Poslovni broj: Us I - 485/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice HFR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Trg Hrvatske bratske zajednice 9, Split, radi odjave prebivališta, nakon održane rasprave dana 28. svibnja 2025. u nazočnosti tužiteljice sa zamjenicom opunomoćenika HF, odvjetničkom vježbenicom u Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. Split i generalne opunomoćenice tuženika KF, objavljene 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Klasa: UP/I-220- 01/23-08/336, Urbroj: 511-12-19-23-1 od 10. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-220-01/23-08/336, Urbroj: 511-12- 19-23-1 od 10. siječnja 2024. odjavljeno je prebivalište tužiteljice sa adrese [adresa] i odlučeno je da tužiteljica u roku od 8 dana od dana izvršnosti istog rješenja Službi za upravne poslove Policijske uprave splitsko- dalmatinske mora vratiti osobnu iskaznicu serijskog broja: [broj osobne iskaznice] izdanu na njeno ime.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako je počinjena bitna povreda postupka u dijelu same dostave rješenja, jer je rješenje dostavljeno osobno tužiteljici umjesto njenim opunomoćenicima. Prigovara kako je pobijano rješenje u protivnosti sa člankom 98. stavka 5. ZUP-u. Tvrdi kako je nesporno da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi iz tužbe kao i na adresi sa osobne iskaznice. Prigovara kako se navodi da su više puta izvršene terenske provjere, međutim iz ničega nije razvidno u koje dane su izvršene terenske provjere i postoji li ikakva službena zabilješka o tome. Ističe kako je tužiteljica prijavljena na adresi u [adresa] te se poziva na odluku Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Psp-225/16 od 23. veljače 2018. i rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž-705/18 od 9. travnja 2018. kojim je utvrđeno smetanje posjeda od strane KFR na predmetnom stanu te je sud istoj naložio da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ovdje tužiteljici preda primjerak ključeva stana koji odgovara postavljenom cilindru na ulaznim vratima, te je zabranjeno svako takvo ili slično smetanje ubuduće. Dakle, u spomenutom postupku sud je utvrdio kako je posjednik stana upravo HFR, ovdje tužiteljica. Tvrdi da su nakon sudske presude definitivno utvrđeni opravdani i na zakonu utemeljeni razlozi zbog kojih se tužiteljica ne nalazi u predmetnom stanu u ovom trenutku. Nadalje, u odnosu na činjenicu korištenja stana, upravo iz navoda službene zabilješke koja postoji u spisu je razvidno kako predmetni stan nikada nije prodan, nego samo fiktivno prebačen na treću osobu te kako predmetni stan koristi ista osoba koja je stranci onemogućila posjed stana. Tužiteljica se poziva na presudu ovog suda poslovni broj: UsI-48/17 kojom je sud uvažio tužbeni zahtjev tužiteljice. Nadalje, tužiteljica se poziva na sentence Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2016., 16. travnja 2014. i od 2. prosinca 2015. Tvrdi da nije jasno kako je sama tužiteljica mogla utjecati na činjenicu boravka u navedenoj adresi jer je izbačena na silu, što je utvrdio Općinski sud u Splitu te naložio povratak, a što je potvrdio i prekršajni sud. Tvrdi kako se osporenim rješenjem silom odjavljuje prebivalište tužiteljice, a koja je žrtva nezakonitog postupanja treće osobe.

Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 28. svibnja 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je odjava prebivališta i utvrđenje prestanka važenja osobne iskaznice u smislu odredbi Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj: 144/12., 158/13. i 114/22.) i Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj: 62/15., 42/20., 144/20. i 114/22.).

8. U smislu odredbe članka 2. Zakona o prebivalištu prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

9. Prema odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu, policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište, po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

10. Odredbom članka 15. stavka 2. Zakona o osobnoj iskaznici propisano je da osoba mora osobnu iskaznicu vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji koja ju je izdala u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa].

11. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku uvidom u zbirke podataka o prebivalištu i boravištu Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da je tužiteljica od 3. veljače 1988. prijavljena s prebivalištem na adresi [adresa] te je uvidom u evidenciju izdanih osobnih iskaznica utvrđeno kako ista ima evidentirano izdavanje osobne iskaznice serijskog broja [broj osobne iskaznice] s rokom važenja od 27. rujna 2028.

12. Predmetni postupak odjave prebivališta, pokrenut je i proveden po službenoj dužnosti, a na temelju pisane obavijesti fizičke osobe, u kojoj se između ostalog navodi kako HFR još od 2016. ne živi na adresi prijavljenog prebivališta, već na nekoj drugoj adresi na području grada Splita.

13. U cilju utvrđivanja činjenice prebivanja tužiteljice na adresi prijavljenog prebivališta, obavljena je terenska provjera, kojom od strane policijskog službenika dana 4. travnja 2023. tužiteljica nije zatečena na adresi prijavljenog prebivališta [adresa], te je policijski službenik na terenu došao do saznanja kako tužiteljica ne živi na navedenoj adresi, već živi na adresi u [adresa]. Policijski službenik je obavio i razgovor sa prvim susjedom koji živi na katu do stana gdje je tužiteljica prijavljena, koji je rekao kako poznaje HFR, koja je nekada živjela u stanu na katu gdje i on živi, ali da je stan prodan i da ista sigurno već više od tri godine ne živi na adresi u [adresa].

14. Tužiteljica je pozvana radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje o ovoj upravnoj stvari, na koji poziv se ista dana 17. svibnja 2023. odazvala i u izjavi navela kako ne želi davati nikakve izjave vezano za prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], bez očitovanja svog odvjetnika.

15. Ponovljenom terenskom provjerom dana 17. kolovoza 2023. policijski službenik nije zatekao tužiteljicu već je obavio razgovor sa više susjeda koji su izjavili kako HFR zaista već više od pet godina ne živi na adresi [adresa], već da je stan prodan.

16. Tužiteljica je ponovno pozvana radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje o ovoj upravnoj stvari, na koji poziv se ista dana 20. listopada 2023. odazvala i u izjavi navela kako ne želi davati nikakve izjave vezano za prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], bez očitovanja svog odvjetnika, koji će se pisano očitovati. Opunomoćenik tužiteljice je dana 29. studenoga 2023. dostavio svoje očitovanje (u kojem je u bitnom naveo iste navode kao i u predmetnoj tužbi).

17. Ponovljenom terenskom provjerom dana 4. siječnja 2024. policijski službenik je obavio terensku provjeru kojom nije uočeno da niti jedan stan kao ni poštanski sandučić na navedenoj adresi glasi na prezime H, te je u razgovoru s više susjeda i predstavnikom stanara nedvojbeno utvrđeno kako HFR zaista već više do pet-šest godina ne stanuje na adresi [adresa], već da je odselila na neku drugu adresu, te je sad vlasnica ZF.

18. Slijedom navedenoga, tuženo tijelo je utvrdilo kako obzirom da je izvršenim terenskim provjerama nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj se nije trajno nastanila u smislu odredbe članka 2. Zakona o prebivalištu, da posjeduje osobnu iskaznicu kojom dokazuje adresu na kojoj zaista ne živi, te da se u postupku odjave prebivališta utvrđuje da li osoba stvarno živi na adresi koju je prijavila, a razlozi radi kojih ne stanuje na prijavljenoj adresi prebivališta nisu od utjecaja u ovom upravnom postupku, stekli su se uvjeti za odjavu prebivališta tužiteljice sa adrese [adresa].

19. Prema stajalištu ovog Suda, kod nedvojbeno utvrđene činjenice kako tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] na kojoj stvarno ne živi te da tužiteljica posjeduje osobnu iskaznicu kojom dokazuje adresu na kojoj ne stanuje, pravilno je tuženo tijelo utvrdilo da su se stekli uvjeti za primjenu citirane odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu.

20. Nastavno, potrebno je ukazati tužiteljici da u postupku odjave prebivališta obveza tuženika nije utvrđivanje prirode odnosa između tužiteljice i osobe koja joj onemogućavaju pristup u predmetni stan, i s kojim je tužiteljica u sporu u vezi s posjedom predmetne nekretnine, već se u postupku odjave prebivališta, sukladno odredbi članka 12. stavka 2. Zakona o prebivalištu, utvrđuju sve činjenice i okolnosti na temelju kojih se nedvojbeno može zaključiti živi li tužiteljica na adresi prijavljenog prebivališta, a što je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno detaljnim terenskim provjerama.

21. Prema ocijeni ovog Suda, razlozi koje je tužiteljica iznijela tijekom upravnog postupka i upravnog spora, radi kojih ne živi na adresi prebivališta [adresa] u [adresa] nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu.

22. Obzirom kako je nesporno utvrđena činjenica kako tužiteljica ne živi na predmetnoj adresi [adresa] u [adresa], koja ujedno predstavlja i odlučnu činjenicu u predmetnoj upravnoj stvari, to je Sud raspravnim rješenjem od 28. svibnja 2025. odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice, te nije prihvatio dokaz vršenja uvida u spise Prekršajnog suda u Splitu poslovnog broja: Pp J-4416/16 i Općinskog suda u Splitu poslovnog broja: Psp-225/16, jer je ocijenio kao su predloženi dokazni prijedlozi nepotrebni. Osim toga, tužiteljica je imala mogućnost dati iskaz pred tijelom uprave, koju mogućnost svojevoljno nije iskoristila.

23. Vezano za prigovor tužiteljice kako je osporeno rješenje dostavljeno njoj osobno umjesto opunomoćenika, Sud utvrđuje kako je u smislu odredbe članka 32. stavka 2. i članka 83. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21) tuženik trebao dostaviti rješenje opunomoćeniku tužiteljice, međutim, propustom tuženika i dostavom pismena osobno tužiteljici, nije nastupila nikakva šteta tužiteljici, pa Sud ocjenjuje da navedeno ne utječe na zakonitost osporene odluke niti povrede pravila upravnog postupka.

24. Prigovor tužitelja kako tuženo tijelo nije dalo odlučne razloge i obrazložilo svoju odluku, prema ocjeni ovog Suda u cijelosti je neosnovan obzirom kako je tuženo tijelo detaljno i iscrpno dalo razloge svoje odluke te istu detaljno obrazložilo upravo kako to i propisuje odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21).

25. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

26. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

27. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

28. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak za navesti je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a propisno da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, dok je stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe vrijedi do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda.

29. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije ničim dokazala ili učinila vjerojatnim kako će joj izvršenjem rješenja nastupiti šteta koja bi se mogla teško popraviti, stoga je odlučeno kao izreci rješenja.

U Splitu, 18. lipnja 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. (članka 42. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, Sukojišanska 4,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Trg Hrvatske bratske zajednice 9, Split

3. U spis

4. Kalendar 30 dana