022. pod točkama I/2, I/3 i II/5. Ovo stoga što radovi opisani u ovim stavkama nisu navedeni niti u tužiteljevom zapisnik broj 44/03, sastavljenom povodom predmetnog štetnog događaja, niti u priloženom ophodarskom dnevniku pa je zaključak ovog suda da tužitelj nije dokazao da bi navedene radove, naknadu kojih potražuje, uopće poduzeo.

10./ Naime, kada se analiziraju stavke navedene u tužiteljevom zapisniku broj 44/03, i to dolazak ophodarskog vozila (3 km) te rad i osiguranje na nezgodi (2 sata), te se dovedu u vezu sa stavkama iskazanim na troškovniku tužitelja od 12. travnja 2022., to proizlazi da je tuženik troškove u vezi s ovim radnjama podmirio jer je izvršio plaćanje stavki:

- pod točkom I/1 - intervencija ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata,

- pod točkom II/1 – postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A – osiguranje mjesta rada.

11./ Iako tužitelj potražuje daljnju naknadu za stavke iskazane u troškovniku pod točkama I/2, ne proizlazi iz isprava kojima dokazuje izvršenje radnji naknadu kojih potražuje, da bi dva puta bilo izvršeno postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa, jednom po štetnom događaju, a jednom radi otklona štete, a koje je radnje obračunao po kompletu ("kpl"). Osim toga, iako je u obrascu ophodarskog dnevnika predviđena stavka osiguranje opasnog mjesta privremenim postavljanjem prometnih znakova (pod 13.), ova stavka u ophodarskom dnevniku od 26. ožujka 2022., sastavljenom povodom predmetne prometne nezgode, nije označena kao opis radova koje bi ophodar poduzeo. Stoga neosnovano, jer nije dokazao da bi radnje uopće poduzeo, tužitelj potražuje naknadu troška za stavku iskazanu pod točkom II/1 troškovnika u iznosu od 303,43 kn (postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa, slučaj E2 – osiguranja mjesta nesreće).

12./ Kada se nadalje analiziraju stavke navedene u tužiteljevom zapisniku broj 44/03, oštećenje zaštitne žičane ograde (pletivo, stupovi i nosive žice) te radnje montaže novog žičanog pletiva s pripasavanjem na postojeći dio, te se dovedu u vezu sa stavkama iskazanim na troškovniku tužitelja od 12. travnja 2022., to proizlazi da je tuženik troškove u vezi s ovim radnjama podmirio jer je izvršio plaćanje stavki navedenih pod točkama troškovnika II/2, II/3 i II/4.

13./ Nadalje, tužitelj, iako u troškovniku potražuje i naknadu za ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka (debljine 0,01 m3/m2), niti u zapisniku broj 44/03 poduzimanje ovih radova u vezi s predmetnom prometnom nezgodom nije evidentirao, niti je poduzimanje ovih radova navedeno u predmetnom ophodarskom dnevniku. Pri tome, u obrascu ophodarskog dnevnika predviđena je upravo stavka čišćenje kolnika od rasutog materijala (pod 5.) ili pak stavka čišćenje cestovnog pojasa od otpadaka (pod 9.), međutim nije označena kao opis radova koje bi ophodar poduzeo povodom predmetnog štetnog događaja. Isto tako, iako tužitelj potražuje naknadu za ravnanje deformirane zelene površine (debljine 0,02 m3/m2), sa sijanjem trave, niti u zapisniku broj 44/03 poduzimanje ovih radova u vezi s predmetnom prometnom nezgodom nije evidentirano, niti je poduzimanje ovih radova navedeno u predmetnom ophodarskom dnevniku. Imajući u vidu da je vozilo izletjelo s atuceste te se prevrnulo, oštetivši pri tome zaštitu žičanu ogradu, a da je u zapisniku broj 44/03 navedeno kako oštećenje ove ograde tako i radnje popravka ovog oštećenja, to je nedvojbeno i oštećenje vezano uz deformiranje zelene površine i otklanjanje ovog oštećenja, ako je nastalo kao posljedica predmetne prometne nezgode, u zapisniku koji je sam tužitelj povodom nezgode sastavio imalo biti navedeno. Stoga neosnovano, jer nije dokazao da bi radnje uopće poduzeo, tužitelj potražuje naknadu troška za stavku iskazanu pod točkom I/3 troškovnika u iznosu od 201,00 kn (ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka, debljine 0,01 m3/m2) i pod točkom II/5 u iznosu od 423,00 kn (ravnanje deformirane zelene površine debljine 0,02 m3/m2 sa sijanjem trave).

14./ Imajući u vidu da je tužitelj upravo priložio predmetni zapisnik i ophodarski dnevnik kao isprave iz kojih proizlazi da bi poduzeo radove naknadu troškova kojih potražuje, to, s obzirom da predmetni radovi, kako je izloženo, u ovim ispravama nisu navedeni, iako su navedeni ostali radovi poduzeti povodom predmetnog štetnog događaja, iskazani u tužiteljevom troškovniku od 12. travnja 2022., to tužitelj nije dokazao da bi predmetne radove poduzeo (razlog iz odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a) slijedom čega svakako nema pravo potraživati izdatke vezane uz radove koje nije poduzeo. Nadalje, imajući u vidu da je upravo tužiteljev djelatnik IU, koji je dakle bio dežurni ophodar i koji je evidentirao predmetni štetni događaj, sastavio prethodno navedene isprave (zapisnik broj 44/03 i predmetni ophodasrki dnevnik), to je ocijenjeno da su odlučne činjenice u vezi s poduzetim radovima koji su predmet spora u dovoljnoj mjeri raspravljene na temelju uvida u sadržaj predmetnih isprava, slijedom čega je odbijen tužiteljev dokazni prijedlog saslušanja kao svjedoka IU na ove okolnosti. Pri tome, za ukazati je da tužitelj i ne tvrdi da bi povodom predmetnog štetnog događaja poduzeo daljnje radnje, a koje u ispravama koje u vezi s poduzimanjem radnji održavanja autoceste nakon prometne nezgode sastavlja, ne bi naveo.

15./ Neosnovano stoga tužitelj potražuje isplatu iznosa od 123,09 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 13. travnja 2022.

16./ Osnovan je, po shvaćanju ovog suda, tužiteljev zahtjev za naknadu troška plaćenog radi intervencije vatrogasne postrojbe. Iako tuženik ne spori da bi intervencija bila poduzeta upravo na način kako je u troškovniku koji je povodom intervencije nadležna vatrogasna postrojba sastavila i navedeno, na temelju ove isprave, u vjerodostojnost koje sud nema razloga sumnjati, utvrđeno je da je intervencija poduzeta korištenjem navalnog vozila, s tri vatrogasca, po dojavi građana da je riječ o prevrtanju osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], te da je izvršeno otpajanje akumulatora i osiguranje mjesta nezgode, s obzirom da je, do dolaska na intervenciju, vozač iz vozila sam izašao.

17./ Neosnovano smatra tuženik, da stoga što se rad javne vatrogasne postrojbe financira iz gradskog proračuna, ova postrojba ne bi imala pravo na naknadu troška vezanog uz intervenciju, u visini predviđenoj upravo troškovnikom vatrogasne postrojbe. S obzirom da je intervencija izvršena na autocesti (zelenom pojasu uz zaštitnu ogradu na kojem se vozilo prevrnulo, što je razvidno iz priloženih fotografija), to je, po shvaćanju ovog suda, upravo tužitelj kao osoba ovlaštena upravljati i održavati autocestu u skladu s odredbom čl. 81. stavka 1. ZC-a, obveznik plaćanja ove naknade vatrogasnoj postrojbi. Osim toga i Cjenikom vatrogasnih intervencija ("Narodne novine" br. 74/21., 156/22.), kao podzakonskim propisom kojeg je na temelju odredbe čl. 120. st. 5. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine", br. 125/19.), donio glavni vatrogasni zapovjednik, propisano je, u odredbi čl. 1., da se troškovi vatrogasne intervencije na cestama naplaćuju od pravne ili fizičke osobe koja je odgovorna za upravljanje i održavanje cesta prema pozitivnim propisima.

18./ S obzirom da se radi o trošku visina kojeg je određena citiranim podzakonskim propisom, koji je dakle trošak tužitelj podmirio plaćanjem izvršenim 8. lipnja 2022., upravo kao obveznik prema vatrogasnoj postrojbi, a radi se o trošku nastanak kojeg je prouzročio tuženikov osiguranik izlijetanjem s ceste, to tuženik neosnovano osporava obvezu plaćanja iznosa od 509,66 eur koji tužitelj po ovoj osnovi potražuje (čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Nadalje, s obzirom da je tužitelj od tuženika naknadu navedenog troška zatražio u prijavi štete od 13. travnja 2022., a tuženik u odgovoru na odštetni zahtjev (obrazložena ponuda od 14. srpnja 2022.) nije potraživao dodatnu dokumentaciju, to neosnovano tuženik tvrdi da odštetni zahtjev ne bi sadržavao svu potrebnu dokumentaciju. Stoga zatezne kamate na iznos od 509,66 eur tužitelj osnovano potražuje počevši od 5. studenog 2022., dakle kasnijeg datuma no što bi mu pravo na zatezne kamate pripadalo u skladu s odredbom čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023). Međutim, kako se ne radi o tražbini koja proizlazi iz trgovačkog ugovora, već o izvanugovornoj obvezi naknade štete, neosnovano tužitelj zatezne kamate potražuje po višoj stopi, već su mu zatezne kamate dosuđene u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose.

19./ Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev prihvaćen je u dijelu u kojem naknadu štete potražuje po osnovi troška podmirenog radi intervencije vatrogasne postrojbe, dok je zahtjev odbijen u dijelu u kojem tužitelj naknadu štete potražuje po osnovi radova koje tvrdi da bi sam obavio radi uklanjanja posljedica predmetne promete nesreće, jer tužitelj nije dokazao da bi ove radove obavio pa ostale prigovore tuženika, kojima obvezu plaćanja po ovoj osnovi osporava, sud nije raspravljao. Ocjenjujući da su odlučne činjenice na izloženi način u dovoljnoj mjeri raspravljene, sud je kao nepotrebne odbio preostale dokazne prijedloge tužitelja. Pri tome, s obzirom da nastanak predmetne prometne nezgode nije sporan, nepotrebno je provođenje dokaza koje je tužitelj predložio pribavljanjem spisa od nadležne policijske postaje i provođenjem prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja uz uviđaj na licu mjesta. S obzirom na radove naknadu kojih tužitelj potražuje nepotrebno je radi utvrđenja odlučnih činjenica provođenje građevinskog vještačenja nastale štete uz uviđaj na licu mjesta.

20./ Odluka o pravu stranaka na naknadu troškova postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, s obzirom na ostvareni uspjeh u parnici, tužitelja u omjeru od 80%, a tuženika u omjeru od 20%, slijedom čega tužitelju pripada pravo na naknadu troškova potrebnih za svrhovito vođenje postupka u postotku od 60% (razlika koja preostaje nakon što se od postotka uspjeha tužitelja u parnici oduzme postotak uspjeha tuženika u parnici).

21./ S obzirom na vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) i ispostavljeni troškovnik, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (T.br. 7/1 Tarife), 100,00 eur,

- obrazloženog podneska od 19. studenog 2024., kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife), 100,00 eur,

- zastupanja na ročištu 9. svibnja 2025. (T.br. 9/1 Tarife), 100,00 eur, dakle ukupno 300,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (temeljem T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 375,00 eur.

22./ Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu (13,27 eur) i za presudu (26,54 eur), sve u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/2023.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 92/21. i 37/23.).

23./ S obzirom na ostvareni uspjeh u parnici, tužitelju je dosuđena naknada priznatih troškova (414,81) u omjeru od 60%, dakle u ukupnom iznosu od 248,88 eur.

24./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se ne radi o tražbini koja proizlazi iz trgovačkog ugovora.

25./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku